Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 31. siječnja

O sv. Adamnanu, prezbiteru u Coldinghamu u Škotskoj

DE S. ADAMNANO, PRESBYTERO COLDINGHAMI IN SCOTIA

Merse je pokrajina današnje Škotske, s ove strane estuarija Fortha, susjedna Berwicku, krajnjoj utvrdi Engleske. Ovdje je Coldingham, koji Beda naziva gradom Coludijem, a kako neki smatraju, kod Ptolemeja u 2. knjizi, pogl. 3, Colania. Ondje se nalazio samostan presvete Djevice Ebbe, potekle od kraljeva Northumbrije; pošto je izgorio u plamenu i potom bio obnovljen, stoljeće poslije njime je upravljala druga Ebba, koja si je, da bi sačuvala čistoću netaknutom od požude danskih gusara, odsjekla usne i nos te je s ostalim djevicama koje su slijedile njezin primjer okrunjena mučeništvom, a štuje se 2. travnja. Spomen pak prve Ebbe posvećen je 25. kolovoza, po kojoj je obližnji rt dobio ime, u puku nazvan St Abb's Head.

2 U tom su samostanu boravile kako posvećene djevice, tako i, kako je u ono doba često bivalo, prezbiteri i monasi koji su im posluživali svete obrede, ali nastambom, kako je i dolikovalo, odvojeni. Između njih bio je Adamnan, čiju svetost Beda slavi u 4. knjizi djela Historia ecclesiastica gentis Anglorum, pogl. 25, što ćemo ovdje donijeti. Njegov rođendan za nebo u djelu Catalogus Sanctorum Hiberniae na ovaj je dan naveo naš Henry Fitz-Simon, koji ga naziva Adomnanom; ali ga neispravno čini opatom te ga je možda zamijenio s Adamnanom, opatom Ione. Istoga na ovaj dan ima John Wilson u prvom izdanju djela Martyrologium Anglicanum, koji ga naziva Adamnanom. No u kasnijem izdanju istoga martirologija premjestio ga je na 16. ožujka, ne znamo iz kojega razloga: na oba ga mjesta naziva poglavarom samostana u Coludiju; neispravno, jer je i muškarcima i djevicama zajedno bila na čelu sv. Ebba.

3 27. siječnja navodi ga David Camerarius ovim riječima: „Istoga dana sv. Adamnan, opat u Coludiju, o čemu vidi Mateja Westminsterskoga uz godinu 701.” No niti je ovaj Adamnan bio opat, kao što smo već rekli, a Matej Westminsterski govori o drugom Adamnanu: „Godine milosti 701”, kaže, „cvjetao je dobar i učen muž Adamnan, prezbiter i opat monaha koji su bili na otoku Ioni.” O njemu ćemo govoriti 23. rujna. Uz taj dan u bilješkama Ferrari u djelu Generalis Catalogus Sanctorum ovako spominje Adamnana iz Coludija: „Bio je i Adamnan, škotski prezbiter u gradiću Coludiju, također znamenit po svetosti.” 11. prosinca u nekom novijem rukopisnom kalendaru svetaca Reda sv. Benedikta ovako se slavi: „Sv. Adamancija, monaha i predstojnika monahinja u Engleskoj, u mjestu koje se zove grad Coludi.”

4 Da je Adamnan bio monah, tvrdi osim Huga Ménarda u 2. knjizi djela Observationes uz 29. kolovoza i Lesley u 4. knjizi djela De gestis Scotorum pišući ovako: „Adamnan iz Coludija cvao je u ovo doba: njega, podrijetlom Škota, staležom monaha, oštroumna uma, izvrsna u Svetom pismu, slavna po drevnim običajima i veoma znamenita po ljupkosti govora, sva je Britanija osobito poštovala i štovala.” Opširno o njemu govori i Nicholas Harpsfield u 7. stoljeću, pogl. 37, te John Capgrave u životopisu sv. Ebbe. Trithemius u 3. knjizi djela De viris illustribus Ordinis S. Benedicti, pogl. 124, piše: „Adamnan, monah i prezbiter, predstojnik samostana redovnica u Engleskoj, koji se zove grad Coludi, podrijetlom Škot, muž stroga života i sveta življenja, tako da osim nedjelje i četvrtka uopće ništa u tjednu nije jeo, a često je i cijele noći provodio bdijući u molitvi, zasjao je velikim krepostima. Cvao je godine Gospodnje 670.”

OD PISCA SV. BEDE, 4. knjiga Povijesti, pogl. 25.

U ta je vremena samostan djevica koji nazivaju gradom Coludijem, a koji smo i gorea spomenuli, krivnjom nepažnje izgorio u plamenu. Da se to pak dogodilo zbog opačine njegovih stanovnika, a osobito onih koji su se činili starijima, mogli su vrlo lako uvidjeti svi koji su za to znali. Ali onima koje je trebalo kazniti nije nedostajala opomena božanske dobrote, kojom bi, popravljeni postovima, plačem i molitvama, poput Ninivljana odvratili od sebe gnjev pravednoga Suca.

2 Bio je naime u istom samostanu muž iz roda Škota, po imenu Adamnan, koji je provodio život u uzdržljivosti i molitvama veoma odan Bogu, tako da nikada nije uzimao ništa od jela ili pića, osim nedjeljom i četvrtkom, a često je cijele noći provodio bdijući u molitvi. Ta mu je strogost užega života najprije doduše došla iz nužde popravljanja vlastite opačine: ali je tijekom vremena nuždu pretvorio u naviku. U svojoj je naime mladosti bio počinio neko nedjelo, kojega se, kad je došao k sebi, silno zgrozio i bojao se da će za nj biti kažnjen od strogoga Suca. Pristupivši stoga svećeniku od kojega se nadao da mu može pokazati put spasenja, ispovjedio je svoju krivnju i zamolio da mu dade savjet kojim bi mogao umaći budućem Božjem gnjevu. Čuvši njegov grijeh, svećenik reče: „Velika rana traži brigu većega lijeka; i stoga ustraj u postovima, psalmima i molitvama koliko god možeš, da bi, predusrevši lice Gospodnje u ispovijedi, zaslužio naći ga milostivim.” A on, kojega je obuzimala prevelika bol grešne savjesti i koji je želio što prije biti oslobođen unutarnjih okova grijeha kojima je bio opterećen, reče: „Mlađi sam po dobi i snažan tijelom; što god mi naložiš činiti, samo da budem spašen u dan Gospodnji, sve ću lako podnijeti, makar zapovjedio da cijelu noć provedem stojeći u molitvama i da cijeli tjedan provedem u uzdržavanju.” Onaj reče: „Mnogo je da cijeli tjedan izdržiš bez tjelesne hrane; nego je dovoljno obdržavati dvodnevni ili trodnevni post. To čini dok se nakon kratka vremena ne vratim k tebi i potpunije ti ne pokažem što trebaš činiti i koliko dugo ustrajati u pokori.”

3 Rekavši to i propisavši mu mjeru pokore, svećenik ode: i kad je iskrsnuo iznenadan razlog, povukao se u Irsku, odakle je bio podrijetlom, te se više nije vratio k njemu prema svome dogovoru. A on, sjećajući se njegove zapovijedi i ujedno svoga obećanja, svega se sebe predao suzama, pokori, svetim bdjenjima i uzdržljivosti, tako da se krijepio samo četvrtkom i nedjeljom, kao što sam prije rekao, a ostalih je dana u tjednu ostajao natašte. I kad je čuo da je njegov svećenik otišao u Irsku i ondje preminuo, uvijek je od toga vremena, prema njegovu dogovoru, obdržavao spomenuti način uzdržljivosti: i ono što je zbog božanskoga straha jednom bio prihvatio skrušen zbog grijeha, sada je, obradovan nagradama, neumorno činio iz božanske ljubavi.

4 Dok je to dugo vremena revno obavljao, dogodilo se da se jednoga dana, izišavši podalje iz onoga samostana u pratnji jednoga od braće, nakon obavljena puta vraćao: kad su se približavali samostanu i ugledali njegove visoko podignute zgrade, Božji se muž rasplakao i licem kao pokazateljem odavao tugu srca. Vidjevši to, pratilac ga upita zašto to čini. A on reče: „Sve ove javne i privatne zgrade koje vidiš uskoro će oganj proždrijeti i pretvoriti u pepeo.” Čuvši to, čim su ušli u samostan, pobrinuo se to javiti majci zajednice po imenu Ebbi. A ona, zasluženo uznemirena takvim predznakom, pozva muža k sebi i brižljivije ga poče ispitivati o toj stvari i odakle on sam to zna. On reče: „Nedavno, dok sam noću bio zaokupljen bdjenjima i psalmima, vidjeh kako iznenada pokraj mene stoji netko nepoznata lica; kad sam se prestrašio njegove prisutnosti, reče mi da se ne bojim i, oslovljavajući me kao prisnim glasom, reče: 'Dobro činiš što u noćno vrijeme počinka nisi htio popustiti snu, nego si ustrajao u bdjenjima i molitvama.' A ja rekoh: 'Znam da mi je prijeko potrebno ustrajati u spasonosnim bdjenjima i revno moliti Gospodina za svoje zablude.' On dometnu: 'Istinu govoriš, jer je tebi i mnogima potrebno otkupiti svoje grijehe dobrim djelima i, kad prestanu s poslovima vremenitih stvari, tada slobodnije raditi za težnju prema vječnim dobrima: ali to ipak čini veoma malo njih. Upravo sam naime sada redom obišao cijeli ovaj samostan, pregledao pojedine kućice i postelje, i nikoga od svih osim tebe nisam našao zaokupljena spasenjem svoje duše: nego svi redom, i muškarci i žene, ili su ukočeni u lijenom snu ili bdiju za grijehe. Jer i kućice koje su bile načinjene za molitvu ili čitanje sada su pretvorene u jazbine gozbi, pijanki, brbljanja i ostalih zavodljivosti. Djevice također posvećene Bogu, prezrevši strahopoštovanje svoga staleža, kad god su slobodne, posvećuju se tkanju finijih haljina kojima ili same sebe ukrašavaju poput nevjesta na pogibelj svoga staleža, ili sebi pribavljaju prijateljstvo stranih muškaraca: odakle je zasluženo ovome mjestu i njegovim stanovnicima s neba pripravljena teška osveta bjesnećim plamenovima.'”

5 Reče pak opatica: „A zašto mi nisi htio prije otkriti ono što si doznao?” On odgovori: „Bojao sam se zbog strahopoštovanja prema tebi da se možda previše ne uznemiriš: a ipak imaj ovu utjehu, da u tvoje dane ova nevolja neće nadoći.” Kad se to viđenje razglasilo, stanovnici su se mjesta nekoliko dana donekle bojali i počeli se popravljati prekinuvši opačine. No nakon smrti same opatice vratili su se prijašnjim prljavštinama, štoviše činili su još gore zločine: i dok su govorili: „Mir i sigurnost”, odmah su bili kažnjeni kaznom spomenute osvete.

6 Da se sve to tako dogodilo, pripovijedao mi je moj prečasni subrat prezbiter Edgils, koji je tada boravio u tom samostanu: a poslije, kad je većina stanovnika odande otišla zbog opustošenja, živio je vrlo dugo vremena u našem samostanub i ondje preminuo. To smo stoga smatrali potrebnim uvrstiti u našu povijest da opomenemo čitatelja djela Gospodnjih kako je strašan u naumima nad sinovima ljudskim, da nas možda u neko vrijeme, dok služimo zavodljivostima tijela i premalo se bojimo Božjega suda, ne zgrabi njegov iznenadni gnjev te nas ili pravedno bjesneći ne pogodi vremenitim štetama, ili strože ispitujući ne odvede u vječnu propast. a U 4. knjizi, pogl. 18, gdje pišući o sv. Eteldredi kaže: „Ušla je”, veli, „u samostan opatice Ebbe, koja je bila tetka kralja Ecgfrida (za kojega je Eteldreda bila udana, ali je ostala djevica, kako ćemo reći uz njezin životopis 23. lipnja), smješten u mjestu koje nazivaju gradom Coludijem.” b O samostanu sv. Bede raspravljalo se 12. siječnja uz životopis sv. Benedikta Biscopa.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

31. siječnja Kalendar godine