III, q. 60, a. 5
Traži li se za sakrament određena osjetilna stvar
Prigovor 1. Čini se da se ne traže određene stvari za sakramente. Osjetilne se naime stvari traže u sakramentima radi označavanja, kako je rečeno. Ali ništa ne priječi da se različitim osjetilnim stvarima isto označi, kao što se u Svetom pismu Bog katkada preneseno označuje kamenom, katkada lavom, katkada suncem ili čim takvim. Dakle, čini se da različite stvari mogu odgovarati istomu sakramentu. Dakle, ne traže se određene stvari u sakramentima.
Prigovor 2. Nadalje, nužnije je spasenje duše negoli spasenje tijela. Ali u tjelesnim lijekovima, koji se usmjeruju prema spasenju tijela, može se jedna stvar staviti umjesto druge u njezinu nedostatku. Dakle, mnogo više u sakramentima, koji su duhovni lijekovi usmjereni prema spasenju duše, moći će se jedna stvar uzeti umjesto druge kada ona nedostaje.
Prigovor 3. Nadalje, nije prikladno da se spasenje ljudi suzuje po božanskom zakonu, i ponajvećma po zakonu Krista, koji je došao sve spasiti. Ali u stanju naravnoga zakona nisu se u sakramentima tražile neke određene stvari, nego su se uzimale iz zavjeta, kako je očito u Post 28, gdje se Jakov zavjetovao da će Bogu prinijeti desetine i pomirbene žrtve. Dakle, čini se da se čovjek nije trebao suziti, i ponajvećma u novome zakonu, na upotrebu neke određene stvari u sakramentima.
Naprotiv, Gospodin kaže u Iv 3: „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo Božje“.
Odgovaram: u upotrebi sakramenata dvoje se može razmotriti: naime bogoštovlje i posvećenje čovjeka; od kojih prvo pripada čovjeku po odnosu prema Bogu, a drugo obrnuto pripada Bogu po odnosu prema čovjeku. Ne pripada pak nekome određivati ono što je u vlasti drugoga, nego samo ono što je u njegovoj vlasti. Budući dakle da je posvećenje čovjeka u vlasti Boga koji posvećuje, ne pripada čovjeku po svojemu sudu uzimati stvari po kojima bi se posvećivao, nego to mora biti određeno iz božanske ustanove. I stoga u sakramentima Novoga zakona, kojima se ljudi posvećuju, prema onome u 1 Kor 6: „Oprani ste, posvećeni ste“, treba se služiti stvarima određenima iz božanske ustanove.
Odgovor na 1. prigovor: ako se isto i može po različitim znakovima označiti, ipak odrediti kojim se znakom valja služiti za označavanje pripada onome koji označuje. A Bog je onaj koji nama označuje duhovno po osjetilnim stvarima u sakramentima, i po prispodobnim riječima u Pismima. I stoga, kao što je sudom Duha Svetoga određeno kojim se prispodobama na određenim mjestima Pisma duhovne stvari označuju, tako također mora biti božanskom ustanovom određeno koje se stvari za označavanje uzimaju u ovome ili onome sakramentu.
Odgovor na 2. prigovor: osjetilne stvari imaju po naravi u sebi utisnute moći koje pridonose tjelesnomu spasenju, i stoga nije važno, ako dvije od njih imaju istu moć, kojom se tko služi. Ali za posvećenje se ne usmjeruju iz neke po naravi utisnute moći, nego samo iz božanske ustanove. I stoga je trebalo božanski odrediti kojim se osjetilnim stvarima valja u sakramentima služiti.
Odgovor na 3. prigovor: kako Augustin kaže u XIX. Contra Faust., različiti sakramenti odgovaraju različitim vremenima, kao što se također različitim riječima označuju različita vremena: naime sadašnje, prošlo i buduće. I stoga, kao što su u stanju naravnoga zakona ljudi, bez ikakva izvana dana zakona, samo unutarnjim nagonom bili potaknuti na štovanje Boga, tako im se također iz unutarnjega nagona određivalo kojim će se osjetilnim stvarima za bogoštovlje služiti. Poslije je pak bilo nužno također izvana zakon dati: kako zbog pomračenja naravnoga zakona iz grijeha ljudi; tako i radi izričitijega označavanja milosti Kristove, po kojoj se ljudski rod posvećuje. I stoga je također bilo nužno odrediti stvari kojima će se ljudi služiti u sakramentima. Niti se zbog toga suzuje put spasenja, jer stvari čija je upotreba nužna u sakramentima ili se uobičajeno imaju, ili se uz malo truda mogu imati.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.