III, q. 60, a. 2
Je li svaki znak svete stvari sakrament
Prigovor 1. Čini se da svaki znak svete stvari nije sakrament. Sva su naime osjetilna stvorenja znakovi svetih stvari, prema onome u Rim 1: „Nevidljiva se Božja po onome što je stvoreno spoznata motre“. Pa se ipak sve osjetilne stvari ne mogu nazvati sakramentima. Dakle, svaki znak svete stvari nije sakrament.
Prigovor 2. Nadalje, sve što se u Starome zakonu činilo označavalo je Krista, koji je Svetac nad svecima, prema onome u 1 Kor 10: „Sve im se to u slici događalo“; i u Kol 2: „Što je sjena budućega, a tijelo je Kristovo“. Pa ipak sva djela otaca Staroga zavjeta, ili također svi obredi zakona, nisu sakramenti, nego neki posebno, kako je u Drugome dijelu navedeno. Dakle, čini se da svaki znak svete stvari nije sakrament.
Prigovor 3. Nadalje, i u Novome se zavjetu mnogo toga čini na znak neke svete stvari, što se ipak ne naziva sakramentima: kao škropljenje blagoslovljenom vodom, posvećenje oltara i tome slično. Dakle, svaki znak svete stvari nije sakrament.
Naprotiv, definicija se uzajamno zamjenjuje s definiranim. Ali neki definiraju sakrament po tome što je znak svete stvari, a to se također čini iz gore navedenoga Augustinova mjerodavnoga navoda. Dakle, čini se da je svaki znak svete stvari sakrament.
Odgovaram: znakovi se daju ljudima, kojima je svojstveno po poznatome dolaziti do nepoznatoga. I stoga se u pravom smislu naziva sakramentom ono što je znak neke svete stvari koja pripada ljudima, tako da se naime u pravom smislu naziva sakramentom, prema tome kako sada o sakramentima govorimo, ono što je znak svete stvari ukoliko ljude posvećuje.
Odgovor na 1. prigovor: osjetilna stvorenja označuju nešto sveto, naime božansku mudrost i dobrotu, ukoliko su u sebi samima sveta, a ne ukoliko se mi po njima posvećujemo. I stoga se ne mogu nazvati sakramentima prema tome kako sada govorimo o sakramentima.
Odgovor na 2. prigovor: neke su stvari koje pripadaju Staromu zavjetu označavale Kristovu svetost prema tome što je u sebi svet. Neke su pak označavale njegovu svetost ukoliko se po njoj mi posvećujemo, kao što je žrtvovanje pashalnoga janjeta označavalo Kristovo žrtvovanje, po kojemu smo posvećeni. I takve se stvari u pravom smislu nazivaju sakramentima Staroga zakona.
Odgovor na 3. prigovor: stvari se nazivaju prema svrsi i dovršenju. Priprava pak nije svrha, nego usavršenje. I stoga se ono što označuje pripravu za svetost ne naziva sakramentima, o čemu polazi prigovor; nego samo ono što označuje savršenost ljudske svetosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.