Što su arijanci protiv sv. Atanazija i njegovih pristaša češće okrutno smišljali, vjerno spominje sam Atanazije i drugi crkveni pisci onoga doba, a i mi iz njih na svome mjestu. Na ovaj ćemo dan iznijeti pokolj nedužnih koji je s krajnjim vjerolomstvom i okrutnošću u Aleksandriji počinio vojvoda Sirijan, onako kako ga je sama Aleksandrijska Crkva tri dana poslije zabilježila u pismu koje se nalazi u Atanazijevim djelima nakon njegove Epistola ad vitam solitariam agentes, u kojoj i o tom pismu piše ovako: „Opisuje se okrutnost prema Crkvi, koju će svatko lako spoznati kad pročita svjedočanstva puka koja smo priložili na kraju.” Isto se po prijevodu Petra Nannija navodi kod Baronija u 3. svesku, za 336. godinu, broj 3 i sljedeći, a mi smo to ispravili prema vjernosti grčkoga kodeksa.
Quæ ab Arianis adversus S. Athanasium, ejusque fautores, crudeliter saxpius sunt designata, fideliter ipsemet commemorat Athanasius, aliique illius ævi scriptores Ecclesiastici, et nos ex iis suo loco. Hoc die summa perfidia et immanitate a Syriano Duce perpetratam Alexandriæ innocentium cædem producemus, prout ab ipsa Alexandrina Ecclesia, triduo post mandata est litteris, quæ extant in Athanasii operibus post Epistolam illius ad vitam solitariam agentes, in qua et de his litteris ita scribit: De signatur crudelitas in Ecclesiam, quam quilibet facile didicerit lectis testimoniis populorum, quæ in fine subjecimus. Eadem ex interpretatione Petri Nannii referuntur a Baronio tom. 3, an. 336, num. 3 et sequentibus: quæ a nobis ad Græci codicis fidem emendata.
2 Taj je pak pokolj katoličkoga puka počinjen nakon konzulata Arbetiona i Mavorcija Lolijana, 336. godine Kristove, kada su za konzule izabrani Konstancije August po osmi put i Julijan Cezar, što je u Egiptu, čini se, još bilo nepoznato kad je to pismo napisano, bilo zato što su konzuli bili prekasno proglašeni, bilo zato što je tada, usred zime, more bilo manje prikladno za plovidbu. Dan pokolja Grci su zapisali drukčije, a drukčije su ga izrazili latinski prevoditelji: Επιφωσκώσης γὰρ τῆς πρὸ πέντε Ειδῶν Φευρουαρίων, τουτέστι τῆς ὐὸ τοῦ Μεχίρ μνώς. Naime, u osvit 9. veljače, to jest XIV. dana mjeseca mehira: Beda u djelu Liber de temporum ratione, 9. poglavlje, mehir započinje od 26. siječnja; s Bedom se slaže Koptski kalendar, koji nam je iz staroga rukopisnoga kodeksa knjižnice Maronitskoga kolegija u Rimu prepisao naš Atanazije Kircher. Prema tom računanju tablicu egipatskih mjeseci uspoređenih s latinskima točno donosi naš Rosweyde u djelu Onomasticon ad Vitas Patrum. Njima je dakle XIV. dan mehira onaj koji je nama 9. veljače, odnosno 9. veljače; a napisano je pismo datirano: Μεχίρ ζ' τῇ πρὸ μιάς Ειδῶν Φευρουαρίων. XVII. dana mjeseca mehira, to jest 12. veljače. Petar Nannije prvo mjesto prevodi: „Naime, u osvit 28. siječnja, to jest četrnaestoga dana onoga mjeseca koji se zove mehir.” Drugo pak mjesto: „Sedamnaestoga dana mjeseca mehira, što je dan 31. siječnja, u petak.”
2 Ea porro cædes Catholicæ plebis perpetrata est post Consulatum Arbæthionis et Mayortii Lolliani, anno Christi 336, quo creati sunt Consules Constantius Augustus VIII et Julianus Cæsar, quod adhuc in Egypto ignoratum videtur fuisse cum illæ scriptæ sunt litteræ. litteræ, vel quia serius denuntiati Consules erant, vel quia tunc, ut summa hieme, minus idoneum erat ad navigandum mare. Diem cædis aliter Græci scripsere, aliter expressere Latini interpretes: Επιφωσκώσης γὰρ τῆς πρὸ πέντε Ειδῶν Φευρουαρίων, τουτέστι τῆς ὐὸ τοῦ Μεχίρ μνώς. Illucescente enim die V Idus Februarias, hoc est, XIV mensis Mechir: Beda lib. de temporum ratione cap. 9, Mechir inchoat a XXVI Januarii; Bedæ consentit Kalendarium Copticum, quod ex antiquo Codice MS. bibliothecæ Collegii Maronitarum Romæ nobis descripsit Athanasius Kircherus noster. Secundum hunc calculum tabulam mensium Ægyptiorum cum Latinis collatam accurate exhibet Rosweydus noster in Onomastico ad Vitas Patrum. Est ergo illis XIV dies Mechir, qui nobis IX Februarii, sive V Idus Febr. litteræ autem scriptæ consignantur: Μεχίρ ζ' τῇ πρὸ μιάς Ειδῶν Φευρουαρίων. XVII mensis Mechir, hoc est, pridie Idus Februarii. Petrus Nannius priorem locum vertit: Illucescente enim V Calend. Febru. hoc est, decimo quarto mensis ejus, qui Mechir dicitur. Posteriorem vero: Septimo decimo die mensis Mechir, quæ est pridie Kalend. Febru. feria 6,
3 U grčkome se tekstu dodaje: Σύναξη γὰρ ἔμελλε τῇ παρασκενῇ γίνεσθαι: „zato što se u petak imala slaviti sinaksa”, kako prevodi i Nannije. A taj se pokolj dogodio u petak: no te godine, budući da je nedjeljno slovo u siječnju i veljači bilo G, XXVIII. dan siječnja pao je na samu nedjelju, a 9. veljače, odnosno V. ida, na petak. Ipak, slijedeći Nannijev prijevod, Baronije je ove mučenike upisao u popise Rimske Crkve na 28. siječnja s ovim natpisom: „U Aleksandriji veoma mnogih svetih mučenika koji su upravo na taj dan, od stranke arijanskoga vojvode Sirijana, dok su u crkvi slavili sinaksu, pogubljeni raznovrsnom smrću.”
3 Additur in Græcis: Σύναξη γὰρ ἔμελλε τῇ παρασκενῇ γίνεσθαι: eo quod synaxis Paresceves die celebranda esset, ut vertit etiam Nannius. Et contigit ea cædes feria sexta: ast eo anno cum littera Dominicalis esset in Januario et Februario G, XXVIII dies Januarii in ipsum Dominicum incidit; IX Februarii seu V Idus in feriam sextam. Nannii tamen versionem secutus Baronius, Martyres hos tabulis Ecclesiae Romanæ adscripsit V Kal. Februarii cum hoc elogio: Alexandriæ plurimorum Sanctorum Martyrum, qui hac ipsa die, factione Syriani Ducis Ariani, dum in Ecclesia synaximagerent, diverso mortis generesunt interempti.
PISMO ALEKSANDRINACA o pokolju svetih mučenika.
EPISTOLA ALEXANDRINORUM, de cæde sanctorum Martyrum.
Aleksandrijski puk Katoličke Crkve koja je pod najčasnijim biskupom Atanazijem. a Malo prije prosvjedovali smo zbog noćnoga upada koji smo pretrpjeli, kako mi tako i samb hram: premda u tome nije bilo potrebno svjedočanstvo o onome što je cijeli grad poznavao i poznaje. Tijela ubijenih, naime, bila su pronađena i javno izložena: jednako tako i oružje i lukovi u hramu kao da viču o zločinima koji su počinjeni. Ali ipak, budući da nas nakon naših svjedočanstavac presvijetli vojvoda Sirijan sve silom prisiljava da svojim svjedočanstvima potvrdimo kako nije bilo nikakve pobune i kako nitko nije ubijen (što je samo po sebi nimalo slab dokaz da se to nije dogodilo po odluci preblagoga cara Konstancija: jer se ne bi bojao svojih djela da ih je učinio po zapovijedi), on je doista nas kršćane koji smo mu dolazili s molbama da ne postupa nasilno niti da poriče učinjeno zapovjedio izudarati toljagama: time je obilno očitovao da je on bio začetnik noćnoga rata u crkvi; zbog svega toga što smo nabrojili, sada ponovno isto izjavljujemo ovim svjedočanstvom. Zatim, kad su neki putovali k najpobožnijem Augustu, zakleli smo svemogućim Bogom i spasenjem najpobožnijega cezara Konstancija prefekta Egiptad Maksima ie carske povjerenike da sve pripovjede najpobožnijem Augustu i presvijetlim prefektima postavljenima na vlast. Zakleli smo i sve brodovlasnike da sve to posvuda razglase i prenesu do ušiju najpobožnijega Augusta, ostalih prefekata i svih sudaca koji su na čelu pojedinih mjesta: kako bi rat vođen protiv Crkve posvuda postao poznat, i kako je u vrijeme Augusta Konstancija Sirijan dao pogubiti djevice i druge kao mučenike.
Populus Alexandrinus Catholicæ Ecclesiæ, quæ est sub Athanasio reverendissimo Episcopo. a Paullo ante protestati sumus de nocturna, quam passi sumus, tam nos quam ipsumb templum, invasione: tametsi in iis testimonio opus non fuit, quæ universa civitas cognita habuit et habet. Occisorum enim corpora reperta, et in publico exposita fuere: arma item et arcus in templo, scelera quæ facta sunt quasi vociferantur. Sed tamen quia post testimonia nostra,c Clarissimus Dux Syrianus vi nos omnes compellit, ut nullum tumultum factum fuisse, neque quemquam occisum esse, testimoniis nostris sibi adstipulemur; (quod ipsum non love argumentum est, ea non ex sententia humanissimi Imperatoris Constantii acta esse: non enim de factis suis metum concepisset, si ex mandato ea fecisset) qui quidem nos homines Christianos precibus ipsum convenientes, ne vi grassari, aut facta inficiari vellet, fustibus concidi jussit: quare abunde declaravit, belli nocturni in ecclesia se auctorem fuisse; propter ista omnia quæ recensuimus, nunc denuo eadem pro hoc testimonio dicimus. Deinde cum quidam ad pientissimum Augustum iter haberent, per Deum omnipotentem super salutem pientissimi Caesaris Constantii adjuravimus, Ægypti Præfectumd Maximum, ete Curiosos; ut omnia pientissimo Augusto et Clarissimis Præfectis, in potestate constitutis enarrarent. Adjuravimus quoque naucleros omnes, ut omnia ista ubique divulgarent, et ad aures religiosissimi Augusti, ceterosque Præfectos, et quotquot singulis locis Judices præsunt deferrent: ut bellum contra Ecclesiam gestum ubique innotesceret: et quod temporibus Augusti Constantii, Syrianus Virgines, aliosque mori Martyres fecerit.
2 Kad je, naime, svitao 9. veljače, to jest četrnaesti dan onoga mjeseca koji se naziva mehir, dok smo bdjeli u hramu i posvećivali se molitvi, budući da se u petak imalo slaviti bogoslužje, iznenada je u gluho doba noći banuo presvijetli vojvoda Sirijan s mnogimf legijama vojnika koji su nosili strijele, isukane mačeve i drugo slično oružje, ne bez kaciga i ostaloga naoružanja. Ondje je, dok smo mi bili posve udubljeni u molitve, za samoga čitanja svetih čitanja razbio vrata: a kad su vrata bila silom mnoštva otvorena, odmah su po njegovoj zapovijedi jedni počeli odapinjati strijele, a drugi vikati ratni poklič: u međuvremenu se čula velika buka oružja, a mačevi su bljeskali pri svjetlu svijeća: mnoge su djevice bile zgažene nogama i nalijetale jedna na drugu od straha pred vojnicima koji su provaljivali: muževi su probodeni strijelama padali; neki su od vojnika, okrenuti na borbu, svlačili djevice, kojima je strah i od najmanjega dodira bio teži od same smrti.g Biskup je za to vrijeme sjedio na prijestolju, potičući sve na molitvu. Vojvoda je pak raspoređivao bojne redove vojnika, vodeći sa sobom kao pratiocah pisara Hilarija, koji mu je ulijevao tu namisao, što je sam ishod događaja očitovao.
2 Illucescente enim quinto Idus Februarias die, hoc est decimo quarto mensis ejus qui Mechir dicitur, vigilantibus nobis in templo, et orationi vacantibus, eo quod synaxis Parasceves die celebranda esset; derepente per interpestam noctem Clarissimus Dux Syrianus, cum multisf legionibus militum, sagittas, strictosque enses, aliaque id genus tela gestantium, non sine galeis ceterisque armis, supervenit. Illic nobis plane precibus intentis, in ipsis recitationibus sacrarum lectionum januas fregit: foribusque vi multitudinis patefactis, statim ex illius edicto alii sagittas mittere, alii bellicum clamare occeperunt: magnus interea fragor armorum audiri, ensesque ad lucem candelarum micare: Virgines multæ calcibus elidi, et in sese mutuo formidine irruentium militum impingere: viri sagittis perfossi concidere; aliqui militum ad prælium versi Virgines denudare, quibus formido vel minimi tactus ipsa morte gravior erat.g Episcopus per id tempus sedebat in throno, omnes ad preces cohortans. Dux autem militum acies disponebat, comitem secum trahensh Hilarium Scribam, qui illi hanc mentem afflabat, quod ipse rerum exitus declaravit.
3 Biskup je pak, dok su ga vukli ovamo i onamo, gotovo bio rastrgan: on je, obamro od teške nesvjestice, dok su ga kao mrtva odvlačili, i kako njihovim djelovanjem više nigdje nije viđen, k ne znamo što se s njime dogodilo: zasigurno su mu na sve načine spremali smrt. Zatim, kad su vidjeli tolika tijela ubijenih ljudi, zapovjedili su vojnicima da ih sakriju na tajna mjesta. A najsvetije ubijene djevice, ondje ostavljene, pokopali su u grobnice; njima je u vrijeme najpobožnijega Konstancija pripala slava mučeništva. Nadalje, đakoni su u samome hramu bili premlaćivani udarcima i vezani okovima. I tu pokolj nije stao: nego je nakon tolikih zločina svatko po svojoj požudi, razbivši vrata, provaljivao, pretraživao skrovita mjesta i grabio, prodirući u ona mjesta u koja nije dopušteno ući svim kršćanima.
3 Episcopus autem, cum hinc illine i raperetur, pæne discerptus fuit: qui gravi animi deliquio stupescens, cum velut mortuus raperetur, et eorum opera jam nusquam compareat, k nescimus, quid de illo factum sit: certe illi necem omnibus modis moliti sunt. Deinde cum viderent tot occisorum hominum corpora, jusserunt milites ea in occultis abdere. Sanctissimas autem Virgines interfectas, ibidemque relictas, in monumentis sepelierunt, quibus laus martyrii temporibus religiosissimi Constantii obvenit. Diaconi porro in ipso templo plagis concidebantur, et vinculis constringebantur. Neque hic clades stetit: sed post tanta facinora, quisque pro libidine sua, fractis ostiis, irrumpebat, scrutabatur abdita rapiebatque ea loca penetrans, in quæ non omnibus Christianis fas est introire.
4 A zapovjednik grada Gorgonije to je, jer je bio nazočan, vidio vlastitim očima. Niti se smiju smatrati lakim dokazima ovoga neprijateljskog upada oružje, strijele i mačevi koje su u hramu ostavili oni koji su provalili, a koji još i sada vise u crkvi, tako da ne mogu poreći svoje zločine. Često je pak on slao l zapovjednika vojnih redova i vojskovođu da ih uklone. Ali mi smo mu to dosad uskratili, kako bi stvar svima postala poznata. Ako pak postoji vladareva odredba da se protiv nas provodi progon, svi smo spremni podnijeti mučeništvo: ako pak ne postoji, molimo prefekta Egipta Maksima i ostale poglavare da od vladara zatraže da se ubuduće takve stvari ne čine: i zaklinjemo da ove naše molbe dopru do njega, kako bismo postigli da im ne bude slobodno uvesti drugoga biskupa. Da se to ne bi dogodilo, odupirali smo se sve do smrti, želeći najčasnijega Atanazija, kojega nam je Bog dao od početka po nasljedstvu naših otaca, kojega je sam najpobožniji August Konstancije s pismima i prisegama poslao ovamo. Uzdamo se, naime, ako njegova pobožnost to dozna, da će samu stvar teško podnijeti i da neće učiniti ništa protiv prisege, nego da će zapovjediti da biskup Atanazije ostane s nama. Za određenih presvijetlih konzula nakon konzulata Arbeciona i m Lolijana, sedamnaestoga dana mjeseca mehira, što je 12. veljače. a Petar Nannius prevodi: „Već odavno.” Grčki ἤδη μέν, što ovdje valja prevesti „upravo sada” ili „malo prije”. Jer nakon što je pokolj izvršen četrnaestoga dana mjeseca mehira, istoga ili sljedećega dana uložen je prvi prosvjed, i zato mu Atanazije stavlja naslov διαμαρτυρία δευτέρα, „drugi prosvjed”: između kojega i prvoga, naime 15. i 16. mehira, vojvoda Sirijan ih je prisiljavao da niječu kako je itko bio ubijen: protiv te sile napisali su ovo pismo 17. istoga mjeseca.b Τὸ κυριακόν, hram posvećen štovanju Krista nazivali su stari, kao što smo rekli uz životopis sv. Antuna, br. 92, gdje Evagrije ovu riječ tumači kao Dominicum, što je možda tada bilo u uporabi kod Latina. Nannius prevodi templum Dominicum, a niže samo Dominicum. Smatra se da odatle Nijemci i Belgijanci hram nazivaju Kirche i Kercke, kako je gore primijećeno.c Sva se krivnja baca na Sirijana kako bi se pismo moglo donijeti caru: premda je iz njegova pisma Aleksandrincima, koje Atanazije navodi u svojoj obrani caru, poznato da je većina toga učinjena po njegovoj volji i zapovijedi. A u poslanici onima koji vode samački život o njemu piše ovako: „Kad je on učinio što god mu se svidjelo protiv crkava, kako italskih tako i smještenih drugdje, jedne protjeravši u progonstvo, druge silom privukavši na svoje mišljenje, proširivši posvuda po svemu strah od sebe, na Aleksandriju je izlio svoj bijes poput kuge itd.” d Atanazije u obrani caru Konstanciju piše da je zatražio neka barem ili sam Sirijan ili prefekt Egipta Maksim svojim pismom naloži što žele da učini. I ubrzo potom da je sav narod sa svećenicima od Sirijana, u vrijeme kad je ondje bio nazočan i prefekt Egipta Maksim, zatražio da ili pismom ili riječju objave što žele: ili da u međuvremenu ne uznemiruju crkve dok sam narod ne pošalje tebi poslanike o toj stvari.e Curiosus, koji se kod drugih naziva Palatinus po palači, a po kuriji Curiosus, kao po dvoru Aulicus. Tako se kod Atanazija u 2. obrani carev povjerenik Paladije naziva τὸν Αὐγούστου κουριῶσον.f Sv. Atanazije u obrani svoga bijega kaže: „Vojvoda vojske Sirijan upao je s više od pet tisuća ljudi, od kojih su jedni nosili oružje, drugi isukane mačeve, a drugi lukove, koplja i toljage; i okružio je crkvu vojnicima gotovo međusobno spojenih ruku, da nitko odande ne bi izišao ili umaknuo.” g Atanazije gore o sebi svjedoči ovako: „Ja sam, budući da sam smatrao nerazumnim napustiti puk u tolikoj nevolji, a ispravnijim da za druge preuzmem pogibelji, ostao sjediti na svojoj katedri, zapovjedivši đakonu da čita psalam: Jer je vječna ljubav njegova; te da nakon čitanja svatko ode kući.” h Ovoga Hilarija spominje Atanazije u obrani Konstanciju i u poslanici onima koji vode samački život. i Atanazije o svom bijegu kaže: „Kad se većina razišla, a ostali ih progonili, moji su me monasi i neki od klerika pri odlasku povukli sa sobom: i tako svjedočim istinu, prošli smo neozlijeđeni kroz vojnike, od kojih su jedni okruživali svetište, a drugi lutali po hramu, dok nam je Gospodin bio vođa i zaštitnik itd.” k Tako se čini da sv. Atanazije, kad je pisao obranu Konstanciju i o svom bijegu, još nije znao da je izvršen toliki pokolj njegovih; ali poslije, obaviješten o svemu, u poslanici onima koji vode samački život spominje ovaj prosvjed, kako smo rekli, i navodi te zločine i sramoćenje djevica. Sve je te rasprave tada napisao u pustinji: kamo piše caru da je pobjegao: „I već od tada boravim u samoći, ali ne bez pouzdanja da ću najprije pred Bogom, a zatim i pred tobom opravdati samoga sebe itd.” Niti je tada pohitao u Rim, što je napisano kod Metafrasta u njegovu životopisu.
4 Dux autem civitatis Gorgonius ista, quia præsens erat, suis oculis conspexit. Nec pro levi argumentis istius hostilis incursionis arma, sagittæ et gladii haberi debent, quæ in templo, ab illis qui irruperant, relicta fuere, quæ etiamnum in ecclesia pendent, adeo ut scelera sua inficiari nequeant. Sepe autem ille misit l ordinum militarium Præfectum et ductorem, ut ea tolleret. Verum id illi hactenus a nobis, ut res omnibus innotesceret, negatum fuit. Quod si edictum Principis est, ut persecutio in nos fleret, parati sumus omnes ad martyrium subeundum: sin minus, oramus Ægypti Præfectum Maximum, ceterosque Magistratus, ut a Principe postulent, ne talia in posterum committantur: obsecramusque, ut nostrae istæ preces ad eum perveniant, ut obtineamus, ne illis liberum fiat, alium Episcopum introducere. Quod ne fleret, usque ad mortem restitimus; Athanasium reverendissimum desirantes, quem Deus ab initio nobis dedit, secundum successionem Patrum nostrorum; quem ipse Constantius religiosissimus Augustus cum litteris juramentisque huc misit. Confidimus enim, si ejus pietas ista resciverit, eum rem ipsam indigne laturum, et nihil contra jusjurandum facturum esse; sed jussurum, ut Episcopus Athanasius nobiscum maneat. Illustrissimis Consulibus post Consulatum Arbetionis et m Lolliani designatis, septimo decimo die mensis Mechir, qui est pridie Idus Februarii.
a Petrus Nannius Jam pridem. Græce ἄδη μεν; quod hic jam nunc, seu paullo ante vertendum est. Nam cæde decimoquarto mensis Mechir peracta, eodem aut sequenti die prima protestatio facta est, ideoque huic ab Athanasio titulus præfigitur διαμαρτερία ἄνειπα, protestatio secunda: inler quam et priorem, nimirum 15 et 16 Mechir, cogebantur a Syriano Duce, negare cædem ullius factam esse: contra quam vim hanc epistolam scripterunt 17 ejusdem mensis.
b Ts χρεσθεν, templum Christi cultui dicatum appelarunt antiqui. liqui, ut diximus ad vitam S. Antonii nun. 92, ubi Evagrius hanc vocem interpretatur Dominicum, cujus forte tum usus apud Latinos erat. Nannius templum Dominicum, atque infra solum Dominicum veriti. Germanis ac Belgis hinc Kirche et Kercke templum dici existimatur, ut supra observatum.
c In Syrianum culpa omnis conjicitur, ut litteræ ad Imperatorem perferri posint: licet ejus arbitrio et jussu pleraque peracia esse constet ex ejus ad Alexandrinos litteris, quas recitat Athanasius in sua ad Imperatorem: apologia. Et in epistola ad solitariam vitam agentes de eo ita scribit: Cum ille quicquid libuit in Ecclesias tum Italicas tum alibi sitas designasset, aliis in exilium ejectis: aliis vi in suam seulentiam pertractis, ubique per omnia ipsius terrore diffuso, in Alexandriam furorem suum velut pestem evertit, etc.
d Athanasius in apologia ad Imperatorem Constantium, scribit se postulasse, ut saltem vel ipse Syrianus, vel Prefectus Ægypti Maximus, suo scripto injungeret, quod a se feri vellent. Et max omnes populos cum Presbyteris a Syriano, quo tempore ibi etiam aderat Maximus Ægypti Prefectus, postulasse, ut vel scripto vel verbo ederent, quid vellent: aut ne Ecclesias interea turbarent, dum ipsi populi legatos ea de re ad te mitterent.
e Curiosus, qui Palatinus aliis a palatio, a curia dictus, ut ab auta Aulicus. Ita apud Athanasium apologia 2, Palladius Imperatoris Curiosus, τὸν Αὐγούστου χουριάστες dicitur.
f S. Athanasius in apologia pro suga sua: Dux exercitus Syrianus ingessit se pluribus quam quinque millibus, quorum alii arma, alii strictos enses gestabant, alii arcus, Jacula, fustes; et ecclesiam militibus prope inter se consertis manibus, ne quisquam inde exiret aut elaberetur, cinxit.
g Athanasius supra de se ita testatur: Ego, cum in tanta tribulatione populos deserere absurdum putarem, et rectius esse ut pro aliis pericula susciperem, manebam sedens in cathedra mea, Diacono jusso ut Psalmum recitaret: Quoniam in seculum misericordia ejus; et post recitationem, quisque domum abiret.
h Meminit hujus Hilarii Athanasius in apologia ad Constantium, et epistola ad vitam solitariam agentes. i Athanasius de suga sua: Digressis plerisque, ceterisque eos persequentibus, monachi mei et nonnulli ex Clericis inter abeendum me secum abstraxerunt: atque ita testor veritatem, per milites, quorum alii sacrarium cingebant, alii per templum obberrabant, inoffenso transivimus, Domino duce et protectore, etc. k Ita S. Athanasius cum scriberet apologiam ad Constantium et de suga sua, videtur etiam ignorasse credem tantiam suorum factam esse; at post de omnibus certior factus, in epistola ad solitariam vitam agentes meminit hujus, ut diximus. protestationis, et hac scelera Virginumque contumeliam memorat. Scripsit hos traclatus omnes tum in eremo: quo se fugisse, ad Imperatorem scribit: Ac jam inde in solitudine versor. sed non sine fliducia mei primum apud Deum, deinde apud te excusandi, etc. Nec romam tum contendit, quod a Metaphrase in ejus vimi scriptum.
1 Grčki: τὸν τῆς τάξεως δήμιον, καὶ τὸν στρατηγόν. Nannius prevodi: „krvnika vojnih redova, zajedno s vojvodom”. m Grčko izdanje ima Κοιδιανοῦ, pogrešno.
1 Graxe, τὸν τὸς τάχεος δυνκμιον, αἰ τὸν εστρατεγγὸν. Nannius: Ordinum militarium carnificem, una cum Duce. m Editio Graca habet Κοιδιανοῦ, mendose.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.