Razna proroštva, zdravlje izmoljeno kraljevima.
Jednoga pak dana, kad je sv. Maedhog došao do gaza Imgain, reče mu njegov kočijaš: „Reci mi, gospodine, tko će sjediti na a tvojoj stolici poslije tebe?” Sveti mu biskup odgovori: „Tko prije nas otvorib zapornicu gaza, taj će poslije mene biti nasljednik moje stolice.” I odmah ugledaše razigrane učenike kako dolaze sa štitovima i kopljima u rukama radi igre. A kad su ugledali mnoštvo učenika, jedan od njih iskoči i otvori im zapornicu. Vidjevši spomenuti kočijaš vrlo razigrana mladića kako otvara zapornicu, zapanji se i glasno reče: „Zar će ovaj brbljavac kod nas biti biskup poslije našega zaštitnika?” Tada onaj učenik, skrušen milošću Duha Svetoga, ponizno dođe k sv. Maedhogu i reče mu: „O sveče Božji, želim poći s tobom i živjeti pod tvojom stegom.” Sveti mu muž reče: „Odakle si i kojim se imenom zoveš?” On reče: „Mumonijac sam, od stanovnika Luachuira, i zovem se Kronan.” Njemu reče Božji muž: „Drugim ćeš se imenom zvati, to jest Mochua Lothre.” I reče mu: „Slijedi me.” Otada je Mochua Lothre slijedio sv. Maedhoga sve do svoje smrti; poslije je postao mudar i svet te muž čudesne uzdržljivosti, koji je učinio velika čudesa, te ga je zbog čestitosti života i dobrote običaja preblaženi Maedhog postavio za biskupa poslije sebe.
36 Drugoga vremena sv. Maedhog, čuvši da su neki od njegova roda u Momoniji, to jest u onoj pokrajini koja se zove Hy Conaill Gabhrae, u sužanjstvu, pođe da ih oslobodi iz sužanjstva. Kad je Božji muž stigao onamo, vojvoda te zemlje nije ga htio saslušati niti mu je dopustio da ostane u njegovoj utvrdi. Pred vratima te utvrde Božji je muž postio tri dana. Kad je post završio, kći samoga vojvode, koju je on veoma ljubio, iznenada umrije. Znajući vojvodina žena da se to dogodilo zbog čuda, donese mrtvo tijelo k sv. Maedhogu; i na molbu njezine majke i njezinih pratilaca Božji je sluga uskrisi od smrti. Ali je okrutni vojvoda i dalje oštrim riječima pružao otpor svetomu Maedhogu. Kad je sv. Maedhog počeo proklinjati vojvodu, neki dječak koji je stajao blizu reče: „Zdravo, sveti starče, neka tvoje prokletstvo bude na ovoj stijeni”; i kad je rekao: „Neka bude na ovoj stijeni ovo prokletstvo”, odmah se ona stijena razdijelila na dva dijela. Vidjevši to, onaj vojvoda učini pokoru i pusti njegove rođake slobodne svetomu Maedhogu. I darova mu mjesto koje se zove Cluana Claidblasch; i ondje sveti muž sagradi samostan te, blagoslovivši samo mjesto i vojvodu koji ga je dao, ode odatle.
37 Jednoga dana, dok je sv. Maedhog bio sa sto pedeset braće u žetvi, dođe kralj Branduv na žetvu posjećujući Božjega muža. Vidjevši kralj ljubav i poniznost tolike braće, zadivljen reče svetomu biskupu: „Čudesno se oni ljube i pokoravaju jedan drugomu.” Božji muž reče: „Čudesnije je što su svi sinovi života, osim samo jednoga.” Kralj reče: „Tko je taj sin smrti? Odmah bih ga htio pogubiti da ne budec među Božjim ovcama.” Sveti biskup odgovori: „Nećeš ga pogubiti, ali ćeš ga ipak sada upoznati, jer je došao čas slavljenja Božjega djela: sva će se, naime, braća osim njega prostrijeti na zemlju za Božje djelo, a on se neće prostrijeti.” Kad su braća slavila treći čas, sveti otac i svi s njim prignuše se k zemlji, osim sina smrti. Tada ga kralj upita govoreći: „Zašto se nisi prignuo s ostalima?” On odgovori: „Moja pamet sada misli na drugo.”d Poslije on ode k svome narodu u svijet, i prije kraja tjedna bi zaklan te najnesretnije preminu.
38 Jednoga vremena, dok je preblaženi Maedhog htio poći u kraljevski grad Momonijaca po imenue Cashel, konji njegovih kola stadoše nepomično po primjeru Balaamove magarice. Dok se sveti muž tome čudio, dođe k njemu anđeo Gospodnji govoreći mu: „Gospodin hoće da pođeš u drugi kraj, u pokrajinu Konahćana, jer se Gvarije Aidhui, kralj Konahćana, muči u najtežim bolima u ćeliji koja se zovef Keallmic Duach, već se na samrti muči; tebi, naime, Gospodin dopušta da ga izliječiš.” Božji muž odgovori: „Što god mi kaže glasnik Gospodina mojega, rado ću učiniti; dakle, želim poći onamo.” Anđeo reče: „Premda ne bi htio, ipak ćeš poći, jer tako hoće Gospodin, i tvoji konji neće ići drugim putem.” Tada sv. Maedhog reče svome kočijašu: „Pusti konje neka idu kamo god budu htjeli.” I odmah konji skrenuše na sjeverni put; i kad su došli do jezera Dergderc, konji bez zapreke pod kolima suhih nogu preko jezera, kao po suhoj zemlji, božanskom moći prijeđoše.
39 Zatim, prešavši jezero, nađoše dva čovjeka u polju, kojima sv. Maedhog reče: „Pokažite nam dobar put”, a oni odgovoriše: „U ovim krajevima nema nikakva puta za vas.” Jedan od njih reče im: „Ako ste dobri klerici, od teških ćete mjesta načiniti ravan put.” Tada sveti starac rečeg Mochudi, blagoslivljajući put: „Gospodin zna kakvi smo; ali on nam može načiniti ravan put, kao što ti kažeš.” Na tu riječ nastade ravan put preko brda, šuma i močvara bez ikakve zapreke sve do samostana koji se zove Keall Muduach, gdje je bio bolestan kralj Konahćana Gvarije Ayni. I kad je sveti biskup izmolio molitvu za njega, odmah ozdravi od svake svoje bolesti. I reče sveti muž kralju: „Svoje ćeš kraljevstvo ponovno držati trideset godina, a na svršetku svoga životah tri ćeš godine biti u boli i u toj ćeš bolesti umrijeti, te ćeš posjedovati kraljevstvo nebesko zbog svoje milostinje i darežljivosti.” Kralj je, naime, mogao ispuniti onu izreku koja kaže: „Svakome tko od tebe ište, podaj.” I blagoslovivši kralja te obavivši molitvu i savez između sebe i presvetoga muža na čiju je čast najprije sagrađen onaj samostan i grad, preblaženi muž Mochuda ode svojim putem.
a U popisu fernenskih biskupa drugi je sv. Moling, o kojemu niže u pogl. 9, br. 60. Čini se da ispred njega treba staviti sv. Kronana.
b Tormovela kod Iraca znači poprečnu gredu na vratima ili na ulazu nekoga puta kojom se obično priječe konji i kola; ili svakako pokretne ograde ili plotove kojima se obično zatvara ulaz u livade da životinje ne mogu posvuda izlaziti ili ulaziti. Tako preučeni Colgan.
c Salamanski rukopis dodaje: kao vuk. O'Sullivan kaže da je, dok su monasi u podne molili prije uzimanja hrane, ovaj stajao misleći na drugo; vjerojatnije je ono što imaju rukopisi o trećem času, odnosno dijelu božanskoga časoslova.
d Isti rukopis: sutradan.
e O nadbiskupskom gradu Cashelu govorili smo 8. siječnja u predgovoru životu sv. Erharda, br. 7.
f Colgan nam je prenio da je ovo sjedište sada biskupsko, koje se u puku naziva Duacensis.
g To je sv. Kartag, o kojemu 14. svibnja.
h Salamanski rukopis: očistit ćeš se teškom bolešću.
Uskrsli mrtvac i druga čudesa sv. Aidana.
Neki sveti muž po imenu Molvaa dođe k sv. Maedhogu govoreći: „Želim poći na hodočašće u Rim.” Biskup mu reče: „Nećeš imati moje dopuštenje.” Sv. Molva odgovori: „Doista, ako ne vidim Rim, brzo ću umrijeti.” Tada ga sv. Maedhog uze sa sobom na kola te se nisu pokazali svojima sve do sutradan. I sv. Molvi se učini da su one noći bili u Rimu i da je ondje izvršio svoje zavjete na pragovima apostola. Sutradan pak, kad je sunce već izišlo, sveci dođoše u grad Ferns; i reče sveti starac bl. Molvi: „Želiš li sada ići u Rim?” On reče: „Zašto bih želio? Zar nisam ondje jučer i protekle noći obavio svoje molitve? No stid me je tako se brzo vratiti u svoj samostan.” Odmah onaj biskup pođe s njim i otpusti ga u njegovo mjesto, veoma radostan što je bio u Rimu. Otajstvo te stvari zna Gospodin, ali znamo da je taj svetac dobro poznavao Rim kao da je ondje boravio dugo vremena.
41 Dogodilo se da je bl. Maedhog bio s jednim dječakom pokraj nekoga križa, i tada je Božji muž tom dječaku napisao jedan psalam: a nakon što ga je napisao, vidio je onaj dječak sv. Maedhoga kako se uspinje zlatnim ljestvama između neba i zemlje, noseći sa sobom dječakovu voštanu pločicub. Kad se nakon nekoga vremena već bio vratio, dječak mu nije mogao pogledati u lice zbog njegova sjaja. I reče dječaku: „Pazi da nikomu ne kažeš za moga života.” Njemu reče dječak: „Ako mi kažeš kamo si otišao, ja ću skriti što sam vidio.” Sveti mu muž reče: „Upravo sam išao na radost koju je priredila nebeska obitelj pri dolasku sv. Kolumbec, koji mi je bio velik prijatelj.” Te je riječi nakon smrti sv. Maedhoga onaj dječak, kad je postao pobožan muž, ispripovjedio pred narodom.
42 Jednoga dana ekonom sv. Mochue iz Lothre dođe k sv. Maedhogu govoreći: „Imamo malo žita; hoćemo li ga posijati ili dati braći?” Svetac mu odgovori: „Mnogo posijte i dovoljno razdijelite braći.” On reče: „Kako se to može dogoditi?” Božji čovjek reče: „Ono što sada imate neće ponestati u sijanju i jedenju dok vam kruh ne dođe iz zemlje.” I tako se dogodilo prema proročanstvu Božjega čovjeka.
43 Drugoga dana dođe njegov kuhar k sv. Maedhogu govoreći: „Danas u kuhinji nemamo ništa osim male posude mlijeka i malo maslaca; hoće li se to dati gostima?” Njemu svetac reče: „Svima dajte obilno, kao da imate s brdad.” Poslije su te noći svi dovoljno jeli.
44 Neki lukavi i lažljivi ljudi sakrili su svoju odjeću u šumi te su goli došli k sv. Maedhogu i zatražili od njega odjeću; njima svetac reče: „Pričekajte malo dok ne primite odjeću.” Tada sv. Maedhog potajno pošalje poslužitelja onamo gdje je njihova odjeća bila sakrivena, i bi im donesena njihova odjeća. A oni, prepoznavši vlastitu odjeću, posramljeni odoše praznih ruku.
45 Neki knez iz Leinstera pogazio je svoju vjernost prema svome gospodaru i zaklao kralja Leinstera, štoviše cijele Irskee, Branduba, sina Ethachova; i odmah je od toga kralj preminuo, bez ispovijedi i božanske popudbine. Čuvši to, sveti biskup Maedhog silno se ražalosti te plačući i naričući reče: „O kad bi ona ruka koja je zaklala branitelja Crkava i krajeva te suca udovica i siromaha otpala s njegova boka!” Što se poslije i ispunilo. Zatim sv. Maedhog pođe na mjesto gdje je ležao mrtvi kralj i, pomolivši se, uskrisi ga pred svima. Njemu reče kralj: „Molim te, oče, ako mi obećavaš kraljevstvo Božje, da sada pođem u nebo; dovoljno sam naime dovršio tijek ovoga života: Gospodin će vam postaviti drugoga kralja.” Ta se odluka svidjela biskupu. I tada, primivši žrtvu, obavivši ispovijed i primivši odrješenje, kralj Brandubh preseli u nebo te bi časno pokopan na groblju sv. Maedhoga, koje je u njegovu gradu Fernsu, gdje se njegov rod, kraljevi Leinstera, uvijek pokapaju. Poslije onaj knez Saran, koji je ubio kralja, dirnut kajanjem dođe na kraljev grob i ondje je činio najgorču pokoru: tugovao je naime ondje u najtežim postovima gotovo gol, ne odlazeći odande ni danju ni noću. Kad je tako proveo neko vrijeme, reče mu glas iz groba, kao kraljev glas: „O Sarane Buite, oprašta ti se što si učinio.” I čim je to rekao, Saranova ruka otpade s njegova boka, kao što je prije bio poželio sv. Maedhog. Doznavši to, katolički muževi odvedoše odande Sarana, i u ostatku svoga života živio je čestito.
46 U neki čas, čuvši sv. Maedhog ljupke pjesme anđela koji su pjevali odozgor, zamoli Gospodina da iz ovoga tegobnog svijeta prijeđe u kraljevstvo nebesko i bude s Kristom, po primjeru sv. Pavla. No Gospodin, želeći da on radi mnogih dulje ostane u tijelu, reče mu glasom: „Moraš još živjeti radi svojih.” A on reče: „Koliko god Gospodin bude htio da živim, ne odbijam trud.”
47 Neki siromah, od kojega je njegov gospodar zahtijevao velik danak, dođe k sv. Maedhogu tražeći pomoć. Tada je sv. Maedhog bio na poljuf i pred njim se sijalo sjeme u zemlju; i sveti mu muž na njegovu molbu dade pola mjere ječma. On reče: „Što mi to koristi?” Božji muž reče: „Od toga ćeš vratiti sav svoj dug i još će ti ostati.” Dok se sam čovjek smješkao, sve se ono pretvori u zlato. I reče mu sveti muž: „Vrati svome gospodaru knezu dug da budeš slobodan.” Knez, vidjevši najfinije zlato, reče mu: „Tko ti je darovao toliko zlata?” On odgovori: „Bl. Maedhog.” Tada knez rečeg: „Proglašavam te slobodnim zauvijek.” Tada onaj negdašnji rob, a sada slobodan čovjek, radujući se dođe k sv. Maedhogu i pokaza mu što mu je knez učinio. I predade onaj čovjek sve zlato sv. Maedhogu; a dok se sveti muž molio, pogledavši, sve se zlato pretvori u ječam te na zapovijed Božjega sveca ponovno bi posijano u zemlju.
48 Jednom prilikom, kad je bl. Maedhog htio sebi sagraditi baziliku, nije tada mogao pronaći graditelja. Pouzdavši se u Boga, blagoslovio je ruke nekoga neukog čovjeka po imenu Gobban, i on odmah postade najvještiji graditeljh. Poslije je s najvećim umijećem sagradio tu baziliku.
49 Drugom prilikom iziđe sveti starac Maedhog oprati ruke na potok s nekolicinom braće. Tada drugi ljudi, vidjevši ga, rekoše: „Nijedan čovjek ne može potaknuti sv. Maedhoga na svađu.” Tada jedan seljak između njih reče: „Ja već mogu”; bio je to čovjek odjeven u kože. Prišavši, onaj seljak baci svetoga muža u potok. Njemu svetac reče: „Što si učinio, čovječe?” A odjeća mu je ostala netaknuta vodom. Vidjevši onaj čovjek da je odjeća svetoga muža suha, reče: „Kajem se za ono što sam učinio; daj mi odrješenje.” Njemu svetac reče: „Dobro si učinio ispovjedivši se i čineći pokoru; da je nisi zatražio, zemlja bi te sada progutala: sada ćeš pak zadobiti nebesai i umrijet ćeš četrdesetoga danak.” I tako se i dogodilo. a Životopis sv. Luana, ili Lugidila, odnosno Molve, donijet ćemo 4. kolovoza. Neobično je ovo hodočašće, osim ako nije obavljeno samo u duhu. Vjerojatnije je ono koje se navodi u životopisu sv. Lasrijana, ili Molasija, 12. rujna: „Bl. Lasrijan, potaknut božanskim duhom, odluči pohoditi Apostolsku Stolicu. Krenuvši stoga na put, prije nego što je preplovio more, posjeti svoga brata po mlijeku, naime sv. Edana. Njemu sv. Edan reče: 'Ako mi udijeliš polovicu moći, preuzet ću pogibelji tvojih putova na svoja ramena.' Kad su dakle to uzajamno obećali i jedan drugoga blagoslovili, sv. Lasrijan sretnom plovidbom stiže u željenu luku.” b Capgrave navodi: dječakovu knjižicu. Vidi gore pogl. 1, br. 5, slovoh.c Životopis sv. Kolumbe donijet ćemo 9. lipnja.d Salamanski rukopis ima: „crpili” (traheretis).e Brandubij se ne ubraja među vrhovne vladare Irske; bio je ipak, kao što se vidi iz ovoga životopisa sv. Aidana, vrlo moćan te si je možda pokušao prisvojiti onaj naslov kralja Irske. U životopisu sv. Kolmana 26. rujna kaže se da je Brandubij uskrišen nakon što je bio pokopan cijelu godinu: što je manje vjerojatno. U životopisu biskupa sv. Kolmana 7. lipnja kaže se da je ubijen iznenadnim napadom neprijatelja.f Salamanski rukopis: „Tada je pak sijao ječam na polju.” g Isti rukopis: „Ne dolikuje mi imati ovo zlato, nego Bogu i sv. Modocu; i zato te proglašavam zauvijek slobodnim.” h Dodaje isti rukopis: „da mu u ono vrijeme nije bilo ravna.” i Dodaje isti rukopis: „mojim zagovorom.” k O'Sullevan navodi: četvrtoga dana.
Kažnjena znatiželja i druga čudesa sv. Aidana.
Jednoga dana ekonom sv. Mochue iz Lothre dođe k svetomu starcu Maedhogu govoreći: „Mi gradimo crkvu, i drva su posječena u šumi, a nemamo dovoljno ljudi ni volova da nam ih dovezu.” Njemu sveti biskup reče: „Idite vi u svoju ćeliju i što god te noći budete čuli, nemojte gledati.” Te su pak noći čuli veliku buku od šume prema ćeliji, i nitko se nije usudio pogledati: ali kad je neki nerazumni brat laik između njih protiv zapovijedi sv. Maedhoga provirio kroz ključanicu, vidio je mnoštvo mladića prelijepa lika, sa zlatnim vlasima do ramena, kako donose građu. Tada se čuo glas koji je govorio anđelima: „Prestanite s tim poslom”, a da onaj čovjek nije provirio, anđeli bi sagradili cijelu crkvua. Poslije je pak graditelj Gobban sagradio tu crkvu.
51 Drugom prilikom, dok je sv. Maedhog boravio u krajevima Munstera, naime u Hua Conaillu, blizu samostana sv. Iteb, želeći posjetiti sv. Molvu, svoga ispovjedaoca, začu kako zvona jako zvone; i kad je Božji muž upitao što je to, bi mu rečeno da je tada umrla štićenica sv. Ite, koju je službenica Božja veoma voljela. Čuvši službenica Božja da je sv. Maedhog u blizini, posla k njemu govoreći: „Dođi k nama, sveti oče, i svojom velikom svetošću uskrisi moju kćer.” Tada biskup posla jednoga od svojih učenika sa svojim štapom govoreći: „Stavi ovaj štap na prsa preminule djevojke. Pouzdajem se naime u milosrđe svoga Boga i blaženstvo preblažene Ite da će ona uskrsnuti.” I kad je svečev štap bio stavljen na prsa mrtve djevojke, odmah je živa i zdrava ustala. Svi koji su čuli i vidjeli takvo čudo slavili su Boga i njegova slugu.
52 Neki je kradljivac ukrao ovna iz stada sv. Maedhoga i pojeo ga. A kad se taj kradljivac pred sv. Maedhogom počeo zaklinjati da tu životinju nije ni ukrao ni pojeo, ukazalo se ovnovo uho iz njegovih usana: i svi prisutni ismijaše ga, slaveći Krista u njegovu svecu; a on se posramljen vrati.
53 Drugoga dana neki vojnici susretoše sv. Maedhoga vodeći čovjeka u okovima, kojega su htjeli predati kralju Leinstera kao zločinca; potaknut milosrđem prema njima, Božji muž reče: „Pustite svezanoga slugu iz ljubavi prema Kristu.” Oni rekoše: „Doista ga nećemo pustiti dok ne bude predan kralju.” Kad su pak poslije išli prema šumi, učini im se da veliko mnoštvo njihovih neprijatelja iz zasjede juri na njih: tada oni, bježeći amo-tamo, ostaviše svezanoga čovjeka samoga. Vidjevši to, onaj se čovjek odmah vrati k sv. Maedhogu. Kralj pak, čuvši to, zapovjedi da bude slobodan, veličajući milost Božju u sv. Maedhogu.
54 Jednoga dana, dok su sveti biskup Maedhog i sveti opat Munna bili na jednom mjestu, biskup se u kutu crkve uspeo na visoku stubu. Tada sveti opat Munna, sin Tolchanov, vidjevši ga takva, reče mu: „Što je to što vidiš? Otkrij mi to.” Tada blaženi biskup znamenova oči svetoga opata, i on odmah zajedno sa svetim biskupom ugleda cijeli svijet od izlaska sunca do zalaska, kao jedno trkalište. I zahvaljujući Bogu, siđoše: a opat Munna pripovijedao je braći što se dogodilo.
55 Drugoga dana, dok je sv. Maedhog putovao, susretne ga na putu sv. Kolman, sin Fijakrijev; u taj čas uginu Kolmanov konj: njemu odmah sveti biskup dade svoga konja pod Kolmanova kola, a kad je odande otišao, drugi konj boje zumbula, poslan od Boga, odmah krotko dođe pod kola sv. Maedhoga. A kad se Kolman vratio istim putem, njegov je konj živ ustao njemu u susret, i on je to pripisao svetosti preblaženoga biskupa Maedhoga.
56 Jednoga dana sam sveti starac Maedhog posadio je voćke u vrtu: ali onaj čovjek koji mu je donosio sadnice jabuka donio je s ostalima neplodna stabla, to jest breze i johe: posadivši ih zajedno sa svetom vjerom, blaženi je muž milošću Božjom od neplodnih stabala učinio plodonosna sa slatkim jabukama.
57 Drugom prilikom kralj Tare skupio je veliku vojsku iz svojih krajeva protiv Leinsteraca, a kralj Connachta i kralj sjevernih dijelova Irske dođoše sa svojim vojskama kralju Tare; i ta trojica kraljeva sa svojim vojvodama bijahu silno, nebrojeno mnoštvo. I jednodušno se sabraše da opustoše pokrajinu Leinsteraca u osvetu za Cuasgija, sina Aida, sina Aimirecha, kralja Irske, kojega su Cuasgija ubili Leisterci; želeći tako na njima osvetiti svoga oca Aeda, kojega je Brandubh, sin Ethachov, kralj Leinstera, ubio u velikoj bitki. Tada kralj Leinstera dođe k svetomu nadbiskupu Maedhogu, iznoseći pred njim tužbu zbog te stvari. Njemu Božji muž reče: „Mnogi su sveci služili Gospodinu u vašoj zemlji; idite hrabra srca u boj, i mi ćemo svi ondje biti s vama.” Već te noći sv. Maedhog stajaše ruku raširenih na molitvu. Sutradan pak kralj Leinstera, pouzdajući se u Božju pomoć po svome zaštitniku bl. Maedhogu, zametnu bitku protiv prevelikoga mnoštva; i dvadeset i četiri tisuće najhrabrijih sjevernjačkih ratnika, osim mnoštva pješaka, bi natjerano u bijeg. I nasta među njima velik pokolj.
a Dodaje Salamanski rukopis: te noći.
b Životopis sv. Ite donijeli smo 18. siječnja.
Čudesa sv. Aidana nakon smrti.
Bio je u Rimu neki uzet čovjek, koji je bio moćan, i po mnogim je mjestima tražio zdravlje, ali ga nije našao. Njemu neki sveti ljudi rekoše: „Postoji neki sveti biskup po imenu Maedhog na otoku Irskoj; i znamo, Božjim darom, da bi ti on, kad bi došao k njemu, podario zdravlje: i nikada nećeš zadobiti zdravlje dok ne dođeš k njemu.” A kad je on stigao u Irsku, zatekao je Božjega muža Maedhoga mrtva na polju: ali se sam uzeti, pouzdajući se u svetost sluge Božjega, približio i dotaknuo tijelo, te odmah pred svima ozdravi od svih svojih boli i, zahvaljujući Gospodinu i njegovu sluzi sv. Maedhogu, zdrav i snažan sa svojima otplovi iz Irske.
59 Bio je neki čovjek po imenu Finan, bolestan trideset godina, u krajevima sjevernih Leinsteraca: on u viđenju na svetkovinu sv. Maedhoga vidje čudesna kola kako silaze s neba u grad sv. Maedhoga Ferns, u kojima bijaše sveti starac prelijepa lica, u kleričkoj odjeći, i presvijetla djevica ogrnuta plaštem s njim; i oni su jedan drugomu iskazivali čast kao sluga gospodaru. Onaj ih čovjek upita tko su. Odgovori mu klerik: „Ovo je preblažena Djevica Brigitaa, gospodarica Irske: a ja sam Kristov sluga Maedhog: moja se svetkovina slavi već sutrašnji dan, a svetkovina ove preblažene Djevice časti se prekosutra. Sada pak dođosmo da blagoslovimo naša mjesta i one koji svojim darovima i prinosima časte dan našega odlaska. A ti budi radostan i pripravan, jer ćeš sutrašnji danb preseliti u nebo.” Ustavši onaj čovjek iz zanosa, pope se na kola i ode u grad blažene Djevice Brigite, po imenu Kildare, smješten na ravnici Liffey u zemlji Leinsteraca, pripovijedajući svima svoje viđenje: i kako mu je bilo prorečeno, trećega dana sretno nakon pobjede nad bolešću preseli u neboc.
60 Dok je preblaženi biskup Molingd držao biskupsku katedru sv. Maedhoga, nekom zgodom svetac leže u postelju blaženoga muža, u koju se nitko prije njega nije usudio leći; njemu reče kanonik te crkve: „Sve do danas nakon smrti sv. Maedhoga, našega zaštitnika, nitko nije legao u ovu postelju zbog prevelike svetosti onoga koji je ondje malo bdijući duhom za Gospodina počivao nakon tjelesnoga umora.” Reče mu sveti biskup Moling: „Mi, koji sjedimo na njegovoj katedri, možemo ovdje spavati.” I čim je to rekao, odmah ga zahvati žestoka bol. Kad se već silno mučio, izlijevajući molitvu zatraži Božju pomoć; ali kako ga bol još nije prestajala pritiskati, ponovno se znamenovavši znakom križa, poče često zazivati sv. Maedhoga sebi u pomoć: i čim je to učinio, odmah žestina boli čudesno odstupi od njega. Ustavši odande, sv. Moling zdrav i čitav reče: „Nitko u ovo vrijeme nije dostojan spavati u postelji našega oca sv. Maedhoga.” U tome se očituje koliku milost ima sv. Maedhog kod Boga na nebesima, u čiju se posteljicu nitko na zemlji ne usuđuje leći. Mnoga druga znamenja kreposti učinio je sv. Maedhog u tijelu, i nakon njegove smrti milost je Božja po njemu činila, a i dosad se kod njegovih moći ne prestaju pokazivati. Sam pak nadbiskup Maedhog, osnovavši mnoge crkve i učinivši najveća čudesa, preminu presretnom smrću 30. siječnja k Kristu. A naš svetac i zaštitnik Maedhog neka se gosti među korovima anđela i apostola i svih svetih na nebesima u radosti, bez žalosti, u kraljevstvu bez kraja, u životu bez smrti, pred licem Gospodina našega Isusa Krista, kojemu je čast i slava s Bogom u jedinstvu Duha Svetoga u vijeke vjekova, amen.
a Životopis sv. Brigite donijet ćemo 1. veljače, u kojem će biti govora o gradu Kildareu te o ravnici i rijeci Liffey.
b To jest, dan nakon blagdana sv. Brigite.
c Ovaj se Finan također štuje kao svetac.
d 17. lipnja štuje se sv. Moling, biskup Fernsa.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.