III, q. 60, a. 4
Je li sakrament znak koji je osjetilna stvar
Prigovor 1. Čini se da sakrament nije uvijek neka osjetilna stvar. Jer prema Filozofu u knjizi Prve analitike svaki je učinak znak svojega uzroka. Ali kao što postoje neki osjetilni učinci, tako također postoje neki razumski učinci, kao što je znanje učinak dokaza. Dakle, svaki znak nije osjetilan. Dostaje pak za pojam sakramenta da bude znak neke svete stvari ukoliko se čovjek po njoj posvećuje, kako je gore rečeno. Dakle, ne traži se za sakrament da bude neka osjetilna stvar.
Prigovor 2. Nadalje, sakramenti pripadaju kraljevstvu Božjemu i bogoštovlju. Ali osjetilne se stvari ne čine pripadati bogoštovlju; kaže se naime u Iv 4: „Bog je duh, i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju“; i u Rim 14: „Kraljevstvo Božje nije jelo i piće“. Dakle, osjetilne se stvari ne traže za sakramente.
Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže u knjizi De libero arbitrio da su „osjetilne stvari najmanja dobra, bez kojih čovjek može ispravno živjeti“. Ali sakramenti su od nužnosti za ljudsko spasenje, kako će niže biti bjelodano, i tako bez njih čovjek ne može ispravno živjeti. Dakle, osjetilne se stvari ne traže za sakramente.
Naprotiv, Augustin kaže tumačeći Ivana: „Pristupa riječ k elementu i nastaje sakrament“. A govori ondje o osjetilnom elementu, što je voda. Dakle, osjetilne se stvari traže za sakramente.
Odgovaram: božanska mudrost svakoj pojedinoj stvari proviđa prema njezinu načinu, i zbog toga se kaže u Mudr 8 da „blago raspoređuje sve“. Odatle se i u Mt 25 kaže da „razdijeli svakome prema vlastitoj snazi“. Čovjeku je pak sukladno naravi da po osjetilnome dolazi do spoznaje razumskoga. Znak je pak ono po čemu netko dolazi do spoznaje drugoga. Odatle, budući da su svete stvari koje se po sakramentima označuju neka duhovna i razumska dobra kojima se čovjek posvećuje, dosljedno slijedi da se po nekim osjetilnim stvarima označavanje sakramenta ispunja; kao što se također po sličnosti osjetilnih stvari u božanskom Pismu nama duhovne stvari opisuju. I otuda dolazi da se za sakramente traže osjetilne stvari, kako također Dionizije dokazuje u 1. pogl. Cael. Hier..
Odgovor na 1. prigovor: svaka se stvar ponajvećma naziva i definira prema onome što joj pripada ponajprije i po sebi, a ne po onome što joj pripada po drugome. Osjetilni pak učinak po sebi ima to da vodi k spoznaji drugoga, takoreći ponajprije i po sebi postajući poznat čovjeku, jer sva naša spoznaja ima početak od osjeta. Razumski pak učinci nemaju to da mogu voditi k spoznaji drugoga osim ukoliko su po drugome očitovani, to jest po nečem osjetilnom. I otuda dolazi da se ponajprije i uglavnom nazivaju znakovima ono što se pruža osjetilima, kao što Augustin kaže u II. De doctr. christ. da je „znak ono što, osim oblika koji pruža osjetilima, čini da nešto drugo dođe u spoznaju“. Razumski pak učinci nemaju pojam znaka osim prema tome što su očitovani po nekim znakovima. I po ovome se također načinu neke stvari koje nisu osjetilne na neki način nazivaju sakramentima, ukoliko su označene po nekim osjetilnim stvarima, o čemu će se niže raspravljati.
Odgovor na 2. prigovor: osjetilne stvari, kako se u svojoj naravi promatraju, ne pripadaju štovanju ili kraljevstvu Božjemu, nego samo prema tome što su znakovi duhovnih stvari, u kojima stoji kraljevstvo Božje.
Odgovor na 3. prigovor: Augustin ondje govori o osjetilnim stvarima prema tome kako se u svojoj naravi promatraju, a ne prema tome kako se uzimaju za označavanje duhovnoga, što su najveća dobra.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.