Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 31. siječnja

O sv. Aidanu, ili Maedocu, biskupu Fernsa u Irskoj

DE S. AIDANO, SIVE MÆDOCO, EPISCOPO FERNENSI IN HIBERNIA

Sadržaj (9)
  1. Iz dvaju starih rukopisa.
  2. Rođenje i sveta mladost sv. Aidana.
  3. Djela u Britaniji pod stegom sv. Biskupa Davida.
  4. Povratak u Irsku, razna čudesa.
  5. Pobjeda izvojevana nad neprijateljima. Moć milostinje. Aidanov biskupat.
  6. Razna proroštva, zdravlje izmoljeno kraljevima.
  7. Uskrsli mrtvac i druga čudesa sv. Aidana.
  8. Kažnjena znatiželja i druga čudesa sv. Aidana.
  9. Čudesa sv. Aidana nakon smrti.

Slaney je rijeka u Irskoj, u južnom predjelu Leinstera, za koju učeni ljudi nagađaju da je Ptolemejeva Modona ili Modon, a da su grad Manapiju ili Menapiju, koji se sada zove Weisford ili Wexford, na njezinu ušću osnovali Menapci iz Belgije. Uz Slaney, oko deset milja od Wexforda, leži grad Ferns, ili Fearna, koji Englezi zovu Fernes, u ovo doba slavan samo po biskupskom dostojanstvu, kako svjedoči Camden, a nekoć su ga utvrdom utvrdili Geraldini. Štoviše, predaja kaže da je ovdje bilo nadbiskupsko sjedište: sada je podložno dublinskom nadbiskupu.

2 Ovdje je prvi biskup bio sv. Aidan, ili Aedan, Edan, Aid, Ed, Eda; drugim imenom Maidoc, Maedoc, Moedoc, Modoc, Maedog, Moeg: koja imena (kako nas je poučio veoma učeni muž John Colgan, profesor svete teologije iz reda sv. Franje, koji će uskoro objaviti više djela o svetim starinama svoje domovine Irske) znače isto: naime, kod starih Škota (Iraca) dvostruki je nastavak za umanjenice (što ovamo spada), „an” i „oc”. Ako dakle imenu Aid ili Ed (što gotovo odgovara francuskom ili njemačkom Eudo, Udo, Otto) dodaš „an”, dobit ćeš Aidan ili Edan. Ako pak dodaš „oc”, s prednjim slovom M (koje tako dodano vlastitim imenima zvuči „moj” te označava ljubav i poštovanje, što se može opaziti i u francuskim i njemačkim vlastitim, a češće i općim imenicama), bit će Maidoc, ili Maedoc, ili Medoc. Imena sličnoga postanka kod pisaca škotske povijesti nalaze se kao Medan i Modan.

3 Štuje se sv. Aidan iz Fernsa (različit od onoga iz Lindisfarnea, o kojem ćemo raspravljati 31. kolovoza) 31. siječnja, na koji dan Catalogus praecipuorum SS. Hiberniae ima: „Sv. Medog, koji se zove i Edan.” Martyrologium Coloniense tiskan godine 1490., kölnski kartuzijanci u djelu Additiones ad Usuardum i rukopisni Florarium: „Istoga dana sv. Edana, biskupa i ispovjedaoca.” Ferrari: „U Škotskoj sv. Medota, biskupa i kuldeja.” Navodi se i u kalendaru Adama Kinga, o kojem dolje. David Chambers o njemu ovako piše: „Na ovaj isti dan sv. Modok, biskup i ispovjedalac, slavan po svetosti života i čudesima u onom dijelu Škotske koji se po njemu naziva Kilmodok (kao mjesto posvećeno Modoku).” Zatim navodi Breviarium Aberdonense i Skonensia Chronica.

4 Ferrari u bilješkama piše da se spomen istoga sv. Medota, kako ga zove, slavi 14. ožujka; ipak na taj dan ni kod njega ni u drugom martirologiju nismo našli njegovo ime. Isti Ferrari 7. rujna u bilješkama piše: „Također na ovaj dan sv. Modoka, biskupa u Škotskoj, koji je živio oko godine 534.”

5 Životopis sv. Aidana, ili Maedoca, prepisan iz veoma starih kodeksa iz Kilkennyja u istome Leinsteru, priopćio nam je Hugh Ward, nekadašnji gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskoga reda sv. Franje u Leuvenu i lektor svete teologije. Usporedili smo ga sa starim kodeksom koji smo primili iz irskoga kolegija Družbe Isusove u Salamanki. Isti se životopis, ali donekle sažet, nalazi u djelu Legenda SS. Angliae Johna Capgravea. Isti smo primili od slavnoga muža Philipa O'Sullivana. Taj životopis navodi James Ware u djelu Liber de Praesulibus Lageniae i prenosi da se rukopis nalazi u knjižnici Jamesa Usshera, kraljevskoga nadbiskupa Armagha. Sadrži mnogo toga o irskim kraljevima, što bi se moglo jasnije rasvijetliti kad bi svjetovna povijest Iraca bila točnije opisana.

6 Da je sv. Aidan živio u šestom stoljeću, jasno je kako iz Djela drugih svetaca koji se spominju u ovom životopisu, tako i po tome što se spominje da je, kad mu je duh bio uznesen u visine, vidio pobjedonosni ulazak sv. Kolumbe na nebesa, koji se dogodio oko godine 563., kako ćemo reći uz njegov životopis 9. lipnja. Odatle možeš ispraviti škotski kalendar Adama Kinga, u kojem na ovaj dan stoji ovo: „Modoh, biskup u Škotskoj pod kraljem Kratlintom.” Osim ako je kod njega riječ o nekom drugom Modoku; kao i kod Hectora Boecea, koji u 6. knjizi, nakon što je gore govorio o kralju Krathlintu iz vremena Dioklecijana i Maksimijana, dodaje: „Među našima su u isto doba bili, moćni u svetom nauku, biskup Amfibal, drevni Modok, Kalan, Feran, Ambijan i Karnok, štovatelji Božji (na našem starom pučkom jeziku zvani kuldeji), koji su svi propovijedanjem uz mnoge i pobožne znojeve sijali nauk Krista Spasitelja po škotskim krajevima.” Nepoznat je nama, a i Chambersovim ljetopisima, taj drevni Modok: ako je to ovaj naš Maedoc, ne pripada dobu Dioklecijana i Konstantina Velikoga. Ukratko je doba sv. Maedoca, ili Aedana, obuhvatio Ware: „On je”, kaže, „nakon što je tridesetak godina obnašao pastirsku službu, 31. siječnja 632. (na koji se dan slavi njegov spomen), osnovavši mnoge crkve i učinivši najveća čudesa (tako spomenuti pisac životopisa), prešao Kristu najsretnijom smrću. Pokopan je u svojoj crkvi.”

7 Častan spomen sv. Aidana nalazi se u životopisima više irskih svetaca. U životopisu sv. Davida, biskupa Menevije, nabraja se među trojicom njegovih najvjernijih učenika, i tada se pripovijedaju ona čudesa koja su dolje u 2. poglavlju, a i ono ovdje izostavljeno: „Nakon toga sv. Ajdan vratio se u Irsku te je, sagradivši ondje samostan na mjestu koje se zove Ferna-Guarin, proveo presvet život. Kad se ondje u uskrsnoj noći pobožno posvetio molitvi, ukaza mu se anđeo Gospodnji govoreći: Znaš li da će sutra na objedu neka braća tvome duhovnom ocu sv. Davidu podmetnuti otrov? On odgovori: Ne znam. Njemu anđeo reče: Pošalji nekoga od svojih učenika koji mu to može javiti. A sv. Ajdan reče: Niti je lađa spremna, niti je vjetar povoljan. Njemu anđeo: Neka tvoj učenik Skutin pristupi morskoj obali, a ja ću ga prenijeti. Kad je on ispunio anđeoske zapovijedi i ušao u more do koljena, prihvatila ga je morska neman i prevezla ga preko mora sve do mjesta gdje je bio Božji čovjek David.”

8 I u životopisu sv. Molve, ili Luana, o kojem sv. Bernard u životopisu sv. Malahije biskupa ovako piše: sv. Molvi, ili Luanu, „I samo mjesto Bangor predao mu je knez da ondje sagradi samostan, ili radije ponovno sagradi. Bilo je naime prije preslavno pod prvim ocem Kongelom, rađajući mnoge tisuće monaha, glava mnogih samostana. Mjesto uistinu sveto i plodno svecima, koje je preobilno donosilo plod Bogu, tako da se prenosi kako je jedan od sinova te svete zajednice, imenom Luan, sam bio osnivač stotinu samostana.” U životopisu dakle toga Molve, ili Luana, ili Lugidija, stoji ovo: „U drugo pak vrijeme sv. Aid, opat Fernsa, htio je poći preko mora k Davidu... da mu on postane prijatelj duše. Kad je pak Aid plovio morem, podiglo se protiv njega more i protivan vjetar; i reče mu anđeo: Nemoj ići preko mora, nego mužu koji ti je blizak, naime Lugidu-Cocheu, svetom mužu slavnom po čudesima, Lugidu-Cocheu, i on će postati tvoj prijatelj. Dođe dakle Aid sa sedam ljudi sa sobom k Lugidu u Hirfoybeleth. I zakla im Lugidije ugojeno tele, te blagoslovivši meso, postade osam riba. Znajući pak to, Aid blagoslovi te ribe; one se ponovno pretvoriše u meso: ali Lugidije treći put od mesa učini ribe. Tada Aid, prignuvši koljena pred Lugidijem, uze ga za svoga prijatelja i reče Lugidiju: Pođi sa mnom da ti predam svoje mjesto sa svojim narodom. Pođe dakle Lugidije u grad Ferns; i Aid mu ponudi mjesto pred svojim narodom: ali Brandub, kralj Leinstera, to nije dopustio govoreći: Neću biti podložan podložniku, lukavo je za klerika da... Aida... i postane posrednik svima. Njemu Lugidije reče: Da sam ljude cijeloga svijeta držao u vlastitoj ruci, zbog mrmljanja jednoga čovjeka, kad bi mu se to ne svidjelo, sve bih ih pustio iz svoje ruke. Od roda kralja koji je to zabranio neće biti kralja, i svi će biti poklani, što se sve do danas ispunilo. Ipak ne mogu zatvoriti nebo protiv tebe zbog Aida. Ja pak i Aid imamo jedno srce, a dva tijela, i zajedno ćemo biti na nebu.” posreduje kralj Brandub.

9 To je ono što se u životopisu sv. Aidana nejasnije kaže o ispovjedaocu. Isto se u drugom, kraćem životopisu Luana, koji imamo, ovako pripovijeda: „Bl. Ed, biskup Fernsa, pošavši po njega kako bi pred cijelom svojom zajednicom njemu podložio sebe i svoje, dovede ga. Čuvši to, Brandub, kralj Leinstera, koji je imao sv. Eda za zaštitnika, reče: Ja neću biti podložan podložniku. Tada bl. Lugidije reče: Kad bih držao kraljevstvo cijeloga svijeta, a to bi mu bilo mrsko, odrekao bih ga se.” Između toga, i službu ovoga dvostrukog života neprestano je ispunjavao.

10 O njemu se raspravlja i u životopisu sv. Lasrijana, ili Molasija, 12. rujna; sv. Kolmana, biskupa Dromorea, 7. lipnja; i drugoga Kolmana, nadimkom Elo, 26. rujna. Iz kojih će se ponešto iznijeti niže.

Iz dvaju starih rukopisa.

Rođenje i sveta mladost sv. Aidana.

Bijaše neki plemenit muž u krajevimaa Konahćana po imenu Setna, a ime njegove žene bijaše Etna, iz roda Aulajeva. Nemajući baštinika, molili su Boga da im dade sina te su činili mnoge milostinje, često posjećujući svece koji su boravili u samostanub Druimlethainu; a ti su sveci molili božansku dobrotu za njih da dobiju sina. Zatim je jedne noći Setna spavao sa svojom ženom Etnom, i te noći on usni san, naime zvijezdu kako odozgo pada u usta njegove žene, a sama žena vidje u snu mjesec kako pada u njezina usta; probudivši se iz sna, ispripovjedili su jedno drugomu što su vidjeli. I te je noći začet sv. Edan, koji se u puku naziva Maedhogh, kojega su stoga mnogi nazvali Sinom zvijezde. Sutradan, kad su ispripovjedili što su vidjeli, mudri im muževi rekoše: „Zvijezda je dovela mudrace da se poklone Kristu; i istim vam je znakom pokazano da će se roditi sin pun Duha Svetoga.” Jednoga dana Etna, majka sv. Maedhoga, noseći ga još u svojoj utrobi, sjedila je u kolima; susretne ih na putu neki velikaš i, čuvši štropot kola, reče svojima: „Ova se kola voze pod kraljem.” I došavši do kola te vidjevši da u kolima nema nikoga osim Setnine žene s njezinim pratiocima, reče joj: „Ženo, čudesna sina nosiš u svojoj utrobi, koji će biti pun Božje milosti.”e Poslije se sveto dijete Maedhog rodilo na otoku koji se zovec Inis Breagai; i Duh Sveti odmah se u njemu pokazao znakovit i čudesan, jer na mjestu na kojemu se rodio svjetlost dugo vremena nije prestajala. I blaženi je dječak Maedhog bio brižljivo odgajan od svojih roditelja, ad još se brižljivije sam čuvao od nedopuštenih stvari, jer ga je nadahnjivala Božja milost. Kad je sv. Maedhog već bio mališan u kući svoga oca,e kralj Temorije, po imenu Anmirej, prisili zemljuf Hua Briun da mu dade taoce, među kojima mu je kao talac predan sv. Maedhog, jer je njegov otac bio plemenit i moćan muž. Kad su se taoci već pojavili pred kraljem Anmirejem, pojavi se Božja milost na licu dječaka Maedhoga; i reče kralj svima:g „Ovaj je dječak pun miline i dolikuje da ostane na kraljevskom dvoru i bude sa mnom; ili, ako mu se sviđa, pustit ću ga slobodna njegovim roditeljima.” Blaženi dječak, ispunjen Duhom Svetim, reče kralju: „Ako me štitiš, gospodine kralju, molim te milošću Boga mojega, kojemu želim služiti, da dječake koji su dovedeni sa mnom pustiš na slobodu.” Njemu kralj reče: „Što si zatražio, bit će ti.” Tada kralj pusti sv. Maedhoga i sve taoce za koje je on molio slobodne u njihovu domovinu, preporučujući se molitvama svetoga Maedhoga i svjedočeći da će on biti velik stup u Crkvi.

3 Jednoga dana, dok se sveti dječak Maedhog igrao s pastirima ovaca vani u polju, ugleda osam gladnih vukova kako mu dolaze gotovo kao pitomi; pogledavši ih, reče im: „Uzmite osam ovnova i pojedite.” Na tu riječ vukovi navališe na stado i odnesoše osam ovnova sa sobom u šumu, a ti su ovnovi pripadali tetki svetoga Maedhoga po majci, koja ga je othranila. Pastiri poslaše glasnika i javiše taj događaj spomenutoj ženi, koja iziđe van s velikim gnjevom k dječaku Maedhogu; ugledavši je, pobožni se dječak jako uplaši nje i reče: „Gospodine moj Isuse Kriste, pomozi mi, jer sam u tvoju čast pružio hranu gladnima.” Odmah se između njega i njegove hraniteljice iz obližnjega mjesta pojavi osam ovnova, posve onakvih kakvi su bili oni koje su vukovi bili ugrabili, i pitomo uđoše u stado. Nitko dosad ne zna tko su bili niti odakle su došli. Ali tajnu te stvari pozna svemogući Gospodin, koji ih je poslao milošću svoga sluge. Po tome čudu sv. Maedhog silno je gorio u ljubavi prema Trojstvu. A rođaci i susjedi koji su to čuli i vidjeli veličali su Gospodina u Božjem sluzi.

4 Kad su roditelji sv. Maedhoga vidjeli toliku milost u njemu, predadoše ga svetim muževima na slobodne nauke. I glas o njegovoj svetosti poče se veoma širiti po svim krajevima Irske. Drugoga dana neki dobri muževi zamoliše Boga da im pokaže mjesto njihova uskrsnuća, želeći ondje služiti Bogu. Tada im anđeo Gospodnji reče: „Idite k bl. Maedhogu i on će vam pokazati mjesto vašega uskrsnuća.” A kad su došli k njemu, reče im svetac: „Jeste li čuli glas zvonca dolazeći ovamo?” Oni rekoše: „Nismo čuli.” Svetac im reče: „Pođite sa mnom i pokazat ću vam mjesto na kojemu ćete uskrsnuti.” Pošavši zajedno, Božji im svetac pokaza mjesto njihova uskrsnuća, i ondje su ti čudesni muževi ostali za svoga života sve do svoje smrti.

5 Jednoga dana, dok je sv. Maedhog boravio na skrovitu mjestu i ondje čitao, dođe k njemu umoran jelen, dok su ga gonili psi; i stade jelen pred Božjega slugu kao da moli zaštitu, a Božji muž, znajući njegov razlog, stavi svojh cerakul na njegove rogove; i kad su psi došli za njim, jelen im se učini kao neka utvara. Ne mogavši ga više ondje pronaći niti odatle slijediti njegove tragove, psi se vratiše. i I tako jelen, skinuvši cerakul Božjega muža sa svojih rogova, umaknu slobodan.

6 Drugovi obojica bijahu sv. Maedhog i k sv. Laserijan iz Damh-inisa. Dogodilo im se jednoga dana da su bili u sjeni dvaju stabala, moleći Boga da im navijesti trebaju li ostati zajedno ili se rastati. Tada dva stabla pod kojima su sveci sjedili božanskim migom padoše, jedno prema sjeveru, a jedno prema jugu; stablo pod kojim je bio sv. Laserijan pade prema sjeveru, a stablo pod kojim je bio sv. Maedhog pade prema jugu. Tada, ispunjeni božanskim Duhom, rekoše: „Znak rastanka dan nam je od Boga i tako trebamo poći kako su pali naši znakovi.” Zatim, plačući i ljubeći jedan drugoga, bl. Laserijan uputi se u sjeverni kraj Irske i sagradi preslavni samostan na jezeru l Erne, po imenu Damh-inis, što na latinskom znači Volovski otok. A sveti Maedhog pođe u južni kraj Irske, gdje je njemu u čast grad Fearna; ali nije tada odmah pošao onamo.

7 Dok je jednoga dana sv. Maedhog hodao po brdu koje se zove Beatha, želeći poći m u mjesto koje se zove Ardrionnygh, dan mu je na putu izmaknuo. Moleći Krista Gospodina da mu pomogne, gle, dođoše k njemu anđeli i uzeše ga na svoje ruke, po primjeru proroka Habakuka, te ga odnesoše u spomenuto mjesto i spustiše usred utvrde, gdje je u znak kreposti postavljen križ koji se naziva križem sv. Maedhoga.

8 Drugoga dana n Damhairghid, sin moćnoga muža Ethacha, utopio se s dvojicom dječaka u jezeru Erne, i njihova tijela nisu bila pronađena; a njegova majka, obilazeći mnoge svece, molila je da se po njima Božjom milošću otkriju barem njihova tijela. Jedan od njih, naime spomenuti Laserijan, reče joj: „Idi i čekaj pokraj jezera; tada će onamo doći preblaženi Maedhog; znam, naime, po Božjem daru da će on pronaći njihova tijela i Božjom ih milošću uskrisiti.” Poslije ona sa svojim pratiocima požuri k jezeru, i odmah k njoj dođe sv. Maedhog. A pobožna majka, gorko plačući, ispripovjedi mu sve spomenuto. Tada bl. Maedhog, uzdajući se u Božje milosrđe, po proroštvu svetoga muža Molasija, koji je prorekao da će oni biti uskrišeni, uđe u vodu gdje su bili mrtvi; i moleći se Bogu uskrisi ih te ih, prateći ga iz vode, predade njihovoj majci s pratiocima. Tada vojvoda o Ekvicije, vidjevši svoga sina uskrišena od smrti, darova samoga sina sa svojim potomstvom i unucima zauvijek na čast Božju sv. Maedhogu. a Conachtia, ili Conacia, četvrti dio Irske, između rijeke Shannon, jezera Erne i Zapadnog oceana.b Preučeni Colgan kaže da je to bilo smješteno pokraj Kilmorea.c Ware to mjesto naziva Inisbreagnuig.d Salamanski rukopis: anđeoskom zaštitom brižljivo očuvan od svega nedopuštenog.e Kaže se da je ovaj bio kralj cijele Irske, odnosno da je nekom povlasticom bio postavljen iznad ostalih kneževa. Temoriju Colgan smješta u onu pokrajinu koja se sada zove Meath.f Čini se da ga Camden naziva Breany, a drugi Brenny; a Hua Briun znači Brienovo pleme; leži oko izvora rijeke Shannon, prema granicama Ulstera, gdje su po našem sjećanju bili posjedi Briena O'Rourkea, koji je svoje podrijetlo vukao od Roderika, ili Rourkea, irskoga vladara, ali je nesretno vodio rat protiv kraljice Elizabete. Tako niže i Hua-Kemselagh.g U salamanskom rukopisu Anmirej ovo govori samome Aidanu.h Colgan je to tumačio kao neku pisaljku, a O'Sullivan kao hlamidu. Vidi niže uz pogl. 7, br. 4, slovob. Capgrave: A sveti dječak Aid, kojega su mnogi zvali i Aidan, podignutim je glasom čitao u poljima. i Jasnije salamanski rukopis: A sveti muž, skinuvši cerakul s njegovih rogova, zapovjedi mu da ode u sigurnije krajeve. k Kod Capgravea se kaže da je sv. Lasrijan, ili Molasije, bio brat po mlijeku sv. Aidana; isto se kaže u životu samoga Lasrijana 12. rujna. l Erne je u grofoviji Fermanagh, gdje su nekoć živjeli Erdini koje spominje Ptolemej, najveće jezero Irske, puno mnogih nastanjenih otoka. m Capgrave: u mjesto u kojemu je živio neki sveti Aired. n Capgrave: Neki dječak bijaše pokraj jezera, po imenu Vol, koji se s dvojicom dječaka utopio u dubini jezera; na irskom jeziku Damh-Airghid znači srebrni vol. o To je Eochaidh, ili Ethach. Salamanski rukopis: Vidjevši to, roditelji dječaka s okolnim stanovnicima, zahvaljujući Bogu, posvetiše sebe i svoje svetomu mužu.

Djela u Britaniji pod stegom sv. Biskupa Davida.

Poslije, kad se glas o svetosti sv. Maedhoga silno proširio, mnogi su dolazili k njemu i htjeli biti pod njegovim učiteljstvom. Tada bl. Maedhog poče bježati iz svoje zemlje, ne želeći biti u tolikoj časti. Doznavši to, Ed Bijeli, kralj plemena Hua Briun, usprotivi mu se jer ga nije htio pustiti iz svoje zemlje. Sv. Maedhog mu reče: „Pusti me da odem u miru i dat će ti se pokoj na nebu.” Kako mu se kralj i dalje opirao, Bog svojom snagom u miru dovede svoga slugu do granicaa Lagenijaca. I iz tih granica sv. Maedhog otplovi u Britaniju, k bl. Davidu, biskupu grada koji se zoveb Ceallmuininn, te ostade kod njega dugo vremena.

10 Jednoga vremena, dok je sv. Maedhog čitao u svojoj ćeliji, dođe k njemu ekonom samostana svetoga Davida gnjevna uma i oštro mu reče: „Idi, o zli čovječe, za braćom da doneseš drva iz šume.” Braća su, naime, toga dana u zoru izišla u šumu a dac Božji muž sv. Maedhog to nije znao. Taj je ekonom bez razloga mrzio sveca. Poslušavši najbrže što je mogao, sv. Maedhog ostavi otvorenu knjigu vani. I zapovjedi mu ekonom da uhvati dva neukroćena vola i upregne ih u kola, a dade mu jaram bez remenja; i sve je to učinio iz zlobe. Ali volovi postadoše pitomi božanskom snagom pred Božjim mužem, i jaram čvrsto prionu uz njihove vratove. Upregnuvši volove u kola, pođe za braćom, a s njim pođe jedan dječačić. Bijaše pak velikad močvara između njih i šume, oko koje je vodio put. Pratilac svetoga Maedhoga reče mu: „O, koliko bismo brže stigli k braći kad bi put išao preko močvare!” Reče mu sv. Maedhog: „Prekriži svoje srce i svoje oči i vidjet ćeš Božju moć.” Tada sv. Maedhog okrenu volove s kolima u močvaru, i Bog svojom snagom načini ravan put preko močvare, čiji trag ostaje sve do danas i koristi mnogima. Zatim stigoše k braći zahvaljujući Bogu.

11 Sve što im je učinio ekonom vidio je sv. biskup David, i kako je ostavio otvorenu knjigu vani. Toga je dana, naime, padao jak pljusak; i znajući biskup da je knjiga otvorena vani, iziđe da mu pomogne, ali nijedna kap kiše nije pala na knjigu, nego se pokazala suha pred biskupom. Vidjevši biskup takvo čudo, ostavi knjigu još ondje i iziđe u susret braći sve do morske obale (grad Celemuyninn je, naime, blizu) te prođe pokraj sviju do sv. Maedhoga govoreći mu: „Zašto si ostavio knjigu otvorenu vani na kiši?” Čuvši to, sv. Maedhog prostre se na zemlju, a biskup mu ne reče da ustane, nego se odmah vrati za braćom. I nije sv. Maedhog ustao odatle dok braća nisu stigla kući. Onaj dječak koji je bio s kolima sv. Maedhoga pripovijedao je svima kako su prošli preko močvare. Sveti biskup reče braći: „Gdje je sv. Maedhog?” Oni rekoše: „Nismo ga vidjeli otkad se prostro pred tobom na obali.” Poslavši braću k moru,e dovedoše sv. Maedhoga k biskupu, njegovu učitelju.

12 Tada biskup ispripovjedi svima različita čudesa koja su se toga dana dogodila po sv. Maedhogu i oštro ukori onoga ekonoma. Svi koji su znali za takva djela veličali su Boga u njegovim čudesima. Ekonom je i dalje nepravednom mržnjom progonio nedužnoga Maedhoga. Jednoga pak dana iz zavisti pomišljaše da ga ubije te ga posla u šumu s jednim laikom, i nagovori ga ekonom da ubije sv. Maedhoga. Kad se Božji muž sagnuo da pomakne drvo, zamahnu onaj čovjek sjekirom želeći ubiti sveca Gospodnjega, ali mu se ruke odmah božanskom moći osušiše oko sjekire i nije ih mogao pomaknuti. Tada prizna svoju krivnju, moleći oproštenje od Božjega prijatelja. Doznavši to, sv. Maedhog izli molitvu Bogu za njega, i odmah se po njegovoj molitvi njegove ruke oslobodiše. I trčeći onaj čovjek u grad, ispripovjedi svima što se dogodilo.

13 S neba je to bilo objavljeno svetomu biskupu Davidu; i ustavši s postelje, uzef papuču na jednu nogu te brže potrča prema šumi u susret sv. Maedhogu. Vidjevši braća svoga starješinu s jednom bosom nogom, trčeći pođoše za njim. I dođe sv. Maedhog iz šume sve do rijeke koja se zoveg Mač; kad ga David ugleda, stade i reče svojoj braći: „Odstupite malo od mene”, jer je David vidio četu svetih anđela oko sv. Maedhoga, i zato reče braći da odstupe. Vidjevši bl. Maedhog kako ga David čeka,h potrča brzo k svome svetom učitelju, gdje križ stoji sve do danas, te blagoslivljajući Boga i zahvaljujući mu u njegovim čudesima, vratiše se u svoju crkvu. Došavši već kući, bl. David ukori ekonoma pred svima. Tada bl. Maedhog reče svome učitelju Davidu: „Oče, ne kori ga, jer će ga Bog umjesto nas ukoriti, i brzo će umrijeti, i nitko neće znati za njegov grob.” I tako se onome zavidnom ekonomu sve dogodilo prema proroštvu sv. Maedhoga, Božjega muža.

14 Jednoga dana bi poslan sv. Maedhog da doveze kola i s pivom u samostan. Ali kad je stigao do neke doline, kola s volovima slučajno padoše sa stijene niz strminu. No kad je Božji muž načinio znak križa protiv pada, ništa se nije slomilo na kolima, ništa nije propalo od piva, niti je naškodilo životinjama. Po tome je znaku Božje ime bilo proslavljeno po sv. Maedhogu.

15 Kralj k Britanije imao je sina koji je bio slijep, hrom i gluh. Čuvši njegovi roditelji i hranitelji za tolika čudesa učinjena po sv. Maedhogu, poslaše uzetoga sina k njemu moleći da ga u Božje ime izliječi. Pozvan od svoga svetog učitelja i na molbu mnogih, bl. Maedhog uze ga nasamo i pomoli se Bogu za njega, te on odmah ozdravi od svih svojih boli; i vrati ga sv. Maedhog zdrava i čitava svojima, dok su svi čestitali i blagoslivljali Boga. Neki čovjek u Britaniji koji je imao ravno lice, to jest rođen iz utrobe bez očiju i nosnica, bi doveden k sv. Maedhogu radi izlječenja; i dok se sv. Maedhog molio za njega, dade mu Gospodin po molitvi svoga sluge oči i nosnice, te on zahvaljujući Bogu i sv. Maedhogu ode zdrav.

a Lagenija, Britancima Lein, Englezima Leinster, stanovnicima Leighnigh, dio istočne Irske najbliži Britaniji, u kojemu je Dublinium, ili Dublinia, kod Ptolemeja Eblana.
b Colgan smatra da treba čitati Kill-mhiune, što znači ćelija kupine. O Meneviji, ili Menewu, koju Britanci zovu Tuy Dewy, to jest Davidova kuća, govorit ćemo uz njegov život 1. ožujka, u kojemu se pripovijeda isto što i ovdje.
c Kod Capgravea se naziva dječakom i čini se da još nije bio odveć poodmakle dobi.
d Grunna je močvara iz koje se vadi treset, koji se osušen upotrebljava za loženje ognjišta, ništa drukčije nego ugljen, kao u onome dijelu našega Brabanta koji se zove Peel i Peelandt.
e Capgrave: Tada braća poslana na obalu nađoše visoku plimu, a prostrti sveci uokolo podigoše more i konopcem ga izvukoše na lađu.
f Fico je vrsta monaške obuće; ta se riječ češće susreće u životopisima irskih svetaca.
g Dvije su rijeke u grofoviji Pembroke, u kojoj je i Menevija, grad sv. Davida, koje se spojenim ušćima ulijevaju u glasovitu luku koju Englezi zovu Milford Haven, a Britanci Aberdugledhau, to jest luka dvaju mačeva, jer Britanci obje rijeke zovu Gledawh, to jest Mačevi.
h Capgrave: Dođe brzo preko rijeke i po teškim putovima kuda nitko od ljudi prije nije prošao. i U životu sv. Davida kaže se da se to dogodilo kad ga je ekonom poslao da doveze drva iz šume. k Tada je u Walesu bilo više britskih knezova koji su istodobno vladali, kao što smo rekli 29. siječnja uz život sv. Gilde. l Neprestani ratovi Engleza s ostacima Britanaca, koji nigdje nisu točno i vjerno opisani, jer Britanci pripovijedaju bajkovite priče o svojim kraljevima, a osobito o Arturu, dok Englezi ili iz neznanja ili iz zavisti prema neprijateljskom narodu prešućuju djela, osim ako su neki noviji pisci nešto crpili iz Galfrida i drugih Britanaca jednake vjerodostojnosti. m Capgrave dodaje: Neki pljačkaši od Sasa uđoše u selo gdje je boravio Božji sluga da naude stanovnicima. Doznavši to, svojim ih je proklinjanjem oslijepio, te su se s velikom mukom, nikome ne naudivši, vratili i cijelu godinu ostali pogođeni sljepoćom. n Capgrave: neki kralj Sasa.

Povratak u Irsku, razna čudesa.

Zatim po a zapovijedi i s blagoslovom sv. biskupa Davida, svoga učitelja, sv. Maedhog uze učenike i otplovi u Irsku. I kad se približio obali Irske,b ugleda razbojnike kako pljačkaju i ranjavaju hodočasnike; vidjevši ih, reče svetac Gospodnji svojim učenicima: „Pođimo žurno pomoći jadnim hodočasnicima koje kolju.” Tada udari u zvonce s mora; i čuvši vođa razbojnika zvuk zvonca izdaleka, reče: „Ovo je glas zvonca Božjega čovjeka, i zato udara da ne bismo počinili takav zločin”; te prestadoše pljačkati i ranjavati hodočasnike. Taj vođa razbojnika bijaše moćan i bogat muž, imajući pod sobom imućne vojnike. A kad je sv. Maedhog stigao u luku, onaj vođa, skrušen u srcu, posla jednoga vojnika po imenu Dymna u susret Božjem mužu; i sam vojnik Dymna prenese sv. Maedhoga na svojim ramenima s lađe, te odmah onaj vođa, čineći pokoru, darova polje kao prinos Bogu i sv. Maedhogu. I sam vojnik Dymna darova sebe i svoj kraj sa svojim rodom sv. Maedhogu zauvijek. Ta se mjesta nalaze u južnome dijelu Irske i zovu se Kynnselach. I u tim je mjestima Božji muž dao sagraditi crkve.

19 Jednoga dana, kad je sv. Maedhog bio pokraj mora, reče svojoj braći: „Žao mi je što nisam upitao svoga učitelja Davida da mi pokaže tko će mi u Irskoj biti otac ispovjedalac.” I kako njegovi učenici nisu htjeli poći s njim niti mu pripraviti lađu, bojeći se jako mora, Božji muž prohoda po moru, želeći tako prijeći sve do Britanije k svome učitelju Davidu. Tada mu dođe anđeo Gospodnji govoreći: „Veliku si smjelost učinio.” Odgovori mu sv. Maedhog govoreći: „Nisam to učinio iz smjelosti, nego radi Božje moći i dobrote.” Reče mu anđeo: „Nije ti potrebno imati drugoga ocac ispovjedaoca osim Boga, jer on poznaje tvoju najčišću ispovijed; ali ipak, ako želiš imati svjedoka svoje savjesti, imaj Molvu, sina Cochina, za svoga oca ispovjedaoca pred Bogom.” Tada se sv. Maedhog vrati s mora u Irsku i uđe u luku u pokrajini Hua Kennselach, u gradu koji se zove Ardlachau. I kad je ondje sjeo na mjestu koje se zove Achell, sjeti se da je zaboravio svojed zvonce u Britaniji. A kad mu je bilo potrebno da udari u zvonce, ugleda ga kako dolazi preko mora blizu njega na obali. Tada Božji muž, uzevši svoje zvonce, zahvali Bogu.

20 Jednoga dana, kad je sv. Maedhog bio na obali tjesnaca koji dijelie Mominijce i Lagenijce, smještenoga naime između zemlje Dezijaca i Kinseleha, htio je prijeći tjesnac u zemlju Mandesi; jahao je, naime, sa svojim pratiocima, a kako nadaleko nisu našli lađu, konji nevoljko počeše ulaziti uf tjesnac. Tada svetac reče svojim pratiocima: „Pustite konje, jer Bog može učiniti val suhim pod njihovim nogama.” Zatim konji prijeđoše tjesnac i kopita im se nisu smočila u tjesnacu, nego je božanskom Iz rukopisa.g božanskom moći bio suh kao zemlja; i tako stigoše u zemljug Dezijaca. Iziđe sv. Maedhog van pred vojsku i načini znak vrškom svoga štapa protiv njih; a jedan vojnik, koji je bio pred ostalima, želeći prijeći preko znaka, reče: „Nema toga tko me može spriječiti svojim znakom.” I kad je to rekao, pade i umrije. Ostali se silno uplašiše i vratiše se kralju te poniješe mrtvo tijelo sa sobom, pripovijedajući kralju što se dogodilo i slaveći sv. Maedhoga. Tada se kralj sa svojom vojskom vrati govoreći: „Ne možemo se više boriti protiv Boga.” suprotstavivši neprijateljima znak,h

21 Zatim sv. Maedhog osnuje ćeliju koja se zoveh Disert-Narbe; i ondje je živio neko vrijeme sa svojom braćom, a braća su imala dvije krave s jednim teletom. Jednoga dana, dok je sv. Maedhog bio sam u ćeliji, ugleda vukove kako dolaze k njemu i zavijaju kao da traže hranu od Gospodina. Tada Božji muž, ganut milosrđem, uhvati tele i pruži im ga. Vukovi, ugrabivši tele iz svečevih ruku, pojedoše ga. Kad je brat koji je muzao krave tražio tele, reče mu sveti otac: „Ne traži tele, jer sam ga ja u vašoj odsutnosti predao vukovima.” Njemu onaj brat lakomisleno reče: „Kako ćemo umiriti i pomusti krave bez teleta?” Maedhog mu reče: „Stavi mi svoju glavu da je blagoslovim; i kad krave vide tvoju glavu, zavoljet će te i dat će svoje mlijeko.” Tako se i dogodilo: vidjevši, naime, krave glavu onoga brata, lizale su je i dale se musti sa svom krotošću. Mnogo je puta sv. Maedhog učinio to čudo; i kad bi telad uginula, blagoslivljao je glave onih koji su muzli, te su ih krave voljele kao telad. zbog čega je jedan koji ga je prezreo naglo umro: na čudesan način čini da se krave dadu musti:

22 Dok je jednoga dana sv. Maedhog mljeo pšenicu u mlinu, neki čovjek iz plemena Oscargiensis mimo njegove volje uze od njega brašno. Sva su braća Božjega muža posluživala vani. Ponovno onaj isti gore spomenuti čovjek, promijenivši odjeću i zatvorivši jedno oko, dođe kao jednook k sv. Maedhogu tražeći od njega brašno. Reče mu svetac: „Zašto si to učinio? U ime Gospodina mojega dat ću ti, ali ti ćeš biti jednook sve do svoje smrti, i dokle god bude trajao tvoj rod, neće u njemu nedostajati slijepa čovjeka.” I tako se sve ispunilo. s neba izbavlja pobjedu kralju Branduvu: onome tko se pretvara da je jednook kako bi ponovno iznudio milostinju navješćuje kaznu: a Salamanski rukopis: po božanskoj i anđeoskoj opomeni i primivši blagoslov sv. Davida.b O'Sullivan: Na obali su čekali naoružani razbojnici, misleći da se lađom prevoze hodočasnici i da će im biti plijen.c Nevješto je to prevoditelj preveo na latinski. Tko je taj tko ponekad, barem lakše, ne sagriješi i, premda mu nije bezuvjetno potrebno, ipak se plodonosno ne koristi sakramentom ispovijedi? Drugo pokazuje gore navedeni život sv. Luana, naime da se on htio podložiti sv. Davidu za cijeli život i samostane koje će sagraditi. A to je kralj Branduv zabranio učiniti, ne želeći da bude podložan biskupu, ili radije opatu drugoga naroda (jer Luan nije bio biskup, a radilo se ne o podložnosti katedralnoj crkvi, nego samostanu). Tako sv. Bernard u gore navedenom životu sv. Malahije piše da je samostan Bangor bio glava mnogih samostana. Kod Capgravea i u životu sv. Luana ne kaže se da je Aidan tražio ispovjedaoca, nego prijatelja svoje duše, u kraćem životopisu, kako bi pred cijelim svojim samostanom sebe i svoje podložio njemu. A bilo bi i smiješno, kad je u Irskoj bilo mnogo svetih biskupa i prezbitera, tražiti sebi ispovjedaoca u Britaniji, kojemu ne bi mogao pristupiti osim da prijeđe more.d A imao ga je kad je njegovim zvukom odvratio gusare od okrutnosti. Drugo je bilo ono koje je ostavio u Britaniji, darovano mu od sv. Davida, kako stoji u životu sv. Davida kod Capgravea, gdje se i kaže da ga je anđeo prenio u Irsku.e Momonija, južna pokrajina Irske, stanovnicima Mown, a u govornom sklopu Wown, Englezima zvana Munster.f Čini se da se pod tim misli na ušće rijeke Suir ispod grada Waterforda. Capgrave to naziva velikim morem.g Camden svjedoči da se područje pridruženo gradu Lismoreu zove Dessee, a smješteno je u grofoviji Waterford.h Salamanski rukopis: Disert-narbri. lišće pretvara u kruh. Momonija.

26 Jednoga dana gore spomenuti kralj Branduv, preuzevši kraljevstvo svih Lagenijaca, i ne samo njih, nego i cijele Irske sve do Callachuarija, nakon ubojstva Eda, sina Anmirehova, dolazio je nekom obalom vodeći pred sobom velik plijen iz sjevernih krajeva; susretne ga ondje neki gubavac tražeći od njega milostinju; tada kralj dade u milostinjuh izlizani i žućkasti ogrtač. Zatim kralj dođe u svoju zemlju i utabori se pokraj rijeke i Slaney, i ondje ga obuze velika bol te ondje vidje ovo viđenje: vidje kako ga nose u pakao i kako mu sve paklene zvijeri otvorenih ralja trče u susret; i vidje jednu veliku i jaču od ostalih na vratima pakla otvorenih usta, koja bijaše spremna proždrijeti ga; njezin dah privuče kralja k sebi i gotovo ga proguta. Tada neki lijep i radostan klerik dođe k njemu i stavi u usta zvijeri ogrtač onakav kakav je kralj dao onome gubavcu, i kralj se vrati iz usta zvijeri. I ponovno ga zvijer privuče k sebi i gotovo ga proguta. Tada klerik štapom udari glavu zvijeri i zatvori njezina ognjena usta; i tako kralj umaknu opasnosti pakla. I njegov se duh vrati u njegovo tijelo, te potom ustade iz zanosa i ispripovjedi svojim bliskima što je vidio. Branduv milostinjom i molitvama sv. Aidana oslobođen opasnosti prokletstva,

27 Zatim kralj, obuzet bolju, bi odveden u mjesto koje se zove k Inbher Crainchium; ondje ostade bolestan. Tada mu njegovi prijatelji rekoše: „U tvojoj je zemlji neki sveti muž po imenu Maedhog, koji čini velika čudesa; pošalji dakle k njemu da ti on donese blagoslovljenu vodu.” Njima kralj reče: „Neće biti tako, nego ću ja radije poći k Božjem čovjeku.” I odmah kralj uziđe na kola i dođe k sv. Maedhogu. Čuvši bl. Maedhog da kralj dolazi k njemu, iziđe mu u susret. A kad je kralj izdaleka ugledao sveca kako dolazi k njemu, reče: „Ovaj me svetac oslobodio iz usta zvijeri i od svake paklene kazne; prepoznajem već njegov lik.” Tada se kralj prostre do svečevih nogu govoreći: „Kajem se jer sam učinio mnoga zla; i što god mi kažeš za lijek moje duše, i nudi se da čini pokoru:

Pobjeda izvojevana nad neprijateljima. Moć milostinje. Aidanov biskupat.

Mnogo je samostana po okolici pokrajine Kinnselach sagradio sv. Maedhog; i kad je bio u jednome od njih, koji se zovea Cluain-mhor Dicollae Garbhir (a taj je Dicolla bio sveti opat toga mjesta pod skrbi oca Maedhoga), skupib Ed, sin Anmirehov, kralj Irske, silno veliku vojsku da opustoši puk Hua Kennselech. Branduv, naime, sin Ethachov, kraljc Kennselecha, bijaše protiv njega. Mnogi su ljudi iz toga kraja sa svojim dobrima pobjegli k sv. Maedhogu koji je boravio u spomenutom mjestu, nadajući se zaštiti po svetosti Božjega muža. Čuvši to, kralj Temorije dođe uzeti plijen iz onoga mjesta. moje duše, u Božje ću ime ispuniti.” I tada, dok se svetac molio, odmah bi izliječen od svake svoje bolesti; i reče Božjem mužu: „Izliječio si me od bolesti i oslobodio me od pakla”, te mu ispripovjedi svoje viđenje.

28 Zatim ponovno kralj reče svetomu Maedhogu: „Evo, prikazujem samoga sebe tebi, l da budem pokopan na tvome groblju, i moj će se rod uvijek pokapati kod tebe.” I velike je prinose kralj dao svetomu Maedhogu i polje na kojemu je Božji muž sagradio samostan koji se zove Ferna, u kojemu je sv. Maedhog pokopan. I kralj Branduv i njegov rod poslije njega ondje se uvijek pokapaju, te je velik grad u čast svetoga Maedhoga ondje narastao, koji se zove istim imenom, to jest Fearna. Zatim, kad je održana velika sinoda u zemlji Lagenijaca, odredi kralj Branduv, i kako laici tako i klerici, da nadbiskupija svih Lagenijaca uvijek bude u sjedištu i na stolici svetoga Maedhoga. I tada je sv. Maedhog od mnogih katolika posvećen za nadbiskupa. Dok je sv. Maedhog gradio samostan Fearnu, njegovi su mu se učenici tužili da ondje nemaju vode. Bijaše pred njim neko stablo i reče svojim učenicima: „Posijecite ovo stablo i provret će vam bistar izvor s njegova mjesta.” I čim je stablo bilo posječeno, pojavi se sjajan izvor koji se zove Tiobrad Maedhog, to jest Maedhogov izvor. Običavale su pak žene dolaziti na potok spomenutoga izvora da peru odjeću. Neki je, naime, pučanin po imenu Beccus imao imanje blizu samostana sv. Maedhoga, čije je polje dopiralo do potoka svečeva izvora; i zato su žene dolazile ondje prati kao na svoju vodu: a to se veoma nije svidjelo Božjem mužu te im reče: „Idite odavde i ne dolazite k nama tako blizu.” Žene mu rekoše: „Nećemo otići, jer je naše mjesto i naša voda.” Nakon te riječi kći spomenutoga čovjeka, perući odjeću i gazeći je nogama, prilijepi se nogama za odjeću, a odjeća za kamenje, i kamenje za zemlju; i bijaše žena kao kip koji se suši i gotovo je umrla. Čuvši to, njezin otac Becc dođe k sv. Maedhogu moleći ga ponizno da oslobodi njegovu kćer. Kad se svetac pomolio za nju, odmah bi oslobođena ona žena; a kad je bila oslobođena, onaj muž Becc darova sebe i svoje potomstvo s imanjem Gospodinu i svetomu Maedhogu zauvijek.

a Ta riječ znači veliko osamljeno mjesto. Drugi Dicolla, ili Dicullus, ali mlađi, spominje se u 1. životu sv. Furzeja 16. siječnja, pogl. 7, br. 37.b Njega drugi zovu Hugon i predaje se da je oko 367. godine Kristove preuzeo upravljanje kraljevstvom i držao ga do 394. Isti se malo poslije naziva kraljem Temorije. Njegova se smrt spominje pod br. 26.c Odnosno Južne Lagenije.d Grofovija Donegal, ili Tirconell, kao da kažeš Conallova zemlja, odakle je drugi nazivaju i Conallea; leži u sjevernom Ulsteru i već je mnogo stoljeća drži obitelj O'Donnell. U toj se pokrajini nalazi ono glasovito Čistilište sv. Patrika.e Salamanski rukopis dodaje: okrijepljen i molitvama potpomognut od bl. Maedoca.f Isti rukopis dodaje: Edova je vojska s najvećim pokoljem od Branduva protjerana izvan granica Lagenije. O'Sullivan ovoga kralja Lagenije naziva Bran Crni, ili Bran Dubh, Mac Eacha.g Capgrave: načinio je kruh od lišća.h O'Sullivan: ovna. i Gore smo rekli da se čini kako je Slaney Ptolemejeva Modona. A uz nju je smještena Ferna. k Inbher na irskom znači morski ili riječni zaljev. l Salamanski rukopis dodaje: da me ti u životu vodiš.

Život i zdravlje vraćeno njegovim zaslugama, druge pomoći pružene potrebitima.

Bijaše neki govedar blizu grada Fearne čija se majka mučila u teškoj boli blizu smrti; taj govedar dođe k sv. Maedhogu da od njega zatraži blagoslovljenu vodu. Tada preblaženi biskup ponizno pođe k onoj bolesnici; ali govedar ode kući prije Božjega muža i nađe svoju majku mrtvu te se vrati i reče Božjem čovjeku: „Nemoj se mučiti, sveti mužu, jer je moja majka umrla.” Njemu reče svetac: „Idi i reci svojoj majci da dođe pozdraviti me.” On posluša Božjega muža i reče mrtvoj: „Zove te sveti biskup Maedhog.” Na taj glas ona ustade kao iz teška sna i, zahvaljujući Bogu, bolesnica dođe u susret Božjem mužu.

30 Jednoga vremena sveti biskup Maedhog pođe posjetiti a sv. Munu opata, koji je živio u svome samostanu koji se zoveb Teach Munae; i s velikom je čašću sveti biskup bio primljen. Sveti opat reče svome bratu koji je posluživao: „Reci svetom biskupu da se svi koji su na ovome mjestu večeras okrijepe o njegovu dolasku.” Sveti biskup reče: „Svi koji su na ovome mjestu večeras će se okrijepiti.” Sveti Muna ponovno reče onome koji ga je posluživao: „Reci gospodinu našem biskupu: Ne možemo se svi okrijepiti jer su mnogi od nas bolesni.” Čuvši to, biskup reče: „Domišljato je gospodin opat zatražio zdravlje za svoju braću; moćan je, naime, moj Gospodin o mome dolasku svima njima udijeliti zdravlje.” I kad je to rekao, svi bolesnici primiše zdravlje. I oni koji su prije jedva mogli živjeti snažno su večerali s ostalima. A trećega dana, kad je bl. Maedhog htio poći, reče mu sv. Muna: „Nećeš otići dok sva braća ne budu bolesna onom istom težinom kojom su bila prije.” Njemu reče biskup: „Gospodin mi je darovao njihovo zdravlje.” A bl. Muna reče: „Neće biti tako, jer se snaga u slabosti usavršuje.” Tada, uz pristanak Maedhoga, oni se vratiše u svoju bol. Poslije sveti biskup, oprostivši se od sviju s blagoslovom, ode.

31 Kad je sv. Maedhog bio u mjestu koje se zove Ardlatrau, ugleda odatle šest volova u plugu kako su u mahnitosti jurnuli prema vratima njegova grada Fearne. A između toga mjesta i grada Fearne ima gotovo stotinu milja. Božji muž, vidjevši to s neba iz velike daljine, podiže ruku i blagoslovi: pade tada orač između lemeša i crtala, ali ga nije ozlijedio, jer su volovi u tren oka postali pitomi; i tako je on umaknuo tolikoj opasnosti. Kad su ga učenici upitali, sveti im muž ispripovjedi taj događaj.

32 Jednoga vremena blaženi biskup Maedhog pođe posjetiti svete djevice, kćeric Aida, sina Corbrijeva; i povede sa sobom u milostinju njegov plug s volovima da oru djevicama. A kad su orači odmah uprezali volove za oranje, dođe gubava žena moleći da joj Božji muž Maedhog daruje vola; njoj svetac dade izabranoga vola. Orači rekoše Božjem mužud da nemaju paran broj volova. Sveti im muž reče: „Čekajte dok ne dođe dobar vol kojega nam je poslao Bog.” Iznenada (čudesno za reći!) ugledaju vola kako dolazi iz mora; on podiže riku, triput riknu i ponizno položi svoj vrat skladno u jaram drugoga vola. Ie tri je proljeća ondje sam taj vol orao, dolazeći na početku svakoga dana u koji je trebao orati iz mora na oranje, a podigavši triput glas ponovno bi se na kraju dana vraćao u more. Svi koji su čuli i vidjeli to čudo slavili su Boga i njegova slugu sv. Maedhoga.

33 Drugoga vremena sv. biskup David, učitelj svetoga Maedhoga, posla po njega da ga dođe pozdraviti prije nego što umre. Odmah poslušavši, biskup otputova u Britaniju i neko vrijeme duhovno ostade sa svojim svetim učiteljem Davidom. Jednoga dana sv. Maedhog reče biskupu Davidu: „Danas sam, oče, dobrim ljudima obećao stići u Irsku.” Sveti mu starac David odgovori: „Već ćeš danas biti u Irskoj.” On reče: „Kako?” Časni starac reče: „Tvoja će zajednica doći lađom po tebe,f a ti primi moj blagoslov; i neka zauvijek bude najčvršće bratstvo na nebu i na zemlji između mene i tebe i između naših potomaka. A sada idi k moru i koja god ti nepoznata životinja dođe, popni se na nju i ona će te brzo dovesti nepovrijeđena u Irsku.” I kad ga je stari sveti biskup David blagoslovio, bl. Maedhog dođe na morsku obalu te, našavši ondje veliku nepoznatu životinju, s čvrstom se vjerom pope na nju i Božji muž bi brzo i kratko prevezen u Irsku. A životinja spusti svetoga muža na mjestu koje se zove Inbher Cromchiun i vrati se u more kao da traži blagoslov; a sveti Maedhog, kao što je obećao, dođe k svojima.

34 Drugoga vremena preblaženi biskup Maedhog po primjeru Mojsija i Ilije, štoviše po primjeru Stvoritelja sviju, jedinoga Sina Božjega, Gospodina našega Isusa Krista, postio je četrdeset dana i četrdeset noći u svome gradu Fearni, ne jedući ništa niti pijući išta od ljudske hrane. I nakon posta od četrdeset dana Božji se muž učini svojim učenicima viši i krupniji nego prije. Kad je post bio dovršen, svemogući Gospodin darova svetomu Maedhogu one molbe koje je sveti muž od njega zatražio:g prva je molba da tko god iz kraljevskoga roda Lagenijaca, a osobito iz potomstva Branduva, sina Ethachova, zao sjedne na njegovo prijestolje i umre na njemu, ne bude s njim na nebu. I tko god ga od njegovih monaha zaniječe i bude bjegunac od njega, slično neka ne bude s njim na nebu; i da se pakao ne zatvori nad onima nakon sudnjega dana koji budu ležali na njegovim grobljima; i da svakoga dana oslobodi jednu dušu iz pakla sve do sudnjega dana.

a Život sv. Munija, ili Mune, koji se naziva i Fintan, donijet ćemo 21. listopada. Ponovno se spominje niže u pogl. 8, br. 34.
b To jest, Munina kuća.
c Salamanski rukopis: Eda Maccarbri.
d Jasnije salamanski rukopis: Božji mužu, što ćemo učiniti? Jer nam je jedan toliko potreban da bez njega ne možemo orati.
e Isti rukopis: i tako kroz tri godine u proljetno vrijeme. Capgrave: kroz tri mjeseca.
f Isti rukopis: Ali nemoj ih čekati.
g Čudesne molitve, čini se da se mogu protumačiti tako da tko god od Branduvovih nasljednika, kraljeva Lagenije, bude živio zločinački, i tko god od njegovih monaha odbaci redovničku ustanovu, budu lišeni crkvenoga zajedništva i podložni vječnoj osudi ako se ne obrate; da se nitko ne pokapa na njegovim grobljima tko je preminuo okaljan sviješću smrtnoga grijeha; i naposljetku da se molitvama njegovih svakodnevno izbavlja po jedna duša iz čistilišta.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

31. siječnja Kalendar godine