Eburovici, ili Ebroici, bili su narod Keltske Galije, čiji je grad, danas u puku zvan Ebroica i Ebroicum, na francuskom Évreux, od najstarijih vremena bio ukrašen biskupstvom, kako je očito iz stare Notitia civitatum Galliae. Prvi se u popisu biskupa te stolice spominje sv. Taurin, o kojem ćemo raspravljati 11. kolovoza; drugi je sv. Gaud, kojega jedni zovu Gand, a drugi Vald. Njegova nam djela nisu poznata. Njegova se svečanost slavi na ovaj dan, kao što je običaj za biskupe, bez ikakva posebnoga čitanja uzetog iz Djela.
2 Ime je upisano u razne martirologije. Kölnski kartuzijanci u djelu Additiones ad Usuardum i Kanizije imaju ovo: „Ganda, biskupa i ispovjedaoca iz Yorka.” Galezinije: „U Yorku u Britaniji sv. Ganda, biskupa i ispovjedaoca.” No tu pogrešku ispravlja u bilješkama, u koju je u prvome izdanju upao i Molanus, pripisavši ga engleskom gradu Yorku; ali u kasnijem je izdanju ovako napisao: „U gradu Évreuxu bl. Ganda, biskupa istoga grada.” Gandom ga naziva i Ferrari.
3 Potpunije o njemu piše André Saussay na ovaj dan u djelu Martyrologium Gallicanum: „U Évreuxu u Normandiji, pod Drugom Lugdunskom pokrajinom, sv. Gauda, biskupa toga grada i ispovjedaoca. On je nakon dugotrajne ispražnjenosti biskupske stolice naslijedio prvoga biskupa sv. Taurina te je ovu mladu Crkvu, raspršenu strašnim vihorima progonstava, oslonjen na božansku milost, ponovno sabrao i obnovio: sagradivši svete crkve i srušivši poganska svetišta, zaredio je kler i izvrsno poučio puk u svetim vjerskim stegama, a zatim se, zapaljen ljubavlju prema nebeskoj domovini, kako bi se sav predao božanskim službama i slobodnije posvetio razmatranju nebeskih stvari, dragovoljno odrekao biskupstva. Stoga je na svoje mjesto odredio pastira Mauruzija, kojemu je s najdubljom ljubavlju povjerio ovčinjak, te se povukao u skrovito mjesto područja Coutances nedaleko od mora: ondje je podigao kolibu i, stupivši u borilište redovničke vježbe, tijelo je uzdržavao veoma skromnom i oskudnom hranom samo radi održavanja života; neprestano ga je mučio spavanjem na goloj zemlji, bdjenjima i noćnim stražama; dušu je pak molitvom i razmatranjem tako njegovao, ukrasio i uzdigao da ju je učinio bliskom nebesnicima suobličenjem božanskom životu i neprestanim crpljenjem milosti. I kad je ondje veoma sveto proveo nekoliko godina, naposljetku je svoju prečistu dušu, oslobođenu tjelesnih okova prema punini svojih želja, sretno predao u sjedišta i društvo blaženikâ: i pokopan je na padini brežuljka, gdje je poslije sagrađen samostan njemu u čast, koji je kasnije srušen u upadima barbara, ali je dugo potom ostao spomena vrijedan po mjestu i grobu tolikoga nebesnika.”
4 Tako Saussay. Mauruzije, ili Mauruzion, biskup Crkve u Évreuxu, sudjelovao je na saboru u Orléansu 30. godine Klodviga, Kristove 511., za konzulata preslavnoga muža Feliksa. Odatle se može odrediti doba sv. Gauda.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.