Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 14. siječnja

O četrdeset i četiri svetih mučenika monaha samostana Raitu u Arabiji

DE SANCTIS XLIIII MARTYRIBUS MONACHIS COENOBII RAITHU IN ARABIA

Svetim ocima sinajskima pridružujemo raitunske, premda ne poznajemo njihovo doba, jer ih jednim pohvalnim slovom zajedno slave Molanus, Galesini, Kristofor Patricije u Grčkom menologiju, a 13. siječnja Njemački martirologij, kao što smo gore rekli kada smo govorili o sinajima. O njima zasebno Rimski martirologij kaže: „U Egiptu u pokrajini Raiti svetih četrdeset i triju monaha, koje su za kršćansku vjeru pobili Blemiji.” A Menologij Henrika Kanizija: „Istoga dana rođendan svetih otaca XLIIII u Raitu zaklanih od Blemija na Crvenome moru, gdje je dvanaest izvora i sedamdeset palminih stabala.” Opširnije i Mineji, kao dolje, koji ipak imaju samo 7/, to jest trideset i tri. Prije treba istražiti gdje se nalazio Raitu i tko su Blemiji; jer ih Baronije naziva Saracenima, a ono mjesto smješta u Egipat.

2 Općepriznato je da se Raitu, vježbalište presvetih monaha, nalazio nedaleko od Crvenoga mora: da je bio s ove strane Arapskoga zaljeva u samome Egiptu smatrali su, osim Baronija, Ortelije, Rader u djelu Notæ ad librum S. Climaci ad Pastorem i Rosweyde u djelu Tabula geographica ad vitas Patrum. Čini se da se to nagoviješta i u Nikolinu pripovijedanju kod Moska, pogl. 16: „Dok sam jednom bio u Raitu”, kaže, „nas trojica braće bili smo poslani na službu u Tebaidu. Kad smo dakle putovali pustinjom”, itd. Jer kako je Tebaida bila u Egiptu, put onamo iz Arabije nije bio lak, osim ako bi brodom prešao Crveno more ili obišao njegov najdublji zaljev prema gradu Heroju. No to je možda ispustio radi kratkoće. Svakako u 6. knjizi djela Vitæ Patrum, u Ivanovu prijevodu, knjiž. 3, br. 11, stoji ovako: „Pripovijedao je neki pustinjak braći koja su bila u Raitumu, gdje je sedamdeset palminih stabala, na mjestu kamo je pristao Mojsije s narodom kad je izišao iz zemlje egipatske.” No iz 13. poglavlja Knjige Izlaska poznato je da su one palme i izvori bili u Arabiji, na mjestu zvanom Elim: tako se možda nazivala ravnica u kojoj su na nekom razmaku bili oni izvori, a oko njih palme; prema moru pak Raitu, bilo da je to već tada bilo ime mjesta, bilo da mu je nadjenuto poslije. Na isto upućuje ono što Ivan Mosh prenosi u pogl. 120: „Pripovijedali su nam faronitski ribari govoreći: Jednoga dana pošli smo u Buhrin preko Crvenoga mora. I kad smo ulovili mnoštvo riba, vratismo se i dođosmo blizu Pereleja, te htijući preploviti u Raitu, spriječiše nas protivni vjetrovi”, itd. Čini se dakle da je onaj samostan bio smješten na istočnoj obali Crvenoga mora, nedaleko od grada Fare: a između raitunskih i sinajskih monaha, kako je očito iz sv. Ivana Klimaka, vladala je velika prisnost. Nadalje se u Menologiju naziva Παιθως, Raitu; u Minejima Παιθως, i Παιθώ s dugim drugim slogom; u Kanizijevu Menologiju Raithum; kod Galesinija, Molanusa i u Rimskom martirologiju Raithis regio; u 3. knjizi djela Vitæ Patrum, knjiž. 8, br. 16, Raythum; kod Rufina, knj. 3, br. 188, Ragitham; u 7. knjizi djela De vitis Patrum, pogl. 33, br. 3, Ragita. Ondje se naime kaže ovako: „Abat Motoj dođe jednom iz mjesta koje se zove Ragita, u krajevima Gebilona”, a kod Rufina: „Abat Mutues dođe jednom iz mjesta koje se zove Ragitham, u krajevima Gebalona.” No u 5. knjizi djela De vitis Patrum, knjiž. 15, br. 27, gdje se iznosi ista povijest, stoji: „Krenu jednom abat Matoj iz Raitua u krajeve Gebalon.”

3 Toliko o Raitu, a sada o Blemijima. Plinije ih u 5. knjizi, pogl. 8, ubraja među Etiopljane, ali je ono o njima bajkovito: „Za Blemije se prenosi da nemaju glave, nego da su im usta i oči pričvršćeni na prsima.” Solin, pogl. 31: „Vjeruje se da se Blemiji, ali ne oni koji nastanjuju krajeve blizu Crvenoga mora, rađaju bez dijela gdje je glava, a da ipak imaju usta i oči na prsima.” Tako on od njih čini dva naroda, dok je kod ostalih jedan. Strabon, knj. 17: „Niže pak, s obiju strana otoka Meroe, uz Nil prema Crvenome moru, stanuju Megabari i Blemiji, podložni Etiopljanima, a susjedni Egipćanima.” I poslije govoreći o Egiptu: „Sa sjevera je obala bez luka i zaštićena Egipatskim morem, s istoka i zapada pustim libijskim i arapskim gorama, kao što rekosmo: ostalo prema jugu nastanjuju Trogloditi, Blemiji, Nubijci i Megabari, koji su Etiopljani iznad Sijene.” Gotovo na isto mjesto smješta ih Ptolemej na 4. karti Afrike. Više o Blemijima piše Prokopije u 4. knjizi djela De bello Persico, gdje navodi da oni štuju Izidu, Ozirisa i Prijapa, ali i da Suncu prinose ljudske žrtve, koji je običaj ukinut Justinijanovom zapovijeđu: kaže pak da nastanjuju središnje krajeve između grada Auksume i granica Egipta. Napokon Amijan, gore navedeni kad smo govorili o sinajima, piše da se Saraceni, uzme li se to ime u najširem smislu, protežu od Mezopotamije sve do granica Blemija, a ne da se i Blemiji ubrajaju pod Saracene. Inače su Blemiji i Trogloditi, prema svjedočanstvu Strabona, nomadi ili skitnice, niti brojni niti ratoborni: premda su se nekoć takvima činili zato što su često poput razbojnika napadali neoprezne: u tome su dakako bili slični Saracenima.

4 Od njih je dakle, ne zna se u koje vrijeme, ubijeno 44 otaca samostana Raitu. Taj događaj Mineji spominju ovako:

„Kao nekoć Rahela sinove, sada abate oplakuje Raitu, sasječene mačevima. Ovi blaženi oci dovršiše pobožnu borbu ondje gdje je dvanaest izvora i sedamdeset palmi. Kad je tristo Blemija na golemim brvnima prešlo Etiopsko more, dođoše u neko mjesto i ondje našavši lađu, ukrcavši se pristadoše u kraj Faranita. Iziđoše im ususret Faraniti, ali bijahu razbijeni, izgubivši četrdeset i sedam svojih ljudi. Barbari, odvevši žene i djecu Faranita, pohitaju prema utvrdi gdje su sveti oci imali crkvu. Ovi su pak zatvorenih vrata iščekivali smrt. Ušavši, barbari, kad nisu našli ništa novca, sve ih poklaše te se s prijašnjim zarobljenicima povukoše k moru; a kako nikako nisu našli lađu (nju su sluge potopili i pobjegli), obuzeti bijesom zaklaše sve zarobljenike: zatim se okrenuvši jedan protiv drugoga, svi padoše od uzajamnih rana.”

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

14. siječnja Kalendar godine