Grci 26. siječnja štuju sv. Amonu, ili Amona, ili Amona, kako je vidljivo iz Maksima Kiterskoga i Meneja. A ondje doista stoji ovako: „Istoga dana sv. Amona u miru počiva.”
Venerantur Græci XXVI Januarii S. Ammonam, sive Amonam, aut Ammonem, ut ex Maximo Cythereo et Menxis patet. Atque hæc quidem ita habent: Eodem die S. Amonas in pace quiescit.
„Kad je Amona dovršio svu nit života, našao je Život koji se nikada neće dovršiti.”
Vitæ Amonas filum cum omne complesset, Vitam invenit numquam complendam.
Iz ovih riječi nećeš lako odrediti tko je bio ovaj Amona. Naš Rader baca pogled na Vitae Patrum. Slažemo se i mi: ali ondje je više Amona, glasovitih po glasu svetosti. Izvest ćemo nekolicinu, koje još nismo sa sigurnošću odredili za pojedini dan.
Quibus ex verbis haud facile, quis hic fuerit Ammonas, definies. In Vitas PP. conjicit oculos Raderus noster. Adstipulamur nos quoque: sed plures isthic Ammonæ, sanctitatis opinione celebres. Aliquot producemus, nondum certo a nobis diei assignatos.
2 Paladije u Historia Lausiaca, pogl. 74: „Vidjeli smo”, kaže, „u Tebaidi visoku goru koja se nadvija nad rijeku, veoma strašnu i strmu, i monahe koji ondje žive u špiljama. Njihov je pak otac bio imenom Pitirion, koji je bio jedan od Antunovih učenika i treći koji je preuzeo to mjesto: on je doista činio mnoga čudesa i djelotvorno izgonio duhove. Budući da je naime naslijedio Antuna i njegova učenika Amonu, zasluženo je naslijedio i baštinu darova.” Gotovo isto ima Rufin, knj. 2, de Vitis Patrum, pogl. 13, kod kojega se naziva Amon; da se on čini istim s Amatahom, učenikom sv. Antuna, kojega drugi nazivaju i Amosom, rečeno je gore uz životopis sv. Antuna, § 3 u Uvodu, gdje je izneseno o njegovim djelima ono što smo mogli doznati.
2 Palladius historiæ Lausiace cap. 74. Vidimus, inquit, in Thebaide altum montem fluvio imminentem, valde terribilem et præcipitem, et monachos illic viventes in speluncis. Eorum autem Pater erat nomine Pytirion, qui fuit unus ex discipulis Antonii, et tertius qui illum locum excepit: qui quidem multas virtutes efficiebat, et efficaciter spiritus expelle bat. Cum enim successisset Antonio, et ejus discipulo Ammonæ, merito etiam successit hæreditati donorum Eadem fere habet Ruffinus lib. 2, de Vitis Pat. cap. 13, a quo Ammon appellatur, quem eumdem videri cum Amatha S. Antonii discipulo, qui ab aliis etiam Amos dicitur, supra ad S. Antonii Vitam dictum est § 3 in Prolegom. ubi de illius rebus gestis, quod assequi potuimus, datum.
3 Drugi sv. Antunov, bilo učenik bilo zasigurno prisni prijatelj, bio je Amona, od opata biskup, o kojemu je u Dodatku uz Vitae Patrum kod Rosweydea, pogl. 20, br. 8, ovo dodano uz Historia Lausiaca: „Opatu Amoni prorokovao je opat Antun govoreći: ‘Imaš postati biskup, napreduj u strahu Božjem.’ I izvede ga iz ćelije do kamena i reče mu: ‘Izgrdi ovaj kamen, udari ga.’ I tako učini. I reče opat Antun: ‘Tako i ti trebaš ispuniti ovu mjeru.’ A kad je postao biskup, dovedoše mu djevicu koja je bila trudna i rekoše mu: ‘Ovaj je čovjek počinio ovo zlo, zadaj joj pokoru.’ On, prekriživši njezinu utrobu, zapovjedi da joj se dade šest pari lanenih plahti, govoreći: ‘Da ne bi možda, kad dođe njezin porod, umrla ili ona ili zasigurno dijete, pa da nađe barem ukop.’ Kažu mu tužitelji: ‘Što si to učinio? Zadaj joj pokoru.’ Odgovori biskup: ‘Vidite, braćo, da je blizu smrti, pa što ja imam činiti? Dovoljna je bol koju ima i sramota’: te je otpusti i ne usudi je se osuditi.”
3 Alius S. Antonii, seu discipulus, seu familiaris certe, Ammona fuit, ex Abbate Episcopus, de quo in Appendice ad vitas PP. apud Rosweydum cap. 20, num. 8, ista ad Lausiacam historiam adjecta: Abbati Ammona prophetavit Abbas Antonius dicens: Habes alius Episcopus, proficere in timore Dei. Et eduxit eum de cella ad lapidem, et dixi ei: Injuria hunc lapidem, cæde eum. Et ita fecit. Et dixi Abbas Antonius: Ita et tu debes perficere mensuram hanc. Et cum factus esset Episcopus, obtulerunt ei Virginem in utero habentem, et dicunt ei: Homo iste malum hoc operatus est, da ei disciplinam. Qui signans uterum ejus, jussit illi dari sex pares sindones, dicens: Ne forte cum veniat ejus partus, moriatur aut ista, aut certe infans, ut inveniat vel sepulturam. Dicunt illi accusatores: Quid hoc fecisti? Da ei disciplinam. Respondit Episcopus: Videtis, Fratres, quia prope mortem est, et quid ego habeo facere? Sufficit dolor, quem habet et confusio: dimisitque eam, et non est ausus eam condemnare.
4 Treći se kod Paladija, pogl. 72, spominje prezbiter Amona u primorskoj pustinji Donjega Egipta: „Postoji druga”, kaže, „pustinja u Egiptu, doduše primorska, ali vrlo teška, u kojoj prebivaju mnogi i veliki pustinjaci, a nalazi se blizu grada Diolka. Ondje smo pak vidjeli prezbitera, sveta i veoma ponizna muža, koji je neprestano imao viđenja, imenom Amonu. On jednom, prinoseći Bogu žrtvu, ugleda anđela kako stoji zdesna oltaru i bilježi braću koja pristupaju k milosti te zapisuje njihova imena u knjigu. A kad neki nisu bili nazočni na zbornoj molitvi, vidje kako se brišu njihova imena, te oni nakon tri dana umriješe. Često ga mučeći, demoni ga dovedoše do tolike slabosti da nije mogao sam stajati uz žrtvenik niti prinositi žrtvu: ali dođe anđeo, uze ga za ruku, odmah ga okrijepi i postavi zdrava uz žrtvenik. Kad su braća vidjela njegova mučenja, zapanjiše se.” Kod Rufina, knj. 2, de Vitis Patrum, pogl. 32, Sozomena, knj. 6, pogl. 28, i Nicefora, knj. 11, pogl. 33, naziva se Piamon.
4 Tertius Palladio cap. 72, memoratur Ammonas Presbyter in Ægypti inferioris solitudine maritima: Est alia, inquit, solitudo in Ægypto, maritima quidem, sed difficillima; in qua multi et magni habitant anachoretæ, quæ est prope urbem Diolcon. Vidimus autem illic Presbyterum, virum sanctum et valde humilem, et assidue videntem visiones, nomine Ammonam. Is aliquando offerens Deo sacrificium, videt Angelum stantem a dextris altaris, et notantem Fratres accedentes ad gratiam, et scribentem in libro eorum nomina. Cum autem non adfuissent aliqui in synaxi, vidit deleri eorum nomina, qui post tres dies sunt mortui. Eum sæpe torquentes damones in tantam adduxerunt imbecillitatem, ut non posset ipse stare ad aram nec offerre: Angelus autem veniens, ejus manu apprehensa, protinus eum confirmavit, et sanum ad aram statuit. Cujus tormenta cum vidissent Fratres, obstupuerunt. Ruffino lib. 2, de Vitis Patrum cap. 32. Sozomeno lib. 6, cap. 28, et Niceplioro lib. 11, cap. 33. Piammon dicitur.
5 Drugi je uz Crveno more u Arabiji bio asket preslavnoga samostana Raithu, Amona, čiju ovu izreku navodi Pelagije, knj. 3, de Vitis Patrum, sv. 8, br. 16: „Upitao je opat Amona iz mjesta koje se zove Raithu opata Sizoja govoreći: ‘Kada čitam Pisma, moja misao želi ukrasiti govor kako bih bio spreman odgovoriti na pitanja.’ I reče mu starac: ‘Nije potrebno, nego se radije čistoćom uma pobrini za sigurnost u izricanju riječi.’”
5 Alius ad mare rubrum in Arabia, celeberrimi caenobii Raythum ascetes, Ammonas fuit, cujus hoc opophthegma a Pelagio lib. 3, de Vitis Pat. libel. 8, num. 16, refertur: Interrogavit Abbas Ammonas de loco qui dicitur Raythum, Abbatem Sisoi, dicens: Quando lego Scripturas, vult cogitatio mea ornare sermonem, ut paratus sim ad interrogata respondere. Et dixit ei senex: Non est opus, sed magis de puritate mentis provide tìbi securitatem edicendi sermonem.
6 Drugi se kod istoga autora, sv. 7, br. 3, navodi opat Amona, stanovnik sketske pustinje: „Rekao je”, kaže, „opat Amona da je četrnaest godina proveo u Sketu, moleći Boga danju i noću da mu dade snagu da nadvlada srdžbu.”
6 Alius apud cumdem auctorem libello 7, num. 3, Abbas Ammonas, Scithi solitudinis incola, refertur: Dixit, inquit, Abbas Ammonas, quia quatuordecim annis fecerit in Scithi, deprecans Deum die ac nocte, ut daret ei virtutem superandi iram.
7 Isti u sv. 10, pogl. 16: „Pripovijedao je jedan od Otaca da je neki starac u ćeliji marljivo radio i odijevao se rogožinom: kad je on otišao k opatu Amoni, vidje ga opat Amona kako se služi rogožinom i reče mu: ‘Ovo ti ništa ne koristi.’ I reče mu onaj starac: ‘Tri su mi misli teške: jedna, koja me tjera da se negdje povučem u pustinju; druga, da pođem u tuđinu, gdje me nitko ne poznaje; treća, da se zatvorim u ćeliju da nikoga ne vidim i da jedem svaka dva dana.’ Kaže mu opat Amona: ‘Ništa ti od toga trojega nije korisno činiti, nego radije sjedi u svojoj ćeliji i jedi pomalo svakoga dana, imajući uvijek u svome srcu riječi onoga carinika o kojemu se čita u Evanđelju; i tako ćeš se moći spasiti.’” Je li ovaj netko od spomenutih ili netko drugi, tko će odrediti?
7 Idem libello 10, cap. 16. Narravit quidam Patrum, quia senex aliquis erat in cella studiose laborans, et vestiebatur matta: qui cum perexisset ad Abbatem Ammonam, vidit eum Abbas Ammonas utentem matta, et dixit ei: Hoc tìbi nihil prodest. Et dixit ei ille senex: Tres cogitationes mihi molestæ sunt; una, quæ me compellit, ut alicubi in eremo recedam; alia, ut peregrina petam, ubi me nemo cognoscat; tertia, ut includam me in cella, ut nullum videam, et post biduum comedam. Dicit ei Abbas Ammonas: Nìhil tìbi ex is tribus expedit facere, sed magis sede in cella tua, et comede parum quotidie, habens semper in corde tuo publicani illius, qui in Evangelio legitur, sermonem; et ita poteris salvus esse. Sitne hic aliquis e memoratis, an diversus, quis statuet?
8 Napokon je slavan bio Amona, opat Tabenisioćana u Gornjem Egiptu, za kojega Rosweyde i Rader smatraju da ga na ovaj dan slave Grci. O njemu ovo piše Paladije, pogl. 48: „Vidjeli smo drugoga muža u Tebaidi, imenom Amonu, oca tri tisuće monaha, koje je nazivao i Tabeneziotima, koji je imao veliko pravilo življenja: tako da su nosili i ovčje kože, i jeli pokrivena lica, naginjući se prema dolje da nitko ne bi gledao bližnjega kako jede; i vježbali su toliku šutnju da se činilo kao da su u pustinji, dok je svatko potajno obdržavao svoje životno pravilo, a samo su na neki privid sjedili za stolom, nastojeći se međusobno sakriti. Neki su naime od njih jednom ili dvaput prinosili ruku k ustima, dotičući kruh ili ulje ili nešto od onoga što je bilo postavljeno, i kad bi jednom okusili od svakoga jela, bili su zadovoljni tom hranom; drugi su pak polako žvakali kruh, a drugo uzimali bez pretvaranja, i tako ustrajali; treći su pak samo triput okusili juhu, a od ostaloga su se uzdržavali. Kad sam se tome, kako je bilo i dolično, zadivio, nisam propustio onu korist koja se iz njih crpi.”
8 Illustris denique fuit Ammonas, Tabennensium in superiore Ægypto Abbas, quem hoc die celebrari a Græcis existimant Rosweydus et Raderus. De eo ista scribit Palladius cap. 48. Vidimus alium virum in Thebaide, nomine Ammonam, Patrem ter mille monachorum, quos etiam nominabat Tabennesiotas, qui habebat magnum vitæ agendæ institutum, ut qui et ovillas pelles ferrent, et vultu tecto comederent, et se deorsum inclinantes, ne quis proximum comedentem aspiceret: et tantum exercerent silentium, ut viderentur esse in solitudine, unoquoque occulte peragente suum vitæ institutum, solum autem specie quadam in mensa sederent, conantes se invicem latere. Aliqui enim ex his semel vel bis manum ori admovebant, tangentes panem vel oleum, vel aliquid ex iis quæ erant apposita, et cum de unoquoque obsonio semel gustassent, contenti erant hoc alimento: alii autem panem sensim mandentes; alia autem accipientes citra simnlationem; sic perseverabant: alii autem jusculum ter tantum degustabant, a reliquis autem abstinebant. Quæ cum, ut erat consentaneum, essem admiratus, non prætermisi eam quæ ex eis capitur, utilitatem.
9 Rufin u knj. 2, de Vitis Patrum, pogl. 3, naziva ga Amonom i jasnije tumači ponešto od rečenoga, pišući ovako: „Vidjeli smo u Tebaidi drugoga muža, imenom Amona, oca oko tri tisuće monaha koji se nazivaju Tabenisioćanima, muževa golemoga uzdržavanja, kojima je običaj odijevati se u kolobije, poput lanenih vreća, i pokrivati se uštavljenom kožom koja se spušta od vrata niz leđa i bok; također pokrivati glavu kukuljicama, osobito kad dođe vrijeme za jelo: njima zastiru i lice, da jedan ne bi zatekao drugoga kako premalo uzima hrane. Kod njih je pak i pri uzimanju hrane najveća šutnja, tako da se ne bi ni pomislilo da na tom mjestu gdje se sjedi za stolovima ima ikoga od ljudi: i sav je njihov život tako postavljen u mnoštvu kao da je u pustinji, dok je uzdržavanje svakoga pojedinog tako skriveno da ga drugi ne može opaziti. Sjede stoga za stolom više dotičući nego uzimajući jela, tako da se čini niti da su izostali sa stolova niti da su ipak zadovoljili trbuh. Veća je naime krepost uzdržljivosti uzdržavati se od onoga što se ima pred očima i u rukama.” Njega Sozomen u knj. 6, pogl. 28, naziva Amonom: „U toj je Tebaidi Amon njegovao monaški način života. On je bio na čelu Tabeneziotima i imao je oko tri tisuće učenika.”
9 Ruffinus lib. 2, de Vitis Patrum cap. 3. Ammonem appellat, et nonnulla ex dictis clarius explicat, ita scribens: Vidimus in Thebaide alium virum, nomine Ammonem, Patrem trium millium circiter monachorum, qui Talennensii appellantur, ingentis abstinentiæ viros, quibus usus est indui colobiis, quasi saccis lineis, et pelle confecta a collo post tergum et latus descendente contegi; cucullis etiam caput operiri, maxime cum ad cibum ventum fuerit: eisque etiam faciem velant, ne alius alium parcius cibum sumentem deprehendat. Est autem eis et in capiendo cibo summum silentium, ita ut nec putetur in eo loco esse aliquis hominum, ubi sedetur ad mensas: et omnis eorum conversatio ita est in multitudine posita, quasi esset in solitudine, dum ita latet uniuscjusque abstinentia, ut ab alio deprehendi non possit. Sedent ergo ad mensam contingentes magis quam sumentes cibos, ut nec defuisse mensis, nec tamen ventri satisfecisse videantur. Major quippe est continentiæ virtus, his abstinere quæ in oculis habentur et in manibus. Is Ammon dicitur Sozomeno lib. 6, cap. 28. In ea Thebaide Ammon monasticum vitæ genus excolebat. Iste Tabennensiotis præfuit, triaque circiter millia habuit discipulorum.
10 Različit od ovih bio je sv. Amon Nitrijot, čiju je dušu sv. Antun vidio kako je anđeli nose u nebo, o kojemu ćemo govoriti 4. listopada. Drugi je Amonije, kojega je sv. Jeronim ubrojio među origeniste, o kojemu pišu Rufin u knj. 2 de Vitis Patrum i Paladije u pogl. 12, a kojega smo ipak našli upisanoga u novijim martirologijima 9. veljače i 31. ožujka; s kojim razlogom ili pravom, ispitat ćemo tih dana i uz životopis sv. Krizostoma, u kojemu se često spominju on i njegova braća.
10 Alius ab his S. Ammon Nitriota fuit, cujus animam S. Antonius vidit in celum ab Angelis deportari, de quo agemus IV Octobris. Alius Ammonius a S. Hieronymo inter Origenistas numeratus, de quo Ruffinus lib. 2, de Vitis Pat. et Palladius cap. 12, quem tamen a recentioribus reperimus Martyrologiis inscriptum IX Februarii et XXXI Martii; qua ratione aut jure, examinabimus istis diebus et ad vitam S. Chrysostomi, in qua crebra ejus et Fratrum mentio.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.