Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 60, a. 3

Je li sakrament znak samo jedne stvari, ili više njih

Prigovor 1. Čini se da sakrament nije znak osim jedne stvari. Ono naime čime se mnoge stvari označuju jest dvoznačan znak, i posljedično prigoda za varanje, kao što je očito o istozvučnim imenima. Ali svako varanje mora se ukloniti iz kršćanske religije, prema onome u Kol 2: „Pazite da vas tko ne zavede filozofijom i ispraznim varanjem“. Dakle, čini se da sakrament nije znak više stvari.

Prigovor 2. Nadalje, kao što je rečeno, sakrament označuje svetu stvar ukoliko je uzrok ljudskoga posvećenja. Ali samo je jedan uzrok ljudskoga posvećenja, naime Kristova krv, prema onome u Heb posl.: „Isus, da posveti svojom krvlju narod, trpio je izvan vrata“. Dakle, čini se da sakrament ne označuje više stvari.

Prigovor 3. Nadalje, rečeno je da sakrament u pravom smislu označuje samu svrhu posvećenja. Ali svrha je posvećenja vječni život, prema onome u Rim 6: „Imate plod svoj za posvećenje, a svrhu život vječni“. Dakle, čini se da sakramenti ne označuju osim jednu stvar, naime vječni život.

Naprotiv, u sakramentu oltara dvostruka je označena stvar, naime pravo i otajstveno Kristovo tijelo, kako Augustin kaže u knjizi Prosperovih izreka.

Odgovaram: kao što je rečeno, sakramentom se u pravom smislu naziva ono što se usmjeruje prema označavanju našega posvećenja. U kojemu se troje može razmotriti: naime sam uzrok našega posvećenja, a to je Kristova muka; i oblik našega posvećenja, koji stoji u milosti i krepostima; i konačna svrha našega posvećenja, a to je vječni život. I sve se to po sakramentima označuje. Odatle je sakrament i spomen-znak onoga što je prethodilo, naime Kristove muke; i pokazni znak onoga što se u nama ostvaruje po Kristovoj muci, naime milosti; i navještajni znak, to jest koji unaprijed navješćuje buduću slavu.

Odgovor na 1. prigovor: tada je dvoznačan znak, koji pruža prigodu za varanje, kada označuje mnoge stvari od kojih se jedna ne usmjeruje prema drugoj. No kada označuje mnoge stvari prema tome što se iz njih nekim redom ostvaruje jedno, tada nije dvoznačan znak, nego siguran; kao što ovo ime „čovjek“ označuje dušu i tijelo ukoliko se iz njih sačinjava ljudska narav. I na taj način sakrament označuje spomenuto troje ukoliko su nekim redom jedno.

Odgovor na 2. prigovor: sakrament, u tome što označuje stvar koja posvećuje, mora označivati učinak, koji se razumijeva u samome uzroku koji posvećuje ukoliko je uzrok koji posvećuje.

Odgovor na 3. prigovor: za pojam je sakramenta dostatno da označuje savršenost koja je oblik, niti mora označivati samo savršenost koja je svrha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.