Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 16. siječnja

O sv. Furseju, ispovjedaocu u Péronneu u Galiji

DE S. FURSEO CONFESSORE PERONÆ IN GALLIA

Sadržaj (26)
  1. § I. Fursejev rođendan za nebo, trostruki prijenos.
  2. § II. Životopis sv. Furseja.
  3. POGLAVLJE IV. Druga nebeska viđenja.
  4. POGLAVLJE V. Pokazane prijeteće nevolje svijetu i njihovi uzroci.
  5. POGLAVLJE VI. Opomene dane mu s neba.
  6. Čudesa sv. Furseja.
  7. Čudesa u Ponthieuu i kod Atrebata.
  8. POGLAVLJE II. Čudesa učinjena u Péronnei.
  9. Čudesa pri smrti i prvom prijenosu.
  10. Druga čudesa pri prvom i drugom prijenosu.
  11. Drugi životopis
  12. Od nepoznatoga autora iz starih rukopisa.
  13. POGLAVLJE I. Kraljevski rod sv. Furseja.
  14. Roditelji od djeda osuđeni na smrt: prognani.
  15. Rođenje sv. Furzeja, sveta mladost.
  16. Mrtvaci koje je uskrisio, druga čuda.
  17. Razna viđenja u zanosu.
  18. Knjiga II. Čudesa sv. Furzeja. Prolog.
  19. POGLAVLJE I. Čudesa sv. Furzeja u Ponthieuu.
  20. Čudesa u kraju Atrebata, put u Rim.
  21. Njegova djela u Engleskoj.
  22. Povratak u Galiju, djela ondje.
  23. Smrt, pogrebna povorka prenesena u Péronne.
  24. Ponovni prijenos tijela, čudesa.
  25. DRUGI ŽIVOTOPIS IZ BEDE, knj. 5, Hist., pogl. 19.
  26. III. Prijenos sv. Furzeja.

POGLAVLJE II. Čudesa učinjena u Péronnei.

Spomenuti muž Gospodnji Erkenald, čuvši njegov glas, pođe mu ususret moleći i tražeći da dođe u njegovu kuću, u palaču sela Péronne, i da njegova sina stavi u sveto krštenje a i primi ga s krstionice. Sveti muž to ne odbi, nego ljubeći bližnjega kao samoga sebe, pođoše zajedno. Kad su pak došli na spomenuto mjesto, nastade velika radost.

10 No ipak jeb šest sužnjeva bilo držano u tamnici u samome tom selu. Čim su čuli za njegov dolazak, vikahu govoreći: „Moli za nas, slugo Božji, radi Boga, jer vjerujemo da ćemo se po tvom dolasku spasiti.” A čim je muž Gospodnji to čuo, ganut milosrđem, zatraži za njih da budu pušteni, ali to nipošto ne postigne. Pristupajući pak k gozbi, muž Gospodnji iščekivaše čudesa Božja; reče naime da neće objedovati prije nego što vidi sužnjeve pred sobom. Gospodin usliša prošnju svoga sluge i gle, naočigled sviju, oni koji bijahu zatvoreni dođoše neozlijeđeni bez ikakve štete. Svi nazočni zajedno s knezom zamoliše oproštenje i proslaviše Boga zato što su im došli snaga, spasenje i pomoć.

11 Tada izabranik Gospodnji Erkenald odredi trojicu svojih ukućana da pravednoga muža provedu po različitim mjestima i pokažu mu gdje god se nalaze njegovi posjedi, kako bi mu se dalo za stanovanje ono mjesto koje mu bude najmilije. Oni tako i učiniše. A sveti Fursej između svih mjesta izabra Lagny. Došavši pak na samo to spomenuto mjesto, zabode svoj štap u zemlju, i odmah provre velik izvor koji sve do danas natapa to mjesto i mnogima pruža lijek od različitih bolesti.

12 Dogodilo se pak da su, dok je jednoga dana razgledavao mjesto, evo dva opsjednuta zamolila od preblaženoga Furseja lijek. A on, učinivši znak križa, istjera zloduha i vrati im lijek zdravlja.

13 Tada oni koji bijahu poslani javiše svima sve što su vidjeli. A Erkenald, čuvši to, zahvali Bogu koji mu je dao takva muža od kojega su potekla takva čudesa. Pošavši dakle za svetim mužem, reče mu: „Zahvaljujem Bogu koji mi je dao takav posjed gdje si sebi pronašao dostojno prebivalište. Gradi i uređuj pomno da bude prikladno tebi i tvojima za vječna vremena. Ja ću pak u međuvremenu pripremiti brdoc Cygnop, koje se naziva Péronne, da, ako ti bude milije, imaš i njega, jer će po Božjoj zapovijedi ondje počivati naša tjelešca.”

14 Izrekavši himan, sv. Fursej vlastitim je rukama sagradio Lagny. Blaženi je također Erkenald žurno pripremio Péronneu.d A nedugo zatim, čuvši to prekomorski rođaci i prijatelji, zajedno sa sv. Eminijanom, požuriše doći k presvetomu mužu Furseju. On ih je časno primio i radeći zajedno s njima vlastitim rukama veličanstveno sagradio to mjesto.

a Dvosmisleno rečeno, tako da se ne zna je li on sam krstio dječaka, što tvrdi Desmay u 17. poglavlju, ili ga je samo podigao sa svetoga studenca.
b Rukopis iz Corbieja: vigentifex (dvadeset i šest).
c Du Chesneov rukopis: Cygnophy. Desmay prevodi: labudova.
d Dakle, zaključuješ, nisu došli s njim prvi put, kao što se pripovijeda u drugom životopisu.

Čudesa pri smrti i prvom prijenosu.

I nakon proteka nekoliko godina dogodi mu se da se vraćao u Saksoniju posjetiti svoju rođenu braću, to jest Foillana i Ultana, koje je ostavio da upravljaju njegovim samostanom. Ostavivši na svome mjestu svetoga muža Eminijana da vodi brigu o stadu, žurio je na put. Došavši dakle na spomenuti posjed vojvode Hajmona, zvan Mézerolles, svetac Gospodnji bi zahvaćen bolešću te, uživajući anđeosko viđenje i ostavljajući sadašnjost, preseli u vječna kraljevstva.

16 No Hajmon je zanemario riječi svetoga muža i vrijeme svečeva prijelaza, te dolazeći na svoj objed vidje blaženoga Furseja s njegova dva đakona i s tri svijeće koje staviše na njegov stol i odoše. Tada Hajmon, zapanjen, upita one koji su stajali oko njega: „Vidite li slavu koju ja vidim?” Rekoše da nisu nikoga vidjeli. On im reče: „Evo vidio sam pred sobom stajati svetoga muža koji je uskrisio moga jedinca i pokazao nam velika znamenja, a s dva đakona i tri svijeće koje staviše na moj stol i odoše. Vjerujem naime ovome znaku da će mi udijelitib nagradu, i sada znam da je izišao iz tijela. Pođimo dakle da ga pokopamo.” Tada on sa svim svojim domom i sa svim seljanima, kao i s klerom i mnoštvom djevica, s kadionicama i svijećama pođe pokopati sveca. Došavši u mjesto zvano Mézerolles, ondje je uz obilje miomirisa, himana i pjesama čuvao svečevo tijelo.

17 Čuvši to, glasoviti muž majordom Erkenald dođe onamo neprijateljski s velikim mnoštvom. Došavši na spomenuto mjesto na rijeci Authie, gdje je ležao sveti dragulj, ondje zateče vojvodu Hajmona spremna za borbu kako bdije i čuva tijelo. Tada Erkenald reče vojvodi Hajmonu: „Vrati mi moga monaha. Inače neka sutra ujutro Bog presudi ovo između mene i tebe.” Hajmon odgovori: „I meni je uskrisio moga prvorođenca. No ipak, čemu među nama ova prepirka? Neka se sutra zapovjedi da se upregnu dva neukroćena bika, da podignu nosila i pođu po Božjoj zapovijedi kamo god htjednu.” Tada se muž Gospodnji Erkenald obradova i reče: „Pravo si prosudio. Neka bude po tvojoj presudi.”

18 Dogodilo se pak da je, dok su obojica čuvala tijelo blaženoga muža i razgovarala, evo djevojka slijepa od rođenja, prostrijevši se tijelom, dotaknula pokrov kojim su bila prekrivena nosila i primila svjetlo očiju. O kakav je tada nastao smijeh i veselje! Ona koja je prije došla pipajući, naočigled sviju skačući, trčeći, hvaleći i slaveći Boga, govorila je: „O blaženi Furseju, koji svim srcem već ideš u Kristovo kraljevstvo, koji nisi skretao ni desno ni lijevo iz društva svetih! O Furseju, već cvateš među zborovima onih koji se raduju! Presveta dušo, koja već čuješ od Gospodina: ‘Uđi u radost Gospodara svoga; dobar si boj bio, stoga ćeš se i s anđelima radovati uvijeke!’”

19 Kad je pak svanulo jutro, učiniše da se provjeri ono što bijahu rekli. Upregnuše bikove u nosila, i oni odmah podigoše sveto tijelo. Držeći se ravnoga puta, stigoše u selo zvano Péronne. A Erkenald je išao za tijelom s mnoštvom puka te pjevajući psalme slavljaše Boga. I gle, na putu je ležao hromac koji je očekivao utjehu Gospodnju, vičući i zapomažući: „Sveti Božji Furseju, pomozi mi. Da sam ti se mogao približiti, vjerovao sam da bih se tvojim zaslugama spasio.” Tada ga neki milosrdni ljudi donesoše pred nosila, i kako je vjera tražila, primi zdravlje.

20 Pošto je to propisno obavljeno, evo Berhar, vojvodac laonski, dođe s velikom vojskom želeći oteti tijelo. Tada mu Erkenald reče: „Što je to, Berhare, da dolaziš tako naoružan?” Odgovori mu Berhar: „Po zakonima je moj onaj kojega vodiš, jer sam ja prije sviju u ovoj zemlji bio njihovd vojvoda, i sve što je bilo u mojoj moći predao sam u posjed radi štovanja ljubavi njegove i njegove rodbine. On je za života htio doći k meni, što ti nisi dopustio. Ipak zaklinjem, premda nisam zavrijedio vidjeti ga živa, da mi barem prepustiš da čuvam njegovo tijelo. A ako to nećeš, izaberi jedno od dvoje:e ili postavi uz nosila dva dječaka koji ništa ne znaju o toj stvari, pa neka idu na onu stranu koju izaberu: i neka to Svevišnji Sudac u ovaj čas presudi među nama kako mu bude ugodno.” Odgovori Erkenald: „Neka bude kako si rekao.” Tada Erkenald posla jednoga sedmogodišnjeg dječaka sa strane Berharove, a Berhar slično postavi svoga dječaka sa strane Erkenaldove. Oni odmah podigoše nosila i po zapovijedi Spasiteljevoj odnesoše sveto tijelo na brdo Cygnop. A spomenuti muževi sa svojim pukom i s velikom radošću radosno idu za tijelom i ondje ga s obiljem miomirisa položiše, gdje je sam svetac prije pohraniof moći mnogih svetaca, to jest Patrikove, Beanove, Meldanove i ostalih koje je sa sobom donio. a Na spomen toga događaja vide se pred oltarom sv. Furseja tri svijećnjaka u kojima su nekoć običavale neprestano gorjeti tri svijeće, prema svjedočanstvu Desmaya u 19. poglavlju.d Rukopis iz Corbieja: monstravit (pokazao je).c Bio je vojvoda od Lugdunum Clavatuma, odnosno Laona, kako tumači Desmay.d Desmay kaže da je Berhar zajedno sa sv. Vinkom Madelgarijem bio pratilac Furseju i drugovima kad su dolazili iz Engleske.e Desmay kaže da su taj prijedlog iznijeli Erkanoald i Hajmon, a da su dječaci vukli kola umjesto bikova.f Gdje se te relikvije danas nalaze, nije poznato, prema svjedočanstvu Desmaya.

Druga čudesa pri prvom i drugom prijenosu.

No u međuvremenu, to jest unutar trideset dana, priprema se crkva i gradi na čast dvanaestorice apostola. A Erkenaldova supruga po imenua Leutsinda, ispunjena bijesom zato što je tako revno ljubio sveca, reče svome mužu: „Evo ostavljaš me neutješnu s mojim sinovima i kćerima bez novca i posjeda, predajući sve naše u ruke onoga za kojega ne znamo ni tko je bio ni iz kojega je roda potekao.” Njoj Erkenald reče: „Preslatka moja Leutsinda, nemoj govoriti takve riječi.” Leutsinda odgovori: „Učini me tuđinkom svome društvu ako tako ustraješ kako si počeo.” Erkenald reče: „Prestanib brbljati, Leutsinda: jer ako tvoj bijes ne prestane, bit ćeš lišenac moje vlasti i raskoši koju sam ti predao.” Leutsinda ljutito odgovori: „Kamo sreće da nikada nisam doživjela onaj dan vjenčanja zbog kojega sam sada postala odbačena.” Erkenald reče: „Najdraža, kad bi znala kolika su nam dobra došla od dana kada nam je darovao svoje prijateljstvo, nikada se ne bi upuštala u takve riječi: znaj posve sigurno da ćeš, ako se njegov gnjevd okrene protiv tebe, ti i sve tvoje s tobom otići u propast.” Podsmjehujući se, Leutsinda reče: „Čujte svi; što će mi zla učiniti čovjek koji je trideset dana istrunuo?”

22 Došao je pak dan kada je hram gradnjom bio dovršen, to jeste 9. veljače. Ondje se sabralo veliko mnoštvo naroda, te Erkenald reče: „Leutsinda, evo dana u kojem ćeš moći provjeritif ono što uvijek lukavo ispituješ: danas će se, po Božjoj zapovijedi, svetac prenijeti na mjesto koje sam mu pripremio; i ako nađeš onako kako govoriš, stostruko ću ti nadoknaditi tvoj novac.” Tada Leutsinda, obradovana, pođe s velikim mnoštvom na mjesto gdje je ležalo sveto tijelo i zapovjedi da se otkrije grob. I stoga što nije bila dostojna vidjeti sveto tijelo, izgubi svjetlo očiju. Ležeći dugo na zemlji pokraj svečeva groba, sve što je od mladosti stekla zavjetova Kristu iz ljubavi prema sv. Furseju. Čim je povjerovala, bi izliječena.

23 Svi nazočni, ispunjeni velikom radošću, podigoše tijelo s velikim klicanjem i položiše ga s desne strane oltara prvaka apostola, gdje je položeno ležalo četiri godine i gdje su se dogodila i mnoga čudesa. U međuvremenu se pripremala kapelica u koju je, pošto je ležalo tolike godine, preneseno po glasovitim muževima biskupima Eligiju, Aubertu ig Medardu. I tada je nađeno tako neokrnjeno kao da je istoga časa izišlo iz tijela. Ondje se uz obilje miomirisa prekrivaju slavni udovi, gdje po zaslugama sveca sjaju i mnoge kreposti. Ondje se uzeti i gubavi liječe, a opsjednuti oslobađaju. Slijepi primaju vid, i ondje se po darežljivosti Gospodnjoj pruža sve potrebno što se s vjerom moli. Radosni svećenik pođe u radosni dom. Žalosne i tuge pune radosne uvodi u nebeski dom.

24 A ne smije se prešutjeti ni ono što dozivamo u sjećanje. Bijaše neka žena koja je imala mnoga bogatstva i posjede, ali je sa svojim ljudima trpjela tešku bolest nemoći, tako da nitko nikomu nije mogao pomoći: ona je u snu bila opomenuta da pođe na grob svetoga muža i posveti se molitvama, ali zbog prevelike bolesti nije mogla ići. Ipak, ganuta u srcu te u vjeri i ljubavi prema svecu, posla svoga glasnika zapovjedivši mu da brzo pođe na spomenuto mjesto i zatraži da joj pošalju od blagoslovljenih darova sv. Furseja. To je vjerovala po vjeri, što je poslije spoznala na djelu, i vjerovala je da će kušanjem ozdraviti. Sluga pođe kamo mu je gospodarica zapovjedila. Došavši k mužu čija je briga bila na čelu samostana, reče mu: „Moja je gospodarica teško bolesna, zaklinje i moli da joj pošaljete blagoslovljene darove sveca, jer vjeruje da će po njima primiti zdravlje.” Taj joj brat reče: „Sigurno znaj da smo bez vina, osim tek toliko koliko jedva imamo za misne prinose, jer je ove godine i u ovoj zemlji nastala silna pošast, kako na ljudima tako i na plodovima.” Kad je onaj sluga čuo riječi onoga koji se ispričavao, reče: „Gospodine, pokaži mi barem izvor da zagrabim i odnesem od njega, kako bi time ispunila svoju želju.” Pošavši, brat mu pokaza izvor, a on zagrabivši iz njega punu posudu odnese svojoj gospodarici i ispripovjedi joj sve što mu se dogodilo. Obradovana žena reče: „Daj mi barem od toga što si donio.” Čim je kušala, zahvaljujući Bogu, reče da nikada nije pila bolje vino. Tada zapovjedi da se od toga dade kušati svoj njezinoj obitelji i svim susjedima: koji su od toga pili, uzveličaše zasluge sv. Furseja, i ona sa svima svojima primi zdravlje, te se taj događaj razglasio svima. Poslije dođe ona sa svim svojim domom i s rodbinom te sebe i sve svoje zavjetovaše Bogu po zaslugama sv. Furseja, i poslije su živjeli mnogo godina. Kako su se zatim čudesa umnažala, blažene uspomene Erkenald i njegova supruga Leutsinda sagradiše mu crkvu.

25 A sveti Božji Eligije brižno je svojim rukama izradio grob časnoga sv. Furseja,h gdje se po njegovim molitvama udjeljuju dobročinstva, po daru Gospodina našega Isusa Krista, koji živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen. a Drugdje: Leutsindis.d Irski rukopis: verbocinari; rukopis iz Saint-Bertina: verbosa.c Rukopis iz Corbieja: a possessione (od posjeda).d Du Chesneov rukopis: versus.e Nijedan martirologij ne navodi prijenos ili uzdignuće sv. Furseja na taj dan, nego 25. veljače.f Rukopisi iz Corbieja i Du Chesneov: quem.g Sramotna pogreška neukoga prepisivača koji je Eligiju, biskupu Noyona, pridružio njegova prethodnika Medarda, koji je umro već gotovo prije 100 godina. Irski rukopis umjesto „po glasovitim muževima” imao je „po ona tri muža”.h I danas se, prema svjedočanstvu Desmaya, vidi prozorčić iza oltara gdje je nekoć bio grob sv. Furseja, kroz koji su se običavali spuštati rupci i druga platna da bi posvećeni dodirom svetoga tijela donijeli lijek bolesnicima. Svjedoči naposljetku da je Péronne, tada još neutvrđena, koju je u kolovozu 1537. žestoko opsjedala vojska cara Karla V. pod vodstvom grofa od Nassaua, bila spašena ponajviše pomoću sv. Furseja. Svakako pobožnost stanovnika hvali Martin du Bellay u 8. knjizi djela Commentarii, gdje opširno pripovijeda o toj opsadi. Protiv kojih se ponajviše bolesti zaziva zagovor sv. Furseja, naznačuje se ovim stihovima u himnu koji se običava moliti na Jutarnjoj:

Groznica, grč, uzetost, kamenac i kila liječe se, kao i vodena bolest; ukratko, sve što ne može izliječiti medicina, liječi njegova milost.

Drugi životopis

Od nepoznatoga autora iz starih rukopisa.

Promatrajući, časni brate, unutarnjim očima lisnatu šumu u koju mene slabašnoga pokušavaš uvesti, sav dršćem. No na koji bih način mogao izbjeći poslušnost tako velikomu mužu, kad je dostojno ono što tražiš, ne mogu pronaći. Moliš naime uobičajenom jednostavnošću kojom sve činiš, budući da si pomazan balzamom ljubavi i prožet kadom duhovne miline, da život i čudesa blaženoga ispovjedaoca Furseja, koja je divni Bog u svetima svojim učinio po njemu još dok nije bio ni rođen iz majčine utrobe, prema najstarijim listićima koje si sabrao s više mjesta, povežem u jedan svezak, te ono što je pogreškom prepisivača iskvareno ili se zbog različitosti jezika čini neskladnim, čuvajući neokrnjenu misao, vješto do potankosti ispravim. Zaista na moje snage stavljaš težak teret. Ali budući da ono što snage uskraćuju pruža ljubav, kako bi usta moja govorila hvalu Gospodnju i svako tijelo blagoslivljalo sveto ime njegovo uvijeke, poduprt zaslugama naprijed navedenoga sveca i potpomognut tvojim molitvama, kako Duh Sveti pouči, prihvatit ću se tako velika djela.

POGLAVLJE I. Kraljevski rod sv. Furseja.

Dakle u vrijeme kada je na otoku Irskoj, koji je susjedan Škotskoj, kralj Fundloga vladaob kraljevstvima Munstera, a kraljc Brendin, treći od braće, nosiod žezlo obitelji Mac Murchertach, višnja blagost, providno skrbeći za spasenje mnogih naroda u budućnosti, podari kralju Fundlogi sina po imenu Filtan, a mlađemu bratu kralja Brendina, nazvanomue Aelfiud, dade kćer zvanu Gelgeha.

3 A Filtan, sin kralja Fundloge, veoma hvalevrijedan u dječaštvu, kad je prispio uf mladenačku dob, ostavi očinsko kraljevstvo i dođe kralju Brendinu da kod njega služi kao ratnik. On ga je rado primio i, budući da ga je našao lijepa stasom, rječita u govoru i slavna po srčanosti, postavio ga je gotovo sebi ravnim u svome kraljevstvu.

4 Potom pak, na poticaj božanske providnosti, ostavi Brendina, uz kojega je bio časno pristao, i upravi svoj put k njegovu mlađemu bratu zvanom Aelfiud, jer je bio na veliku glasu. Kod njega je stekao ništa manju milost nego što ju je imao kod njegova brata. Bijaše naime obdaren marljivošću dobre naravi i upućen u sve ratničke vještine. Kad se to tako po Božjem djelovanju zbilo, dogodilo se da je jednoga dana kraljeva kći Gelgeha, koja ni od jedne smrtne djevice nije zaostajala ljepotom, radi šetnje došla na prizore te između ostalih riječi s nekolicinom svojih upitala o Filtanovim vrlinama, tko je i zašto je došao.

5 Dok su dakle djevojka i neki od njezinih razgovarali o njemu, slučajno naiđe Filtan: i kako je bio ugodan pogledom a oprezan u govoru, ovakvim riječima oslovi djevojku: „Priliči dvorskim mladićima, prelijepa djevice, po različitim kraljevstvima zemalja tražiti palmu svoga viteštva i zaslužiti poznanstvo plemenitih djevojaka. Stoga sam, došavši u ove krajeve i stekavši naklonost tvoga oca i majke, želio još brižljivije steći i tvoju, jer ako mogu, želim biti prvi kod tebe. Jer ni zbog kojega drugoga razloga nego po odluci vlastite volje duže boravim u tuđini. Ja sam naime prvorođeni sin Fundloge, kralja Munstera, i prema očinskim zakonima trebam nakon njega vladati u kraljevstvu. Stoga u svojoj mladosti želim upoznati različite običaje i prilike mnogih kraljevstava te biti poznat i mio mnogim kraljevima i knezovima, kako bih ono što mi pripada po nasljednom pravu, ako poživim, znao i razborito voditi i muževno braniti, a i druge sebi podložiti, kako već prilike budu zahtijevale.”

6 Njemu ona reče: „Veliko je, najpristojniji mladiću, djelovanje božanske odredbe, čijim se upravljanjem ravna sve što je na nebu i na zemlji, u moru i u svim bezdanima. Ako njoj vjerno i čvrsto vjerujući povjeriš svoju nadu, bez sumnje ćeš u sadašnjem i vječnom blaženstvu postići slavu koju želiš i palmu za kojom težiš.”

Pošto su tako mnogo puta zajedno vodili ovakve razgovore, već sasvimg suglasni u kršćanskoj vjeri po običajima i riječima, pod Božjim vodstvom dođe do toga da su se nerazrješivom ljubavlju i postojanim brakom, bez znanja očeva, ali u nazočnosti nekih od svojih mudrijih povjerenika, sjedinili zakonitim blagoslovom prema evanđeoskoj ustanovi.

a Kod starih je Scotia isto što i Hibernia (Irska): danas označava onaj dio Britanije koji su zauzeli Škoti izišavši iz Irske, pokorivši Britance i Pikte. U tom kasnijem značenju ovdje se uzima Scotia, kao i u djelu Vita S. Foillani.
b U Irskoj je nekoć bilo pet kraljevstava: Munster na jugu, Leinster na istoku, Connacht na zapadu, Ulster na sjeveru i Meath gotovo u sredini. Munster, čiji je kralj bio Fundloga, na irskom se naziva Mown, u kontekstu govora Wown, a na engleskom drugdje Mounster.
c Desmay ga naziva Brandinus. Drugi je brat bio Feradach, kako se prenosi.
d To nije toliko ime kraja koliko obitelji: na to upućuje predmetak Mac, Mak ili Mag, koji znači „sin”. Bili su možda unuci Murchertacha, za kojega se prenosi da je početkom šestoga stoljeća bio najmoćniji od irskih kraljeva. Jer kao što se u saksonskoj heptarhiji kod Britanaca uvijek mogao opaziti neki oblik monarhije, gdje bi se jedan od sedmorice kraljeva oružjem ili općim pristankom uzdigao iznad ostalih, tako tvrde da se događalo i među kraljevima Škota koji su vladali u Irskoj i Britaniji. Sigebert iz Gemblouxa, ili tko je već to dodao u njegovoj kronici (Chronicon), čini se da Filtana čini kraljem cijele Irske, a Brendina kraljem Škotske godine 593.: „U to je vrijeme,” kaže, „na otoku Irskoj vladao Filtan, a u Škotskoj je vladao Brendin, koji je imao brata po imenu Adelfije: od kćeri toga Adelfija, koja se zvala Gelgeha, irski kralj Filtan rodio je sv. Furseja i njegovu braću Foillana i Ultana.” To je preuzeto iz djela Vita S. Foillani.
e U djelu Vita S. Foillani i kod navedenoga Sigeberta naziva se Adelfius.
f Desmay kaže da je imao 25 godina kad je otišao tim kraljevima.
g Isti u 2. poglavlju piše da je Gelgeha, koja je već prije bila kršćanka, obratila Filtana, jer se ona nipošto nije htjela udati osim za kršćanina.

Roditelji od djeda osuđeni na smrt: prognani.

Spozna dakle Filtan svoju suprugu Gelgehu potajno od njezina oca: ona uskoro zače, kako je ishod događaja dokazao, dječaka dostojna Boga. Nedugo zatim do očevih ušiju doprije glas o kćerinoj trudnoći: on, potresen žestinom duha, a plane silnim gnjevom te svoju kćer osudi na spaljivanje ognjem.b Doznavši to, dječačić još zatvoren u majčinoj utrobi, na zaprepaštenje sviju koji su bili nazočni, reče bijesnome djedu: „Nedostojno je zaista čovjeku bilo koje vlasti predati svoju kćer ognju, ako to ne zahtijeva opravdan i razuman razlog.”

8 To se čudo uistinu čini besmislenim onima koji manje vjeruju da je Bogu sve moguće. Neka se prisjete, zaklinjem, što je rekao psalmist: „Sve što se svidjelo Gospodinu, to je učinio na nebu i na zemlji.” Zar onaj koji je nerotkinji Elizabeti u poodmakloj dobi, unatoč uskrati prirode, dao da začne i dopustio začetomu Ivanu u njezinoj utrobi da zaigra od radosti zbog dolaska njegova u utrobi Djevice, njegove Majke, koja je također bila trudna; i koji je blaženoga Nikolu, dok je još visio o majčinim grudima, poučio da dvaput tjedno, to jest srijedom i petkom, siše dojku samo jednom dnevno; i koji je jezik nijeme životinje razriješio u ljudske riječi, zar nije mogao i ovome dječaku u majčinoj utrobi dati sposobnost govora? Neka dakle vjeruju, neka vjeruju, kažem, u veličanstvena djela Božja, ljudskim osjetilima neshvatljiva, i neka radije hvale negoli da nepromišljeno kude čudesna djela svemogućega Stvoritelja Boga, osobito u njegovim svetima.

9 Čuvši dakle Aelfiud riječi dječaka koji je govorio, pomisli da je to prikaza te zapovjedi da se što brže zapale tri lomače. Glas o tome odmah se proširi i doprije do ušiju kralja Brendina te mu dojavi žalosna zlodjela koja je njegov brat bio nakanio počiniti. On, potaknut zlim glasom, dotrča sve do brata, ustvrdi da je ta stvar od Boga te plačući i naričući zamoli da se lomače razruše. Ali Aelfiudova okrutnost nipošto ne popusti bratskoj molbi. Mogao si vidjeti puk okupljen na osudu djevojke, toliko tjeskoban od dubokih uzdaha i suza da bi teško mogao izbrojiti osobe obaju spolova koje su od žalosti ležale po zemlji lišene svake vedrine srca i duše. Mogao si vidjeti Filtana kako je, zanemarivši strah za sebe, shrvan ljubavlju i bolju za svojom suprugom. Mogao si vidjeti nježne grudi mlade djevojke tako ugušene uzdasima i jecajima da je jedva mogla izustiti koju riječ.

10 Naposljetku pak, koliko je mogla, raširivši ruke prema nebu, provali u ovakve molitve: „Izvore dobrote, Bože, čijoj dobrostivosti i milosrđu nema broja, koji si se udostojao roditi od neokaljane Djevice za spasenje ljudskoga roda, koji jedini znaš da se nisam zbog putene naslade, nego radi rađanja tebi odana potomstva po tvojoj zapovijedi sjedinila sa zakonitim mužem: ako je predodređena propast moga tijela, iskaži mi svoje milosrđe da ne pogine plod koji nosim u utrobi, koji sam ti pri prvom začeću ja, tvoja službenica, zavjetovala, molim te.” Kad su dakle lomače bile složene, štoviše i zapaljene, Gelgehu povedoše na spaljivanje. Ugledavši plamenove, prestrašena po ženskom običaju, izli do zemlje silan pljusak suza.c Čim se zemlja natopila njihovim potocima, djelovanjem sile svemogućega Boga, provre silan izvor vode koji je preplavio i ugasio same te tri lomače.

11 Videći dakle okupljeni puk čudesno znamenje koje je božanska sila učinila za svoju službenicu, koliko je snagom srca i duše dao u plakanju, toliko se više i obilnije razveseli i kliktaše slaveći Bogad te slatkim melodijama glasova zapjeva i zaori: „Kličite pravednici u Gospodinu, pravednima priliči hvala.” I dae crkvena vlast nije zabranila, jer nikomu nije dopušteno opirati se kraljevskoj vlasti, puk bi se jednodušno digao da ga kazni. Videći stoga Aelfiud da je kći božanskom blagošću oslobođena od ognja, nije se usudio više je mučiti, nego zapovjedi da sa svojim mužem i obitelji bilo kako prijeđe morsku obalu i da se više ne vraća. a Desmay otkriva uzroke gnjeva: Aelfiudovu mržnju prema kršćanima i sramotu za koju je smatrao da mu je nanesena time što se kći udala bez njegova znanja.b U djelu Vita S. Foillani ovo se čudo vjerojatnije pripovijeda ovako: „Dok su svi bili zapanjeni nečuvenom okrutnošću toga čina, iznenada su svi čuli jasan glas: ‘O Adelfije, nemoj postati čedomorac. Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja.’ Svi su bili preneraženi od zaprepaštenja, ne znajući odakle je taj glas došao: jedni su mislili da je to bio anđeoski glas, a drugi su mislili da je samo dijete novim čudom iz utrobe majke koja je ondje stajala pustilo taj glas.” c Desmay tvrdi da je bila bačena u oganj te da je tada izbilo više izvora i s neba pao pljusak, tako da joj ni odjeća nije bila nagorena.d Isti dodaje da su se mnogi obratili i prigrlili kršćansku vjeru.e Desmay tumači da su bili nazočni crkveni muževi koji su svojom prisutnošću obuzdali puk da ne bjesni protiv kralja.

Rođenje sv. Furzeja, sveta mladost.

A Filtan je na otokua Esbremu imao strica po imenub Brendan, časnog biskupa, izvanrednog u dvostrukom znanju i čestitosti vladanja u službi Božjoj, koji je na otoku što se zovec Clynnaferta sagradio samostan u kojem se s pobožnim monasima koji su ondje boravili i sam ponajviše posvećivao čitanju i molitvama. Kd njemu je požurio njegov nećak Filtan sa svojom ženom i obitelji, ispripovjedio ono što mu se dogodilo u mladosti dok mu je često jecanje prekidalo riječi, te poniznim molbama izmolio lijek za svoje tjeskobe i pomoć u svojim nevoljama. Sažalivši se nad njihovim patnjama, časni ih je biskup primio u gostinjac koji se smatrao prikladnim te ih okrijepio mnogim jelima i ukusnim objedima, premda bi i obična hrana bila dovoljna.

13 Sljedeće pak noći, dok su umorne udove krijepili počinkom sna, zasjalo je s neba nad kućom u kojoj su počivali toliko svjetlo da bi upravitelj toga gostinjca, promatrajući taj sjaj, da je osjetio i ognjenu toplinu, bez sumnje pomislio da cijelo prebivalište gori. Prestrašen dakle i kao u zanosu uma, ustane te brzim trkom, zadihan, ode k biskupu: nađe ga gdje u uobičajenom noćnom bdjenju klečeći moli i drhtavim mu usnama redom iznese što je vidio. Razumjevši čovjek pun Boga da je s primljenim gostima nebeska straža, tiho sazove pobožnije monahe i klerike te požuri u gostinjac: stigavši onamo, vidio je doduše posvuda sjaj, ali nije osjetio nikakvu ognjenu toplinu ni opeklinu od vatre. Ušavši pak, biskup ih je našao kako mirno spavaju te ih, radostan i veseo, načinivši uokolo znak svetoga križa, blagoslovi, a zatim se polako vrati u samostan i, kao Bogu odan, posveti uobičajenim molitvama.

14 Kad je pak sutradan granula zora, dok još nije svanulo jutro, izvanredan glas dopre do ušiju domorodaca, objavljujući im da je stigao Filtan, sin kralja Fundloge, sa svojom ženom Aelfiud, kraljevom kćeri. Stoga njegovi rođaci (jer ih je ondje bilo mnogo) i ugledniji stanovnici pohite te s velikim mnoštvom darova posjećuju, časte i obdaruju sretne pridošlice.

15 Dok se pak to događalo, navršivši svoje mjesece, Gelgehes je rodila te blaženo čedo donijela časnom biskupu da se krsti u ime svetoga i nerazdjeljivoga Trojstva. Sveti je biskup, budući da je već po objavi spoznao da su u njega uliveni darovi Duha Svetoga, proglasivši trodnevni post sa svim svojim klerom i narodom, brižljivo primio dječaka i, preporođenoga u vrelu presvetoga krštenja, nazvao ga imenom Furzej, što se u našem govoru sa škotskoga jezika tumači po krepostima.

16 Njega je zatim ne samo othranio zemaljskim dobrima, nego ga je, budući da se vrlo lako priklanjao stranicama božanskih nauka, u potpunosti poučio i jednako tako odgojio u samostanskim pravilima. Sretan dakle u obojem, dječak ispunjen višnjom milošću pokazao se ljudima dragim, a u učenju poučljivim iznad ljudske nade, te je ono što je od blaženih učitelja razboritim umom naučio pohranio u pobožnu riznicu svoga srca. I da u njemu ne bi bila osuđena skrivena mudrost niti da bi se domaćinu zamjerilo zakopano blago povjereno mu da ga umnoži, nastojao je neprestanim propovijedanjem, koliko je mladenačka dob mogla podnijeti, donositi plodove božanskih riječi, a također iskorjenjivanjem mana koje na bilo koji način guše Kristovu žetvu, primjerima dobrih djela ispunjavao je ono što je propovijedajući naučavao. Jer iznad smrtničkih snaga pokazivao se gladnima hranom, žednima pićem, golima odjećom, bolesnima lijekom, gostima domom, žalosnima radošću, napuštenima utočištem, slabima potporom: skrušenima je bio utjeha, posrnulima snaga, potlačenima obrana, bijednima obogaćenje. I da ukratko zaključim ostalo, plemeniti nasljedovatelj Apostola svima je postao sve, da sve pridobije.

a Desmay: Elbreen, i kaže da je bio u oceanu.
b Sv. Brendan, ili Brandan, štuje se 16. svibnja; ondje ćemo govoriti o njegovim čudesnim lutanjima po oceanu.
c Drugima se zove Cluainferta, Desmayu Clunaferta; ono što ovdje dodaje, da je taj samostan sv. Brandana bio benediktinskoga reda, neka drugi ispitaju.
d Jer se, kako se kaže u životopisu sv. Fojlana, nije usuđivao vratiti svome ocu Fundlogi, jer se bojao njegova gnjeva zato što se bez njegova savjeta oženio. Tolika je strogost očinske stege prema sinovima vladala kod njih.

Mrtvaci koje je uskrisio, druga čuda.

Dogodilo se pak u međuvremenu u ono vrijeme da su sin i kći nekoga kralja Brendina, njegova rođaka, koje je njegova žena, kako se češće događa, rodila u jednom porodu, istodobno umrli, te da je, budući da su bili mladenačke dobi i velike ljepote i čestitosti, među sunarodnjacima narasla tolika žalost da njihova tijela nipošto nisu mogla biti pokopana, jer su svi od boli padali u mahnitost i nastojali ih rastrgati na komade. Naposljetku je dakle odluka mudrih bila da se potajno pošalju preko mora blaženom biskupu Brendanu na ukop i da ih onamo noćnim putovanjem prenesu grobari. Oni kojima je zapovjeđeno dođu, prema kraljevoj naredbi smjeste mladenačka tijela u svoju lađu i krenu na put: ali onamo kamo su naumili nikako ne stižu, premda je puhao povoljan vjetar. Promijenivši naime smjer po božanskom migu, dođu do ćelijeb bl. Furzeja, bez njegova znanja iznesu nježna tijela iz lađe, polože ih pred vrata njegove ćelije i odmah se žurno vrate natrag. Gle, u rano svitanje blaženi mladić Furzej, želeći po uobičajenom redu poći u samostan, kad je otvorio vratašca, ugleda pred sobom gola tijela svojih vršnjaka, prostrt cijelim tijelom plačući ponizno zazove Boga, kojemu sve živi, da po obziru svoga milosrđa, prema neizmjernom mnoštvu svojih smilovanja, učini da se duše vrate u rastavljena tijela. Još ni sva molitva nije bila dovršena, brže nego što je izrečeno mladići živahno ustanu sa zemlje i, gledajući jedno drugo, a ne videći nikoga osim Sveca, u sebi se začude i zacrvene. Njih je sluga Božji zatvorio u ćeliju dok im nije pribavio potrebnu odjeću. Zatim ih je, na hvalu i slavu imena Božjega, poveo sa sobom u crkvu, gdje je Gospodinu Bogu cijeli dan uznosio dostojne zahvale.

18 Kad se to dogodilo, čovjek Božji upita mladiće što žele: a oni priznaju da imaju želju vratiti se u domovinu, kad im ne bi nedostajalo novca za put, i plačući poniznim molbama mole da se to dogodi. Nije ni čudo. Rođeni od kraljevskoga roda, plemenito odgojeni među svojim dvorjanima, dosad neupućeni u ikakvu oskudicu, stavljeni među strance ne znaju kojim slučajem, ne znajući kako se trebaju držati, koga moliti ili komu zapovijedati, niti što će s njima biti u nepoznatim krajevima, uzdišu pogođeni srčanom tjeskobom. Nato Furzej, dirnut do srži njihovom nevoljom, baci u more drveni štapić pisareva ravnala, koji je držao u ruci, i zapovjedi mu da krene prema očinskoj luci za nježne prognanike; a njima naloži da ga u ime Gospodina našega Isusa Krista, koji je suhim nogama hodao po moru i bl. Petru, prvaku apostola, kad je dolazio k njemu podario iste stope, bez ikakva oklijevanja slijede. Čudesna stvar i vrijedna da se pripovijeda na čast Stvoriteljevu! Odmah, kao da je razumno stvorenje, po Svečevoj zapovijedi ravnalo postane vodič. Slijedeći ga odvažno, stižu do očinskih granica i prepoznaju svoje rođake. Oni im u gomilama pohite u susret, na prvi pogled oklijevajući zaustave korak, a malo zatim, uvjerivši se u istinitost događaja, ostanu zapanjeni. Kako i ne bi? One koje su prekjučer oplakivali kao mrtve, sada gledaju kako radosno kliču, tako brzo protiv zakona prirode zdravi i nepovrijeđeni, i kako pješačkom stazom koračaju po morskoj pučini, a ne znaju komu bi trebali pripisati tako neuobičajeno i tako čudesno znamenje.

19 Kad su ih naposljetku roditelji i prijatelji ispitivali odakle su i pod čijim vodstvom došli, ili čijim su lijekom oživjeli, pokažu na blaženoga mladića Furzeja, čijim su zaslugama vraćeni u život, i zatraže da se njihova voditeljica, naime štapić ravnala koji ih je vodio kroz morske pogibelji, čuva i štuje u crkvi na hvalu i slavu svemogućega Boga i na spomen njihova zaštitnika Furzeja. Čuvši dakle kralj i domoroci, a i susjedni puk, za dostojanstvo i ime spomenutoga Sveca, s velikom ga pratnjom posjete te se danju i noću preporučuju njegovim svetim molitvama.

20 Od toga je neprijatelj ljudskoga roda, izjedan zavišću, iskvario srca otočnih monaha i natjerao da protiv pravednoga i nevinoga planu bodlje zavisti i mržnje. Spoznajući dakle pobožni muž njihovu bezumnost, primivši dopuštenje od blaženoga biskupa Brendana i posluživši se svojim i savjetom svojih, prijeđe na drugi otok nazvanc Math, na kojem je, pokraj mjesta zvanoga Ebren, sagradio častan samostan s potrebnim ćelijama i ondje, po Božjoj darežljivosti, ustanovio veliku zajednicu pobožnih monaha.

21 U međuvremenu je pak glas o tako velikom mužu istinitim pripovijedanjem potaknuo njegova nedostojnog djeda Aelfiuda: on je ponizan i skrušen, smekšane bezumnosti, po nadahnuću milosti Duha Svetoga, sa svojom braćom, naime Brendinom i Feradachom, i mnogima od svojih velikaša, veoma pohvalno došao: i ugledavši Sveca, bacio se na zemlju sa svojom pratnjom, posuvši glavu pepelom i pokrivši tijelo samo kostrijeti, te je za prošle grijehe, a osobito za uvredu koju je nerazborito nanio svojoj časnoj kćeri Gelgehes, zatražio oproštenje. Njega je sveti muž zbog njegove okrutnosti najprije oštro ukorio, a zatim ga božanskim razgovorima blago umirio. On je odmah kod spomenute kćeri izmolio oproštenje i zaslužio odrješenje pobožnoga unuka, te je svoju kćer sa svojim zetom Filtanom i njegovom obitelji veseo i radostan poveo sa sobom kući. U isto pak vrijeme Fundloga, kralj Muminensija, pođe putem svega tijela i svuče smrtnoga čovjeka, a časni Filtan, pozvan od velikaša kraljevstva, naslijedi očinsko kraljevstvo.

a To tumači Desmay iz Ivana Mielota i Legendarija crkve u Péronneu, da je narod, još uvijek mahnit po poganskom običaju toga plemena, želio proždrijeti tijela ove kraljevske djece: da bi ih njihov otac oteo toj pomami, potajno ih je poslao Brendanu da se ondje pokopaju. Mnogo toga o ovom okrutnom barbarskom običaju skuplja Desmay; ipak ne dokazuje uvjerljivo da je on tada vladao među Ircima.
b Desmay piše da je lađa kojom su se prevozila tijela naišla na gusare, koji su opljačkali sve dragocjeno što je otac bio priložio za sjaj sprovoda: tijela su gola odbacili pred ćeliju sv. Furzeja.
c Desmay: Ratimath.

Razna viđenja u zanosu.

A bl. Furzej, pun milosti dobrih djela, odričući se domovine i roditelja i posvećujući se radije proučavanju Svetoga pisma u samostanu koji je sagradio na spomenutom mjestu, dok su mu se sa svih strana stjecali pobožni muževi, pobrinuo se s pobožnom brižljivošću pozvati neke od svojih rođaka, pa i svoju rođenu braću Fojlana i Ultana, te ih napojiti nebeskim poukama.

23 Stoga, kad je već bio odlučio posjetiti domovinu i ostale rođake kako bi u njih duhovnim govorima posijao sjeme svete riječi, jednoga ga dana spopadne tegoba bolesnoga tijela te se na molbe svojih pratilaca vrati u a vlastiti samostan. Dok su ga pak njegovi plačući nosili u ćeliju, zanesen u duhu od devete ure dana sve do prvoga noćnog pijeva pijetla, učini mu se da vidi silnu gustoću zraka i dva anđela zaogrnuta snježnim krilima kako ga pridržavaju svojim rukama. Njihove je ruke vidio, ali tijela pokrivena krilima zbog prevelika sjaja nije mogao vidjeti. Od tih su krila, prema viđenju proroka Ezekijela, dva težila k nebu, a dva su pokrivala njihova tijela. Kroz samu je gustoću zraka razabirao i trećega anđela, koji je, naoružan blistavim štitom i sjevajućim mačem, išao pred njima. Oni su, odišući neizrecivim mirisom miline, noseći ga kroz tu tamu, kako je prije rečeno, neizrecivom slatkoćom glasa pjevali onaj psalam nenadmašnoga citarista: Ići će sveti iz kreposti u krepost, vidjet će se Bog bogova na Sionu. Kad je taj mili napjev završio, složnim su mu glasom rekli: Ono što vidiš i čuješ spoznaj duhovnim umom i, kad ponovno preuzmeš tijelo, odsad budi brižljiv radnik na Gospodnjoj žetvi. Rekavši to, vrate dušu tijelu i, odlazeći protiv njegove volje, obećaju da će mu se uskoro vratiti.

24 Kad su već svi očajavali nad njegovim životom, sluga Božji ustane i, kad je svanulo jutro, sazvavši zajednicu i sav puk, redom izloži što je u duhu vidio i čuo. Zaključio je naime da je sama ona tama kroz koju je bio vođen svijet obavijen mrakom istočnoga grijeha, a tri anđela koje je ugledao jednoga lica, jednoga sjaja i jednoga pjeva sveto i nerazdjeljivo Trojstvo u jedinstvu, koje valja vjerovati prema vjeri patrijarha Abrahama. Zaključio je da njihova tijela obavijena snježnim krilima, koja nije mogao u potpunosti promotrili, označavaju ono što je apostol i evanđelist Ivan, osjećajući dubinu previšnjega božanstva, rekao: Boga nitko nikada nije vidio onakva kakav jest. Shvatio je da dva krila koja su pokrivala tijela označavaju strah vjernika i pokornika. O tom strahu Apostol kaže: Nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. O samoj pak pokori kaže: Nisu dostojne patnje sadašnjega vremena buduće slave koja će se očitovati u nama. Jednako je tako shvatio da dva krila koja su težila k nebu označavaju ljubav i nadu: o toj ljubavi sam Učitelj naroda kličući kaže: Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina Isusa Krista. A bl. Grgur: Ljubav Božja nikada neće biti dokona. Čini naime velika djela ako postoji. O toj pak nadi često spominjani Apostol kaže: Naše je življenje na nebesima. Shvatio je također da blistavi štit i sjajni mač označavaju štit vjere i mač Duha, što je riječ Božja. Opomenuo je puk da se tim oružjem opire zamkama đavla i slatkim ih je razgovorima poučio da u tome bdiju. Redak pak koji su pjevali anđeli usporedio je s ljestvama koje je patrijarh Jakov vidio uspravljene: čije se stranice podižu ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, a prečke su joj sagrađene od strpljivosti, ljubavi, sloge, poniznosti i ostalih kreposti. Koliko ih svaki vjernik prigrli, toliko mu se pruža uspon prema nebu.

25 Pošto je pak sveti muž ovim i drugim takvim svetim govorima napojio nazočne i prorekao da mu, kako su mu anđeli obećali, predstoji veća borba protiv napada zloduha, podijelivši blagoslov, otpustio je narod da se vrati kućama. Sjedeći u ćeliji, skrušena je uma razmišljao o anđeoskom sjaju koji je vidio i o milini koju je osjetio: i dvaput i četiri puta, štoviše neprestano, u srcu je razmatrao brigu za podložnike koja mu je bila povjerena. Ipak je i tugovao i tužio se što nema uza se nekoga muža tolikoga dostojanstva i tolike mudrosti od kojega bi mogao zatražiti potreban savjet za oboje spasenje, da ga anđeli, kad se vrate, ne bi zatekli nespremnoga za obećanu borbu. Naposljetku, nakon mnogovrsnih uzdaha iz dubine grudi i molitava suzno izlivenih vječnom Bogu uz mnogo klečanja, pobožno je zatražio popudbinu svoje duše, kao da je na samrti, pričest presvetoga Tijela i Krvi Kristove, i još je pobožnije primio, te je tri dana proveo u bdjenjima, postovima i svetim molitvama, još ne zadobivši u potpunosti tjelesno zdravlje. a Tako Desmay. No prvi životopis kaže: preselio se u očinsku kuću.

Drugi zanos; što je u njemu viđeno.

Treće pak noći u ponoć, dok su slavnoga muža iznenada posjećivali roditelji i rođaci te mnogi susjedi, kad je navalila tama, noge su mu otežane studeni otvrdnule i, ispruživši ruke u molitvi, radostan je na jedan sat primio smrt.

Sljedeće se gotovo od riječi do riječi slagalo s prvim životopisom, od poglavlja 2, broja 7, sve do poglavlja 7, broja 39; sljedeće se ovdje pripovijeda ovako.

Djela u Galiji, smrt, prijenos.

Otpušten prema obalama Galije, uredih sve, otplovio je, i ondje ga je franački kralja Klodvig i patricij Erhinald časno primio, te je sagradio samostan na mjestu koje nazivaju Lagny, koje imenom nagovještava kako je Bog htio da se on ondje sakrije od tegobnih navala. Jer s jedne ga strane zaklanja pregusta šuma, s druge ga resi vodab Marne; ovdje se prostire raznolika i ugodna ravnica livada, ondje cvjeta gustoća najplodnijih vinograda. Blistajući tim darovima ljepote kao nekim draguljima, spomenuto se mjesto učinilo veoma ugodnim očima Božjega čovjeka, te ga on izabire za svoj dio i časti svojom nazočnošću. Na spomenutom naime imanju gradi crkve, od kojih jednu posvećuje na čast Gospodina Spasitelja, drugu na spomen bl. Petra, prvaka apostola; a treću gradi doduše skromnom gradnjom, ali je sve do danas veliča svakodnevnim obiljem čudesa, te ona, posvećena od potomaka na čast istoga bl. Furzeja, mnogima pruža spasonosne darove kako duša tako i tijela.

58 Među ostalim prizorima kreposti ovoga svetoga muža, spomenuto je mjesto Lagny po ovom svom najvjernijem sluzi svemogući Bog uresio čudesnom slavom: odakle se glas proširene hvale širi mnogim prostranstvima zemalja. Jer da bi moć Gospodina našega pokazala kolike je povlastice zasluga on imao kod njega, dok je ovaj blaženi muž uz bok sagrađenoga samostana zabio štap u suho tlo, odmah je potekao vrlo bistar i ugodanc izvor koji sve do danas nepresušno teče vodama što su mnogima koristile i sada koriste za primanje mnogovrsnih blagodati zdravlja, po čudesnoj moći Boga našega i po hvalevrijednoj milosti ovoga svetoga muža. Njih se sada ne želimo doticati, jer ih u opisu čudesa ovoga Bogu najdražega Furzeja, koja je božanska moć po njemu učinila nakon što je uzašao k nebeskim zvijezdama, čekamo pripovjediti potpomognuti zaslugama samoga Presvetoga: izostavivši mnoge naslove čudesa kojima je uresio spomenuto mjesto dok je još boravio u krhkosti tijela, dodajemo ono divljenja vrijedno, da je jednoga dana, dok je ovaj blaženi muž boravio u Lagnyju, vidio dva opsjednuta kako mu dolaze te im je, ganut njihovom bijedom, znakom križa vratio darove izgubljenoga zdravlja.

59 Zbog tih tolikih kreposti glas o svetom mužu proširio se nadaleko i naposljetku je stigao do ušiju najplemenitijega patricija Erhinalda što je svemogući Bog htio učiniti po svome sluzi na spomenutom mjestu: potaknut velikom ljubavlju prema tome, žuri što brže doći k Svecu Božjemu te svemogućemu Bogu uznosi mnoge zahvale i hvale što se bl. Furzeju između ostalih njegovih posjeda svidiod Lagny.

60 Dok je spomenuti patricij nekoliko dana boravio s blaženim mužem, otkrije mu želju svoga srca, naime da se želi vratiti u palaču u Péronneu kako bi ondje sagradio nešto dostojno, da bi, ako bi se možda blaženom mužu kad bi jednom došao to mjesto svidjelo, zauvijek ga podložio svojoj vlasti i oplemenio ga nazočnošću svoga tijela dokle god živi, gdje bi patricij, kad okonča život, ako Bog dopusti, zapovjedio da ga pokopaju. Čuvši hvalevrijednu odluku ovoga muža, ispuni se velikom radošću i zapovjedi da se rečeno izvrši ubrzanim nastojanjem. On pak odmah okrijepi patricija blagoslovima te ga radosna posla natrag na spomenuto mjesto s velikim klicanjem: a sam, boraveći u Lagnyju, poče svakodnevno sjati izvanrednim krepostima, služeći Bogu uvijek i svugdje.

61 Stoga se nepobjedivi borac Gospodina Isusa uzdizao velikim pohvalama ne samo po cijeloj Galiji ili Saksoniji, nego se i ono rodno irsko tlo radovalo što je imalo takvoga gospodina: glas o čijoj je svetosti, kad se čuo, potaknuo neke da to upoznaju. Jer bl. Emilijan, prebogat svakom jednostavnošću, želeći što brže sam upoznati svetost ljubljenoga Furzeja za koju je odavno bio doznao, budući da je slušao kako se ona svakodnevno umnaža, uzevši sa sobom neku braću, pobožno požuri vidjeti nazočnost Blaženoga. I naposljetku, nakon dugih zaobilaznih putovanja, ta putujuća i sretna irska družina, stigavši u Lagny, vidi kako Svetac Božji cvate većim krepostima nego što su bili doznali: njih je on primio radosna srca i ondje ih dulje vrijeme odgajao u službi Krista Gospodina.

62 U sljedeće pak vrijeme, pošto je naš Bog isto mjesto po zasluzi blaženoga muža uresio velikim mnoštvom čestitih muževa, bila je volja istoga blaženoga muža da se vrati u Saksoniju i posjeti Fojlana i Ultana, svoje izvrsne drugove. Postavivši svetoga muža Emilijana na čelo zajednice u Lagnyju, ubrza put: i na imanju vojvode Hajmona, po imenu Mézerolles, uđe u goste, gdje je nekoć Gospodin, uslišavši njegove molitve, uskrisio jedinca sina toga kneza i ocu obnovio nadu utjehe.

63 Boraveći ondje neko vrijeme, pritisne ga teška bolest: i budući da je svemogući Bog već bio odlučio nagraditi svoga vjernoga dostojnom plaćom, nakon utjehe evanđeoskoga pohoda, nakon primljenoga oživljenja svetoga Tijela i Krvi, smješta njegovu dušu u nebesku palaču, a njegovo tijelo na zemlji, časteći ga mnogim posjećivanjima čudesa, današnji dan posebno posvećuje njegovu svetomu spomenu.

65 Kad je pak na istočnoj strani oltara sagrađena kućica, onamo je nakon toliko godina neokaljano tijelo preneseno po savjetu najčasnijih biskupa Eligija i Auberta bez ikakva raspadanja: ondje i onima koji s pravom vjerom mole njegove zasluge sjaje božanskim krepostima, uz pomoć Gospodina našega Isusa Krista, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova, amen.

a Tako se naziva i niže, knj. 2, br. 13. Bio je to Klodvig II., o kojemu je gore bilo riječi.
b Češće i ispravnije: Matrona. Tako Auzonije u opisu rijeke Moselle (Mosella):

Neće ti se pretpostaviti ni Loire, ni strma Aisne, ni Marne položena kao granica između Gala i Belga. Na samom svom izvoru, u selu Balesmes, jednu milju od grada Langresa, naziva se Marnotta. Utječe u Seinu kod sela Charenton. Udaljen je Lagny od Pariza, kako piše Desmay u pogl. 17, šest malih milja.c Svjedoči Desmay da taj izvor postoji još i danas, vrlo koristan samostanu i građanima.d Isti prenosi da se ondje čuva misnica u kojoj je sv. Furzej slavio svetu misu, a da su dva korska plašta spalili kalvinisti, neprijatelji svake svete starine.

Knjiga II. Čudesa sv. Furzeja. Prolog.

Časni brate, pošto je život slavnoga ispovjedaoca Furzeja, perom umočenim u istinu triju listića, po mome znanju neprekidno zabilježen, potičeš mene neukoga da se prihvatim njegovih čudesa koja se u četvrtom listiću, dijelom nagrizena starošću, a dijelom nemarom pisara, čine iskvarena, kako bih koliko uzmognem navijestio mišicu Gospodnju svakom naraštaju koji jest i koji će doći. Pravedan je doduše poticaj, ali je težak i najrazboritijem mužu, a kamoli meni koji sam tupa uma; osobito stoga što kad bi neki mudrac htio predati sjećanju sva čudesna znamenja njegovih čudesa, pa i kad bi započeo u samom cvijetu mladosti, ne bi mu ponestalo tolike građe ni kad bi zašao u duboku starost. Ipak ja, podnoseći radosna duha tvoju dobrohotnu upornost, poput onoga koji iz neizmjernosti mora zahvaća nekoliko kapi, dotičući se malo toga od mnogoga slijedeći povijest, prihvatit ću se ispravljanja pogrešaka, kako mi Bog podari.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

16. siječnja Kalendar godine