Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 29. siječnja

O sv. Gildi Mudrom, opatu u Armoričkoj Britaniji

DE S. GILDA SAPIENTE, ABBATE IN BRITANNIA ARMORICA

Sadržaj (12)
  1. § 1. Doba sv. Gilde Mudroga.
  2. § II. Ima li više Gilda? Njihovi spisi.
  3. § III. Gilda jedan jedini u Galiji, i to Britanac.
  4. § IV. Život sv. Gilde, tko ga je napisao.
  5. § V. Spomen sv. Gilde u svetim kalendarima i drugdje.
  6. Običaji u mladosti. Svećeništvo, revnost za duše.
  7. Dolazak u armorikansku Britaniju. Kreposti. Podignuti samostan.
  8. Uskrsnuće žene odavno umrle.
  9. Preminuće. Potonuće i pronalazak relikvija.
  10. Samostan sv. Gilde opustošen i obnovljen. Relikvije prenesene.
  11. POGLAVLJE VII. Čudesa učinjena u piščevo doba.
  12. Život i smrt sv. Gingurijana i Gulstana, laika samostana sv. Gilde.

POGLAVLJE VII. Čudesa učinjena u piščevo doba.

Bijaše pak u to isto vrijeme na istom mjestu neki sluga Božji koji je provodio samotnički život, imenom a a Ehoarn, na kojega su noću navalili razbojnici i izvukli ga iz kuće prislonjene uz crkvu. Jedan pak od njih, nadimkom Leopard, zgrabivši sjekiru, na pragu crkve prosu mu mozak. Njega odmah spopade demon, sruši se na zemlju, a kad je ustao, zgrabivši nožić, rani samoga sebe u prsa; i da ga njegovi drugovi nisu brzo obranili, samoga bi sebe ubio. Svezan dakle od njih, vratio se kući, ali nikada poslije nije došao k pameti. Vidjeli smo ga naime dvadeset godina kako nije pokriven nikakvom odjećom, ni tunikom, ni košuljom, ni obućom, nego na čudan način i ljeti i zimi hoda gol. Kad bi mu tko iz milosrđa pružio kakav odjevni predmet, on, ako bi slučajno sjedio pod stablom ili na bilo kojem mjestu, nije odlazio dok sam taj odjevni predmet ne bi posve rastrgao. I ako bi bio od vune ili lana, na samom ga je mjestu rasparao u niti; a ako bi bio kožni, i njega bi sveo na ništa. Tako je i goleme ljetne vrućine i nepodnošljive zimske studeni, kao što rekosmo, mnogo godina hodajući gol, podnosio kod kuće i vani. O neizreciva blagosti Kristova! O neizmjernosti njegove dobrote i milosrđa! O slavne zasluge bl. Gilde, koje tako na jednom te istom čovjeku i kažnjavaju zločine, i opominju bezbožnike da se ne usude činiti slično kako ne bi bili slično kažnjeni! Vjerujemo pak da je onaj čovjek, po tome što Bog ne kažnjava dvaput za isto, bio spašen po Božjem milosrđu.

41 Približavala se svetkovina preblaženoga Gilde, na koju je njegovo tijelo preneseno iz mora; i narod se sa svih strana stjecao i žurio pohrliti na blagdan. Tada je neki čovjek, koji je dugo ležao u postelji shrvan teškom bolešću, vidjevši svoje susjede i prijatelje kako žure na blagdan, vikao da ga odvedu na sveto mjesto. Govorio je naime da bi, ako bi zavrijedio dotaknuti grob svetoga muža, odmah bio vraćen zdravlju: svjedočio je da to vjeruje i da ima takvu vjeru. Doveli su ga dakle prijatelji i položili pred grob bl. Gilde. Dok su se pak svečano slavila bdjenja, a on ležao pred svetim grobom, iznenada se ispruživši, ukoči se poput mrtvaca, presta naricati, oči mu se izvrnuše, noge, ruke i prsa ohladnješe, i činio se mrtvim cijelim tijelom. Mnoštvo naroda koje ga je bilo okružilo povika: „Budući da je mrtav, iznesite ga van.” Dok su dakle oni vikali i oko njega se sve više i više tiskali, kako mu nitko zbog mnoštva gotovo tri sata nije mogao ni ruku položiti niti prići, naposljetku pristupi jedan od monaha, imenom Junior, i uzevši u svoju ruku svečev štap, triput ga njime znamenova znakom svetoga Križa. Odmah se on na čuđenje sviju uspravi i reče: „Zar niste vidjeli bl. Gildu kako stoji na ovom kamenu i svojom me rukom podiže?” Tada naočigled sviju zdrav i radostan ustade te noseći svojom rukom svijeću položi je na oltar. I onaj koji je tuđim rukama bolestan bio doveden k svetomu grobu, svojim se nogama zdrav i radostan vrati kući. Kad sam dakle to čudo poslije pripovijedao nekim plemićima pred crkvom u Plomorcatu, on je bio nazočan i prisegom potvrđivao da je bilo tako kako sam govorio.

42 Prepoznata je stvar i po svim krajevima Bretanje razglašena da, ako u župi ili pak u nekoj pokrajini zavlada pomor, njezini stanovnici bježe u ovo presveto mjesto i ondje od Boga bez sumnje očekuju lijek. Iz istoga je razloga iz Ilfintinca dolazilo mnoštvo puka: ali jedan od njih, imenom Dongual, pogođen istom iznenadnom pošasti, pade i ostade pred crkvom u Sarthauu. Njegovi pak drugovi, došavši na sveto mjesto, zamoliše me da pošaljem konja na kojem bi ga donijeli: što sam i učinio. Doveden je dakle: ali kako nije mogao stajati, smješten je u gostinjac. Bio je pak strašan na pogled i bljuvao je krv. Nitko se nije nadao da će poživjeti do sutra, nego se očekivalo da će svakoga časa umrijeti. Njega dođe posjetiti cijela zajednica, moli za nj Gospodina i pomazuje ga svetim uljem. On je dakle od toga časa pomalo došao k sebi i vratio snagu: te je poslije nekoliko dana u potpunosti bio vraćen zdravlju. Njegovi su drugovi, vrativši se kući, rekli njegovoj ženi da je umro i da je pokopan kod sv. Gilde. Došla je ona da podijeli milostinju za dušu svoga muža, ali onoga za kojega je mislila da je mrtav nađe ne samo živa, nego i posve zdrava. Tako, tako djeluješ, Bože naš, u svecima svojim i sam činiš velika čudesa. Vraća se dakle taj muž sa svojom ženom radostan i zdrav, onaj koji bijaše došao žalostan i na umoru. Njega sam nedavno vidio zdrava kako zahvaljuje Bogu i veliča čudesa bl. Gilde, a i sam se sjeća onoga što smo ispripovjedili.

43 Ne valja šutnjom prijeći ni to kakve su u isto vrijeme naši predšasnici podnijeli nevolje od neprijatelja ljudskoga roda u ovom svetom samostanu. Videći naime onaj stari neprijatelj da su sluge Božje počele nastanjivati pusto mjesto i da ga trebaju istjerati iz toga dugo pustoga mjesta koje je dugo posjedovao, vraća se svojim starim lukavstvima i na sve je načine pokušavao utvarama i noćnim strahotama otjerati one koje je vidio zaštićene Božjom silom. Jedne noći naime, dok su dječaci monasi sjedili za stolom i utvrđivali psalme, nazočan bijaše protivnik, pojavi se poigravajući se sa svjetlom svijeće, pružajući često ruku između dvojice dječačića, ponovno je povlačeći, i ponovno pružajući te ponovno povlačeći, i to neprestano čineći dok nije dogorjelo svjetlo svijeće. Lik pak podlaktice i šake, koji se jedini vidio, bio je crn i strašan od dlaka. Dječaci su bili prestravljeni strahom i uznemireni. Jedan se od dječaka zvao Ratfred, a drugi Mangis: treći pak mladić koji ih je poučavao zvao se Ranulf. Starac dakle koji ih je čuvao, imenom Jovethen, vidjevši što se događa i da su dječaci prestravljeni strahom, govorio im je: „Znamenujte se, dječaci, znamenujte se znakom svetoga Križa i pjevajte Davidove psalme.” Opaki pak demon ugasi dogorjelu svijeću i, udarivši u smijeh, jurnuvši preko gomile kamenja koja bijaše u blizini, izazva golem strah bukom kamenja. Zatim je zdjelice koje su bile postavljene u blagovaonici cijele noći pomicao i premještao te stanovnicima učinio noć nemirnom. A posudicu punu vina koja je bila postavljena u blizini, kad ju je poslužitelj zatražio, nađe praznu: niti je pronađen ikakav trag gdje se prolilo na zemlju. Feliks bijaše otišao, a kad je došao i od braće čuo kakve su utvare pretrpjeli protekle noći, uze vodu sa solju, blagoslovi je te poškropi uokolo i unutra: i od toga dana, po Božjoj milosti, prebivalište osta mirno. a Navode ga Ménard i du Saussay 11. veljače.

Život i smrt sv. Gingurijana i Gulstana, laika samostana sv. Gilde.

Bijaše u to vrijeme među prvim članovima ovoga svetog samostana neki monah, imenom Gingurijan, laik doduše, ali pun Duha Svetoga i svih kreposti. Kad je on neko vrijeme, provodeći nevin i priprost život, služio Bogu u samostanu, a Gospodin odlučio kušati njegovu strpljivost tjelesnom tegobom i pokazati ga drugima za primjer, po Duhu Svetom udostojao mu se objaviti kraj njegova života. Dođe dakle jednoga dana pred opata Feliksa i cijelu zajednicu, ponizno čineći zadovoljštinu i moleći od sviju da mu daju oproštenje. Dok su mu dakle uokolo kao nevinomu i priprostomu čovjeku odgovorili: „Neka ti Gospodin otpusti tvoje neznanje i odrješi te od svih tvojih grijeha”, on reče: „Znajte dakle, predraga braćo, da od današnjega dana neću moći ni hodati među vama ni ostati. Molim vašu ljubav da me svojim molitvama preporučite Bogu i pomažete svetim uljem.” Čude se svi što onaj kojega su vidjeli zdrava moli da bude pomazan. On je pak molio i navaljivao da bude pomazan dok je još mogao govoriti. Poslije kapitula pak donese sav svoj alat i željezno oruđe i položi pred opatove noge govoreći: „Gospodine, evo službe koju si mi zapovjedio čuvati: povjeri je nekomu od braće.” Bio je naime sam blaženi muž čuvar pčelinjaka od početka svoga obraćenja, imajući pod svojom skrbi vrlo mnogo košnica.

43 Zatim, dok se slavila misa, poslije znaka mira pristupivši svetomu oltaru, primi svetu pričest iz svećenikove ruke. A zatim, privukavši obje ruke na prsa, ispruživši se pokraj stube oltara, klonu: te je na rukama iznesen u bolnicu, gdje je odmah, kao što je bio zatražio od braće, bio pomazan svetim uljem: i od toga je dana, kao što je bio prorekao, cijelu godinu bio oduzet od uzetosti, ležeći u postelji, te se nije mogao ni okrenuti na drugu stranu ni prinijeti ruku ustima. Nakon jedne godine pak Gospodin mu se po svome anđelu udostojao jasno navijestiti dan njegove smrti. On ujutro pozva k sebi monaha Riaula i reče mu: „Kaži, molim te, brate, cijeloj našoj zajednici neka uvijek zahvaljuju Bogu i neprestano se raduju u Gospodinu. I neka pouzdano znaju da su ove noći na noćnim bdjenjima imali sa sobom sv. Mihaela arkanđela, koji mi se prije nego što se uopće zvonilo za bdjenja ukazao u liku prelijepoga djeteta s prevelikim svjetlom, rekao tko je i dodao: 'Ne boj se', reče, 'nego se pripravi, jer ćeš sa svjetlom ovoga dana izići iz svoga tijela u bolji život'; a zatim je kroz istočni prozor sa svojim svjetlom ušao u crkvu: i dokle god su se slavila bdjenja, ono presjajno svjetlo nije odstupilo iz crkve. Sada dakle, predragi brate, javi našoj braći što sam ti rekao: i da zahvaljujem njihovoj ljubavi jer su mi iskazivali službu tijekom cijele ove godine. Zaklinjem te pak da mi doneseš svetu pričest i od večernjega sata paziš na moju smrt.” Stoga poslije večernje pozva svoga poslužitelja i reče mu: „Pozovi moju braću k meni, jer već odlazim iz ovoga života.” Kad se dakle cijela zajednica okupila oko njega, iz ovoga je života u isti sat koji je bio prorekao preminuo Gospodinu a četvrtoga dana prije kalenda listopadskih.

46 Muž također časna života i dostojan spomena u isto je vrijeme zablistao u ovom svetom samostanu, Gulstan. I on je bio laik, ali nije prestajao danju i noću pred Bogom pjevati psalme i molitve koje je bio naučio napamet, probdjevši noći u bdjenjima; tako da bi ga i u dubokoj starosti jedva vidio da tri sata ljeti ili zimi leži u postelji. Njega je pak u njegovoj mladosti od gusarskih razbojnika odvojio Feliks, koji je u to vrijeme na otokub Ossa još ne kao monah provodio pustinjački život: i sam je uvijek ljubio provoditi sve do kraja svoga života onaj život koji je u to vrijeme naučio od njega; umjeren u jelu i piću, neprestano u bdjenjima i molitvi. Zasluge dakle ovoga muža Gospodin se udostojao očitovati još za njegova života. Nadaleko i naširoko naime njegove su hvale i pohvale odzvanjale u ustima svih pomoraca ovoga kraja. Vrlo mnoga je naime čudesa Gospodin po njemu udostojao se činiti, tako da ih jedva tko može ispripovjediti ili pobrojiti. Preminuo je pakc 27. studenoga kod utvrde Beauvoir, kamo je bio došao radi koristi svoga samostana, u kući monaha sv. Petra iz Maillezaisa. No čim se glasom glasnika čulo da je bl. Gulstan preminuo iz ovoga života (bio je naime preminuo u ponoć), odmah su iskačući iz postelja plemeniti muževi, zajedno s gospođama i svima koji su čuli, natječući se žurili poći sa svijećama i svjetiljkama da iskažu počast Božjemu mužu, tako da je sama kuća jedva mogla primiti mnoštvo.

47 Videći dakle monasi sv. Filiberta da se oko tijela Božjega čovjeka skuplja mnogo ukrasa, također obilan novac i raznoliko mnoštvo svijeća, nagovoriše sve koji su se bili okupili da sveto tijelo prenesu u njihovu crkvu. Ali dok su se opirali monasi u čijem je gostinjcu bio preminuo, a protivile su se i sluge da se ne miče iz te kuće dok ga ne budu mogli vratiti u svoj samostan; oni naprotiv, podbovši mnoštvo, ugrabivši ga iz te kuće sa svom njegovom opremom i svjetlima, odnesoše ga u svoju crkvu i, skupivši golem novac koji se prinosio tijekom tri dana, poslije trećega ga dana pokopaše. Kad je dakle to bilo javljeno njegovu samostanu, opat Vital pođe onamo i ponizno zamoli da mu se vrati tijelo njegova monaha. Ali oni, ne iz ljubavi prema svetomu mužu, nego radije iz ljubavi prema novcu koji se svakoga dana sa svih strana donosio na njegov grob, ne dadoše nikakav odgovor. On ode k biskupu Poitiersad Isembardu, podnoseći tužbu zbog nepravde što mu je oduzeto tijelo njegova monaha. Biskup, budući da su sami ti monasi bili neposlušni njegovim zapovijedima, zapovjedi im da sa svojim opatom dođu na njegov sabor, a i opatu Vitalu zapovjedi da bude nazočan. Kad su dakle došli i na saboru obojica iznijeli svoju parnicu, biskup zapovjedi opatima i plemenitim kanonicima koji su bili nazočni dae...

a Navode ga na taj dan Ferrari, Ménard i du Saussay.
b Je li to otok Oya? O njemu je riječ u uvodu, gdje se govori i o nekim drugim mjestima koja se ovdje spominju.
c A 26. studenoga navode ga Ménard i du Saussay.
d Kaže se da su u jedanaestom stoljeću bila dvojica uzastopnih biskupa Poitiersa imenom Isambert, od kojih je drugi bio nećak prvoga.
e Ostalo nedostaje.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

29. siječnja Kalendar godine