Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 23. siječnja

O sv. Martiriju, monahu u pokrajini Valeriji u Italiji

DE S. MARTYRIO MONACHO IN VALERIA ITALIÆ PROV

Trinaestom pokrajinom Italije Pavao Đakon u De gestis Longobardorum, pogl. 20, smatra Valeriju, koja se, kako kaže, nalazi između Umbrije i Kampanije te Picena, a s istoka dotiče pokrajinu Samnićana... Ona ima gradove Tibur, Carseoli, Reate, Furconu i Amiternum, pokrajinu Marsa i njihovo jezero koje se naziva Fucino. Nazvana je, kako u Notationes ad Martyrologium piše Baronije, po Valerijskoj cesti (Via Valeria), koja počinjući od Tibura i prolazeći kroz Marse vodi sve do Korfinija; a uz tu je cestu bio i grad po imenu Valerija. Leandro Alberti smatrao je da je po tom gradu okolna pokrajina Marsa u gotskim vremenima dobila ime Valerija, ali je vjerojatnije da je pokrajina dobila ime po cesti, kao i druge u istoj Italiji. O cesti i gradu Valeriji Strabon, knj. 5, piše: „Valerijska cesta počinje od Tibura (ondje naime završava Tiburtinska) i vodi u Marse te do Korfinija, glavnoga grada naroda Peligna. Na njoj su pak latinski gradovi Valerija, Carseoli i Alba.” Drugima se grad Valerija naziva Varija, danas Vicovaro, a leži na desnoj obali Aniena.

2 U ovoj pokrajini Valeriji cvjetao je sv. monah Martirije. Jer premda u Panoniji i drugdje postoje pokrajine pod imenom Valerija, ipak u knjigama Dialogorum sv. Grgur, koji ga spominje, govori samo o italskim svecima, kako je jasno iz predgovora. Martirije je upisan u Martyrologium Romanum 23. siječnja ovim riječima: „U pokrajini Valeriji, sv. monaha Martirija, kojega spominje blaženi papa Grgur.” Spominju ga i Petar de Natalibus, knj. 11, pogl. 98, Galesini, Wion, Ghinije, Ménard te Ferrari u Catalogus SS. Italiæ, koji piše da je bio učenik sv. prezbitera Severa, neuk u pismu. Sv. Sever časti se 15. veljače. Molanus je u prvom izdanju Usuarda 2. lipnja bio dodao ovo, što je u sljedećim izdanjima izostavljeno: „Monaha Martirija, o kojem u Dialogi piše blaženi Grgur.” Isto na taj dan ima Kanizije.

3 O sv. Martiriju ovo piše sv. Grgur, knj. 1 Dialogorum, pogl. 11: „Neki u istoj pokrajini (Valeriji), po imenu Martirije, bijaše veoma pobožan sluga svemogućega Boga, koji je dao ovaj znak svjedočanstva o svojim krepostima. Dok su jednoga dana njegova braća umijesila kruh pod pepelom i zaboravila na nj utisnuti znak križa, kao što se u ovoj pokrajini prijesni kruhovi običavaju obilježiti znakom da izgledaju podijeljeni na četiri četvrtine, nazočan bijaše isti Božji sluga te iz njihova kazivanja dozna da nije bio obilježen. A kad je taj kruh već bio prekriven žeravicom i pepelom, reče: ‚Zašto ga niste obilježili?‘ Rekavši to, učini prstom znak križa prema žeravici; dok je on blagoslivljao, kruh odmah dade silan prasak, kao da je u vatri puknuo golem lonac. Kad je poslije bio pečen i izvađen iz vatre, nađen je obilježen onim križem koji nije učinio dodir, nego vjera.” Toliko sv. Grgur.

4 Dodaje Ferrari: „Budući da nije imao posude za nošenje ognja, uze ga u vlastitu haljinu i odnese sve do brda na kojem su bila braća, bez ikakva oštećenja odjeće. Istim pak ogrtačem, kojim je bio nosio užarenu žeravicu, pokrivena gubavca iznenada izliječi te ga, podignuta na ramena, noseći, kad se približavao samostanu, dozivajući braću vikaše: ‚Trčite i brzo otvorite vrata samostana, jer brat Martirije nosi Gospodina!‘ Kad su te riječi bile izrečene, gubavac, rekavši Martiriju: ‚Martirije, ti se mene nisi postidio na zemlji, ni ja se tebe neću postidjeti na nebu‘, odmah iščeznu.” Nadalje, Ferrari smatra da je Martirije isti onaj koji je izdaleka utisnuo onaj križ na kruhove i koji je nosio Krista pod likom gubavca, zbog, kako kaže, istovjetnosti čuda.

5 Baronije je smatrao da je to bio drugi, a to je očito iz sv. Grgura koji u 39. homiliji in Evangelia ovako piše: „Ali budući da na ljubav prema Bogu i bližnjemu srca slušatelja najčešće više potiču primjeri negoli riječi, nastojim vašoj ljubavi obznaniti čudo koje običava pripovijedati ovdje nazočni moj sin, đakon Epifanije, rodom iz pokrajine Izaurije, a koje se dogodilo u susjednoj zemlji Likaoniji. Kaže naime da je u njoj bio neki monah po imenu Martirije, veoma časna života, koji je iz svojega samostana radi pohoda išao u drugi samostan, kojemu je na čelu bio duhovni otac. Putujući tako, nađe na putu nekoga gubavca kojega je slonovska bolest gustim ranama iznakazila po udovima, koji se htio vratiti u svoje svratište, ali zbog iscrpljenosti nije mogao. A govorio je da ima svratište upravo na onome putu kojim je isti monah Martirije žurio ići. Božji pak čovjek, sažalivši se nad iscrpljenošću istoga gubavca, odmah baci na zemlju ogrtač kojim je bio odjeven i raširi ga, položi gubavca odozgo, umota ga sa svih strana svojim ogrtačem, podigne na rame i vraćajući se ponese ga sa sobom. A kad se već približavao vratima samostana, duhovni otac istoga samostana poče velikim glasom vikati: ‚Trčite, brže otvorite vrata samostana, jer dolazi brat Martirije noseći Gospodina!‘ Odmah pak kako je Martirije stigao do ulaza u samostan, onaj za kojega se smatralo da je gubavac skoči s njegova vrata i, ukazavši se u liku u kojem ljudi običavaju prepoznati Otkupitelja ljudskoga roda, Boga i čovjeka Isusa Krista, vrati se na nebo pred Martirijevim očima te mu uzlazeći reče: ‚Martirije, ti se mene nisi postidio na zemlji, ja se tebe neću postidjeti na nebesima.‘ Čim je taj sveti muž ušao u samostan, reče mu otac samostana: ‚Brate Martirije, gdje je onaj kojega si nosio?‘ A on mu odgovarajući reče: ‚Da sam ja znao tko je on, držao bih se njegovih nogu.‘ Tada je isti Martirije pripovijedao da, dok ga je nosio, nimalo nije osjetio njegovu težinu.” I nije čudo; kako bi naime mogao osjetiti težinu onaj koji je nosio onoga koji sve nosi?

6 Ime ovoga Martirija nismo nigdje pronašli zapisano u kalendarima svetaca. Ferrari ga nije naveo s najboljom vjernošću, kao što je očito onomu tko uspoređuje.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

23. siječnja Kalendar godine