Sjajno je sv. Nil gore spomenuo izvrsne kreposti sina Teodula kada je opisivao pokolj sinajskih otaca, koji je on, na utjehu staromu roditelju, izbjegao nebeskom pomoću. Ipak, budući da nije ponio lovoriku mučeništva, a nadživio je one svoje najhrabrije suborce, zaslužio je biti zasebno spomenut, premda se na njegovu hvalu odnosi sva ona gornja pohvala. O njemu dakle na ovaj dan Ferrari piše ovako: „Ondje (na gori Sinaju) sv. Teodula monaha.” A Kanizijev Menologij: „Istoga dana sv. Teodula. Ovaj bijaše sin mudroga muža Nila, koji se, ostavivši svijet, povukao na goru Sinaj, gdje je sa sinom provodio monaški život.”
2 Opširnije Mineji: „Istoga dana spomen svetoga oca našega Teodula, sina Nila Mudroga.
Teodula ću dolično slaviti Teodula (to jest slugu Božjega) djelom i imenom. Ovaj bijaše sin Nila Mudroga, koji se, budući da je bio prefekt grada Carigrada, prezrevši svjetsku slavu, povukao na goru Sinaj i ondje sa svojim sinom provodio monaški život. Dok su dakle oni i drugi ondje boravili i marljivo se posvećivali vježbanju u pobožnome životu, iznenada provališe barbari; od njih jedni oci bijahu poklani, dok je Nil umakao bijegom; a njegov sin Teodul bi odveden u zarobljeništvo s nekim drugim mladićem, svezan okovima. Barbari pak, postavivši šatore, spremahu se obojicu zaklati i žrtvovati zvijezdi koja izlazi prije sunca. No kako je i onaj drugi pobjegao, a oni sami, svladani dubokim snom, probudili se tek kad je sunce već izišlo, a zvijezda bila potisnuta, poštedješe Teodula. Zatim ga izložiše na prodaju: ali kako ga nitko nije htio kupiti za više od dva zlatnika, neki ga je isukana mača namjeravao ubiti. Tada ga otkupi i oslobodi biskup: on je naposljetku, pobožno dovršivši život, preminuo. Slavlje ovih svetih otaca održava se zajedno u časnoj bazilici sv. Pavla apostola, koja je u sirotištu.”
3 Toliko Mineji; koji ponovno 12. studenoga, kada govore o sv. Nilu, kažu: „Pokopan je, kako se prenosi, i sam Nil i njegov sin Teodul s drugim pobožnim ocima u časnome hramu svetih apostola, u sirotištu, pod oltarom, kamo su preneseni za vladavine Justinove.” Ali pogrešno isti Mineji toga dana tvrde da je sv. Nil živio pod carem Mauricijem, on koji je, kako smo gore prenijeli iz Nicefora, bio učenik sv. Ivana Zlatoustoga. A kako bi Justin Mlađi mogao prenijeti njegove i sinovljeve moći da je živio pod Mauricijem, koji je vladao kao treći nakon Justina? O prijenosu piše Nicefor, knj. 14, pogl. 54: „Njega (Nila), kad je preminuo, Justin Mlađi odande prenese i položi u podnožje presvetoga žrtvenika, u hramu koji je sam podigao prvacima apostolskim Petru i Pavlu kod sirotišta.” Justin Mlađi vladao je od kraja 563. godine sve do 4. listopada 578. godine.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.