Banyoles je samostan biskupije Girone, koji stanovnici pučki nazivaju Bañoles ili Banyoles, posvećen Bogorodici Djevici Mariji i sv. Stjepanu Prvomučeniku. Ondje se 27. siječnja štuje sv. Emerije, ili Amerije, odnosno Emerej, utemeljitelj toga samostana, kojega Katalonci nazivaju Sant Mer. Njegova pak majka Kandida, ili, kako pišu Domènec i neki drugi, Kandija, uživa osobito štovanje u selu koje se naziva župa sv. Stjepana de Guialbes, u istoj biskupiji Girone; a ondje je i pokopano tijelo sv. Emerija, u nimalo veličanstvenoj kapelici.
2 Njihov je rođendan za nebo u svoj martirologij, odnosno novi katalog svetaca, Ferrari na ovaj dan upisao ovako: „Kod Girone u Španjolskoj sv. Emerija, opata iz Banyolesa. Na istome mjestu sv. Kandide, majke spomenutoga sv. Emerija.” Hugo Ménard u Benediktinskom martirologiju: „U Španjolskoj sv. Emereja opata.” Spominje ga i Saussay u Galikanskom martirologiju, s opširnijom pohvalom.
3 Životopis sv. Emerija poslao nam je iz Zaragoze Petar Castelarnau, svećenik naše Družbe, najljubazniji muž, prepisan iz staroga kodeksa, ali na mnogim mjestima, kako nagađamo, okrnjen. Isti na španjolskom jeziku navodi Vinko Antun Domènec u 2. knjizi djela De Sanctis Catalaniæ, iz staroga rukopisa crkve, odnosno kapelice sv. Emerija u župi Guialbes. Sažetak životopisa donosi Hugo Ménard u 2. knjizi djela Observationes i Antun Yepes u 3. svesku djela Chronic. Ord. S. Benedicti, 3. stoljeće, pod godinom 778., gdje o ovom životopisu ovako sudi: „Posve je vrijedan čitanja ako se izostave neka čudesa i neuobičajena, posve zapanjujuća znamenja, za kojima je onaj pisac (Domènec) revno posezao; hvalim njegovu marljivost, ali bih želio da je odvojio neke stvari pronađene u starim zbirkama zvanima Flores Sanctorum, u kojima se pouzdano posvuda miješa s apokrifnim.” Toliko on, a da je to posve istinito, priznat će svatko tko ovaj životopis provjeri prema vjerodostojnosti starih pisaca. Jer (da mimoiđemo to što većina drži da je postojao samo jedan španjolski pohod Karla Velikoga, premda neki misle drukčije) kakvo je to pripovijedanje da je on sedam godina opsjedao Carcassonne? Ili da je grad koji je proslavljen u spisima Plinija, Ptolemeja i drugih starih pisaca dobio ime tek u doba Karla? To je preuzeto iz bajkovitoga pisca koji se naziva Philumena, kako svjedoči Vilim Catel u 3. knjizi djela Historiæ Galliæ Narbonensis, gdje pobija njegove izmišljotine, premda na drugome mjestu priznaje da je Maur Zema, ili Zama, oko godine Kristove 721., u doba Karla Martela, zajedno s Narbonneom zauzeo Carcassonne.
Život iz rukopisa.
U ono vrijeme, kad je nastalo veliko progonstvo među kršćanskim narodom, za kraljevanjaa Karla, kralja Galije, ustali su najbezbožniji pogani koji su se gnušali svega što pripada kršćanskim narodima; toliko su naime nadaleko i naširoko zauzeli svu zemlju da se nisu ustručavali nikoga od kršćana predati smrti. Dok su dakle to i slično činili iz dana u dan,b došli su javiti kralju govoreći i tugujući: „Čuj, gospodaru, i ne prezri riječi svojih slugu, jer su nedavno ustali pogani i sve naše svode na ništa; ustani i dođi osloboditi narod Gospodnji iz njihovih ruku.” Ustade dakle kralj sa svojom vojskom i iziđe ususret protiv pogana te ih je progonio, ali im ipak nije mogao ništa oduzeti. Ratovali su dakle svakodnevno, ali nisu mogli izvojevati pobjedu, nego im je odozgo zapovjeđeno da prestanu ratovati dok im Bog ne preda pomoć.
2 Bijaše uc onome gradu neki plemić, pobožan čovjek po imenud Baldivije, sa svojom suprugom Kandidom, kojima je narav uskratila porod. Jednoga im se pak dana ukazao anđeo Gospodnji govoreći im: „Ustanite, pripravite sebe i svoje domove: vidio je Bog vaše jadikovke; sjedinite se međusobno, jer ćete roditi sina.” Povjerovali su nedužni supružnici i učinili prema riječi Gospodnjoj, te je Kandida začela. Kad je dakle začela, vidjela je jedne noći u viđenju da iz njezina lijevog stopala izlazi mladica loze, koja je, dok je rasla zbog svoje bujnosti, prekrivala cijelu zemlju; pod njom se također činilo da počiva golubica s neba. Vidjela je potom po drugome viđenju svijetlu svjetlost kako izlazi iz nje same, blistajući prevelikim sjajem, koju je uzeo anđeo Gospodnji i odnio na nebesa. Vidjela je zatim po trećemu viđenju da k njoj dolazi Bogorodica Djevica Marija govoreći: „Ne boj se, jer sam zamolila svoga Sina da rodiš porod.”
3 Ujutro dakle, kad je ustala i kad su se navršili dani poroda, trudila se i rodila: Kandida je nazvala sina imenom koje mu je pripalo. Rastao je dakle otac Emerije, ispunjen božanskom milošću, i ue trenu je prispio do zrele dobi. Njegov se pak otac radovao časti vojništva, kako bi se svojim sjajem tako pokazao dragim gradu. Njemu svetac reče: „Oče moj, ako sam ti drag, zaklinjem te Bogom da ne priječiš moj duh, jer ljubim jedino Gospodina Isusa Krista, komu želim steći vojništvo, komu služim i želim dovršiti dostojan život.” Kad je to sin iznio, srdit i ujedno uznemiren, otac je naricao govoreći: „Zar sam išta rodio? Jao meni, što ću činiti nemajući baštinika koji će ubuduće upravljati mnome i mojim domom?”
4 Od toga časa dakle, bojeći se već da ne bude prisiljen pokoriti se očevoj volji, napušta grad, odlazeći u špilje pustinje zajedno s drugom Patricijem, gdje je, ostajući sam, provodio siromašan život s ubogima. Što je čudno? Nije želio ugoditi ni svijetu, ni ocu, ni slavi sadašnjega vijeka, nego jedino Bogu; on je danju i noću želio moliti da bi bolje prošao ovim životom. Naposljetku je objavljeno / kralju gospodaru da ustane protiv pogana i povede sa sobom Emerija, kojega mu je Gospodin dao u pomoć. Opaše se dakle kralj i sav njegov dom, dok je Emerije išao pred njima, protiv samih pogana... koji iz grada u grad...
5 Dogodilo se pak da su jednoga dana, boraveći u pustinji, mnogi malaksali od gladi i umrli. Kad su dakle pomrli... pobožni muž Emerije od boli zaiska kruha od Gospodina našega Isusa Krista, odakle bi se mogla nasititi ona družina koja mu je bila predana. Uslišao je pak Bog molitvu svoga sluge i poslao im kruhove kao prirodne; okrijepivši se njima, ustade od molitve, i ponovno stupivši na molitvu zamoli Gospodina Isusa Krista da sami mrtvi uskrsnu. Uskrisio ih je... zazvavši... slavili su Gospodina koji je imao takvu moć.
6 I dogodilo se jednoga dana da su došli u grad zvan Querquens, i kralj ga je držao pod opsadomg sedam godina, a posljednjih se godina kralj htio podići od grada sa svom svojom družinom, želeći poći u pokrajinu Kataloniju. Dok je spomenuti gospodin kralj polazio, sv. Emerije upravi svoje oči prema gradu,h i povika snažnim glasom te reče: „O kralju, dođi u Querquenssonu!” I tada se vratio, pošao prema gradu i osvojio ga: od toga je časa taj grad nazvan Querquenssona. Išli su iz mjesta u mjesto i došli u pokrajinu Kataloniju, ratujući svakodnevno protiv pogana. I ratujući svakodnevno, došli su do sela koje se zove Banyoles, gdje se nalazi neko jezero: u spomenutom je jezeru boravio neki najkrvoločniji lav koji je proždirao muškarce i žene; odatle je to jezero od lava dobilo ime i nazvano je i Lio, zato što je ondje boravio lav. Tada je blaženi Emerije, potaknut bolju u duši, pristupivši s procesijom i blagoslovljenom vodom, pošao k onomu jezeru gdje je spomenuti lav boravio. Vidjevši lav sveca Gospodnjega, postade krotak poput ovce. Tada ga blaženi Emerije, poškropivši ga blagoslovljenom vodom, uze i dade odvesti sve do spomenutoga sela te ga odmah dade ubiti; a budući da je ondje bilo to jezero, sabravši ondje ljude, sagradiše samostan, dodijelivši desetine, prvine i posjede od kojih bi moglo živjeti oko trideset monaha, i sagradiše crkvu na čast Bogorodice Marije i sv. Stjepana Prvomučenika.
7 Kad je dakle čovjek Božji vidio prikladno mjesto uz vode... udaljeno od svakoga ljudskog prebivališta, kako bi ugodio Kristu, zatražio je odijelo svetoga života: radije je letio k nebeskim negoli k zemaljskim stvarima. Kralj pak, uznemiren od boli, dozvavši ga reče: „Sveti Emerije, neka ti bude briga za družinu i nemoj nas napustiti da ne izginemo.” Odgovarajući stoga Emerije reče: „Što hoćete da učinim? Nipošto ne može biti drukčije.” Kad dakle nije htio poslušati njihovu opomenu, izabraše ga za dostojnoga pastira istoga mjesta preblaženoga svetog oca Benedikta, kako bi dobar opat poučavao dobre učenike. Boravio je ondje kralj sa svojom vojskom petnaest dana; naposljetku, polazeći odatle, preporuči dostojnoga muža Gospodinu.
8 Istrajao je stoga časni muž u dobrim djelima vršeći bdjenja, molitve i postove, te je Bogu slavio božanski časoslov. Stjecalo se k njemu veliko mnoštvo nemoćnih, hromih, slijepih, gluhih i nijemih, koji su po njemu... ponovno zadobivali zdravlje.
Naposljetku se dogodilo da su neki s majkom donijeli bolesnoga sina jedinca: Božjom se voljom dogodilo da je na putu izdahnuo. Oplakujući pak majka sina... puštala je glasove u zrak. Potresen stoga sveti čovjek Božji što je došao k njemu, pomoli se Bogu govoreći: „Gospodine Isuse Kriste, Oče premilosrdni, koji spašavaš one koji se u tebe uzdaju; ne po mojim zaslugama, nego radi svoje velike slave, pokaži svoju snagu, i neka u tvoje ime ustane i hoda u miru.” Dovršivši molitvu, okrenu se dječaku i reče mu: „Ustani, mladiću, u ime Gospodina našega Isusa Krista.” Ustade dakle onaj dječak i poče zahvaljivati i blagoslivljati Boga zajedno sa svojom majkom; i zajedno je pjevao medene hvale.
9 Čovjek Božji dakle, boraveći u molitvi Bogu noću i danju, nije uzimao nikakve hrane osim kruha i vode, a nikada nije počinuo bez molitve i postova. Zazirući ipak zbog mnoštva muškaraca i žena koji su se k njemu stjecali, da ne bi mogao okaljati vlastiti život, tiho se odatle povukao... tražeći šumski predio na udaljenosti od otprilike deset stadija, gdje bi vježbajući slično provodio dostojan život. Dok je neprestano ustrajao u molitvi, neprijatelj ljudske naravi đavao, potaknut zavišću... ne bi li dušu skrenuo u zabludu. Ali snažni čovjek Božji nikada nije skrenuo sa započete staze; njega je i Gospodin krijepio anđeoskim viđenjem, ukazujući mu se veoma često i očito. I nije čudo ako njegovu dušu nipošto nije mogao svladati, k... u kojem je sagrađena / bazilika na čast spomenutoga Emerija, pokraj rijeke zvane Fargat, u mjestu Sant Esteve de Guialbes, a spomenuta se posveta slavi 17. listopada, na šestom mjestu, a o sv. Pauli na sedmom mjestu.
10 Nakon smrti oca preblaženoga Emerija, njegova majka, nemajući nikoga osim jednoga jedinoga sina, poče u duhu razmišljati da ga potraži, jer ju je naravna ljubav silno gonila da ga vidi. Idući njegova majka iz mjesta u mjesto, dođe raspitujući se sve do pokrajine Katalonije, pitajući i tražeći što je s kraljevom vojskom; kad se ondje raspitivala o spomenutoj vojsci i o svome sinu Emeriju, rečeno joj je da je nedavno bio u mjestu koje se zove Banyoles, i tako spomenuta Kandida, došavši i stojeći u spomenutom selu, upita gdje se nalazi kraljeva vojska, a također i za svoga sina Emerija; i primi odgovor da se vojska već odatle povukla, a da će svoga sina Emerija pronaći na nekom otoku zvanom Fargat, u mjestu Sant Esteve de Guialbes. Kandida pak radosna i vesela dođe u spomenuto mjesto i ondje pronađe svoga sina, te mu od radosti ništa nije mogla reći. A sin, vidjevši je, imao je veliku utjehu od gledanja majke, i majka od gledanja sina.
11 Dok je pak Kandida ondje boravila nekoliko dana, reče joj njezin sin: „Majko moja draga, Bogom te molim i opominjem da odeš odavde, jer me tvoja ljubav odvraća od božanskih riječi i molitava.” Majka pak, uznemirena sinovljevim govorom, reče mu: „O sine moj, tako je kratka bila tvoja i moja utjeha: ja s tobom želim služiti svemogućemu Bogu i provoditi siromašan život.” Njezin sin Emerije reče: „Moja draga majko, to ne može biti; ipak želim da se od mene udaljiš samo onoliko koliko bacim ovaj štap ili prut.” Njegova pak majka, misleći da ga neće baciti osim malen komad, baci onaj prut koji je držala u ruci, a baci ga veoma daleko. Njegova se majka zbog obećanja dana svome sinu odatle povukla, stala na onome mjestu koje joj je bilo određeno, ondje je boravila i ondje dovršila svoje dane; m i duša njezina počivala u miru, Amen.
12 Bijaše pak s preblaženim Emerijem neki monah po imenu Patricije, koji je s njim boravio. Jednoga pak dana, kad je ogladnio a nije imao kruha, poče se u svojoj duši žalostiti čovjek Gospodnji Emerije govoreći: „Budući da svi mi imamo obilnu okrepu, zašto se nije pobrinulo za ovoga slugu Božjega?” Odgovoriše poslužitelji da nisu mogli ništa pronaći; a on uđe u svetište, gdje su se čuvale relikvije, i pomoli se. Dok je u međuvremenu jedan od poslužitelja, po imenu Just, potrčao zagrabiti vodu, u tome su potoku bile ribe dugačke pola stope. Neka pak riba, dok je Just grabio vodu, izišavši iz vode dođe u potok, te je Just uze i donese blaženomu Emeriju. On, zahvaljujući Bogu, dade pripraviti ribu, od koje se monah Patricije najeo do sitosti. Kako je pak preostala polovica, nutkao ga je čovjek Gospodnji govoreći da, budući da nema ništa drugo za jelo, pojede i to. Kad je on tvrdio da je sit, i čudesno... kako se on, tako i svi nasitiše.
13 I blaženi Emerije, stojeći i ustrajući svakodnevno u molitvi, posteći i čineći milostinju, preda duh svevišnjemu Gospodinu; i pokopaše ga pokraj žrtvenika Patricije i drugi poslužitelji, a duša je njegova okrunjena na nebesima, gdje i mi zavrijedili počivati s Ocem i Sinom i Duhom Svetim, koji živi i kraljuje Bog u sve vijeke vjekova, Amen.
a Sumnjivo je radi li se ovdje o Karlu Velikome, kako svi tumače, ili o Martelu, koji se i drugdje naziva kraljem jer je zapovijedao kraljevima. Pod njim su Saraceni bjesnjeli protiv kršćana; i premda ih je, kad su provalili u Galiju, razbio u znamenitoj bitci, ipak ih nije progonio sve do Španjolske.
b O takvu poslanstvu Karlu Velikome češće se drugdje govori. Čudno je što mu nije poslao veće i češće pomoći, dok je s tolikim žarom i toliko godina vodio ratove protiv Sasa. Ali to su sudovi Božji.
c Da je sv. Emerije bio Gal, ne hvale se samo Ménard i Saussay, nego priznaju i Domènec i Yepes.
d Bandilonom ga naziva Ménard.
e Bilježim ovo: čemu potreba za tako neobičnim čudom? Domènec kaže da je u kratkom vremenu izrastao do pravoga stasa.
f Ili nekim nebeskim poticajem, ili savjetom pobožnih prvaka i biskupa.
g Domènec piše samo da je Carcassonne bio opsjedan više dana. O junakinji Carcas, po kojoj je grad dobio ime, izmišlja Filomena, kojega je pobio Catel.
h A Domènec prenosi da je svetac vidio kako se jedna kula miče, što je opisao Filomena, kako je očito iz Catela, koji dotiče mnoge pučke bajke iz Carcassonnea o toj i drugoj kuli. Slično su i drugi prenijeli o Pamploni, koju je Karlo doista osvojio, ništa vjerojatnije. i Svjedoči Domènec da se na obali toga jezera nalazi seoce, odnosno neke kolibe, i da se zove Lio; neki ipak prenose da svetac nije ubio lava, nego zmaja. k Ono što ovdje nedostaje nadopunjuje Domènec: I nije čudo ako neprijatelj nije mogao ništa protiv njega. To se dogodilo na onome mjestu gdje danas stoji crkva sagrađena na njegovu čast itd.
1 l Čini se da valja čitati basilica. m Prenosi Domènec da je na njezinu čast sagrađena crkva i da se svake godine slavi njezina svetkovina, te da se u božanskom časoslovu moli ova molitva: „Prosvijetli, milosrdni Bože, srca svojih vjernih i slavnim zagovorom blažene Kandide učini da preziremo zemaljsko blagostanje te se uvijek radujemo nebeskoj utjesi. Po Gospodinu.” Dodaje da se čini kako je umrla oko godine 708., a da ju je Emerije nadživio neko vrijeme.
Druga čudesa iz Domèneca.
Godine Kristove 1560. teškom je očnom bolešću bila mučena Marijana Valentina: zavjetuje srebrne oči sv. Emeriju ako joj se udostoji priteći u pomoć; u međuvremenu se pobrine da se u njegovoj crkvi služi sveta misa, i odmah je bila odagnana sva bol očiju.
2 Sljedeće je godine Gašpar Oliver pao u tešku bolest: ista Marijana moli sv. Emerija za njegovo zdravlje, pobrinuvši se za svete mise na čast istoga sveca i položivši zavjet da će svečanom pobožnošću slaviti njegov blagdan, te se odmah bolesniku vraća snaga. No kad se Marijana, zaboravivši na zavjet, na blagdan sv. Emerija prihvatila nekoga posla, Oliver je iznenadnom nemoći doveden u smrtnu pogibelj, iz koje je ubrzo oslobođen zazvavši pomoć sv. Emerija.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.