Završetak pohvale sv. Hadelauge.
Clausula laudis S. Hadelaugæ.
Gle, ovo je Majka vaša, ako vas je ipak moja malenkost mogla valjano predstaviti opisujući je. Ovo je ona vaša Estera, koja za oslobođenje svoga naroda nije poštedjela svoga života, navikla pouzdano posredovati, ne kod zemaljskoga Vladara, nego kod Kralja nad kraljevima za spasenje svojih kćeri, štoviše i svih vjernika. Ona je ohologa Amana, protivnika izraelskoga naroda, naime kneza tame, moćno svladala i sve spletke njegove prijevare poništila prevladavajućim savjetima svoje razboritosti. Gle, vaša Judita, uzor čistoće i zrcalo svake kreposti, koja se hrabro boreći mačem Duha, a to je riječ Božja, odrubila glavu vojskovođi. Gle, vaša proročica Debora, po kojoj je Gospodin izabrao nove ratove, koja je išla pred bojnim redom muških ratnika da se Sizara preda u žensku ruku. Gle, blagoslovljena među ženama, ona pobjednica Jahela, koja je udarila Sizaru, tražeći na glavi mjesto rane i snažno probivši sljepoočicu: kolika je bila njezina jakost, kojom bi po načinu dobra Vojskovođe i branitelja uvijek izlazila nasuprot i postavljala zid za dom Izraelov, odatle je jasno vidljivo što je prva u našim krajevima, kako prenosi pouzdana starina, položila temelje djevičanskoga prebivališta i okupila čete djevičke vojske kao tabor Anđela. Običaj je u sukobu onih koji se bore da se svatko najhrabriji i neustrašiv na svaki ishod pogibli izabire za to prije ostalih da, noseći stjegove na samome čelu uređenoga bojnog reda, štiti vojsku koja slijedi od neprijateljskoga nasrtaja i primjerom svoje velikodušnosti može ohrabriti i plašljivoga. Ako, dakle, ovaj nadvlada, čini da oni koji ga slijede slave pobjedu, ako popusti ili padne, ostale najčešće okreće u bijeg. Takav se izbor vodstva tim više obdržava u duhovnome boju što je nevidljiva vojna borba žurnija i pobjeda okrutnija. Mnogo se, naime, lakše opire onomu tko se boreći izbliza očito vidi i boreći se trpi rane ljudske krhkosti, nego onomu tko se bori nevidljivo i neumorno bez zapreke tjelesne mase. Stoga tko može procijeniti kolikom je jakosti sam Gospodin nad vojskama ojačao ovu blaženu Djevicu, koja se postavlja na samo čelo da svlada vladavinu jakoga naoružanoga i učvrsti novaštvo Djevičke vojske? Kolike je tada, valja vjerovati, onaj drevni protivnik podigao sprave svoga umijeća protiv nje, videći da ona nije samo jednom sagradila Bogu rukotvoreni hram, nego riječju i primjerom neprestano gradi žive njegove hramove i jačajući ih obnavlja? Jer buduci da je velike težine preorati tvrdu i dotad motikom netaknutu zemlju, kolikoga je truda poravnati nov put svetoga redovništva i riječju pouke omekšati tvrdoću tjelesnih? Tim je slavnije ona pobijedila što je te prve navale napasti koje su joj se dogodile u samoći koju je izabrala podnijela uz teži napor, a ostalim svojim sljedbenicama ostavila za ubuduće prohodniji put. Stoga se jednodušnom pobožnošću okupite da svečano proslavite obljetnički dan njezina preminuća: uzajamnom bodrošću potičite jedna drugu da milost ove radosti slavite u godišnjem ophodu. I u svako vrijeme, kako u srcu tako i na ustima vašim, zasladit će se spomen na nju poput meda i kao dobro usklađen sklad glazbe, a na ovaj dan ponajviše, kada je prva zaslužila biti pridružena nebeskim radostima, i vi se na posebniji način radujte njezinu klicanju: na današnji dan, zbog dužnoga poštovanja prema svojoj Majci i Gospođi, radosno primite samostansku obitelj koja se natječući slijeva: obilnijim davanjima milostinja okrijepite utrobu siromaha, učinite udovice i siročad dionicima svoje utjehe. Takvim je, naime, plodovima pravednosti ona posebno obilovala, i zato se s pravom raduje ako u vama prepozna ista nastojanja, ako oblik majčinskoga života zasja u životu kćeri.
Ecce hæc est Mater vestra: si tamen proprie B describendo vobis illam præsentare valuit parvitas mea. Hæc est illa Esther vestra, quæ pro liberatione populi sui non pepercit animæ suæ, non apud Principem terrenum, sed ápud Regem Regum pro salute filiarum suarum, imo et omnium fidelium solita fiducialiter interpellare. Hæc Aman superbum Israelitiæ gentis adversarium, principem videlicet tenebrarum, potenter expugnavit, omniaque fraudis ejus machinamenta prævalentibus prudentiæ suæ consiliis evacuavit. Ecce Judith vestra exemplar castitatis et totius speculum virtutis, quæ gladio spiritus, quod est verbum Dei, viriliter dimicans, caput principis militiæ præcidit. Ecce Debbora Prophetis vestra per quam Dominus nova elegit bella, quæ virorum bellatorum aciem præcessit, ut in manum mulieris traderetur Sisara. Ecce benedicta inter mulieres, victrix illa Jahel, quæ percussit Sisaram, quærens in capite vulneris locum, et tempus valide perforans: cujus quanta fuerit fortitudo, qua boni Ducis ac propugnatoris more semper ex adverso ascenderet, murumque pro domo Israel opponeret, hinc liquido patet, quod prima in regionibus nostris, ut fidelis tradit antiquitas, virgineæ habitationis fundamenta jecit, et quasi Angelorum castra, virginalis militiæ coadunavit agmina. Solet in congressu præliantium quisque fortissimus et ad omnem periculi eventum imperterritus, ad hoc præ ceteris eligi, ut in ipsa ordinatæ aciei fronte signa præferens, ab incursione hostili sequentem muniat exercitum, et magnanimitatis suæ exemplo corroborare possit etiam trepidum. Hic igitur si prævaluerit, sequentes se triumphare facit, si cesserit vel corruerit, reliquos plerumque in fugam convertit. Hujusmodi ducatus electio tanto magis in spirituali observatur prælio, quanto instantior est invisibilis militiæ pugna, et atrocior victoria. Multo quippe facilius ei resistitur, qui cominus dimicans, manifeste cernitur, et humana fragilitatis dimicans, lasatur, quam ei, qui invisibiliter et infatigabiliter sine corporeæ molis obstaculo colluctatur. Proinde quis æstimare valeat, quanta fortitudine beatam hanc Virginem ipse Dominus virtutum corroboraverit, quæ ad debellandum fortis armati principatum et confirmandum Virginalis militiæ tirocinium in prima fronte constituitur? Quantas tunc contra illam antiquus ille adversarius artificii sui machinas credendus est erexisse, videns eam non solum manu factum Deo templum semel extruxisse, sed viva ipsius templa verbo et exemplo incessanter extruere, atque robustando instaurare? Cum enim magnae sit difficultatis duram et rastro eatenus intactam proscindere terram, quanti est laboris novam sanctæ religionis complanare viam, et verbo ædificationis carnalium emolire duritiam? unde et ipsa gloriosius triumphavit, quo primos illos tentationum impetus in solitudine, quam elegerat, sibi occurrentes, difficiliori labore toleravit, ceterisque sequacibus suis deinceps planiorem viam dereliquit. Ad anniversarium itaque depositionis ejus diem solenniter agendum unanimi devotione aggregamini: ad hujus jucunditatis gratiam annua revolutione celebrandam vosmetipsas mutua alacritate adhortamini. Et omni quidem tempore tam in corde quam in ore vestro quasi mel indulcabitur ejus memoria, et ut bene ordinata musicæ harmonia; in hac vero potissimum die, qua primum gaudiis coelestibus meruerat associari, vos quoque specialius ipsius tripudio congratulamini: hodierna die pro veneratione debita Matris et Dominæ vestræ certatim confluentem monasterii familiam cum gaudio excipite: largioribus eleemosynarum stipendiis pauperum viscera recreate: viduas et orphanos consolationis vestræ participes facite. Talibus enim fructibus justitiæ ipsa præcipue abundare solebat: ideoque merito jucundatur, si eadem in vobis studia recognoscat, si maternæ conversationis forma in filiarum resplendeat vita.
Capitulum XIV.
Capitulum XIV.
Molitva onoga koji hvali.
Oratio laudantis.
Gle, uistinu sionska kćeri, slavna i blažena Djevice Hadelaugo, građanko Svetih i ukućanko Božja. Gle, ovo su cvjetići moga siromaštva kojima sam htio posuti slavno mjesto tvoga ukopa: koje, međutim, nisam prinio tako kao da su tebe dostojni ili tvojemu blaženstvu potrebni, ili da će išta pridonijeti savršenstvu, nego da našim osjetilima donekle uliju milost tvoga mirisa. Uostalom, ti si nakon ovoga cvijeća, po Gospodinovu vodstvu, već došla do zrelosti ploda: više ne kloneš od ljubavi kao nekoć, da ne kažeš: Poduprite me cvijećem, okružite me jabukama, jer klonem od ljubavi, nego radosno uživaš u samomu onomu koga si ljubila i ljubiš, bez ikakve klonulosti. Pod sjenom onoga koga si željela već si sjela, i plod je njegov sladak tvomu grlu: već slijediš Jaganjca kamo god pođe, već najradosnije pjevaš onu pjesmu dopuštenu samo njegovim pratiteljima. Ondje, dakle, već sigurna u vlastito blaženstvo, suosjećaj s nevoljama putnika, vedrim licem pogledaj one koji su posvećeni tvojim pohvalama i raduju se tvojim radostima, i ono lice svoga Zaručnika, poželjno i samim Anđelima, učini nam naklonjenim svojim pobožnim zagovorom. Spomeni se posebno svoje posebne obitelji, spomeni se svoje zajednice, od početka po tebi po Božjem milosrđu osnovane i posjedovane, i uvijek ćeš moliti za ovaj puk i za ovaj grad, ali i za svu Crkvu, kojoj si zaslužila biti izabrana i posebna kći. Nju sam, naime, pozvao i da motri i da hvali, štoviše da samomu Svetomu nad svetima dade veličanstvo i slavu na početku govora, jer će se svakako radovati sretnom ishodu svoga poroda, zato što je rodila takvu kćer. Ali kad je već završio prizor u kojemu si bila iznesena očima naše vjere, neka se svatko vrati u svoje: ne zato što bi zasićenost gledanja u gledateljima izazvala gađenje, nego zato što nas teška potreba silno pritišće da se pobrinemo i posavjetujemo i za našu kuću, to jest savjest. Bojim se, naime, da se mnogi od nas koji su bili na prizoru ne vrate k sebi ne veseli, nego udarajući se u prsa, zato što u sebi nipošto ne prepoznaju milost dobara koja su ovdje pokazana. Pa ipak, Gospodine milostivi i samilosni, strpljivi i mnogoga milosrđa, koji pobjeđuješ u jakima, suosjećaš s krhkima, put pravednika, oproštenje grešnika, onima pripravljajući slavu, ovima unaprijed dajući milosrđe, u tebi ponajviše treba zaključiti govor, ti koji otvaraš i nitko ne zatvara, zatvaraš i nitko ne otvara. Mnogo doista, kako kaže neki mudrac, govorimo i ponestaje nam riječi, a ispunjenje riječi ti si u svima, kojemu jedinomu pripada sva slava, čast i vlast u vijeke vjekova. Amen.
Poslije toga Hvalospjeva slijedi kraći Život u Passionale Herbipolense: samo dio u drugome rukopisu.
Njegova života pogl. 1 br. 1 ove riječi redak 3: quem Agnum sine macula sequitur... rex stola circumamictus candida... laudem hujus Virginis Virgo mater Ecclesia devote suspiciat, ovako ispravi: quem Agnum sine macula sequitur grex beatorum stola candida; laudem vero Virginis hujus mater Ecclesia devote suscipiat.
Stranica 309 br. 2 redak 33: ad amicam suam, dodaj ovu bilješku:c Dodaje rukopis iz Würzburga: Sanctam videlicet Gertrudam, quæ tunc temporis in Nivilensi monasterio præfuit., Što se slabo slaže s onim što smo napisali., Str. 310 redak 3 poslije: in impatientia furoris, dodaj: Dodaje rukopis iz Würzburga: ut videlicet, quam emollire nequibat ad faciendam voluntatem patris, stimulis incitaret adversus patrem malitiosæ simultatis. Zatim sljedeća slova treba promijeniti:d ej., Na istoj stranici br. 5 E redak 25 poslije: Kuccingus, dodaj:g Rukopis iz Würzburga: Kiczingus, ili prema drugima Kigs.
O SV. MUČENICIMA U EBBECKESDORFU.
23 Str. 319 na kraju dodaj:
23 § VII. Sažetak života sv. Gosberta, biskupa osnabrückoga, iz vlastitih časoslova iste Crkve.
Gosbert, četvrti po redu, postavlja se za biskupa Crkve u Osnabrücku: rodom Šveđanin, dok je sv. Ansgar, najistaknutiji apostol toga naroda i drugih, naviještao Evanđelje, bio je njegov učenik i znameniti suradnik u obraćanju pogana, čovjek pobožan i učen, a također je čudesno žudio proliti svoju krv za Kristovu vjeru. Stoga, kada je Erik, kralj Danske, veliki progonitelj kršćana, opremljen velikom vojskom žurio u Sasku da nanese štete Crkvama, Gosbert, bdijući za Crkvu koja mu je povjerena i za svoje stado, sam je stupio u bojni red na njihovu obranu, i od nevjernih Danaca, zajedno s nekolicinom drugih biskupa, mnogim vojvodama i grofovima, zaklan za Kristovu vjeru, slavno je pao mučeništvom koje je dugo želio.
36 Ovo se čita kao IV. čitanje na Jutarnjoj, a ostalo se uzima iz Časoslova o Zajedničkom jednom Mučeniku i Biskupu. A slavi se 3. veljače pod dvostrukim obredom. To su časoslovi Crkve i biskupije u Osnabrücku tiskani vlašću i nalogom Preuzvišenoga i Presvijetloga Kneza i Gospodina, g. Franje Vilima, biskupa Crkava u Osnabrücku, Regensburgu, Mindenu i Verdenu, s Predgovorom kleru grada i biskupije u Osnabrücku, potpisanim na 3. veljače, posvećenim sv. Gosbertu biskupu, prethodniku na ovoj Stolici i mučeniku, godine Kristove 1652.
Ecce vere Sion filia illustris et beata Virgo Hadelauga, civis Sanctorum et domestica Dei. Ecce isti sunt paupertatis meæ flosculi, quibus gloriosum sepulturæ tuæ locum aspergere volui: quos tamen non ita obtuli, quasi te dignos vel beatitudini tuæ necessarios, aut perfectioni quidquam collaturos; sed ut nostris sensibus tui aliquatenus odoris gratiam infusuros. Ceterum tu post flores istos, jam ad maturitatem fructus, Domino ducente, pervenisti: Jam non ut quondam langues amore ne dicas: Fulcite me floribus, stipate me malis, quia amore langueo; sed ipso, quem amaveras et amas, sine omni languore feliciter perfrueris. Sub illius umbra, quem desideraveras, jam consedisti, et fructus illius dulcis gutturi tuo: jam Agnum, quocumque ierit, sequeris: jam canticum illud solis ejus comitibus concessum, jucundissime concinis. Ibi ergo jam secura de propria beatitudine, peregrinantium ærumnis compatere, tuis deditos præconiis et congaudentes gaudiis, sereno vultu conspice, illamque Sponsi tui faciem, ipsis etiam Angelis desiderabilem, pio nobis interventu effice placabilem. Memor esto specialiter specialis familiae tuæ, memor esto congregationis tuæ, ab initio a te per misericordiam Dei fundatæ atque possessæ, semperque orabis pro populo hoc et pro civitate ista, sed et pro universa Ecclesia, cujus electa et specialis esse meruisti filia. Hanc etenim et ad contemplandam et laudandam, imo ad dandam ipsi Sancto Sanctorum magnificentiam et gloriam in primordio sermonis invitaveram; gavisuram utique de prospero partus sui proventu; eo quod talem genuerit filiam. Sed exacto jam spectaculo, in quo fidei nostrae oculis eras proposita, unusquisque revertatur in sua: non quod satietas spectandi spectatoribus fastidium genuerit, sed quod nostrae quoque domui, id est, conscientiæ providere ac consulere gravis nos necessitas perurgeat. Vereor enim, ne plures e nobis, qui spectaculo aderant, non alacres, sed pectora sua percutientes, ad se redeant, eo quod bonorum, quæ hic ostensa sunt, gratiam in semetipsis minime recognoscant. Verumtamen miserator et misericors Domine, patiens, et multæ misericordiæ, vincens in fortibus, compatiens fragilibus, justorum via, peccatorum venia, illis
A præparans gloriam, his prærogans misericordiam; in te potissimum sermo claudendus est, qui aperis et nemo claudit, clandis et nemo aperit. Multa quidem, ut aliquis sapiens ait, dicimus et deficimus verbis: consummatio autem verborum tu es in omnibus, cui soli est omnis gloria, honor et imperium per infinita secula seculorum. Amen.
Post illud Encomiū, sequitur brevior Vita in Passionali Herbipolensi: pars solum in altero MS.
Ejus vitæ cap. 1 num. 1 ista verba lin. 3, quem Agnum sine macula sequitur... rex stola circumamictus candida... laudem hujus Virginis Virgo mater Ecclesia devote suspiciat; ita restitue: quem Agnum sine macula sequitur grex beatorum stola candida; laudem vero Virginis hujus mater Ecclesia devote suscipiat.
Pagina 309 num. 2 lin. 33 ad amicam suam, adde hanc notationem:c Addit MS. Herbipolense: Sanctam videlicet Gertrudam, quæ tunc temporis in Nivilensi monasterio præfuit. — Quod parum congruit iis quæ an ea scripsimus. — Pag. 310 lin. 3 post, in impatientia furoris, adde: Suldit MS. Herbipolense ut videlicet, quam emollire nequibat ad faciendam voluntatem patris, stimulis incitaret adversus patrem malitiosæ simultatis. Dem sequentes literæ muandæd ej. — Eadem pagina num. 5 E lin. 25 post Kuccingus, adde,g MS. Herbipolense, Kiczingus, vel secundum alios Kigs.
DE SS. MARTYRIB. EBBECKESDORPIEN.
23 Pag. 319 in fine adde:
B § VII. S. Gosberti Ep. Osnabrugensis Vitæ epitome ex Officiis propriis ejusdem Ecclesiæ.
Gosbertus, quartus in ordine, Osnabrugensi Ecclesiæ præficitur Episcopus: qui gente Suecus, cum S. Anscharius, præstantissimus illius populi et aliorum Apostolus, Evangelium prædicaret, ejus discipulus et insignis collaborator fuit in convertendis paganis, vir pius ac doctus, nec non mire sanguinem suum pro fide Christi profundere anhelans. Itaque cum Ericus Rex Daniæ. magnus Christianorum persecutor, in Saxoniam ad damna Ecclesiis inferenda, magno exercitu instructus, properaret; Gosbertus pro Ecclesia sibi commissa et grege suo vigilans, ipsemet ad defensionem eorum in aciem progressus, ab infidelibus Danis, cum aliquot aliis Episcopis, pluribus Ducibus ac Comitibus, pro fide Christi trueidatus, martyrio, quod diu desideraverat, gloriosus occubuit.
36 Hæc pro Lectione IV ad Matutinum recitantur: reliqua desumuntur ex Officio de Communi unius Martyris et Pontificis. Colitur autem III Februarii sub ritu duplici. Sunt ea Ecclesiæ et diæcesis Osnabrugensis officia typis mandata auctoritate et jussu Reverendissimi et Illustrissimi Principis ac Domini, D. Francisci Guilielmi Ecclesiarum Osnabrugensis, Ratisbonensis, Mindensis ac Verdensis Episcopi, cum Præfatione ad Clerum Urbis ac Diæcesis Osnabrugensis, signata III Nonas Februarii, S. Gosberto Episcopo in hac Sede prædecessori ac Martyri sacro anno Christi MDCLII.
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.