Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · Svezak IV

Naknadni dodaci uz 2. veljače

ADDENDA AD II FEBRUARII

Sadržaj (25)
  1. O djevici sv. Adalogi
  2. Poziv na promatranje i hvalu blažene Djevice Hadelauge.
  3. Ii. Poglavlje.
  4. Hvala sv. Adaloge po milosti poniznosti.
  5. Iii. Poglavlje.
  6. Hvala sv. Adaloge po djevičanskoj čednosti.
  7. Iv. Poglavlje.
  8. Hvala sv. Adaloge po ustrajnosti u molitvi.
  9. V. Poglavlje.
  10. Hvala sv. Adaloge po samotničkome življenju.
  11. Capitulum VI.
  12. Capitulum VII.
  13. Hvala sv. Hadelaugi od obitelji.
  14. Capitulum VIII.
  15. Capitulum IX.
  16. Hvala sv. Hadelaugi zbog slavnoga mjesta njezina ukopa.
  17. Capitulum X.
  18. Hvala sv. Hadelaugi zbog prijenosa svetoga tijela i slave znamenja.
  19. Capitulum XI.
  20. Capitulum XII.
  21. Hvalospjev iz pjesme sažimanjem kreposti.
  22. Capitulum XIII.
  23. Završetak pohvale sv. Hadelauge.
  24. Capitulum XIV.
  25. Molitva onoga koji hvali.

Završetak pohvale sv. Hadelauge.

Gle, ovo je Majka vaša, ako vas je ipak moja malenkost mogla valjano predstaviti opisujući je. Ovo je ona vaša Estera, koja za oslobođenje svoga naroda nije poštedjela svoga života, navikla pouzdano posredovati, ne kod zemaljskoga Vladara, nego kod Kralja nad kraljevima za spasenje svojih kćeri, štoviše i svih vjernika. Ona je ohologa Amana, protivnika izraelskoga naroda, naime kneza tame, moćno svladala i sve spletke njegove prijevare poništila prevladavajućim savjetima svoje razboritosti. Gle, vaša Judita, uzor čistoće i zrcalo svake kreposti, koja se hrabro boreći mačem Duha, a to je riječ Božja, odrubila glavu vojskovođi. Gle, vaša proročica Debora, po kojoj je Gospodin izabrao nove ratove, koja je išla pred bojnim redom muških ratnika da se Sizara preda u žensku ruku. Gle, blagoslovljena među ženama, ona pobjednica Jahela, koja je udarila Sizaru, tražeći na glavi mjesto rane i snažno probivši sljepoočicu: kolika je bila njezina jakost, kojom bi po načinu dobra Vojskovođe i branitelja uvijek izlazila nasuprot i postavljala zid za dom Izraelov, odatle je jasno vidljivo što je prva u našim krajevima, kako prenosi pouzdana starina, položila temelje djevičanskoga prebivališta i okupila čete djevičke vojske kao tabor Anđela. Običaj je u sukobu onih koji se bore da se svatko najhrabriji i neustrašiv na svaki ishod pogibli izabire za to prije ostalih da, noseći stjegove na samome čelu uređenoga bojnog reda, štiti vojsku koja slijedi od neprijateljskoga nasrtaja i primjerom svoje velikodušnosti može ohrabriti i plašljivoga. Ako, dakle, ovaj nadvlada, čini da oni koji ga slijede slave pobjedu, ako popusti ili padne, ostale najčešće okreće u bijeg. Takav se izbor vodstva tim više obdržava u duhovnome boju što je nevidljiva vojna borba žurnija i pobjeda okrutnija. Mnogo se, naime, lakše opire onomu tko se boreći izbliza očito vidi i boreći se trpi rane ljudske krhkosti, nego onomu tko se bori nevidljivo i neumorno bez zapreke tjelesne mase. Stoga tko može procijeniti kolikom je jakosti sam Gospodin nad vojskama ojačao ovu blaženu Djevicu, koja se postavlja na samo čelo da svlada vladavinu jakoga naoružanoga i učvrsti novaštvo Djevičke vojske? Kolike je tada, valja vjerovati, onaj drevni protivnik podigao sprave svoga umijeća protiv nje, videći da ona nije samo jednom sagradila Bogu rukotvoreni hram, nego riječju i primjerom neprestano gradi žive njegove hramove i jačajući ih obnavlja? Jer buduci da je velike težine preorati tvrdu i dotad motikom netaknutu zemlju, kolikoga je truda poravnati nov put svetoga redovništva i riječju pouke omekšati tvrdoću tjelesnih? Tim je slavnije ona pobijedila što je te prve navale napasti koje su joj se dogodile u samoći koju je izabrala podnijela uz teži napor, a ostalim svojim sljedbenicama ostavila za ubuduće prohodniji put. Stoga se jednodušnom pobožnošću okupite da svečano proslavite obljetnički dan njezina preminuća: uzajamnom bodrošću potičite jedna drugu da milost ove radosti slavite u godišnjem ophodu. I u svako vrijeme, kako u srcu tako i na ustima vašim, zasladit će se spomen na nju poput meda i kao dobro usklađen sklad glazbe, a na ovaj dan ponajviše, kada je prva zaslužila biti pridružena nebeskim radostima, i vi se na posebniji način radujte njezinu klicanju: na današnji dan, zbog dužnoga poštovanja prema svojoj Majci i Gospođi, radosno primite samostansku obitelj koja se natječući slijeva: obilnijim davanjima milostinja okrijepite utrobu siromaha, učinite udovice i siročad dionicima svoje utjehe. Takvim je, naime, plodovima pravednosti ona posebno obilovala, i zato se s pravom raduje ako u vama prepozna ista nastojanja, ako oblik majčinskoga života zasja u životu kćeri.

Capitulum XIV.

Molitva onoga koji hvali.

Gle, uistinu sionska kćeri, slavna i blažena Djevice Hadelaugo, građanko Svetih i ukućanko Božja. Gle, ovo su cvjetići moga siromaštva kojima sam htio posuti slavno mjesto tvoga ukopa: koje, međutim, nisam prinio tako kao da su tebe dostojni ili tvojemu blaženstvu potrebni, ili da će išta pridonijeti savršenstvu, nego da našim osjetilima donekle uliju milost tvoga mirisa. Uostalom, ti si nakon ovoga cvijeća, po Gospodinovu vodstvu, već došla do zrelosti ploda: više ne kloneš od ljubavi kao nekoć, da ne kažeš: Poduprite me cvijećem, okružite me jabukama, jer klonem od ljubavi, nego radosno uživaš u samomu onomu koga si ljubila i ljubiš, bez ikakve klonulosti. Pod sjenom onoga koga si željela već si sjela, i plod je njegov sladak tvomu grlu: već slijediš Jaganjca kamo god pođe, već najradosnije pjevaš onu pjesmu dopuštenu samo njegovim pratiteljima. Ondje, dakle, već sigurna u vlastito blaženstvo, suosjećaj s nevoljama putnika, vedrim licem pogledaj one koji su posvećeni tvojim pohvalama i raduju se tvojim radostima, i ono lice svoga Zaručnika, poželjno i samim Anđelima, učini nam naklonjenim svojim pobožnim zagovorom. Spomeni se posebno svoje posebne obitelji, spomeni se svoje zajednice, od početka po tebi po Božjem milosrđu osnovane i posjedovane, i uvijek ćeš moliti za ovaj puk i za ovaj grad, ali i za svu Crkvu, kojoj si zaslužila biti izabrana i posebna kći. Nju sam, naime, pozvao i da motri i da hvali, štoviše da samomu Svetomu nad svetima dade veličanstvo i slavu na početku govora, jer će se svakako radovati sretnom ishodu svoga poroda, zato što je rodila takvu kćer. Ali kad je već završio prizor u kojemu si bila iznesena očima naše vjere, neka se svatko vrati u svoje: ne zato što bi zasićenost gledanja u gledateljima izazvala gađenje, nego zato što nas teška potreba silno pritišće da se pobrinemo i posavjetujemo i za našu kuću, to jest savjest. Bojim se, naime, da se mnogi od nas koji su bili na prizoru ne vrate k sebi ne veseli, nego udarajući se u prsa, zato što u sebi nipošto ne prepoznaju milost dobara koja su ovdje pokazana. Pa ipak, Gospodine milostivi i samilosni, strpljivi i mnogoga milosrđa, koji pobjeđuješ u jakima, suosjećaš s krhkima, put pravednika, oproštenje grešnika, onima pripravljajući slavu, ovima unaprijed dajući milosrđe, u tebi ponajviše treba zaključiti govor, ti koji otvaraš i nitko ne zatvara, zatvaraš i nitko ne otvara. Mnogo doista, kako kaže neki mudrac, govorimo i ponestaje nam riječi, a ispunjenje riječi ti si u svima, kojemu jedinomu pripada sva slava, čast i vlast u vijeke vjekova. Amen.

Poslije toga Hvalospjeva slijedi kraći Život u Passionale Herbipolense: samo dio u drugome rukopisu.

Njegova života pogl. 1 br. 1 ove riječi redak 3: quem Agnum sine macula sequitur... rex stola circumamictus candida... laudem hujus Virginis Virgo mater Ecclesia devote suspiciat, ovako ispravi: quem Agnum sine macula sequitur grex beatorum stola candida; laudem vero Virginis hujus mater Ecclesia devote suscipiat.

Stranica 309 br. 2 redak 33: ad amicam suam, dodaj ovu bilješku:c Dodaje rukopis iz Würzburga: Sanctam videlicet Gertrudam, quæ tunc temporis in Nivilensi monasterio præfuit., Što se slabo slaže s onim što smo napisali., Str. 310 redak 3 poslije: in impatientia furoris, dodaj: Dodaje rukopis iz Würzburga: ut videlicet, quam emollire nequibat ad faciendam voluntatem patris, stimulis incitaret adversus patrem malitiosæ simultatis. Zatim sljedeća slova treba promijeniti:d ej., Na istoj stranici br. 5 E redak 25 poslije: Kuccingus, dodaj:g Rukopis iz Würzburga: Kiczingus, ili prema drugima Kigs.

O SV. MUČENICIMA U EBBECKESDORFU.

23 Str. 319 na kraju dodaj:

23 § VII. Sažetak života sv. Gosberta, biskupa osnabrückoga, iz vlastitih časoslova iste Crkve.

Gosbert, četvrti po redu, postavlja se za biskupa Crkve u Osnabrücku: rodom Šveđanin, dok je sv. Ansgar, najistaknutiji apostol toga naroda i drugih, naviještao Evanđelje, bio je njegov učenik i znameniti suradnik u obraćanju pogana, čovjek pobožan i učen, a također je čudesno žudio proliti svoju krv za Kristovu vjeru. Stoga, kada je Erik, kralj Danske, veliki progonitelj kršćana, opremljen velikom vojskom žurio u Sasku da nanese štete Crkvama, Gosbert, bdijući za Crkvu koja mu je povjerena i za svoje stado, sam je stupio u bojni red na njihovu obranu, i od nevjernih Danaca, zajedno s nekolicinom drugih biskupa, mnogim vojvodama i grofovima, zaklan za Kristovu vjeru, slavno je pao mučeništvom koje je dugo želio.

36 Ovo se čita kao IV. čitanje na Jutarnjoj, a ostalo se uzima iz Časoslova o Zajedničkom jednom Mučeniku i Biskupu. A slavi se 3. veljače pod dvostrukim obredom. To su časoslovi Crkve i biskupije u Osnabrücku tiskani vlašću i nalogom Preuzvišenoga i Presvijetloga Kneza i Gospodina, g. Franje Vilima, biskupa Crkava u Osnabrücku, Regensburgu, Mindenu i Verdenu, s Predgovorom kleru grada i biskupije u Osnabrücku, potpisanim na 3. veljače, posvećenim sv. Gosbertu biskupu, prethodniku na ovoj Stolici i mučeniku, godine Kristove 1652.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak IV Kalendar godine