Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 82, a. 4

Jesu li u njima sva osjetila u činu

Prigovor 1. Čini se da ondje sva osjetila nisu u činu. Jer dodir je prvo od svih osjetila (De Anima ii, 2). Ali proslavljenu će tijelu nedostajati stvarni osjet dodira, budući da osjet dodira prelazi u čin promjenom životinjskoga tijela po nekom vanjskom tijelu koje prevladava u nekoj od djelatnih ili trpatnih kakvoća koje dodir može raspoznati: a takva će promjena tada biti nemoguća. Dakle, sva osjetila ondje neće biti u činu.

Prigovor 2. Nadalje, osjetilo okusa pomaže djelovanju hranidbene moći. No nakon uskrsnuća takvoga djelovanja neće biti, kako je gore navedeno (pit. 81, čl. 4). Dakle, okus bi ondje bio beskoristan.

Prigovor 3. Nadalje, ništa se neće pokvariti nakon uskrsnuća jer će čitavo stvorenje biti zaodjenuto određenom krepošću neraspadljivosti. No osjetilo njuha ne može vršiti svoj čin a da se nije dogodilo neko propadanje, jer se miris ne opaža bez hlapljiva isparavanja koje se sastoji u određenom rastakanju. Dakle, osjetilo njuha nije ondje u svojemu činu.

Prigovor 4. Nadalje, „sluh pomaže poučavanju“ (De Sensu et Sensato i). Ali blaženi nakon uskrsnuća neće tražiti poučavanje pomoću osjetilnih predmeta, budući da će biti ispunjeni božanskom mudrošću samim gledanjem Boga. Dakle, sluha ondje neće biti.

Prigovor 5. Nadalje, gledanje proizlazi iz toga što zjenica prima lik viđene stvari. No nakon uskrsnuća to će biti nemoguće u blaženih. Dakle, ondje neće biti stvarnoga gledanja, a ipak je to najplemenitije od osjetila. Manja se premisa dokazuje ovako: Ono što je stvarno svjetlosno nije prijemčivo za vidljivi lik; i dosljedno tome zrcalo postavljeno pod sunčeve zrake ne odražava sliku tijela nasuprot njemu. No zjenica će poput čitava tijela biti obdarena jasnoćom. Dakle, neće primiti sliku obojenoga tijela.

Prigovor 6. Nadalje, prema znanosti o perspektivi, sve što se vidi, vidi se pod kutom. Ali to se ne primjenjuje na proslavljena tijela. Dakle, ona neće imati stvarni osjet vida. Manja se premisa dokazuje ovako: Kad god se neka stvar vidi pod kutom, kut mora biti razmjeran udaljenosti viđenoga predmeta: jer ono što se vidi s veće udaljenosti, manje se vidi i pod manjim kutom, tako da kut može biti toliko malen da se ništa od predmeta ne vidi. Ako, dakle, proslavljeno oko vidi pod kutom, slijedi da vidi stvari unutar određene udaljenosti, i da dosljedno tome ne vidi neku stvar s veće udaljenosti nego što mi vidimo sada: a to bi se činilo vrlo apsurdnim. I tako bi se činilo da osjetilo vida neće biti stvarno u proslavljenim tijelima.

Naprotiv, moć sjedinjena sa svojim činom savršenija je od one koja nije tako sjedinjena. No ljudska će narav u blaženih biti u svojemu najvećem savršenstvu. Dakle, sva će osjetila ondje biti stvarna. Nadalje, osjetilne su moći bliže duši nego tijelo. Ali tijelo će biti nagrađeno ili kažnjeno zbog zasluga ili krivnja duše. Dakle, sva će osjetila u blaženih također biti nagrađena, a u zlih kažnjena, s obzirom na nasladu i bol ili žalost koje se sastoje u djelovanju osjetilâ.

Odgovaram: o ovome pitanju postoje dva mišljenja. Jer neki kažu da će u proslavljenim tijelima postojati sve osjetilne moći, ali da će samo dva osjetila biti u činu, naime dodir i vid; niti će to biti zbog manjkavih osjetila, nego zbog nedostatka medija i objekta; i da osjetila neće biti beskorisna, jer će pridonositi cjelovitosti ljudske naravi i pokazivati mudrost svojega Stvoritelja. Ali to se naizgled čini neistinitim, jer je medij u ovim osjetilima isti kao i u ostalima. Jer u vidu je medij zrak, a to je također medij u sluhu i njuhu (De Anima ii, 7). Opet, okus, poput dodira, ima medij u doticaju, budući da je okus svojevrsni dodir (De Anima ii, 9). Miris također, koji je objekt osjetila njuha, bit će ondje, budući da Crkva pjeva kako će tijela svetih biti najslađi miris. Bit će također i glasovne hvale na nebu; otuda glosa na Ps 149,6: „Neka uzvišene hvale Božje budu u ustima njihovim“, kaže da „srca i jezici neće prestati hvaliti Boga“. Isto se nalazi na autoritetu glose na Neh 12,27: „S pjevanjem i s cimbalima“. Stoga, prema drugima, možemo reći da će njuh i sluh ondje biti u činu, ali okus neće biti u činu u smislu da biva pobuđen uzimanjem hrane ili pića, kako se vidi iz onoga što smo rekli (pit. 81, čl. 4): osim ako možda ne kažemo da će okus biti u činu time što će jezik biti pod utjecajem neke susjedne tekućine.

Odgovor na 1. prigovor: kakvoće koje se opažaju dodirom jesu one koje sačinjavaju životinjsko tijelo. Stoga tijelo životinje ima, po svojim opipljivim kakvoćama prema sadašnjemu stanju života, naravnu prikladnost da bude promijenjeno naravnom i duhovnom promjenom od strane objekta dodira. Iz ovoga se razloga za dodir kaže da je najmaterijalnije od osjetila, budući da ima veći udio tvarnoga mijenjanja povezana s njim. Ipak, tvarna je promjena samo akcidentalno povezana s činom osjeta koji se ostvaruje duhovnom promjenom. Dosljedno tome, proslavljena tijela, koja su zbog svoje netrpatnosti imuna od naravne promjene, bit će podložna samo duhovnoj promjeni po opipljivim kakvoćama. Tako je bilo s tijelom Adamovim, koje niti je oganj mogao opeći, niti ga je mač mogao probosti, premda je imao osjet takvih stvari.

Odgovor na 2. prigovor: okus, ukoliko je opažanje hrane, neće biti u činu; ali možda će biti moguć ukoliko spoznaje okuse na gore spomenuti način.

Odgovor na 3. prigovor: neki su smatrali da je miris samo hlapljivo isparavanje. No to mišljenje ne može biti istinito; što je očito iz činjenice da lešinari hitaju k lešini osjetivši vonj s vrlo velike udaljenosti, dok bi bilo nemoguće da isparavanje putuje od lešine do tako udaljena mjesta, čak i kad bi se čitava lešina rastočila u paru. To se potvrđuje činjenicom da osjetilni predmeti na jednakoj udaljenosti vrše svoj utjecaj u svim smjerovima: tako da miris ponekad zahvaća medij, a organ osjeta duhovnom promjenom, a da nikakvo isparavanje ne doseže organ. To što bi neko isparavanje bilo nužno proizlazi iz činjenice da je miris u tijelima pomiješan s vlažnošću; stoga je nužno da se dogodi rastakanje kako bi se miris osjetio. Ali u proslavljenim tijelima miris će biti u svojemu konačnom savršenstvu, nipošto ne bivajući prikraćen vlažnošću: stoga će zahvaćati organ duhovnom promjenom, poput mirisa hlapljiva isparavanja. Takvo će biti osjetilo njuha u svetih, jer neće biti ometano nikakvom vlažnošću: i spoznavat će ne samo izvrsnosti mirisa, kako se događa kod nas sada zbog vrlo velike vlažnosti mozga, nego i najsitnije razlike mirisa.

Odgovor na 4. prigovor: na nebu će biti glasovna hvala (premda doista neki misle drukčije), i u blaženih ona će utjecati na organ sluha pukom duhovnom promjenom. Niti će to biti radi učenja po kojemu bi mogli stjecati spoznaju, nego radi savršenstva osjetila i radi naslade. Kako je ondje moguće da glas daje zvuk, već smo naveli (Sent. ii, D, 2; pit. 2, čl. 2, ad 5).

Odgovor na 5. prigovor: jakost svjetlosti ne sprječava duhovno primanje lika boje dokle god zjenica zadržava svoju prozirnu narav; tako je očito da ma koliko zrak bio ispunjen svjetlošću, može biti medij vida, i što je više osvijetljen, to se jasnije predmeti vide kroz njega, osim ako ne postoji mana zbog manjkava vida. Činjenica da se lik predmeta postavljenog nasuprot zrcalu izravno prema sunčevim zrakama ne pojavljuje u njemu ne proizlazi iz toga što je primanje spriječeno, nego iz sprječavanja odraza: jer da bi se lik pojavio u zrcalu, mora nužno biti odbačen neprozirnim tijelom, iz kojega se razloga olovo pričvršćuje za staklo u zrcalu. Sunčeva zraka raspršuje tu neprozirnost tako da se nikakva slika ne može pojaviti u zrcalu. No jasnoća proslavljenoga tijela ne uništava prozirnu narav zjenice, budući da slava ne uništava narav; i dosljedno tome veličina jasnoće u zjenici čini vid prije oštrim nego manjkavim.

Odgovor na 6. prigovor: što je osjetilo savršenije, to manje traži da bude promijenjeno kako bi opazilo svoj objekt. No što je manji kut pod kojim je vid pogođen vidljivim predmetom, to se manje organ mijenja. Otuda biva da jači vid može vidjeti s udaljenosti više nego slabiji vid; zato što što je veća udaljenost, manji je kut pod kojim se stvar vidi. A budući da će vid proslavljenoga tijela biti najsavršeniji, moći će vidjeti po samoj najmanjoj promjeni organa; i dosljedno tome pod znatno manjim kutom nego sada, pa stoga i sa znatno veće udaljenosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.