Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 28. siječnja

O sv. Speu, ispovjedaocu

DE S. SPEO CONFESSORE

Karlu Velikomu pridružujemo Spea (možda bi tkogod smatrao da je ispravnije reći Spes); ne zato što bi nam bila istražena njegova dob, stalež, djela, dan rođenja za nebo ili prijenosa, nego zato što je u Aachenu, gdje se Karlo osobito štuje, nekoć počivao; zato ga i Molanus u djelu Natales SS. Belgii i mi donosimo 28. siječnja zajedno s Karlom. Ipak isti Molanus svjedoči da u Aachenu nema nikakve uspomene na njega, osim što se u popisu relikvija nalazi napisano ovako: „Prah relikvija sv. Spea, biskupa i mučenika.”

Carolo Magno Speum (Spem fortassis rectius dici existimet quispiam) subjungimus; non quia nobis hajus explorata sit ætas, conditio, res gestæ, natalis dies aut Translationis: sed quia Aquisgrani, ubi præcipua in veneratione Carolus est, quieverit aliquando; ideo et Molanus in Natalibus SS. Belgii, et nos, XXVIII Januarii cum Carolo cum damus. Testatur tamen idem Molanus, Aquisgrani nullam ejus exstare memoriam, nisi quod in indiculo reliquiarum ita scriptum reperiatur: Pulveres reliquiarum S. Spei Episcopi et Martyris.

2 Ispovjedaocem, a ne mučenikom ni biskupom, naziva ga Lambert iz Hersfelda, koji svjedoči da je u njegovo vrijeme, naime 1072. godine, Henrik IV. odnio relikvije sv. Spea u Harzburg, a da ih je dvije godine poslije, kad je Harzburg bio razoren, neki susjedni opat prenio u svoj samostan. Harzburg, ili Hartzburg, nekima Hercinoburgum, gradić je udaljen dvije milje od Goslara, gotovo na samim granicama biskupije Hildesheim. Njega je nakon smrti Henrika III. sagradio ili utvrdio Henrik, kao i mnoge druge utvrde koje isti autor nabraja, više radi tlačenja negoli radi održavanja u vjernosti Sasa i drugih susjednih naroda. O njemu Oton iz Freisinga u djelu De gestis Friderici Imperatoris, knj. 1, pogl. 4, kaže: „Neka utvrda, nazvana Harzburg, utemeljena od cara na ulazu u pokrajinu na najutvrđenijem mjestu radi napadanja istoga naroda.”

2 Confessorem, non Martyrem nec Episcopum, cum appellat Lambertus Scafnaburgensis qui suo tempore, anno videlicet 1072, Hartesburgum asportatas ab Henrico IV testatur, at biennio post Hartesburgo exciso a vicino quopiam Abbate ad suum caenobium delatas S. Spei reliquias. Est Hartesburgum, sive Hartzburgum, quibusdam Hercinoburgum, oppidum Goslaria duobus milliaribus distans, ad ipsos fere Hildesheimiensis diaccesis limites. Id ab Henrico post mortem Henri III extructum munitumve, uti et alia complura quæ idem Auctor recenset, ad opprimendos magis quam continendos in fide Saxones, aliosque finitimos populos. De eo Otto Frisingen. de gestis Frederici Imper. lib. 1, cap. 4. Castrum quoddam, Harzburg dictum, ad ejusdem gentis oppugnationem, ab Imperatore in ingressu provinciæ in loco munitissimo fundatum.

3 Ovamo su dakle 1072. godine donesene relikvije sv. Spea; tako kaže Lambert: „Kralj je pošao u Aachen, ondje uzeo sv. Spea ispovjedaoca, ruku pravednoga Šimuna, o kojemu je spomen u Evanđelju, glavu Anastazija, monaha i mučenika, te relikvije drugih svetaca, i prenio ih u Harzburg.” O Šimunu Pravedniku govorit ćemo 8. listopada, a govorili smo 22. siječnja o sv. Anastaziju mučeniku. Čini se da je njihove relikvije u Aachen donio Karlo Veliki, koji je onamo sabrao golemo i posve divljenja vrijedno blago svetih relikvija: ondje se i danas nalaze i svake se sedme godine javno pokazuju, uz slavan stjecaj naroda, preslavni ostaci nebesnika: ali su mnoge odvezene drugamo od kraljeva i careva, kako ovim i drugim primjerima poučava Beka u 9. poglavlju.

3 Huc ergo S. Spei reliquiæ allatæ an. 1072, ita Lambertus: Rex Aquasgrani profectus, S. Speum Confessorem, et brachium justi Simeonis, cujus mentio est in Evangelio, et caput Anastasii monachi et Martyris, aliorumque Sanctorum reliquias ibi accepit, atque in Hartesburg transtulit. De Simeone Justo agemus VIII Octobris, egimus XXII Januarii de S. Anastasio Martyre. Horum pignora videntur a Carolo Magno Aquasgrani allata; qui ingentem planeque admirabilem sacrarum reliquiarum thesaurum isthuc congessit: extant ibi etiamnum, et septimo quoque anno publice ostenduntur, celebri populorum concursu, præclaræ Cælitum exuviæ: sed multæ alio avectæ a Regibus et Cæsaribus, ut hoc aliisque exemplis docet Beka cap. 9.

4 Smatramo da se sv. Speo, budući da o njemu ništa nije istraženo drugdje, može ubrojiti među one čije je relikvije Karlo donio u Aachen iz Italije. A bit će možda i onih koji će posumnjati da je Speo zapravo Spes, biskup Spoleta, čiji rođendan za nebo pada na 23. studenoga, premda se svetkovina prebacuje na XXIX., kako svjedoči Ferrari; ili svakako onaj opat iz Norcije, o kojemu govori sv. Grgur u 4. knjizi djela Dialogi, pogl. 10, i martirologiji 28. ožujka.

4 S. Speum, quia nihil de eo aliunde exploratum, inter eos censeri posse existimamus, quorum reliquias Carolus Aquasgrani ex Italia attulit. Et erit fortassis qui suspicetur Speum esse, sive Spem. Episcopum Spoletinum, cujus natalis in XXIII Novembris incidit, licet solennitas in XXIX rejiciatur, Ferrario teste; vel certe Abbatem illum Nursinum, de quo S. Gregorius lib. 4, Dial. cap. 10 et Martyrologia XXVIII Martii.

5 Kojom su prigodom one relikvije odnesene iz Harzburga, pripovijeda isti pisac iz Hersfelda pod 1073. godinom: „U to su vrijeme”, kaže, „oni koji su bili u Harzburgu počinili mnoga i glasovita djela vojničke drskosti. Često su, naime, provaljivali, pljačkali u susjednim krajevima i činili nemala krvoprolića među ljudima, te bi se, prije negoli bi se Sasi mogli u velikom broju okupiti da odbiju silu, povukli u utvrdu. A osobito su bili pogubni za stanovnike Goslara zbog blizine. Veoma mnoge su, naime, od njih pobili, njihova su dobra koja bi se našla izvan grada čestim upadima pustošili, a trgovce stranih naroda iz straha da ne izgube život sprječavali da onamo dovoze uobičajenu robu.”

5 Qua occasione asportatæ sint Hartesburgo reliquiæ illæ, narrat idem Schafnaburgensis an. 1073. Ea tempestate, inquit, hi qui in Hartesburg erant, multa et præclara militaris audaciæ facinora fecerunt. Nam sæpenumero erumpentes, prædas in vicinis regionibus, et strages hominum non modicas agebant, et priusquam Saxones ad vim arcendam frequentes confluere possent, se in castellum receperant. Maxime autem Goslariensibus propter viciniam exitiales erant. Plurimos enim eorum peremerunt, et bona eorum, quæ extra villam reperta fuissent, crebra incursione populabantur, et mercatores exterarum gentium, ne consuetas merces eo conferrent, metu vitæ amittendæ inhibebant.

6 Zbog te se vojničke drskosti dakle dogodilo da je, premda su se Sasi bili pomirili s carem, novom urotom gotovo seljačkoga puka 1074. godine utvrda bila razorena, što isti autor ovako spominje: „Nadalje, puk Saksonije, osobito onaj koji je nastanjivao seoca susjedna utvrdi Harzburgu, silno je uvrijedilo to što su u Harzburgu bile sačuvane ikakve relikvije: i smatrali su da tolikim naporima ništa nije učinjeno dok god stoji i netaknuta je utvrda koja je bila glava i početak svih poraza koje su pretrpjeli, i koja je nekoć najbogatija imanja okolnoga kraja sada pretvorila u užas i pustoš: da kralj nije iskazao čast božanskom štovanju, nego je pod izlikom vjere tražio zaštitu za svoju okrutnost; kako bi, naime, kad se nakon kratka vremena obnovi rat, pošto sasima splasne ovaj gnjev, imao mjesto kamo će ponovno sigurno smjestiti svoje vojnike za uništenje Saksonije; i tada bi se tim okrutnije oborio na pobijeđene što sada odlazi razjareniji sretnim uspjesima Sasa. Šireći to uzajamno neobuzdanim povicima, raspalili su se na veliku divljačnost. Stoga trećega dana nakon što je kralj otišao, bez znanja i savjeta knezova, skupivši se u gomilu, provale u Harzburg, ono što je preostalo od zidina sruše iz temelja, kamenje razbacaju nadaleko i naširoko; isto učine i s ostalim građevinama koje je blagost knezova bila sačuvala netaknutima; crkvu, koja je u međuvremenu radi ubrzanja posla bila najelegantnije sagrađena od drva, zapale, riznice razore, oltare razbiju. Naposljetku, da kralju ne bi preostala nikakva prilika za obnovu utvrde, iskopaju njegova sina i brata, koje je on ondje bio pokopao kako bi omilio mjesto sunarodnjacima: i čine sve koliko mogu da sravnjeno brdo ubuduće ne bi moglo pružiti nikakvu pogodnost za vođenje rata. Relikvije svetaca, koje su bile izvađene iz razbijenih oltara, i iskopana tijela pokojnika, opat koji je u pravi čas naišao iz susjednoga samostana oteo je razbješnjelom puku i s čašću prenio u svoj samostan.”

6 Hac ergo militari insolentia factum est, ut licet reconciliati cum Imperatore Saxones essent, nova tamen rusticanæ fere plebis conjuratione an. 1074, excisum sit castellum, quod ita idem auctor commemorat: Porro vulgus Saxoniæ, id potissimum quod contiguas castello Hartesburg villulas incolebat, vehementer offenderat, quod in Hartesburg ullæ servatæ essent reliquiæ: nec quicquam tantis laboribus actum putabant, stante atque incolumi castello, quod omnium cladium, quas acceperant, caput principiumque extitisset; et quod circumjacentis regionis opulentissimas quondam villas, nunc in horrorem vastamque solitudinem redegisset: non detulisse Regem cultui divino, sed sub prætextu religionis, crudelitatis suæ patrocinium quæsisse; ut scilicet, instaurato post modicum bello, cum hæc ira Saxonibus deferbuisset, locum habeat, ubi milites suos rursus ad eversionem Saxoniæ tuto recipiat; et tunc tanto victis incumbat infestior, quanto nunc discedat Saxonum lætis successibus efferatior. Hæc vicissim intemperatis clamoribus serendo, in magnam se ferocitatem inflammarunt. Igitur tertio die postquam Rex abscesserat, insciis inconsultisque Principibus, facto grege, in Hartesburg irruunt, quod residuum erat murorum a fundamento dejiciunt, lapides longe lateque dispergunt; ceteris ædificiis, quæ indulgentia Principum integra servaverat, idem faciunt; ecclesiam, quæ accelerandi operis studio interim lignis elegantissime constructa fuerat, incendunt, thesauros diruunt, altaria confringunt. Postremo, ne qua Regi instaurandi castelli occasione reliqua esset, filium ejus et fratrem, quos ille, ad gratificandum popularibus locum, ibi tumulaverant, effodiunt: aguntque omnia quantum possunt, ne administrando bello deinceps, mons complanatus, ullam præstare possit opportunitatem. Reliquias Sanctorum, quæ effractis altaribus erutæ fuerant, et effossa defunctorum corpora. Abbas ex vicino cenobio opportune superveniens, furenti vulgo eripuit, atque in suum monasterium cum honore transvexit.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

28. siječnja Kalendar godine