Progon koji je buknuo u Tebaidi za vladavine Dioklecijana uresio je mnoge palmom mučeništva, kao što je drugdje spomenuto. Među njima Metafrast kao prvake ubraja Askla i Leonidu u Djelima sv. Filemona, Apolonija, Arijana i drugih, koja su zajedno s borbama Leukija, Tirza i Kalinika podnesenima pod Decijem, a u latinskom prijevodu Gencijana Herveta, čitaju 14. prosinca kod Lipomana i Surija. Ondje o Leonidi i Asklu stoji: „Dioklecijan tiranski zauzima Rimsko Carstvo; ponovno se pak u sve krajeve šalje edikt da ili svi budu s njime dionici bezbožnosti, ili podnesu smrtnu kaznu. Arijan dakle, koji je tada bio namjesnik Tebaide, nimalo ne oklijevajući, čim je uhvatio Askla i Leonidu, koji su štovali i čuvali pobožnost, podvrgava ih mnogim i velikim mukama, a zatim ih i najokrutnije lišava života.”
Excitata in Thebaide, Diocletiano imperante, persecutio, complures martyrii palma decoravit, ut alibi memoratum. In his principes Asclas et Leonides a Metaphraste cententur in Actis SS. Philemonis, Apollonii, Arriani et aliorum, quæ una cum Leucii, Thyrsi, Callinici certaminibus sub Decio exanthlatis conjuncta, a Gentiano Herveto Latine reddita, XIV Decembris apud Lipomanum ac Surium leguntur. Hic de Leonide et Ascla: Diocletianus tyrannice Romanum invadit imperium: edictum autem rursus mittitur in omnes partes, ut vel omnes sint cum eo participes impietatis, aut poenam mortis subeant. Arrianus ergo, qui tunc erat Præses Thebaidis, nihil cunctatus, cum mox Asclam et Leoniden accepisset, qui colebant et tuebantur pietatem, eos multis et magnis subjicit tormentis: deinde etiam acerbissime eos a vita liberat.
2 Koje su to muke bile, može se vidjeti iz Acta Asclæ, koja smo donijeli 23. siječnja iz više rukopisa. Ondje se doduše Leonida ne spominje; ali isti je pisac Metafrast svjedok da je bio Asklov drug, jer se kod njega Arijan ovako obraća Filemonu: „Zar nisi maloprije vidio kakve su i kolike kazne pretrpjeli Asklo i Leonida, a zatim su bili i osuđeni na smrt?” „Upravo to”, odgovara Filemon, „bilo mi je povod koji me potaknuo na mučeništvo, što su se Asklo i Leonida tako maloprije borili za Krista; i odatle sam primio nauk najveće strpljivosti i dokaz hrabrosti. A uostalom i čudo koje su oni nedavno pokazali na onoj tvojoj lađi, kad su je zaustavili nasred riječnoga korita, koga ne bi navelo da se pripravi na preuzimanje borbe za pobožnost?”
2 Quæ ea tormenta fuerint, ex Asclæ perspicere Actis licet, quæ XXIII Januarii ex pluribus MSS. dedimus. Nulla quidem isthic Leonidæ mentio; at socium Asclæ fuisse auctor idem est Metaphrastes, apud quem Arrianus ita Philemonem alloquitur: Non vidisti paullo ante, qualia et quam multa perpessi supplicia Asclas et Leonides, deinde etiam morte fuere condemnati? Hoc ipsum, respondet Philemon, fuit mihi occasio, quæ me impulit ad martyrium, quod Asclas et Leonides sic paullo ante decertarunt propter Christum: et maximæ tolerantiae hinc percepi doctrinam, et argumentum fortitudinis. Et alioqui miraculum, quod in navi illa tua illi nuper ostenderunt, quam cum per medium fluminis alveum stiterunt, quos non induxerit ut se parent ad suscipiendum certamen pro pietate?
3 Pripovijeda se da je to čudo učinio Asklo u svojim Djelima, kad je strahovito rastrgan na obali rijeke, ne mogavši stajati zbog svježih rana, gol ležao na zemlji. A nakon što je bio spaljivan bakljama, privezan je za kamen i bačen u rijeku. No, Božjom voljom, donesen je na obalu te su ga kršćani zajedno s kamenom pokopali u miru. Je li istom vrstom pogubljenja preminuo sv. Leonida, nipošto nam nije poznato. Svakako je obojici iskazan isti pokop. Jer, kao što piše isti Metafrast, kad su pobožnici relikvije sv. Filemona i Apolonija, kako je i dolikovalo, držali u časti i položili ih zajedno sa svetim Kristovim mučenicima Asklom i Leonidom, namjesnik Arijan uze prah i namaza oslijepljeno oko govoreći: „U tvoje ime, Isuse Kriste, zbog kojega su ovi dragovoljno izabrali smrt, stavljam prah na svoje oko, i ako ponovno progledam, i ja ću sam reći da nema drugoga Boga osim tebe.” Kad je to rekao, odmah je zadobio dvostruko ozdravljenje, naime i oka i duše... Zatim, uzevši skupocjena platna s mnogo miomirisa, s mnogim drugima i dvojicom biskupa ponovno dođe k škrinjama svetaca te njihove časne relikvije vjerno i pobožno pokri zemljom. Stoga uhićen, za osamsto novčića otkupi sebi dopuštenje da nakratko pristupi relikvijama mučenika. Kad je dakle dobivši dopuštenje pristupio, molio je, padao ničice, zaklinjao, grlio prah i molio da mu pomognu u borbi; tu je pomoć i iskusio, te je zatim s četvoricom tjelesnih stražara bačen u more i zadobio slavu mučeništva. Njihova je tijela dupin donio na obalu, a njegove su sluge božanskim glasom dobile zapovijed da ih časno polože zajedno s Asklom i Leonidom; kad su to učinili, svakodnevno su ubirali obilne plodove čudesa.
3 Hoc miraculum ab Ascla in ejus Actis patratum narratur, cum fæde laniatus super oram fluminis, propter recentes placas stare non valens, nudus jacebat in terra. At post lampadibus exustus lapidi alligatus, in flumen projectus est. Verum delatus, Deo volente, ad ripam, a Christianis cum lapide sepultus est in pace. An eodem supplicii genere occubuerit S. Leonides haudquaquam nobis compertum. Eadem certe sepultura utrisque impensa. Nam ut idem scribit Metaphrastes, cum reliquiæ SS. Philemonis et Apollonii fuissent, ut par erat, a priis habitæ in honore, et cum Ascla et Leonida divinis Christi Martyribus depositæ, Ar- rianus rianus Præses sublato pulvere inungit oculum excecatum. In nomine tuo Jesu Christe, dicens propter quem isti mortem sua sponte elegerunt, impono pulverem meo oculo, et si rursus adspexero, ipse quoque dicam non esse alium Deum præter te. Hæc cum dixisset, statim duplicem invenit curationem, nempe et oculi et animæ..... Deinde cum pretiosas accepisset sindones, cum multis aromatibus, cum multis aliis et duobus Episcopis rursus venit ad thecas Sanctorum, et horum venerandas reliquias fideliter simul et pie terra tegit. Qui ideo comprehensus, nummis emit octingentis, ut parvo tempore sibi liceret accedere ad reliquias Martyrum. Cum ergo data facultate accessisset, rogabat, pronus cadebat, supplicabat, pulverem amplectebatur, et precabatur, ut ei opem ferrent in certamine: quum expertus est, et dein cum quatuor Protectoribus in mare projectus, martyrii gloriam adeptus. Eorum corpora a delphino ad littus delata, voce divina jussi sunt ejus famuli cum Ascla et Leonida honorifice deponere: quod cum feccissent, uberes fructus miraculorum quotidie collegerunt.
4 Sv. Filemon, Apolonije, Arijan, Teotih i druga trojica tjelesnih stražara časte se kod Latina 8. ožujka, a kod Grka zajedno sa sv. Leukijem, Tirzom i Kalinikom 14. prosinca. Čudno je što oni nigdje ne spominju sv. Askla i Leonidu ni u menejima, ni u antologiju, ni u menologiju ili horologiju, niti naposljetku kod Maksima Kiteranina ili u drugim obrednim kalendarima. Baronije u djelu Notationes uz ovaj dan kaže da Grci ovoga dana slave spomen sv. Leonide i drugova te da među njih ubrajaju mučenika Askla, ali ne navodi u kojim to knjigama Grci predaju. Ipak je i za ovaj dan unio u Martyrologium Romanum: „U Tebaidi svetih mučenika Leonide i drugova, koji su u vrijeme Dioklecijana zadobili palmu mučeništva.” Ponovno govori o Leonidi u 3. svesku, za godinu Kristovu 310, br. 24, kao da je poginuo u Maksiminovu progonu, dok Djela spomenutih drugova jednoglasno tvrde da je okrunjen mučeništvom pod Dioklecijanom.
4 Coluntur SS. Philemon, Apollonius. Arrianus, Theotychus et alii tres Protectores, VIII Martii a Latinis, a Gracis vero cum SS. Leucio, Thyrso et Callinico XIV Decembris. Admirum estab his nusquam referri SS. Asclam et Leoniden neque in Menæis, neque in Anthologio aut Menologio aut Horologio, nec denique apud Maximum Cythereum, aut in aliis fastis ritualibus. Baronius in Notationibus ad hunc diem ait hæc die agere Græcos de S. Leonide et sociis, et adnumerare inter eos Asclam Martyrem, sed quibus in libris id Græci tradant non exprimit. Inscripsit tamen Martyrologio Romano etiam hoc dic: In Thebaide sanctorum Martyrum Leonidis et sociorum, qui tempore Diocletiani palmam martyrii sunt assecuti. Agit iterum de Leonide tom. 3, an. Ch. 310, num. 24, quasi in persecutione Maximini occubuerit, cum Acta prædictorum sociorum, unanimi consensu sub Diocletiano coronatum martyrio asserant.
5 Drugi slave Leonidu na ožujakove kalende, kojega dana rukopisni martirologiji sv. Lamberta iz Liègea i sv. Donacijana iz Bruggea, te tiskani kölnski i njemački bilježe: „U gradu Antinoju muka bl. Leonide mučenika.”
5 Alii Leoniden Kalendis Martii celebrant, quo die Martyrologia MSS. Leodiense S. Lamberti et Brugense S. Donatiani, excusa Coloniense et Germanicum: Apud urbem Antinoum passio B. Leonidis Martyris.
Slijedi Molanus, koji u drugom izdanju djela Additiones ad Usuardum na rubu navodi Acta S. Thyrsi. Ondje ih spominju također Maurolico, Adon, rukopis samostana sv. Lovre u Liègeu, rukopis Družbe Isusove u Antwerpenu koji nosi Bedino ime, te rukopis Florarium: „U gradu Antinoju muka bl. Leonide, kojega je isti sudac kao i sv. Askla pogubio različitim mukama.” U djelu Martyrologium Germanicum dodaje se drugi Leonida, aleksandrijski mučenik, otac Origenov; obojica su ovdje pomiješana u rukopisnom bruxelleskom martirologiju; o onome ćemo govoriti 22. travnja.
Sequitur Molanus, qui in secunda editione Additionum ad Usuardum citat in margine Acta S. Thyrsi. Refert eos isthic quoque Maurolycus, Ado, MS. cænobii S. Laurentii Leodii, MS. Societatis Jesu Antverpiæ, Bedæ præferens nomen, MS. Florarium: Apud urbem Antinoum passio B. Leonidis, qui ab eodem judice, quo S. Asclas, variis suppliciis interemptus est. In Martyrologio Germanico subjungitur alter Leonides Martyr Alexandrinus, parens Origenis: est uterque hic confusus in Martyrologio MS. Bruzellensi: de illo agemus XXII Aprilis.
6 Toliko o Leonidi; ali tko su drugovi? U Djelima se poimence navodi samo Asklo, koji se štuje 23. siječnja. U francuskom martirologiju izdanom u Liègeu za ovaj 28. siječnja stoji ovo: „U Tebaidi sv. Asklo, Leonida, Filemon, Apolonije i njihovi drugovi. Podnijeli su mučeništvo pod carem Dioklecijanom.” Ali u istom martirologiju navodi se da su u Antinoju trpjeli Asklo 23. siječnja, a Filemon i Apolonije 8. ožujka, koji nisu imali drugove u mučeništvu, nego samo u okovima. Tako Metafrast, nakon što je ispripovjedio smrt sv. Askla i Leonide, piše: „Nakon što su oni dovršili mučeništvo, zapovijeda da se uhite i svi kršćani koji bijahu u gradu, a osobito oni koji su se nad drugima isticali pobožnošću, te da se pred njega postave sprave za mučenje, a zatim da i sam bude priveden pred njegovo lice. Kad je to najbrže učinjeno, on s oholim licem, a još oholijim duhom reče: „Ovo je u vašoj ruci, i ovu stvar prepuštamo vašoj vlasti: da ili prinoseći žrtvu živite sigurno i slobodno, ili, ako se ne pokorite, budete predani različitim mukama, a zatim i smrti.” Kad je to namjesnik rekao i odmah im bile pokazane muke, trideset i sedam muževa, muževa nepobjedivih i odlukama i duhom, rugajući se onome što se govorilo, prezirući sve što se vidjelo i uzajamno se hrabreći (rekavši samo ovo: „Ne samo nego živjeti bezbožno, nego i nego provoditi život ispravno u pobožnosti, bolje je za nju umrijeti”), uskaču usred pogibelji i posve prigrabljuju trenutak.” Od njih je samo Apolonije zadobio palmu mučeništva; ostala trideset i šestorica bila su bačena u tamnicu, a za njih se niže kaže da ih je namjesnik Arijan, obraćen na Kristovu vjeru, oslobodio okova.
6 Hactenus de Leonide; at socii qui? Solus in Actis Asclas nominatur, qui XXIII Januarii colitur. In Martyrologio Gallico Leodii edito ista habentur hoc XXVIII Januarii: In Thebaide, SS. Asclas, Leonides, Philemon, Apollonius, et illorum socii. Sub Diocletiano Imperatore martyrium subierunt. Ast in eodem Martyrologio Antinoi passi referuntur Asclas XXIII Januarii, Philemon et Apollonius VIII Martii, qui socios non habuere martyrii, sed vinculorum dumtarat. Ita Metaphrastes relata nece SS. Asclæ et Leonidæ: Postquam vero peractum fuit ab illis martyrium jubet etiam omnes comprehendi Christianos, qui erant in civitate, et maxime qui erant aliis pietate magis insignes, et ante ipsum quidem poni instrumenta suppliciorum, deinde ipsum quoque sisti ante illius faciem. Quæ cum celerrime facta essent, ipse superbo quidem vultu, superbiore autem spiritu. Hoc est, inquit in manu vestra, et hanc rem vestræ potestati permittimus, ut vel sacrificantes secure vivatis et libere; aut, si non pareatis, variis dedamini suppliciis, et deinde etiam morti. Hæc cum dixisset Præses, et continuo eis tormenta fuissent ostensa, viri numero triginta et septem, viri et sententiis invicti et animis, ea quæ dicebantur, irridentes, quæ cernebantur omnia despicientes. et sibi invicem animum addentes, (cum hoc solum dixissent: Non solum quam impie vivere, sed etiam quam recte in pietate vitam degere; pro ipsa mori esse satius) in media prosiliunt pericula et tempus omnino arripiunt. Ex is solus Apollonius martyrii palmam adeptus est; reliquis triginta sex carceri inclusis, quos et vinculis relaxasse infra dicitur Arrianus Præses ad fidem Christis conversus.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.