Sjajno je sv. Nil gore spomenuo izvrsne kreposti sina Teodula kada je opisivao pokolj sinajskih otaca, koji je on, na utjehu staromu roditelju, izbjegao nebeskom pomoću. Ipak, budući da nije ponio lovoriku mučeništva, a nadživio je one svoje najhrabrije suborce, zaslužio je biti zasebno spomenut, premda se na njegovu hvalu odnosi sva ona gornja pohvala. O njemu dakle na ovaj dan Ferrari piše ovako: „Ondje (na gori Sinaju) sv. Teodula monaha.” A Kanizijev Menologij: „Istoga dana sv. Teodula. Ovaj bijaše sin mudroga muža Nila, koji se, ostavivši svijet, povukao na goru Sinaj, gdje je sa sinom provodio monaški život.”
Luculente a S. Nilo Theoduli filii eximiæ virtutes supra memoratæ, cum Patrum Sinaitarum cædem daret, quam ille, ad senis parentis solatium, cælesti ope evasit. Tamen quia nec Martyrii lauream tulit, et superstes fortissimis illis suis commilitonibus fuit, peculiariter referri meruit, etsi ad ejus præconium omnis illa superior pertinet laudatio. De eo igitur ita hoc die Ferrarius: Ibidem (in monte Sina) S. Theoduli monachi. Et Menologium Canisii: Eodem die S. Theoduli. Hic fuit filius Nili viri sapientis, qui relicto seculo in montem Sina se contulit, ubi cum filio vitam monachi exercuit.
2 Opširnije Mineji: „Istoga dana spomen svetoga oca našega Teodula, sina Nila Mudroga.
2 Plenius Menæa: Ipse die commemoratio S. P. N. Theoduli, filii Nili Sapientis.
Teodula ću dolično slaviti Teodula (to jest slugu Božjega) djelom i imenom. Ovaj bijaše sin Nila Mudroga, koji se, budući da je bio prefekt grada Carigrada, prezrevši svjetsku slavu, povukao na goru Sinaj i ondje sa svojim sinom provodio monaški život. Dok su dakle oni i drugi ondje boravili i marljivo se posvećivali vježbanju u pobožnome životu, iznenada provališe barbari; od njih jedni oci bijahu poklani, dok je Nil umakao bijegom; a njegov sin Teodul bi odveden u zarobljeništvo s nekim drugim mladićem, svezan okovima. Barbari pak, postavivši šatore, spremahu se obojicu zaklati i žrtvovati zvijezdi koja izlazi prije sunca. No kako je i onaj drugi pobjegao, a oni sami, svladani dubokim snom, probudili se tek kad je sunce već izišlo, a zvijezda bila potisnuta, poštedješe Teodula. Zatim ga izložiše na prodaju: ali kako ga nitko nije htio kupiti za više od dva zlatnika, neki ga je isukana mača namjeravao ubiti. Tada ga otkupi i oslobodi biskup: on je naposljetku, pobožno dovršivši život, preminuo. Slavlje ovih svetih otaca održava se zajedno u časnoj bazilici sv. Pavla apostola, koja je u sirotištu.”
Theodulum convenienter prædicabo Theodulum (id est, Dei servum) re et nomine. Hic filius fuit Nili Sapientis, qui cum Præfectus esset urbis Constantinopolitanæ, spreta mundi gloria, in montem Sina concessit, ibique vitam monasticam cum hoc suo filio egit. His igitur aliisque isthic degentibus et ad religiosæ vitæ exercitationem gnaviter incumbentibus, repente irruere barbari; a quibus alii trucidati sunt Patres, Nilo fuga elapso; Theodulus vero ejus filius captivus abductus est cum alio quodam adolescente, vinclis adstrictus. Barbari vero positis tentoriis, mactare, ac stellæ ante Solem exorienti immolare ambos parabant. Verum cum et alter profugisset, et ipsi alto sopore pressi non nisi orto sole, stellaque jam depulsa evigilassent, Theodulo pepercere. Eum dein venalem exposuere: sed cum nemo mercari pluris duobus aureis eum vellet, quidam stricto gladio interimere eum cogitabat. Tune illum Episcopus redemit ac manumisit: qui vita tandem pie peracta defunctus est. Agitur horum Sanctorum Patrum simul celebritas in veneranda S. Pauli Apostoli basilica, quæ est in orphanotrophio.
3 Toliko Mineji; koji ponovno 12. studenoga, kada govore o sv. Nilu, kažu: „Pokopan je, kako se prenosi, i sam Nil i njegov sin Teodul s drugim pobožnim ocima u časnome hramu svetih apostola, u sirotištu, pod oltarom, kamo su preneseni za vladavine Justinove.” Ali pogrešno isti Mineji toga dana tvrde da je sv. Nil živio pod carem Mauricijem, on koji je, kako smo gore prenijeli iz Nicefora, bio učenik sv. Ivana Zlatoustoga. A kako bi Justin Mlađi mogao prenijeti njegove i sinovljeve moći da je živio pod Mauricijem, koji je vladao kao treći nakon Justina? O prijenosu piše Nicefor, knj. 14, pogl. 54: „Njega (Nila), kad je preminuo, Justin Mlađi odande prenese i položi u podnožje presvetoga žrtvenika, u hramu koji je sam podigao prvacima apostolskim Petru i Pavlu kod sirotišta.” Justin Mlađi vladao je od kraja 563. godine sve do 4. listopada 578. godine.
3 Hæc Menæa; quæ rursus 12. Novemberis cum de S. Nilo agunt; Conditus est, ut fertur, inquiunt, et ipse Nilus, et filius ejus Theodulus cum aliis religiosis Patribus, in venerando templo sanctorum Apostolorum, in orphanotrophio, sub altari, Justino imperante isthue translati. Sed mendose eadem Menæa eo die, vixisse S. Nilum sub Mauricio Imperatore volunt, qui, ut supra ex Nicephoro retulimus, S. Joannis Chrysostomi discipulus fuit. Et qui potuere a Justino juniore transferri ejus filique reliquiæ, si sub Mauritio vixit qui tertius a Justino imperavit? De translatione Nicephorus lib. 14, cap. 54. Quem (Nilum) vita functum, Justinus posterior inde translatum, in basi sacratioris mensæ, in eo quod ab ipso, Petro et Paulo Apostolorum Principibus ad Orphanotrophium constructum est, templo reposuit. Imperavit Justinus junior a fine anni 563 usque ad 4 Oct. 378.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.