Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 16. siječnja

O sv. Marcelu papi, mučeniku

DE S. MARCELLO PAPA, MARTYRE

Čudesa učinjena kod moći.

Miracula ad reliquias facta.

Naposljetku neka djevojčica, koju su doveli na to mjesto roditelji, nijema od samoga rođenja i s ušima pogođenim gluhoćom, prostire se pred Svecem u molitvi, i jer nije mogla glasom, uzlazi k nebu nakanom. Primaju se njezine molitve u svetište uslišanja i biva uslišana na slavu tolikoga Ispovjedaoca. Gotovo svako stvorenje iskazuje poslušnost da se očituje Mučenikova nazočnost. Grmi nebo, zamračuje se tlo, zatamnjuje se atrij i od tutnjave se potresa škrinja pod kojom je ležala djevojčica. Ali ona šuti nepomična i hrani se jecajnim uzdisajima. Prikovane su oči nazočnih, i prikovani iščekuju ishod događaja. Naposljetku, kad se nebo blago razvedrilo od oblaka, a atrij odozdo jasnije osvijetlio, biva božanski prosvijetljena i djevojčica, te odmah ustaje uspravno, obrisanih očnih duplji, gleda one koji gledaju, čuje one koji buče, razgovara s onima koji razgovaraju.

Denique puella quædam deducta ad locum a parentibus, ab ipsa nativitate muta, et surditate feriatis auribus, coram Sancto prosternitur in oratione, et quia voce non poterat, cœlum transit intentione. Admittuntur preces ejus intra sacrarium exauditionis, et exauditur ad gloriam tanti Confessoris. Præbet obsequium omnis pene creatura, ut manifestetur Martyris præsentia. Tonat cœlum, obscuratur solum, tenebratur atrium, et fragore concutitur, cui puella subjacebat, scrinium. At illa tacet immobilis, et pascitur gemitibus singultivis. Hærent oculi circumstantium, et hærendo præstolantur rei eventum. Tandem cœlo dulciter reterso nubibus, et atrio deorsum illustrato clarius, illustratur et puella divinitus, et statim surgit adstans detersis orbibus, aspicit aspientes, audit tumultuantes, alloquitur alloquentes.

9 Trči se k biskupu, gdje je, stupivši u službu govorenja, govorio narodu o Mučenikovoj muci: i kao da će javiti novosti, dolazi jedan za drugim, prekida se govor i pripovijeda se proslava Mučenika. Zatim se dovodi i djevojčica, i spuštena lica zbog djevojačke stidljivosti, usred nazočnih stoji jezik svoga spasenja. Upitana za svoje ime, otvoreno odgovara da se zove Willesenda; a kad su je pitali za mjesto rođenja, bez oklijevanja navodi Squillino. Ali ni tako joj se ne vjeruje. Pozvan svećenik iz Squillina biva ispitan, koji, dok svjedočanstvo župljana dobro potkrjepljuje, potvrđuje da je ona uvijek bila gluha i nijema. O učiteljski Učitelju, koji tako preoblikuješ nesavršenu glinenu posudu na svoju slavu da u tren oka prima puninu obiju službi.

9 Curritur ad Episcopum, ubi provinciam sermocinandi ingressus, de passione Martyris perorabat ad populum: et quasi nova nuntiaturus incedit unus post alium, interrumpitur oratio et narratur Martyris glorificatio. Deinde ducitur et puella, et vultu demisso puellaritatis gratia, in medio adstantium adstat salutis suæ lingua. Interrogata nomen suum, Willesendem se vocari absolute refert; et locum nativitatis requisita, Squilinum sine hæsitatione profert. Sed neque sic creditur. Presbyter Squiliniensis advocatus inquiritur, qui bene prosequente testimonio parochiensium, eam semper surdam fuisse et mutam adstipulatur. O didascalicum Doctorem, ita a figulinam ad gloriam sui imperfectam reformantem, ut utriusque officii momentaliter reciperet plenitudinem.

10 I tako, ponovno uzevši riječ, biskup pred narodom sa suzama opširnije uzvisuje ono što se dogodilo, dok s njegovih usta visi grof sa svojim velikašima. A kad je nastupio sat misa, nalaže da se tako dolično proslavljene moći unesu u samostan, svečano započinjući hvalospjev Te Deum laudamus. Kad je on završio, slavi se misa, a po završetku se narod otpušta s biskupskim blagoslovom. Dan toga slavlja bio je biskupu dan pobožnosti, i sve do večeri nikakva druga hrana osim nastojanja da se u narodu utvrdi i dopuni kršćanstvo. Pošto je prošao samo razmak noći, vratio se na istu službu, noći koja je slijedila za nasljednim dobrom. I tako, primivši dopuštenje od sv. Marcela i apostolski blagoslov, uslužni odlazi s radošću i klicanjem.

10 Itaque repetita oratione Episcopus, rem gestam apud populum cum lacrymis magnificat diffusius, pendente ab ejus ore Comite cum suis optimatibus. Et instante hora Missarum, jubet reliquias tam decenter glorificatas intro ferri monasterium, Te Deum laudamus gloriose imponendo hymnum. Quo finito Missa celebratur, celebrata populus cum benedictione Episcopali dimittitur. Dies hujus celebritatis Episcopo fuit dies devotionis, et usque ad vesperum nullus alter cibus, nisi in populo confirmando studium supplendæ Christianitatis. Intercapedinante etiam tantummodo noctis spatio, ad idem rediit officium, nocti succedenti lucari hæredio. Sicque accepta licentia a S. Marcello, et Apostolica benedictione, officiosus discedit, cum lætitia et exultatione.

11 Dok je pak odatle rasla glasovitost događaja i slatko klizila ne samo u uši, nego i u srca slušatelja, naposljetku je glas o onome što se dogodilo stigao ub Gomigny. Bila je ondje neka žena, imenom Rathscendis, žena, kažem, ne po obličju, nego po sličnosti; po licu i spolu, a ne po razlici udova. Ležala je neoblika tvar, koja nije tražila ništa drugo osim jedino, uvijek žuđene za takve, smrti. Tako je tri godine bila zgrčena u rukama i nogama, dok su joj svi udovi bili lišeni svoje službe, pa nije mogla ležeći na boku podignuti bok. Sva mjesta Svetaca za koja je čula da su slavna po čudesima, prešla je dok su je nosili na leđima s nogama vezanima bolešću. Javlja se zamor prijateljima koji je često vode; jer se radi njezina ozdravljenja sve povjerava sv. Marcelu, kojega je, upitana od svojih, našavši se u krajnjim zlima, u suznoj pobožnosti zavjetovala zavjetom da će poći. I nije nakon zavjeta ozdravljenje našlo odugovlačenja: obnavljaju se tabani i ruke, i pokušavši ustati, iskusila je da su pokušaji laki, uputila se u Aulne i traži sv. Marcela, svoga liječnika. Kod kojega je, posvjedočivši obnovu svoga zdravlja, nakon zadovoljenja molitve i prinosa, vratila se svojima, ne na tuđim, nego na svojim nogama, pošto je iskusila apostolski blagoslov.

11 Crescente quoque deinceps fama gestorum et dulciter illabente non solum auribus, sed etiam cordibus auditorum, rumor tandem rei gestæ pervenitb Gominiacum. Erat ibi mulier quædam, Rathscendis nomine, mulier, inquam, non forma, sed similitudine; facie, et sexu, non artuum discretione. Jacebat materies informis, nullius rei petax, nisi tantum, talibus semper appetendæ, mortis. Ita triennio contracta manibus et pedibus, dissolutis ab officio sui membris omnibus, latere nequibat relevare latus. Quæcumque Sanctorum loca audierat virtutibus clarere, redaccurrente percurrerat pedibus ligatis invaletudine. Fit tædium amicis ductitantibus; quia sospitatis ejus gratia S. Marcello reservatur ab omnibus, quem consulta a suis, in ultimis requirere constituta malorum, flebili devotione vovit eundi votum. Nec invenit post votum moram salus: redintegrantur plantæ et manus, et conata exurgere, faciles est experta conatus, Altum montem petit, medicum sui S. Marcellum requirit. Apud quem protestata suæ salutis redintegrationem, post orationis et oblationis satisfactionem, redit ad sua, non alienis, sed suis pedibus, expertis Apostolicam benedictionem.

a Figulina ili figlina jest radionica i samo lončarsko umijeće. Ovdje je uzeto za djelo ono što je Plinije u knj. 34., pogl. 18. nazvao figlinum.
b Gomigny je selo nedaleko od Bavaya u Hainautu.

a Figulina, vel figlina. officina est, arsque ipsa figuli. Hic pro opere sumptum, quod figlinum Plinius dixit lib. 34, cap. 18.
b Gomigny pagus est haud procul Bavaco in Hannonia.

Moći nošene uokolo, sve do Soigniesa.

Reliquiæ circumlatæ, Sonegias usque.

Kad se nakon ostaloga to dogodilo, počelo se još više širiti širenje glasina o apostolskom sjaju. Susjedi često dolaze na to mjesto, časte Sveca koliko mogu i zavjetima opterećuju svoj duh. Oni pak koji su bili udaljeniji od mjesta, jer im je da onamo dođu branila zapreka mnogih stvari, ujedinila je jedna te ista molba da se k njima donesu Mučenikove moći. Dok su oni molili i dok su posredovale neke nužne stvari crkvene koristi, traži se biskupsko dopuštenje, od kojega odmah izlazi pastirska odluka da se prenesu uz čast i čuvanje. Započinje dakle monaška, klerička i pučka ophodnja, i upućuje se kao neki carski pohod. Razlijevaju se narodi, napredujua strijelci dječaci, sa svih se strana čini da putovi žure na slavu Sveca.

13 Prolazeći dakle kroz neka sela, nosi se uokolo i tako se unosi u Hauchin.b Hauchin je selo koje nikada nije bilo toliko uzvisivano boravkom svih svojih stanovnika, koliko je proslavljeno jednim i trenutačnim prolaskom sv. Marcela. Ali kako i u komu? Ne u odraslijim ljudima, nego u jednom dječaku. Dječak je bio sedmogodišnjak, koji je od utrobe tako dugo sumnjive majke ostajao nijem i bez jezika. Ondje su se susreli Svetac i bolest; nesavršeno i savršeno; ispražnjenost naravi i punina nebeskoga lijeka. Krist je bio liječnik, posrednik Svetac, a dječak onaj koga treba liječiti. Nazočna je majka sa suzama; s njom sin, duboki uzrok suza, doduše nesvjestan sebe, ali bol i jecaj nesretne majke. Moli majka, moli i viče šuteći, i sebi pridobiva narode stanje slične i zajedničke bijede. Ona je glas nijemoga, sluh gluhoga, i sve ono što je narav manje nadopunila u sinu, jadno nadopunjuje plačući i jadikujući. O majčina utrobo, nikada prazna od utrobe pobožnosti! Nemoj, majko, nemoj plakati, jer ćeš se ubrzo radovati. Već je otvoreno nebo, već se tvojim molitvama otvara svetište milosrđa. Već se s neba spušta tvomu sinu riječ po kojoj će primiti i sluh. Nije se ta stvar dogodila nekim slučajem, nego je na Božju slavu i očitovanje njegova Mučenika sačuvana božanskim dopuštenjem. Položi sina pod škrinju i primit ćeš ga ozdravljenoga. Što više? Biva bez odgađanja. Polaže se, za njega se moli, odmah poskoči i progovori, govoreći se hvali da je primio sluh i zbog naknade slijedi Sveca.

14 Zatim je u tijeku putac Soignies postao mjesto gostoprimstva; po milosti pak gostoprimstva, među tolikim gostima, naime Mučenikom i Ispovjedaocem, zbilo se vrlo lijepo. Radovao se sv. Marcel dostojnom primanju svoga nekadašnjega prijenosnika: sveti pak Vincentije gostoprimstvu svoga Mučenika, kojega je nekoć, prenesenoga iz grada Rima, postavio na čelo crkve u Aulneu, onoga vremena kad je po takvima Bog priređivao kraljevstvo u vječnom blaženstvu. Stoga mu se iskazuje dužna pobožnost, šalje se naprijed pobožna ophodnja: nimalo nije naime radovao i klerike pohod tolikoga gosta.

13 Primajući ga vrlo uslužno, prema svojima obiluju svestranom ljudskošću. I jer su se namučili cijeli dan putujući, bila im je potrebna okrepa. Ne nedostaju ni upravitelji, naime ti isti klerici, radosni u nabavljanju, ali, kao što je poslije dokazao ishod stvari, radosniji u davanju. Kad su se oni velikodušno potrudili poslužiti ono što je potrebno, stiglo je sve u najvećem obilju, osim točenja vina, koje, ublažujući hrapavosti i odgoneći brige, obično razveseljuje ljudska srca. Bilo je pak pred očima dvostruko zlo, jer vino niti nije bilo odsutno niti je bilo prisutno; da su potpuno znali da ga nema, svakako bi to lakše mogli podnijeti: možda naime, štoviše po Božjem ustrojstvu, nije bilo krčmara, niti je tko ostao kod kuće osim njegove kćeri, dok su vrata krčme bila zatvorena i zaključana. Kad su klerici htjeli otključati vrata, usprotivila se djevojka svim mogućim protivljenjem. Ali neki Balduin, ne mareći za njezino protivljenje, dok je htio radosno primijeniti silu na vratima, kad je zasun iznenada odskočio, preduhitrio je njegovu volju sv. Marcel, poslužujući po njemu i po ostalima vino svojima u većem obilju. Večera se, ide se spavati, u svitanje se ustaje, slave se jutarnje molitve, započeti se put ponavlja.

a Opremljeni lukovima, bilo radi ukrasa, bilo radi zaštite, bilo radi štovanja moći; kao da očituju da žele posvetiti slavi Svetaca lukove kojima se taj ratoborni narod od najranije dobi navikao služiti.
b Hauchin je selo u Hainautu nedaleko od grada Binchea.
c Sungeias naziva Baldrik, knj. 2., pogl. 46., sada Sonegias i Sonegiacum, u puku Songniez, gradić je u Hainautu, gdje je nekoć sv. Vincentije, grof, sagradio samostan, kao što ćemo reći 14. srpnja.

Quibus post alia gestis, amplius cœpit crebrescere rumor Apostolicæ claritatis. Frequentant vicini locum, honorant pro posse Sanctum, et votis onerant animum suum. Remotiores autem a loco, quia illuc eos convenire prohibebat multarum rerum impeditio, ut ad se Martyris Reliquiæ deferrentur, una et eadem univit petitio. Quibus petentibus et utilitatis Ecclesiasticæ quibusdam necessariis intercedentibus, quæritur Episcopalis licentia, a quo ut cum honore perferatur et custodia, statim procedit pastoralis sententia. Orditur itaque monachalis, clericalis, et popularis processio, et emittitur quasi imperatoria expeditio. Funduntur populi, procedunt a Arquites pueri, ex omni parte videntur properare itinera ad gloriam Sancti.

13 Aliquibus ergo vicis transeundo circumfertur, et sic Halcinio infertur.b Halcinium est villa omnium incolarum suorum commoratione numquam tantum magnificata, quantum uno et momentaneo S. Marcelli transitu glorificata. Sed qualiter, et in quo? Non in grandioribus viris, sed in uno puello. Puellus erat septennis, ex utero tamdiu suspectæ matris mutus permanens et elinguis. Convenerunt ibi Sanctus, et ægritudo; imperfectum, et perfectum; exinanitio naturæ, et plenitudo cælestis medicinæ. Christus erat medicus, mediator Sanctus, puer medicandus. Adest mater cum lacrymis; secum filius caussa lacrymarum præcordialis, ignarus quidem sui, sed dolor et gemitus miseræ genitricis. Orat mater, orat et clamat silendo, et populos conciliat sibi similis et communis miseriæ conditio. Ipsa est vox muti, auditus surdi, et quicquid minus natura supplevit in filio, miserabiliter supplet flendo et ejulando. O viscera matris numquam vacua visceribus pietatis! Noli mater, noli flere, quia habebis paullo post gaudere. Jam patet cœlum, jam reseratur precibus tuis misericordiæ sacrarium. Jam demittitur filio tuo cœlitus verbum, per quod recipiat et auditum. Non accidit res ista aliquo casu, sed ad gloriam Dei, et manifestationem Martyris sui, reservata divino permissu. Suppone scrinio filium, et recipies redintegratum. Quid plura? fit sine mora. Supponitur, pro eo oratur, statim resilit et loquitur, loquendo auditum se recepisse gloriatur, et mercedis caussa Sanctum sequitur.

14 Deinde processu itinerisc Sonegia extitit locus hospitalitatis; hospitalitatis autem gratia, inter tantos hospites, Martyrem scilicet et Confessorem provenit pulcherrima. Gaudebat S. Marcellus sui quondam translatoris condigna susceptione: Sanctus vero Vincentius Martyris sui hospitalitate, quem olim ab urbe Roma translatum Altimontensi præfecerat Ecclesiæ, tunc quando per tales Deus parabat regnum in æterna beatitudine. Quapropter exhibetur ei debita devotio, præmittitur devota processio: non parum quippe lætificabat et Clericos tanti hospitis visitatio.

13 Quem suscipientes officiosissime, erga suos exuberant omnimoda humanitate. Et quia laboraverant tota die itinerando, necessaria eis erat refectio. Nec desunt procuratores, iidem ipsi videlicet Clerici in procurando hilares, sed ut postea probavit exitus rei, in dando hilariores. Quibus profusis necessaria ministrare, provenerunt omnia plenissime, excepto vini libatione, quæ salebras relevando et curas expellendo, hominum solet corda lætificare. Erat autem præ oculis duplex malum, quia nec aberat, nec aderat vinum; quod si omnino scissent abesse, levius utique potuissent ferre: forte enim, imo Dei dispositione, aberat tabernarius, nec aliquis domi remanserat præter filiam ejus, clausis et obseratis tabernæ foribus. Cumque Clerici fores vellent reserare, obstitit puella, qua potuit, contradictione. Sed Balduinus quidam parvipendens contradictionem ejus, cum vim foribus inferre vellet lætabundus, subito resiliente sera voluntatem ejus prævenit S. Marcellus, per eum et per reliquos vinum suis propinans diffusius. Cœnatur, dormitum itur, diluculo surgitur, matutini celebrantur, iter cœptum iteratur.

a Arcubus instructi, sive ad ornatum, sive ad tutelam, sive ad venerationem reliquiarum; quasi arcus, quos a prima xtate bellicosa ea gens tractare consueverat, Sanctorum gloriæ dicare se velle profiterentur.
b Hauchin pagus Hannoniæ haud procul Binchio oppido.
c Sungeias vocat Baldricus lib. 2, cap. 46, nunc Sonegias et Sonegiacum, vulgo Songniez, oppidum est Hannoniæ, ubi olim S. Vincentius Comes monasterium struxit, ut

14 Julii dicemus.

Moći odnesene u Namur.

Namurcum deportatæ reliquiæ.

Nakon nekoliko dana stiže se ua Namur: ondje su primljeni s poštovanjem koje je dolikovalo Svecu: Svetac u crkvi, a oni suprotno dobivaju prenoćište. I jer su ondje u pogledu crkvenih dobara trpjeli neku prijevaru, zbog čega se i činilo da su poduzeli započeto putovanje, najprije se brinući za crkvena dobra, poslije su se posvetili svojim potrebama. Kad su se nakon jela posvetili ozbiljnim poslovima, a čuvari bdjeli preko noći pred Svecem, dok je svjetiljka prilično slabo gorjela, svećenik Vilebert zapovijeda nekom dječaku da, pošto očisti stijenj, jasnije osvijetli svijeću. Poslušao je on, ali ne pazeći dovoljno odnio je plamen svjetiljke. Razljućeni svećenik, kako je običaj takvima, prijeti da će mu zadati zaušnjak ako brže ne zapali svijeću. Ali on, spotaknuvši se silazeći niz stube, plačnim glasom povikne: Ne znam kamo da idem: Bog zna i sv. Marcel. Rekao je, i dok je Svetac suosjećao, svjetiljka zapaljena u njegovim rukama osvijetlila je cijelu crkvu. I povikavši s radošću, reče svećeniku: Zahvaljujem Bogu i sv. Marcelu, po kojemu mi se izjalovljuje navala prijetećega zaušnjaka.

Post aliquot dierum pervenitur a Namurcum: ubi suscepti reverentia, qua decebat Sanctum: Sanctus in ecclesia, ipsi e regione sortiuntur hospitium. Et quia illic de rebus Ecclesiasticis patiebantur aliquam fraudem, pro quibus etiam videbantur assumpsisse cœptam itinerationem, rebus Ecclesiæ providentes imprimis, postea intenderunt usibus suis. Cumque seriis intenderent post cibum, et custodes pernoctarent ante Sanctum, ardente lucerna languidius, Willebertus Presbyter cuidam puero imperat ut emuncto lychno candelam illustraret clarius. Paruit ille, sed male cavendo asportavit flammam lucernæ. Irartus Presbyter, ut mos est talibus, colaphum minatur impingere, nisi candelam accendat velocius. At ille offendendo descendens de gradibus, Nescio quo ire, lacrymabiliter inclamat: Deus scit et S. Marcellus. Dixit, et compatiente Sancto, lucerna in manibus ejus accensa totam ecclesiam illustravit. Et exclamans cum gaudio, ait ad Presbyterum: Deo et S. Marcello gratias ago, per quem mihi frustratur comminati colaphi invectio.

17 Odatle su otišli, skraćujući započeti put, i vratili se svojima. Hrle im u susret i s radošću primaju svoga zaštitnika. Ondje je, položen uz dužno štovanje, bio na raspolaganju svima koji su tražili pobožnom zaštitom; traže ga mnogi: među koje, došavši žena, vršila je silu na Sveca molitvama i suzama. Bila je pak iz kraja Kambraja, imenom Dominika, koja je kroz nekoliko godina, lišena vida mukom bolesti, gdje god je čula da se zaslugama Svetaca pomaže bolesnicima, molila je dar povratka za svoju sljepoću. Ali jer po Božjem ustrojstvu još nije bila stigla na mjesto svoga ozdravljenja, čuvši za milosrđa koja su se događala u Aulneu po sv. Marcelu, onamo usmjerava duh i korak. I nije bila prevarena u želji svoje nade: jer prostrijeta na zemlji pred svetim oltarom, uzlazi k nebu djelotvornom molitvom: slijedi milost spuštena iz svetišta višnje pobožnosti. Ustajući naime od molitve i stojeći jecajući, dok nije izostalo sažaljenje nazočnih, dok je krv odmah potekla iz očnih duplji, po božanskoj pobožnosti prima onu željenu službu prijateljskoga vida. Na licu mjesta bježi sljepoća i ugodna se vraća svjetlost: očima uči ono što je unaprijed očekivala zavjetima. Trči se, javlja se Braći, puku se brže pronosi ono što se dogodilo, pripovijeda se onima koji dolaze i zajednički se hvali Bog.

17 Inde digressi, breviando iter cœptum, ad propria sunt reversi. Confluunt in obviam sui, et cum gaudio protectorem suum excipiunt ipsi. Ubi repositus cum debita veneratione cunctis petentibus affuit pia protectione; requiritur a multis: in quos mulier veniens, vim inferebat Sancto, precibus et lacrymis. Erat autem de pago Cameracensi, Dominica nomine, quæ per aliquot annorum, tormento infirmitatis orbata lumine, ubicumque audierat meritis Sanctorum succurri infirmantibus, orbitati suæ petietar redintegrationis munus. Sed quia salutem sui Deo disponente, nondum pervenerat ad locum miserationis suæ, auditis miserationibus quæ fiebant Altomonte per S. Marcellum, illuc dirigit animum et gressum. Nec est frustrata desiderio spei suæ: terris quippe prostrata ante sanctum altare, cœlum transit effectiva oratione: subsequitur gratia a sacrario supernæ pietatis demissa. Surgens etenim ab oratione, et astans gemebunda, circumstantium non remota miseratione, sanguine statim ab orbibus profluente oculorum, divina pietate recipit illud desiderabile amici visus officium. Loco fugit cceitas, et grata refunditur claritas: discit oculis quod præsumpserat votis. Curritur, Fratribus nuntiatur, populo citius diffamatur res acta, advenientibus peroratur, et Deus in commune laudatur.

a Fredegarije Sholastik, pogl. 98., piše da je bitku vodio majordom Gislemard kod dvorca Manucum, noviji čitaju kod Namucum: možda Namurum. U puku se naziva Namurcum, francuski Namur, njemački Naemen; na ušću Sambre i Meuse smješten je biskupski grad, otmjen i čvrst.
b Ove moći sv. Marcela u Aulneu godine 1389., 5. svibnja, prenio je Luj Berlaymontski, nadbiskup Kambraja, u gradu Monsu u novu srebrnu škrinju.

a Fredegarius Scholasticus cap. 98, scribit prælium commissum a Gislemaro Majore-domus ad Manucum castrum, recentiores legunt, ad Namucum: forte Namurum. Vulgo Namurcum appellatur, Gallice Namur, Teutonice Naemen; ad Sabis Mos æque confluentes sita urbs Episcopalis, elegans ac valida.
b S. Marcelli Altimontenses hæ reliquiæ an. 1389, 5 Maii a Ludovico Berlaymontio Archiepiscopo Cameracensi, in oppido Montensi in novam capsam argenteam translatæ sunt.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

16. siječnja Kalendar godine