Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 25. siječnja

O sv. Severijanu, biskupu gabalitanskom u Galiji

DE S. SEVERIANO, EPISC. GABALITANO IN GALLIA

Učeni ljudi smatraju da je glavni grad Gabala, odnosno Gabalaca ili Gabalitanaca, nekoć bio Anderit, kao što smo rekli 14. siječnja uz blagdan sv. Firmina. Da se njegove goleme ruševine, koje su srušili barbari, vide kod sela zvanoga Javouls, svjedoči Vilim Catellius u 2. knjizi djela histor. Occitaniæ, 11. poglavlje, udaljeno gotovo četiri milje od Mimata, sada glavnoga grada Gabalaca, koji Francuzi nazivaju Mende. Ondje je sada biskupsko sjedište koje je prije bilo u Anderitu, a uostalom bilo je to mjesto nastanjeno i prvim biskupima. To potvrđuju Djela sv. Privata, koja ćemo donijeti 21. kolovoza, u kojima se čita ovo: „Tada je tom pokrajinom, odnosno Crkvom, upravljao sv. Privat, imajući sjedište u seocetu Mimatu, zato što su oni koji su prije njega obnašali biskupsku službu u tom mjestu i boravili i bili pokopani.”

Gabalum, sive Gabalorum, aut Gabalitanorum, caput olim Anderitum fuisse, censent viri eruditi, ut XIV Januarii ad S. Firmini natalem dixrimus. Ejus a Barbariis eversi ruinas ingentes spectari ad vicum Javouls appellatum, testatur Guillielmus Catellius, lib. 2 histor. Occitaniæ cap. 11, quatuor fere a Mimate, urbe nunc Gabalorum primaria, Mende Gallis vocitata, leucis distantem. Hic nunc Sedes Episcopalis est, quæ prius Anderiti: et fuit alioquin etiam primis Antistiribus habitatus locus. Fidem faciunt S. Privati, quæ XXI Augusti dabimus, Acta, in quibus hæc leguntur: Tunc regioni, sive Ecclesiæ, illi S. Privatus præsidebat, sedem in Mimatensi habens viculo, propterea quod qui ante ipsum episcopatus ordinem tenuerant, in eo loco et commorati fuerant et sepulti.

2 Od jednoga od tih prethodnika sv. Privata u općepoznatim popisima biskupa Galije sačuvalo se ime Severijan, dok su imena ostalih propala. Sv. Severijan običava se štovati 25. siječnja; toga dana Usuard piše: „Također u gradu Gabalima sv. Severijan biskup, muž čudesne svetosti i učenosti.” Gotovo isto pišu općepoznati Beda, Adon, Notker, Belin i veoma mnogi drugi tiskani i rukopisni izvori, a neki ga nazivaju Severinom, a grad Gabalenski nazivaju Gabale, Gabilon. Toga ga dana slave i Saussay, Floriarum i većina drugih, iako ga neki miješaju s drugim Severijanom, kao što ćemo uskoro reći, zbog zloglasne pogreške Ferrarija. On piše da se 26. siječnja blagdan sv. Severijana slavi dvostrukim obredom po cijeloj mimatskoj biskupiji: možda se zbog svetkovine sv. Pavla prebacuje na sljedeći dan, osim ako Ferrarija nije prevarilo pamćenje.

2 Unius ex his S. Privati prædecessoribus, in vulgatis Episcoporum Galliæ catalogis, Severiani nomen extatat: ceterorum interciderunt. Coli S. Severianus consuevit XXV Januarii; quo die Usuardus: Item civitate Gavalis S. Severiani Episcopi, mirandæ sanctitatis et doctrinæ viri. Eadem fere Beda vulgatus, Ado, Notkerus, Bellinus, aliique quamplurimi excusi et nonnulli Severinum vocant; civitatem Gabalensem, Gabalen, Gabilonem. Celebrat eum quoque hoc die Saussaius, Floriarum, et plerique alii, etsi quidam cum Severiano altero, ut mox dicemus, confundant, infami mendo Ferrarius. XXVI Januarii S. Severiani festum agi ritu duplici per totam dioccesim Mimatensem scribit: fortassis ob S. Pauli festivitatem in sequentem diem rejicitur; nisi Ferrarium fefellerit memoria.

3 Njegova su djela sada nepoznata: samo ovo o njemu piše Ivan Chenu u popisu mimatskih biskupa: „Iz različitih isprava koje se nalaze u arhivima mimatske biskupije izvodi se da je bl. Severijan prvi bio na čelu te Crkve i da ga je zaredio sv. Marcijal, ovim riječima: Nakon Kristova uzašašća na nebo u Gabalitanu i istoj pokrajini vladao je nevjerni i poganski kralj ili tetrarh, držeći svu vrhovnu vlast i gospodstvo u njoj, u vrijeme kad je bl. Marcijal svratio u taj kraj i u gradu Mimatu posvetio kapelu u čast bl. Djevice Marije. Poslije je pak sv. Severijan, koji je ondje bio prvi biskup, rečenoga kralja ili tetrarha obratio na katoličku vjeru i krstio ga: a taj je kralj, obraćen na katoličku vjeru, umrijevši bez djece, cijelu vlast predao i darovao Crkvi, te je otada rečeni sv. Severijan upravljao i vladao cijelom rečenom zemljom i gabalitanskom pokrajinom. Iz tih vjerodostojnih spomenika zaključujemo da je bl. Severijan bio prvi mimatski biskup.”

3 Acta ejus ignota nunc sunt: illud solum de eo scribit Joannes Chenu in catalogo Episcoporum Mimatensium: Ex diversis documentis, quæ in archivis episcopatus Mimatensis reperiuntur, elicitur, B. Severianum primo eidem Ecclesiæ præfuisse, et a D. Martiale ordinatum, in hæc verba: Post Christi in cœlum ascensionem, præsidebat in Gabalitano et regione eadem Rex, sive Tetrarcha, infidelis et paganus, omnem tenens superioritatem et dominationem in eadem, quo tempore B. Martialis ad illam partem declinavit, et consecravit in civitate Mimatensi capellam in honorem B. Mariæ Virginis. Postea vero S. Severianus, qui fuit ibi primus Episcopus, dictum Regem, seu Tetrarcham, ad fidem Catholicam convertit, et eumdem baptizavit: qui quidem Rex ad fidem Catholicam conversus, decedens sine liberis, totam ditionem Ecclesiæ contulit et donavit: et ex tunc dictus S. Severianus rexit et gubernavit totam dictam terram et regionem Gabalitanam. Ex quibus monumentis authenticis colligimus, B. Severianum fuisse primum Episcopum Mimatensem.

4 To isto pripovijeda Catellius, ali kaže da on to ne može ni potvrditi ni pobiti jer spomenike mimatske Crkve koji se navode nije ispitao, pa ih nije ni vidio. Uostalom, navodi pismo Marina Sanuta napisano u Veneciji godine 1326., naslovljeno: „Časnomu u Kristu ocu i svojemu predragomu gospodinu Vilimu, božanskom providnošću mimatskomu biskupu i gabalitanskomu grofu.” No to je novije nego da bi moglo potvrditi ono darivanje gabalitanske vlasti (iako to nimalo nije strano pobožnosti naših predaka).

4 Narrat hæc eadem Catellius, sed negat firmari a se posse aut refelli, qui quæ citantur Ecclesiæ Mimatensis monumenta non expenderit, ac ne viderit quidem. Ceterum Marini Sanuti Venetiis datam anno 1326 epistolam citat, inscriptamt Venerabili in Christo Patri ac Domino suo carissimo, Guillielmo divina providentia Episcopo Mimatensi, et Comiti Gualitano. Sed hoc recentius, quam ut illam Gabalitanæ ditionis donationem (etsi minime a majorum nostrorum pietate alienam) asserere possit.

5 Prenosi se, kako je već rečeno prema Chenuu, da je sv. Severijan bio učenik apostola sv. Marcijala: u koje je vrijeme on živio, reći ćemo 30. lipnja. Ako je sv. Privat ubijen u vrijeme Valerijana i Galijena, kako piše u njegovim djelima, a ipak su osim Severijana i drugi prije njega obnašali biskupsku službu, on nije mogao biti daleko od apostolskih vremena.

5 Traditur, ut jam ex Chenu dictum, S. Martialis Apostoli discipulus fuisse S. Severianus: quo ille tempore vixerit, dicemus 30 Junii. Si Valeriani et Gallieni temporibus occisus est S. Privatus, ut in ejus actis scribitur, et tamen præter Severianum alii quoque ante ipsum episcopatus ordinem tenuerant, haud longe is ab Apostolorum abfuisse temporibus potest.

6 Uostalom, budući da su postojali i drugi gradovi zvani Gabala, postojao je i drugi Severijan, biskup Gabale u Siriji, muž doduše rječit i učen, ali častohlepan i buntovan, te glavni protivnik sv. Ivana Zlatoustoga, o kojem se često govori u crkvenoj povijesti, poimence kod Sokrata u 6. knjizi, 10. i 14. poglavlju, kod Sozomena u 8. knjizi, 10., 16. i 18. poglavlju, kod Paladija, Baronija i drugih. Zbog toga se dogodilo da je ime sv. Severijana, koje je postojalo u ostalim martirologijima, izbrisano iz Rimskoga martirologija. Prvi je povod dao Petar de Natalibus u 3. knjizi, 23. poglavlju. Slijedio ga je Molanus, koji je u Usuardovu martirologiju uz Severijanovo ime na rubu dopisao: „o kojem piše Genadije u 21. poglavlju”, a Genadije na tom mjestu govori o sirijskom Severijanu; u kasnijem izdanju Molanus navodi i Sokrata i Sozomena; Maurolico piše: „U gradu Gabalima sv. Severijan biskup, u vrijeme cara Arkadija i carigradskoga biskupa Ivana, kojima je zbog učenosti i svetosti bio najdraži.” Galezini piše: „U Gabalima sv. Severijan biskup: on, muž čudesne svetosti i izvrsne učenosti, osobito upućen u poznavanje božanskih stvari, ne samo da je napisao sjajne knjige nego je bio i izvrsno vješt u propovijedima; zbog toga ga je Arkadije August često pozivao u Carigrad.” Slično pišu Rimski njemački martirologij, Felicije, Ginije, Ivan Bazilije Sanktorije. Koliko su te pohvale istinite, postat će jasno iz onoga što će se na svojem mjestu reći u djelu S. Joannis Chrysostomi Vita.

6 Ceterum quia aliæ urbes fuerunt Gabala dictæ, alius quoque Severianus fuit Gabalorum Syriæ Episcopus, vir desertus ille quidem et doctus, sed ambitiosus ac factiosus, et capitalis S. Joannis Chrysostomi adversarius, cujus frequens in historia Ecclesiastica mentio, nominatim apud Socratem lib. 6, cap. 10 et 14, Sozomenum lib. 8, cap. 10, cap. 16 et 18, Palladium, Baronium et alios. Ea causa factum ut S. Severiani, quod in ceteris extabat, expungeretur e Romano Martyrologio nomen. Primus ansam præbuit Petrus de Natalibus lib. 3, cap. 23. Secutus Molanus, qui in Martyrologio Usuardi, ad Severiani nomen margini adscripsit: de quo Gennadius cap. 21, atqui Gennadius eo loco de Syro Severiano agit, in posteriori editione Socratem quoque et Sozomenum citat Molanus, Maurolycus: Civitate Gavalis S. Severiani Episcopi, tempore Arcadii Imperatoris, et Joannis Episcopi Constantinopolis, quibus ob doctrinam et sanctitatem carissimus erat. Galesinius: Gabalis S. Severiani Episcopi: is admiranda sanctitate, doctrinaque præstanti vir, et divinarum rerum scientia in primis eruditus, cum libros præclare conscripsit, tum in concionibus egregie versatus; ab Arcadio Augusto ob eam caussam sæpe Constantinopolim accersitus est. Paria scribit Martyrologium Germanicum, Felicius, Ghinius, Joannes Basilius Sanctorius. Quam hæ veræ sint laudes, patebit ex iis quæ suo loco in S. Joannis Chrysostomi Vita dicentur.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

25. siječnja Kalendar godine