Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 26. siječnja

O sv. Batildi, kraljici, i sv. Radegundi, djevici, u Chellesu u Francuskoj

DE S. BATHILDE REGINA ET S. RADEGUNDE VIRGINE, KALÆ IN GALLIA

Sadržaj (15)
  1. § II. Djela, domovina, ime.
  2. § III. Dobročinstva učinjena raznim samostanima.
  3. § V. Je li ubojstvo sv. Anemunda ili Delfina bilo potaknuto po Batildi.
  4. § VI. O sv. Radegundi djevici.
  5. Prolog autora.
  6. Sveti običaji Batilde, kraljevska ženidba.
  7. Uprava kraljevstva, pobožna djela.
  8. Redovnički život u samostanu.
  9. Bolest, smrt, čudesa.
  10. Drugi životopis
  11. Uprava kraljevstva, pobožna djela.
  12. POGLAVLJE III. Redovnički život u samostanu.
  13. Bolest, smrt, ukop.
  14. O prijenosu
  15. Sv. Batilde i Radegunde.

Prolog autora.

Meni doduše, kao što je zapovjeđeno, predraga braćo, za izvršenje tako suptilna i pobožna djela, pod vodstvom Krista, premda nevještina uskraćuje snage da iznesem otmjen slijed povijesti i učenih riječi, ipak snažnije nam zapovijeda osjećaj najpotpunije ljubavi da istina bude očita i da hvalisavost ne nadima. Znamo, naime, da je Gospodin Isus Krist na smokvi više tražio plod negoli lišće. I zato smo odlučili plod istine posve otkriti na svijećnjaku svjetiljke, na izgradnju i napredak mnogih, a ne sakriti ga, premda smo manje vješti u školskom umijeću, nego više želimo nastojati da bude otvoren za izgradnju većine, koji poput razboritih pčela traže sladak nektar iz cvjetova, to jest iz jednostavnih riječi porast koji više izgrađuje slušatelja negoli što ga nadima: tako da onima koji žele nasljedovati otvoreno pokaže sažetak pobožnosti. Ovdje dakle ne toliko klevetnicima, nego radije vjernima pokazujemo istinu koliko smo mogli.

Sveti običaji Batilde, kraljevska ženidba.

Blagoslovljen Gospodin, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine, koji i čini sve u svemu, i htjeti i izvršiti. I stoga s pravom valja pjevati njegovu hvalu, ponajprije u zaslugama ili krepostima svetaca, onoga koji od malenih čini velike, štoviše, koji iz gliba podiže siromaha i posjeda ga s knezovima svoga naroda: kao i sadašnju časnu i velikih zasluga ženu, gospođu Batildu, kraljicu. Nju je iz prekomorskih krajeva a božanska providnost pozvala; i prodana za nisku cijenu, stigla je ovamo kao dragocjeni i najbolji Božji biser: i bila je primljena od franačkoga kneza i nekoć slavnoga mužab Erhinoalda, u čijoj je službi ona kao djevojka živjela najčasnije, tako da se njezino pobožno i zadivljujuće vladanje svidjelo kako knezu tako i svim njegovim slugama. Bila je naime dobrostiva duha i u svim običajima trijezna, razborita i oprezna, nikomu ne snujući zlo, ne lakomislena u govoru, ne preuzetnica u riječi, nego najčasnija u svim svojim djelima. I premda je bila iz roda Sasa, ugodna i vrlo nježna stasa tijela, te lijepa izgleda, vedra lica i dostojanstvena hoda; i budući da je bila takva, bila je posve draga knezu i našla je milost u njegovim očima. On ju je postavio da mu u odaji pruža pehare i da kao najčasnija peharnica češće bude nazočna u njegovoj službi. Zbog milosti toga dostojanstva nije imala nikakve oholosti, nego, radije utemeljena u poniznosti, bila je poslušna i ljubazna svim svojim drugaricama, služeći starijima s doličnom čašću, tako da im je s nogu skidala obuću i sama je brisala i prala, donosila je također vodu za pranje i žurno im pripremala odjeću. I tu im je službu vršila bez mrmljanja, dobra i pobožna duha.

3 Iz toga njezina plemenita vladanja narasla joj je među drugaricama najveća hvala i ljubav. I toliku je sretnu slavu zavrijedila da se, pošto je preminula supruga spomenutoga kneza Erhinoalda, njemu svidjelo da ponovno sebi u bračnu postelju pridruži Batildu, najčasniju djevicu. Doznavši za tu stvar, ona se potajno i pomno uklonila iz njegova pogleda. I kad su je već zvali u kneževu odaju,c potajno se sakrila u kut, nabacivši na sebe bezvrijedne krpe, tako da nikomu nije bilo očito da bi se ondje tko mogao skrivati. Ona je pak, kao razborita i domišljata djevica, već tada bježeći od ispraznih časti i ljubeći poniznost, nastojala koliko je mogla izbjeći ljudsku bračnu postelju, da bi zavrijedila doći do duhovnoga i nebeskoga zaručnika. Ali se i to bez sumnje događalo božanskom providnošću, da sam knez nju, tada traženu, nimalo ne pronađe i sebi za ženidbud pridruži drugu. I tada se tek napokon pronašla djevojka Batilda; uistinu Božjom odlukom, da ona koja je izbjegla kneževu svadbu, poslijee Klodviga, sina nekadašnjega kralja Dagoberta, primi u ženidbu: da bi je zasluga poniznosti uzdigla na viši stupanj. Na tom ju je stupnju božanska rasporedba odlučila počastiti, da bi, dok je prezrela kraljeva slugu, dospjela do kraljeve ženidbe, te da bi iz nje poteklo kraljevsko potomstvo. Što je sada i izvršeno, kao što je svima očito, dok njezinof kraljevsko potomstvo sada kraljuje.

4 Ali je i ona sama, po darovanoj joj od Gospodina milosti razboritosti, budnom revnošću i kralju bila pokorna kao gospodaru, i knezovima se pokazivala kao majka, svećenicima kao kći, mladićima ili mladeži kao najbolja hraniteljica, te je bila ljubazna svima, ljubeći veoma svećenike kao očeve, a monahe kao braću, siromahe kao pobožna hraniteljica, i dijeleći obilne milostinje pojedincima; čuvajući čast knezova i držeći se njihovih prikladnih savjeta, potičući uvijek mlade na pobožna nastojanja, ponizno i neprestano preporučujući kralju crkve i siromahe. Već naime pod svjetovnim odijelom želeći služiti Kristu, često je molila, svakodnevno preporučujući sebe Kristu, nebeskomu Kralju. Nju je sam pobožni kralj tješio prema njezinoj vjeri i pobožnosti, te joj je dao za pomoć svoga vjernoga slugu opatag Genezija: preko njegovih ruku ona je posluživala svećenike i siromahe, hranila potrebite i odijevala odjećom gole, te se pomno brinula da se pokapaju mrtvi: šaljući po njemu u samostane muževa i djevica preobilne darove zlata ili srebra. Taj isti Kristov sluga gospodin Genezije poslije je po Kristovoj zapovijedi zaređen za biskupa u Lyonu u Galiji: tada je naime bio neprestano na franačkom dvoru, preko kojega je, kao što rekosmo, sama gospođa Batilda zajedno s naredbom kralja Klodviga, i na poticaj samoga Božjega sluge, svim siromasima obilno dijelila kraljevu milostinju po mnogim mjestima.

a Ne Sirije, nego Engleske, kao što je prije rečeno.
b O ovom slavnom mužu više je rečeno 16. siječnja uz životopis sv. Furzeja.
c Izmišljeno je ono što donosi Petar de Natalibus: Kad je pak umrla Erhinoaldova žena i on htio uzeti Batildu za suprugu, a ona se odbijala udati, u prezrenu je odijelu potajno pobjegla i nekoliko se godina skrivala u pustinji: tijekom vremena pronađena i prepoznata tko je, od franačkoga kralja Dagoberta, koji nije imao žene, zbog njezine je profinjene ljepote odvedena za zaručnicu.
d Ona se u povijesti čudesa sv. Furzeja naziva Leutsinda.
e Oca Dagoberta, umrloga početkom godine 644., naslijedio je Klodvig II.
f Odavde je jasno da je ovaj životopis napisan pod Teodorikom ili njegovim sinovima. U drugom životopisu to se izlaže nešto opširnije.
g Saussay piše da je sv. Genezije umro 1. studenoga, da ga djevice iz Chellesa štuju 4. studenoga, a lionska Crkva 14. travnja.

Uprava kraljevstva, pobožna djela.

Što više reći? Po Božjoj zapovijedi kralj Klodvig, njezin muž, otišao je iz tijela; a pošto je s majkom ostalo potomstvo sinova, odmah je nakon njega njegov sin Klotar nekoć preuzeo franačko kraljevstvo. Tada su naime uz odlične knezove, a pariškoga biskupa Hrodoberta i gospodinab Audoena, kao i majordoma Ebroina, s ostalim velikašima ili vrlo mnogim drugima, franačko kraljevstvo doista počivalo u miru. Tada su naime nedavno i Austrazijci mirnim redom, po uredbi gospođe Batilde, doista po savjetu velikaša, primilic njezina sina Hilderika za kralja Austrazije, a Burgundi i Franci postadoše ujedinjeni. I vjerujemo da su, dok je Bog upravljao prema velikoj vjeri gospođe Batilde, ta tri kraljevstva tada među sobom držala slogu mira.

6 Tada se po njoj, Božjom odlukom i na poticaj dobrih svećenika, dogodilo da sed simonijska hereza, koja je tada zlim običajem kaljala Božju Crkvu, tako da se davanjem nagrada protiv reda primalo biskupstvo, po spomenutoj gospođi Batildi zabrani to bezbožno svetogrđe, da se nikakva nagrada za primanje svetih redova uopće ne upliće. Odredila je naime, štoviše po njoj Gospodin, da prestane i drugi najgori i bezbožni običaj, zbog kojega su mnogi ljudi nastojali radije ubiti svoje potomstvo nego ga hraniti, dok je dijelila javne parnice koje su joj se po običaju nametale da ih prima, da bi im iz toga nanijeli najtežu štetu na njihovim dobrima. Zabranila je to sama gospođa za svoju nagradu, da se nitko ne usudi to činiti. Zbog toga čina očekuje obilnu i veoma veliku nagradu.

7 Tko bi naime mogao reći kolike je i kako velike koristi darovala samostanima redovnika, dodjeljujući čitava imanja i velike šume za izgradnju ćelija ili samostana? Što je također i ona sama, kao vlastite ili osobite Božje poslove, to jest u Chellesu ue pariškom kraju sagradila velik samostan djevica posvećenih Bogu. Ondje je Božju službenicu, veoma pobožnu djevojkuf Bertilu, postavila za prvu na mjestu majke. U njemu je i sama časna gospođa Batilda poslije običavala živjeti pod potpunim redovničkim pravilom i počivati u miru, te je to uistinu pobožnom voljom i ispunila. Ne smije se mimoići (jer na hvalu Božju spada sve što čudesno čini u svojim svecima i izabranicima, jer kako kaže Pismo: Divan je Bog u svetima svojim; čiji Duh Branitelj djeluje iznutra po dobroj volji, kako je pisano: Svakomu tko želi dobro Bog je suradnik; kao što se pouzdano zna da je uistinu bilo kod ove velike žene. Kao što smo naime prije rekli, ni naš ni ičiji, kako smatram, jezik, koliko god učen bio, ne može ispričati sva njezina dobra), kolike je utjehe ili pomoći pružila kućama Božjim ili njegovim siromasima iz ljubavi prema Kristu, i kolike je pogodnosti i koristi ona darovala; i kakav je samostan, koji se zoveg Corbie, u amijenskoj župi svojim trudom sagradila, gdje je časni muž gospodinh Teodofred, sada naime biskup, a tada opat, bio na čelu velikom stadu braće: njega je iz samostana i Luxeuila spomenuta gospođa Batilda zatražila od prečasnoga muža gospodina k Galberta, nekadašnjega opata, i čudesno ga uputila u isti samostan braće, koji sve do sada i pohvalno opstoji.

8 Što dakle? Za Jumièges je l gospodinu Filibertu, pobožnom mužu, darovala i veliku šumu iz državnoga dobra, gdje je smješten sam samostan braće, i mnoge darove, i ispaše s kraljevskoga dobra za izgradnju istoga samostana. A kolike je pak darove gospodinu m Legebertu za samostan Corbion, i veliko imanje imenom Nugaretum, i mnoge talente srebra ili zlata, čak i sam kraljevski pojas kojim se opasivala, pobožno skinula sa svojih svetih bokova i poslala ga braći kao milostinju. I sve je to dijelila vedra lica i dobrostiva duha. Jer kako Pismo kaže: Vesela darivatelja ljubi Bog. Slično je i za n Fontenelle darovala mnoge o blagoslovljene darove i koristi. A koliko je tek za Luxeuil ili za ostale samostane u Burgundiji darovala mnogih čitavih imanja i poslala nebrojen novac! Što za samostan p Jouarre, odakle je one svete djevice sa spomenutom gospođom opaticom Bertilom pozvala u svoj samostan Chelles; koliko je ondje darova, i od njiva i od novca, mnogo prinijela! Slično je i u samostan sv. q Fare često slala svoje obilne darove. A gradu Parizu pak, bazilikama ili samostanima svetaca, darovala je i velika i mnoga imanja, te ih obogatila vrlo mnogim darovima. Što više reći? Kao što rekosmo, ne mogu to ispripovjediti pojedinačno, nego ni polovicu, a sva njezina dobra uopće ne možemo izreći.

9 Ne smijemo naime mimoići da je po starijim bazilikama svetaca, gospodina Dionizija i gospodina Germana, i gospodina Medarda, i sv. Petra, ili gospodina Anijana, ili sv. Martina, ili kamo god je dopirala njezina briga, biskupima ili opatima nagovarajući ih iz revnosti prema Bogu naložila i poslala im pisma za to, da braća koja borave na tim mjestima trebaju živjeti pod svetim redovničkim pravilom. I da bi na to rado pristali, naredila je da im se to potvrdi povlasticom, ili im je čak podijelila izuzeća, kako bi im bilo milije moliti blagost Svevišnjega Kralja Krista za kralja i mir. I to treba spomenuti, jer spada u puninu njezine nagrade, da je zabranila da kršćanski ljudi odlaze u ropstvo, te su izdane naredbe po pojedinim pokrajinama da nitko u franačkom kraljevstvu uopće ne smije prodati ili prevesti kršćanskoga zarobljenika, nego je radije i sama, plativši otkupninu, naredila da se otkupe vrlo mnogi zarobljenici: i pustila ih je na slobodu, a druge od njih uvela u samostane, i osobito iz svoga naroda muževe i vrlo mnoge djevojke koje je odgojila sa sobom. Koliko ih je naime mogla privući, preporučila ih je po svetim samostanima i naložila im da mole za nju. Čak je sve do Rima, u bazilike blaženoga Petra i Pavla, ili rimskim siromasima češće slala mnoge i obilne darove.

a Ovaj je naslijedio sv. Landerika, nedugo prije smrti Klodviga II. Naime, sv. Landerik je 22. lipnja, XVI. godine kraljevanja Klodvigova, s drugima potpisao naredbu istoga kralja o slobodi samostana sv. Dionizija. Hrodobert je pak sljedeće godine sudjelovao u tim javnim poslovima kraljevstva. Isti je potpisao Povlasticu slobode danu samostanu Corbie od amijenskoga biskupa Bertefrida 6. rujna, VII. godine kraljevanja kralja Klotara. Naš Binet ovdje ima Krodoberta ili Agilberta. A od Agilberta je godine Kristove 664. u Compiègneu bio posvećen sv. Vilfrid.
b Životopis sv. Audoena, biskupa Rouena, donijet ćemo 24. kolovoza.
c Većina želi da se to dogodilo prije Klodvigove smrti. Ali je ipak izvršeno razboritošću sv. Batilde.
d Češće se protiv ove pošasti borilo u Galiji. Na to se odnosi 16. kanon Sabora u Chalonu održanoga 25. listopada, VI. godine kralja Klodviga.
e Papirius u knjizi de Fluminibus Gall. piše da je udaljen 4 milje od Pariza. Njegov je položaj opisan u drugom životopisu, i otmjeno kod Bineta u 6. poglavlju.
f Ona se u drugom životopisu naziva Bertila, a štuje se 4. studenoga, kako piše Hugo Ménard.
g O Corbieju je više rečeno u životopisu i čudesima sv. Adelarda 2. siječnja; u 1. svesku Conc. Galliæ nalazi se naredba Klotara III. o njegovu osnutku u kojoj stoji ovo: Stoga dok smo mi i uzvišena naša roditeljica, gospođa kraljica Baldehilda, naredili da se iz obzira prema vječnom božanstvu sagradi samostan na čast sv. Petra i Pavla apostola i sv. Stjepana prvomučenika, na rijeci Sommi, na mjestu koje se zove Corbie, koje je nekoć posjedovao Guntland, a pripalo je našoj riznici, gdje je na čelu časni muž opat Teodefrid, itd. Ondje se nalazi i druga naredba istoga kralja dana mjeseca prosinca V. godine njegova kraljevanja, u kojoj stoji ovo: Koji je samostan gospođa i naša roditeljica kraljica Baldehilda svojim trudom sagradila. U Povlastici amijenskoga biskupa Bertefrida dano 6. rujna VII. godine istoga Klotara: I jer su preslavni gospodin kralj Klotar, kao i uzvišena gospođa kraljica Baltilda, prosvijetljeni božanskom pomoću, svojim trudom pod vodstvom Krista sagradili samostan na mjestu zvanom Corbie, itd. Bertefrid pak pazi da ti monasi trebaju živjeti i boraviti pod pravilom sv. Benedikta ili sv. Kolumbana.
h O sv. Teodefredu uskoro ćemo posebno govoriti. i O Luxeuilu je više rečeno 18. siječnja u životopisu sv. Deikola, a govorit će se 21. studenoga u životopisu sv. Kolumbana. k U drugom životopisu naziva se Walbert, drugdje Waldebert, štuje se 2. svibnja. l Životopis sv. Filiberta donijet ćemo 20. kolovoza, u kojem će biti riječi i o plemenitom samostanu Jumièges, smještenom u ruanskoj biskupiji. m U drugom životopisu naziva se Laigobert, u životopisu sv. Launomara 19. siječnja, pogl. 4, gdje se govori o samostanu Curbion ili Corbion, zove se Ragnobert. n O Fontenelleu ćemo govoriti uz životopis utemeljitelja sv. Wandregisila 22. srpnja, opata sv. Ansberta 9. veljače i vrlo mnogih drugih svetaca gojenaca toga samostana. o Drugi životopis ima i Logium; uobičajenije se stavlja eulogia nego eulogium za blagoslov, milostinju ili dar. p Jotrum, francuski Jouarre, samostan je djevica na rijeci Marne u biskupiji Meaux, koji je osnovao Radon, brat sv. Audoena. q O sv. Fari i njezinu samostanu, smještenom u istoj biskupiji Meaux, govorit ćemo 7. prosinca.

Redovnički život u samostanu.

Bila je naime njezina sveta pobožnost da boravi u samostanu redovnica koji smo prije spomenuli, to jest u Chellesu koji je sama sagradila. Jer su i Franci zbog ljubavi prema njoj to silno odgađali niti su dopuštali da se dogodi, sve dok nije nastao onaj nemir zbog jadnoga biskupa a Sigoberanda, čija je oholost među Francima zaslužila propast smrti. I kad je odatle nastao sukob te su ga protiv njezine volje ubili, bojeći se da sama gospođa to neće teško primiti protiv njih i htjeti osvetiti tu stvar, dopustili su joj da iznenada pođe u isti samostan. I možda nema sumnje da sami knezovi tada to nisu dopustili dobra duha. Ali je sama gospođa, razmatrajući Božju volju, shvatila da to nije bila toliko njihova odluka koliko Božja rasporedba, kako bi se njezina sveta pobožnost bilo kojom prilikom, pod Kristovim vodstvom, ispunila. Otpravljena od nekih velikaša, došla je u spomenuti svoj samostan Chelles, i ondje je od svetih djevojaka, kako je i dolikovalo, časno i veoma ljubazno primljena u svetu zajednicu. Imala je naime tada nemalu tužbu protiv onih koje je sama blago odgojila, zbog čega su je one lažno držale sumnjivom ili joj čak za dobro uzvraćale zlim. Ali posavjetovavši se o tome sa svećenicima, brzo im je blago sve oprostila, i zamolila da i one njoj oproste ono uzbuđenje srca. I sam mir među njima, po Gospodinovu daru, najpotpunije je uspostavljen.

11 Ona je pak najpobožnijom ljubavlju ljubila sestre kao vlastite kćeri, i slušala njihovu svetu opaticu kao majku, te im iskazivala službu kao najniža sluškinja, iz svete pobožnosti: tako da je čak i dok je još upravljala javnim dvorom i često posjećivala svoj sveti samostan, snažno pokazivala primjer velike poniznosti, da je i sama u kuhinji posluživala sestre, te najniže poslove čistoće, čak i odnošenje izmeta, sama čistila. I sve je to obavljala s radošću i veselim duhom, tako poniznu službu za Krista. Tko bi naime povjerovao da bi tolika uzvišenost moći služila tako niskim poslovima, da to od nje nije zahtijevala velika i u svemu najpotpunija ljubav prema Kristu? I neprestano je ustrajala u pobožnoj molitvi sa suzama, te je češće pohađala božansko čitanje. Utjehu je pak neprekidno pružala svetim poticanjem i čestim pohađanjem bolesnica. Tugovala je naime s tugujućima iz revnosti ljubavi, a s radosnima se radovala, te je zab zdrave, da bi bile utješene, češće ponizno predlagala gospođi opatici. Njezinoj je molbi ona, kao majka, ljubazno sve pružala, jer im je uistinu na apostolski način bilo jedno srce i jedna duša, dok su se uzajamno nježno i najpotpunije ljubile u Kristu.

12 I počela je sama gospođa Batilda pobolijevati na tijelu i teško trpjeti od grčeva u utrobi, najgore bolesti nemoći, te bi gotovo malaksala da joj nije pritekla u pomoć revnost liječnika. Ali je ona radije uvijek imala vjeru u nebeskoga liječnika za svoje zdravlje. Njezina pak sveta i pobožna savjest nije prestajala zahvaljivati Bogu na svojoj pokori, i uvijek pružati dobre i mudre savjete, te primjerom velike poniznosti iz svoje službe pokazivati sestrama uzor pobožnosti. I često se savjetujući s majkom samostana da i kralja i kraljicu i velikaše uvijek posjećuju s doličnom čašću i blagoslovljenim darovima, kako je bio običaj, da sama kuća ne bi izgubila dobar glas koji je stekla, nego da uvijek više u osjećaju ljubavi sa svim prijateljima, te snažnije u ime Božje ostanu u ljubavi, kako je pisano: Treba da ima i dobro svjedočanstvo od onih koji su vani. A osobito da se briga za siromahe i goste s najvećom revnošću iz milosrđa i ljubavi uvijek njima posvećuje. Iz ljubavi prema Kristu sveta je majka samostana, saslušavši spasonosne opomene, sve ispunjavala radosnim i veselim duhom. Niti ih je odsada na ikoji način prestajala ispunjavati za umnoženje zajedničke nagrade.

a U 2. životopisu naziva se Sigebrand.
b U 2. životopisu: slabima i bolesnima.

Bolest, smrt, čudesa.

A kad se već približavala njezina slavna smrt, ukazalo joj se preslavno viđenje. Uspravljene naime ljestve koje stoje pred oltarom sv. Marije, čiji je vrh doticao nebo, i kao Božji anđeli koji je prate, da se sama gospođa Batilda uspne po njima: kako bi se iz ove objave očito dalo razumjeti da će po svojim uzvišenim zaslugama, strpljivošću i poniznošću biti privedena k visini vječnoga Kralja i kruni nagrade, da bude brže uzvišena. Spoznajući to viđenje, sama je gospođa shvatila da će uskoro otići iz tijela i stići onamo kamo je već nekoć pohranila najbolje blago. Ali je zapovjedila da se o tome šuti, kako se sve do njezina preminuća zbog tuge i boli to viđenje ne bi otkrilo sestrama ili majci samostana. Nego je radije pobožnim i radosnim duhom sve više i više ustrajala u svetoj molitvi, te se sa skrušenjem srca ponizno i pomnije preporučivala nebeskomu Kralju Gospodinu Isusu Kristu. I potajno je uvijek hrabrila ili tješila gospođu Bertilu i sestre da se ona već pomalo bolje oporavlja od svoje bolesti. I prikrivala je buduću tugu zbog svoga odlaska, koja ih je poslije velika i iznenadna snašla.

14 Kad je pak sama gospođa osjetila da joj je blizu kraj, tada se njezin sveti duh uzdigao k nebu. I postavši sigurna u uzvrat blaženstva i veliku nagradu, zabranila je onima koje su bile uz nju da to nipošto ne jave drugim sestrama, niti gospođi opatici, a koja je i sama teško bolovala, da ne bi i ona jednako došla u pogibelj zbog veličine tuge. A bila je tada neka mala djevojčica,b njezino kumče, kojoj je zapovjedila da pođe s njom, te je i ona iznenada izašla iz tijela i pošla pred njom u grob. Tada, prekriživši se s pouzdanjem i podigavši pobožne oči i svete ruke, ona se sveta duša u miru oslobodila okova tijela. I odmah je u samoj sobici najsvjetlije zablistao božanski sjaj. I bez sumnje je od zbora anđela, ili dok joj je u susret izišao njezin najvjerniji prijatelj, nekadašnji gospodin biskup Genezije, ta sveta duša slavno primljena, kako je zahtijevala njezina velika zasluga.

15 I tako su nakratko one sestre, u jecaju tolike boli, utihnule, i kako je ona zapovjedila, u šutnji, tako ipak da je samo jedinim svećenicima, koji su njezinu preblaženu dušu preporučili Gospodinu, to bilo javljeno. Doznavši to poslije opatica i cijela zajednica, s velikim plačem pitajući kako je tako iznenada i neočekivano, a da im nije bio poznat čas njezina odlaska, i kao da im je bio otet onaj biser svima poželjan. I kad su sve ostale zapanjene, zajedno su odmah pale ničice na zemlju i, prolivši ondje mnoge suze s jecajem neizmjerne boli, plačući, zahvaljujući blagomu Gospodinu i hvaleći ga, preporučile su njezinu svetu dušu blagomu Kralju Kristu, da je on sam uvede u zbor sv. Marije ili u društvo svetaca. I kako joj je tada dolikovala čast, pokopale su je s velikom čašću i mnogim poštovanjem. Tada je gospođa opatica Bertila, brižna iz revnosti pobožnosti, preporučila svetim svećenicima i po mnogim crkvama da se neprestano čini sveti spomen u svetim prinosima. Što se sve do sada po mnogim mjestima zbog njezine zasluge neprestano slavi.

16 Ostavila je sljedbenicama sveti primjer poniznosti i strpljivosti, blagosti i nastojanja oko najpotpunije uprave, štoviše beskrajnoga milosrđa, domišljatu budnost razboritosti i ispovijedanje čistoće, te da se sve čini po savjetu i da se ništa ne smije činiti bez promišljanja, nego da sve bude umjereno i razumno. Ovo najsvetije pravilo pobožnosti ostavila je drugaricama za primjer, za koje je tada svete kreposti i mnoge svoje svete zasluge primila krunu velike nagrade, koju joj je Gospodin nekoć pohranio. I sada uživa među anđelima pred licem Gospodina i zaručnika svoga s bijelim stadom djevica onu neizmjernu i vječnu radost za kojom je čeznula. I sada, da bi vjernicima očitovala njezinu uzvišenu zaslugu, božanska blagost na njezinu svetom grobu čini mnoga čudesa. Tako tko god ondje zahvaćen groznicom, ili mučen od demona, ili shrvan zuboboljom, pristupi s vjerom, odmah po božanskoj sili i po njezinu svetom zagovoru, pošto se smjesta otjera svaka pošast bolesti, zdrav i nepovrijeđen u ime Božje odlazi odatle: kao što se i nedavno očito dogodilo s nekim dječakom.

17 Došao je naime iz krajeva Provanse neki časni muž biskup Leudegand, prijatelj i vjernik samostana u Chellesu, čijega je dječaka tako okrutni demon spopao da ga drugovi nisu mogli zadržati ako mu ne bi svezali ruke i noge, jer je zbog prevelike okrutnosti razdirao koga god bi mogao dotaknuti. Kad je on stigao na sveto mjesto i, ušavši u hram, dodirnuo plemeniti sarkofag, ipak vođen od drugih, prošnjama iste Svetice zadobio je toliku blagost kao da ne poznaje svu prijašnju okrutnost. A znak blagosti ubrzo je zablistao, praćen radošću zdravlja. I onaj koji se pri dolasku služio tuđom potporom, radujući se zablistao je vlastitom pri povratku.

18 O s kolikom je ljubavlju treba častiti, i s kolikim poštovanjem štovati, od onih koji žive po svim krajevima cijeloga svijeta, ona čiji se preblaženi spomen čini, koja je zavrijedila toliku milost kod Cara zvjezdanoga i travnatoga svijeta, te svekolike naravi koja u njemu postoji, da je hitro postigla sve koristi koje je zamolila! Koji je slijepac ponekad zazvao zagovor uzvišene kraljice Batilde tražeći svjetlo, a vratio se bez svjetla? Ili uzeti, ili zgrčenih udova, moleći svoju snagu, a vratio se bez stečenoga zdravlja? Koja je demonska strast u bilo kome opstala pred njom? Koji je hromi pristupio izgubljena hoda, a vratio se bez hoda? Ili gluhi ili nijemi vraćajući se lišeni dara sluha i govora? Neka se dakle raduje svijet na njezinu svetkovinu, čijom je mnogostrukom krepošću bio razveseljen. Radujmo se i mi kličući u njezinoj pohvali, jer se anđeoski građani su raduju njezinu društvu. Stoga, budući da ni sva ljudska usta, kad bi bila nazočna, ne bi bila dovoljna da pojedinačno prođu kroz čudesa pokazana od kraljice tolikih zasluga, niti bi se njezina slavna presveta djela mogla dovršiti u dugom trajanju velike godine: izmolimo zavjete na koje se dolično oslanjajući provodimo sadašnjost, i bez kraja zavrijedimo postići vječna dobra vječne slave: uz pomoć milosti Gospodina našega Isusa Krista, dok kraljuje punina božanstva u vijeke vjekova, Amen.

a Binet dakle ne piše ispravno da je umirućoj prisustvovala Bertila: nego da je Batilda samo htjela da se dvorjanima i kralju sakrije njezina smrt, kako ne bi onamo dotrčali s velikom bukom.
b Ona se u povijesti prijenosa naziva Radegunda.

Drugi životopis

ANONIMNOGA, ALI DREVNOGA PISCA.

Iz rukopisa iz Corsendonka i Surija.

Izvrsne kreposti Batildine, kraljevsko utočište.

KOLIKO je pobožni život udovica slavniji po zaslugama, toliko je hvalevrijedniji slavnijim glasom naroda: jer dok one drugima pružaju primjer dobra vladanja, potiču jezike pojedinaca na svoju hvalu. Spominjući se stoga kreposti i zasluga slavne udovice i pobožne žene i najbolje kraljice, gospođe Batilde, supruge a nekadašnjega gospodina Klodviga, slavnoga kralja Franaka, zajedno hvalimo našega Otkupitelja Isusa, za kojega se spoznaje da je uvijek divan u svojim svecima: i ne samo da nam je po muževima otvorio put pravednosti, nego nam je i po ženama pokazao primjere vjere i svima koji ga ljube. Naš se Bog naime uvijek brine za sve, i ne želi da propadne itko od onih koje je otkupio vlastitom krvlju. Jer svece potiče da ostanu u svetosti, a grešnike da odstupe od zlih djela i prionu uz dobra djela, kako bi mogli stići u nebesku domovinu. Shvaćajući to, časna je gospođa brižno nastojala to ispuniti. Bila je naime pobožna i veoma odana Bogu, te vodeći brigu o crkvama i siromasima, s velikom je snagom duha muževno upravljala dvorom i besprijekorno ravnala kraljevstvom Franaka, toliko da su je svi biskupi i sav narod njezina kraljevstva, kako su to zahtijevale njezine zasluge, ljubili čudesnom naklonošću. Njezinu pohvalu, kako zbog njezine svetosti,b tako i zbog srodstva svetaca koji potječu iz istoga roda, smatrao sam dostojnim ukratko umetnuti na ovu stranicu.

2 Blažena je naime Batilda nedavno u djevojačkoj dobi iz prekomorskih krajeva božanskom providnošću bila zarobljena i za nisku cijenu, ali neusporedivom trgovinom prodana, te je stigla ovamo, kao dragocjeni i najbolji Božji biser: i prepoznaje se da ju je primio neki knez Franaka i preslavni muž Erhinoald, koji je tada upravljao dvorom. U njegovoj je službi ona kao djevojka tako pristojno živjela da se njezino časno vladanje i zadivljujuća narav svidjela kako knezu tako i svim njegovim slugama. Bila je naime duhom dobrostiva, a u svim običajima čedna, trijezna, razborita i prijateljska, nikomu ne snujući zlo. Ne lakomislena u govoru, ne preuzetnica u riječi, nego je sva svoja djela ravnala najčasnijim duhom. Slavne naime krvi, premda je služila u poslušnosti drugomu narodu, pokazivala se rođenom od Sasa. Bila je stoga ugodna stasa tijela i u svakom pogledu lijepa, vedra lica i dostojanstvena hoda: i takvom se u svemu, kako joj je dolikovalo, pokazala da se spomenutom sucu knezova najmilije svidjela i našla milost u njegovim očima: on ju je postavio da mu pruža pehare i da kao najčasnija peharnica češće bude nazočna u njegovoj službi. Zbog milosti toga dostojanstva nije imala nikakve oholosti, nego, utemeljena u poniznosti, bila je poslušna i ljubazna svim svojim drugaricama, služeći starijima s doličnom čašću, tako da im je s nogu skidala obuću i sama je rukama brisala i prala, donosila je također vodu za pranje i žurno im pripremala odjeću, i to je obavljala bez mrmljanja, dobra i vlastita duha.

3 Iz toga njezina plemenita vladanja narasla joj je među drugaricama najveća hvala i ljubav: i toliku je sretnu slavu zavrijedila da se, umjesto supruge koju je spomenuti knez Erhinoald izgubio smrću, svidjelo ponovno istomu knezu pridružiti sebi u bračnu postelju Batildu, najčasniju djevicu. Shvaćajući to jasno, već prosvijetljena božanskom milošću, blažena se djevica potajno i pomno uklonila iz njegova pogleda. Kad su je stoga zvali u kneževu odaju, potajno se, kao oštroumna djevojka, sakrila u kut kuće i podvukla pod bezvrijedne krpe, da nitko ne bi pomislio da bi se ondje tko mogao skrivati: te kao razborita i domišljata djevica, već tada bježeći od ispraznih časti i ljubeći poniznost i čistoću, nastojala je koliko je mogla izbjeći ljudsku bračnu postelju kako bi zavrijedila doći do duhovnoga i nebeskoga zaručnika. Ali se i to bez sumnje događalo božanskom providnošću, da knez nju, tada traženu, nimalo ne pronađe, kako bi sebi za ženidbu pridružio drugu. A nakon što se isti vojvoda oženio drugom, napokon je djevojka Batilda tražena i pronađena, ali od spomenutoga kneza nije bila ni taknuta. Vjeruje se da se božanskom odlukom dogodilo da ona koja je izbjegla kneževu svadbu poslije primi u ženidbu Klodviga, sina nekadašnjega kralja Dagoberta, i da je zasluga poniznosti uzdigne na viši stupanj. Na njemu ju je božanska rasporedba odlučila počastiti, da bi, dok je prezrela kraljeva slugu, dospjela do kraljeve ženidbe, te da bi iz nje poteklo kraljevsko potomstvo. Što je stoga i izvršeno, kao što je svima očito, da ona, koja je bila iz kraljevskoga roda, sklopi kraljevsku ženidbu i rodi kraljevsko potomstvo.

4 A ona se, po darovanoj joj od Boga milosti razboritosti, budnom revnošću i kralju pokoravala kao gospodaru, i knezovima se pokazivala kao majka, svećenicima kao kći, mladićima ili mladeži kao pobožna hraniteljica: bila je ljubazna svima, ljubeći svećenike kao očeve, monahe kao braću, siromahe kao ukućane; strance je grlila kao sinove, jer je i sama bila strankinja. Udovicama, siročadi i štićenicima pružala je potporu za život, i svima je uopće nemoćnima donosila pomoć. Mladiće je također uvijek opominjala da se vježbaju u pobožnim nastojanjima, a kralju je ponizno i neprestano preporučivala crkve i siromahe. Već naime pod svjetovnim odijelom želeći vojevati Kristu, često je molila, svakodnevno preporučujući sebe sa suzama Kristu, nebeskomu Kralju. Njoj je sam kralj više skrbeći prema njezinoj vjeri i pobožnosti, kako bi potpunije izvršila ono što je u duhu zamislila, dodijelio časnoga muža opata Genezija za olakšanje i dopunu pomoći. Preko njegovih ruku ona je posluživala svećenike i siromahe, sama je hranila potrebite i odijevala odjećom gole, te se pomno brinula da se pokapaju mrtvi. Slala je također po njemu u samostane muževa i svetih djevica nemalu količinu zlata ili srebra. Sve je to primao isti Božji sluga Genezije, koji je poslije po Kristovu daru zaređen za biskupa u Lyonu u Galiji: tada je naime bio neprestano na franačkom dvoru. Preko njega je doista, kao što rekosmo, sama blažena majka Batilda zajedno s naredbom kralja Klodviga, za čije je blagostanje i zdravlje neumorno skrbila, na poticaj također spomenutoga Božjega sluge, mnogim siromasima po različitim mjestima za kraljev život dijelila preobilnu milostinju.

a Češće ovu riječ quondam rabi ovaj pisac, tako da se može nagađati da je živio nedugo nakon doba sv. Batilde, ali jasnije iz posljednjega poglavlja proizlazi da joj je bio gotovo suvremenik.
b Čini se da je ovo dodao Gentius ili Guillimann, koji su pomno istraživali svece povezane s obitelji Karolinga, od koje su se vojvode Brabanta dičili da vuku podrijetlo.

Uprava kraljevstva, pobožna djela.

U međuvremenu je gospodin kralj Klodvig, njezin muž, na poziv božanske milosti, XVII. godine svoga kraljevanja izuzet iz ljudskih stvari otišao s ovoga svijeta: a pošto je s majkom ostalo potomstvo sinova, odmah je njegov sin kralj Lotar preuzeo upravu nad Francima. I uz potporu najodličnijih knezova, pariškoga biskupa Hrodoberta i gospodina Audoena Ruanskoga, ili majordoma Ebroina, s ostalim velikašima ili vrlo mnogim drugima koji su tražili čast kraljevstva, biva u miru postavljen na upravu nad Francima. Austrazijci su također mirnim redom, djelovanjem gospođe Batilde (doista po savjetu velikaša), primili njezina sina Hilderika za kralja u Austraziji, te su Burgundi i Franci od toga vremena postali ujedinjeni. I vjerujemo da se, dok je Bog upravljao prema velikoj vjeri gospođe Batilde, dogodilo da su ta tri kraljevstva, koja su se prije razilazila u neslozi, tada među sobom držala slogu mira.

6 Osim toga se po njoj, Božjom odlukom i na poticaj svećenika, dogodilo da se simonijska hereza, koja je tada zlim običajem kaljala Božju Crkvu (davanjem naime protiv odredbi kanona darova nagrada za stjecanje i podjeljivanje stupnjeva biskupstva ili prezbiterata, ili ostalih redova), od katoličkih muževa posve protjera i da se zabrani to bezbožno svetogrđe, da nijedan biskup za primanje ili davanje svetih redova ništa ne daje niti prima. Odredila je također, štoviše po njoj Gospodin, da prestane i drugi najgori običaj, zbog kojega su mnogo brojniji ljudi radije željeli da im sinovi umru nego da ih hrane, dok su gledali kako se od njih ubiru nameti i po starom su običaju bili prisiljeni primati javna zla, odakle su trpjeli najtežu štetu na svojim dobrima. Tu pohlepu najopakije požude ona je, puna pobožnosti, za nagradu vječne uzvratne plaće zabranila i predala zakonima da se zauvijek čuva, zbog čega joj čina ostaje od Gospodina uzvraćena veoma obilna nagrada.

7 Tko bi naime mogao ispripovjediti kolike je i kako velike koristi darovala samostanima pobožnih muževa i svetih djevica, dodjeljujući čitava imanja i pristupe šumama za izgradnju ćelija ili samostana? Njoj se također darežljivost velikih dobara, koja je dijelila po različitim samostanima, nije činila dovoljnom za želju njezine čežnje ako i sama među ostalim i osobitim Božjim kućama ne bi sagradila samostan koji bi gledao u nebo. Zbog toga je, već kao gazeći more svijeta, najpristojnije sagradila samostan redovničkih djevica u Chellesu u pariškom kraju, koji oplakuje voda rijeke Marne. To je mjesto povećala i uresila preobilnim i vrlo mnogim imanjima s njihovim prihodima, te ga predala u vlast svetih djevica koje ondje žive pod redovničkim pravilom, čija sam imena doduše prešutio zbog zamora nekih čitatelja. Ono sam se pak pobrinuo umetnuti čega se upravitelji istoga mjesta trebaju veoma bojati. Naime, izdala je naredbu o tome, te je potpisala vlastitim rukama i rukama sinova i potvrdila kraljevskim pečatom: u toj je oporuci zaprijetila zazivanjem Presvetoga Trojstva i danom strašnoga suda da nijedan upravitelj istoga mjesta kroz buduća vremena ne oduzme ništa od onih imanja koja je darovala za različite potrebe stanovnica istoga samostana, niti da iz toga ima povlaštenike: ako bi to učinio, neka bez kraja bude kažnjen mučen u paklenim mukama s najopakijim i najpohlepnijim izdajnikom Judom. A samu će oporuku tko je potraži pronaći u arhivu iste Crkve. U ovom je samostanu također časnu i veoma pobožnu Božju službenicu Bertilu, koju je bila pozvala iz samostana Jouarre, postavila za prvu na mjestu majke. Ondje je i sama Bogu mila i izabrana bisernica Batilda poslije odlučila živjeti pod pravilom potpunoga redovništva i počivati u miru, što je uistinu, kako je vrijeme poslije dopustilo, pobožnom voljom i ispunila.

8 Ne smije se također mimoići da na hvalu Božju spada sve što čudesno čini u svojim svecima i izabranicima, kao što Pismo kaže: Divan je Bog u svetima svojim. Njegov je naime Duh Branitelj suradnik iznutra po dobroj volji, dajući zapovijedi vječnoga života, kako je pisano: Svakomu tko želi dobro Bog je suradnik i upravitelj. Što se zasigurno u ovoj svetoj i preslavnoj gospođi Batildi, o kojoj je riječ, istinito i jasno pokazuje očitovanim. Da govorimo naime istinu, ni naš ni ičiji, kako smatram, jezik ne može ispripovjediti sva njezina dobra koja je učinila u tješenju siromaha, u gradnjama i pomoćima Božjih crkava, u potrebama svih potrebitih, ili kakve je i kolike koristi iskazala u nevoljama.

9 Niti ono treba prešutjeti među glavnim djelima koja je učinila, da je samostan kojemu je ime Corbie u amijenskom kraju svojim trudom iz temelja sagradila, te odredila da ondje bude pobožno stado monaha. Ondje je i časni muž gospodin Teodofrid, sada biskup, a tada opat, bio na čelu velikom stadu braće; njega je iz samostana Luxeuil spomenuta gospođa Batilda zatražila od prečasnoga muža opata Walberta i uputila u spomenuti samostan braće. Sam je pak samostan kako iz temelja, tako i imanjima i posjedima i svim potrebama troškova utemeljila i uresila. Na tom se mjestu njezina uspomena, kako dolikuje, časno slavi, te će se pjevati njezina hvala dokle god u ovoj dolini suza duh bude upravljao ljudskim udovima.

10 Također je gospodinu Filibertu, opatu samostana Jumièges, velikom i pobožnom mužu, darovala veliku šumu iz državnoga dobra, gdje je smješten sam samostan braće, te velike darove i ispaše s kraljevskoga dobra za izgradnju istoga samostana. Mnogo je također talenata srebra ili zlata darovala gospodinu Laygobertu, opatu samostana Corbion, s nekim imanjem, a čije je ime iščezlo iz sjećanja, za potrebe Božjih slugu koji ondje žive. Ali je i sam kraljevski pojas kojim se opasivala skinula sa svetih bokova i dala braći kao milostinju, sve to čineći i dijeleći dobrostiva i vesela duha, znajući da je pisano: Jer vesela darivatelja ljubi Bog. Tako je ta blažena duša sabirala sebi od zemaljskoga novca blago na nebu, gdje se lopov ne približava niti moljac grize. Slično je i za Fontenelleb i Logium podijelila mnoge koristi dobročinstava. Za Luxeuil također i za ostale samostane u Burgundiji darovala je u cijelosti vrlo mnoga imanja i poslala nebrojen novac. Također je samostanu Jouarre, odakle je svete djevice sa spomenutom gospođom opaticom Bertilom uputila i pozvala u samostan Chelles, pobožno darovala novo imanje smješteno u kraju Vermandois, s mnogim drugim darovima kojima je počastila i obogatila to mjesto. Ni samostana sv. Fare nije bila zaboravna, jer mu je dodijelila neko imanje s često davanim darovima i preobilnim poklonima. Bazilikama, a također i crkvama, ili samostanima svetih muževa i svetih djevica grada Pariza darovala je hvalevrijedna i mnoga imanja, te ih umnožila vrlo mnogim darovima. Ali, kao što rekosmo, ne možemo ispripovjediti ni polovicu pojedinačno onoga što je ona, štovateljica i ljubiteljica Božja, u svemu koliko je mogla izvršila dobra. Nikada od nje nije izostalo dobro, jer je ljubila Boga i s najvećom ga revnošću voljela.

11 Ne smijemo pak mimoići da je po glavnim bazilikama svetaca, naime blagoga Dionizija, i božanskoga Germana, bl. Medarda, sv. Petra, i gospodina Anijana, i sv. Martina, ili kamo god je mogla doprijeti njezina briga, biskupima ili opatima nagovarajući ih iz revnosti prema Bogu naložila i poslala im pisma, da braća koja borave na tim svetim mjestima žive čisto i trijezno pod svetim redovničkim pravilom. I da bi na to rado pristali, dala je da im sinovi potvrde povlasticu redovništva i podijelila im izuzeća, kako bi im bilo milije moliti blagost svevišnjega Kralja Krista za kralja i mir.

12 I ono treba spomenuti što spada u puninu njezine nagrade, jer je zabranila prodavati kršćanske zarobljenike. I izdala je naredbe po krajevima pojedinih gradova da nitko u franačkom kraljevstvu uopće ne šalje kršćanskoga zarobljenika u drugo kraljevstvo. Plativši također pravednu cijenu naknade, naredila je da se otkupe vrlo mnogi zarobljenici, te je neke pustila na slobodu, a neke je pak s redovničkim odijelom pod pravilom poslala u samostane. Osobito je pak iz svoga naroda muževe i djevojke, koje je sama odgojila, kao i samu sebe preporučila Bogu i uredila da vode samostanski život. Koliko ih je pak, osobito ukućana, obaju spolova mogla blago nagovoriti, preporučila ih je po svetim samostanima i naložila im da mole blagoga Gospodina za nju, za pokojnog muža, za spas sinova, kao i za mir kraljevstva. Toliku joj je naime milost podijelila božanska blagost da je korisnim nagovorom i veličanstvenom poukom mnoge pritisnute ispraznošću svijeta odvukla i podložila pod Kristov jaram, koji je lak. I uistinu je željela uživati onu svjetlost o kojoj je anđeo rekao Danielu o učiteljima pravednosti: Jer koji mnoge pouče pravednosti, sjat će kao zvijezde u vječne vjekove. Štoviše, i bazilike svetih apostola Petra i Pavla smještene u Rimu, zbog ljubavi prema njima, najpristojnije je počastila darovima. Ali je i rimskim zatvorenicima i siromasima češće slala preobilne darove.

a U prvom životopisu naziva se Naguretum. Odavde je jasno da je različit pisac jednoga i drugoga životopisa.
b Prvi životopis ima eulogia. Niti igdje drugdje čitamo o samostanu Logium, osim kod Du Chesnea, sv. 1 Francicorum scriptorum, iz ovoga istog životopisa.

POGLAVLJE III. Redovnički život u samostanu.

Rasla je naime svakodnevno njezina sveta pobožnost, te se na svaki način trudila da vodi samostanski život u samostanu koji je sama sagradila, i da ondje može boraviti kako duhom tako i tijelom. Ali su prvaci i velikaši Franaka odgađali, ponajviše zato što se njezinom mudrošću upravljalo dvorom i jer su je svi ljubili zbog njezina sveta vladanja. I tu želju nimalo ne bi dopustili ispuniti da se nije dogodio neki nemir zbog jadnoga biskupa Sigebranda, čija je oholost među Francima zaslužila propast smrti. Stoga, kad je odatle nastao sukob te su ga protiv njezine volje bez suđenja i protiv zakona ubili, bojeći se da sama blažena kraljica to neće teško primiti protiv njih a i htjeti osvetiti takvo zlo i toliku opačinu, ono što prije zbog vremenite ljubavi nisu dopuštali da se dogodi, sada pogođeni strahom od sudskoga zakona, nagovarali su je da ispuni željenu čežnju. I možda nema sumnje da su to sami knezovi dopustili lukavo i ne dobra duha. Ipak je sama gospođa, prosvijetljena Božjom milošću, razmatrala da se to dogodilo ne toliko po njihovim savjetima koliko po Božjoj rasporedbi, kako bi se njezina sveta pobožnost bilo kojom prilikom pod Kristovim vodstvom ispunila. Otpravljena stoga od nekih starijih knezova, došla je u spomenuti dugo željeni samostan Chelles, i ondje od samih redovnica, kako je dolikovalo, časno i veoma zadivljujuće primljena u zajednicu, zahvalila je svemogućemu Bogu koji ju je primio pod sjenu svoje zaštite i doveo u luku svoje volje. U međuvremenu je imala nemalu tužbu protivb onih koje je sama blago odgojila, zbog čega su je one lažno držale sumnjivom ili joj čak za dobro pokušavale uzvratiti zlim. Ali posavjetovavši se o tome sa svećenicima, brzo im je blago sve oprostila, i zamolila da joj one zauzvrat oproste to isto uzbuđenje. I ta je ljubav poslije među njima, po Gospodinovu daru, bila najpotpunije uspostavljena i ostala.

13 U međuvremenu je sama gospođa Batilda počela pobolijevati na tijelu i teško trpjeti od grčeva u utrobi, najgore bolesti nemoći (koju liječnici zovuc ileus). I da joj nisu pritekli u pomoć vještina i revnost liječnika, gotovo bi malaksala. Ipak, premda je po nježnim udovima bila mučena silinom boli, uvijek je nebeskomu liječniku, koji pritiče u pomoć onima koji trpe u nevolji, svetom i čistom savješću neprestano zahvaljivala, od kojega je s pouzdanim duhom vjerovala da će primiti vječne nagrade. I pružajući samu sebe svima kao primjer velike poniznosti, nastojala je sestrama pokazati uzor pobožnosti, podložnosti i poniznosti, savjetujući se često s majkom samostana da kralja i kraljicu, ili velikaše, posjećuje s dostojnom čašću i iskazivanjem blagoslovljenih darova; kako, kao što je bilo najpristojnije, sama kuća Božja ne bi izgubila dobar glas koji je bila stekla, nego da uvijek više u osjećaju ljubavi sa svim prijateljima, te snažnije u ime Božje i ljubavi prema bližnjemu ostane, kako je pisano: Treba da ima i dobro svjedočanstvo od onih koji su vani. Osobito je pak spomenutu majku opominjala da s najvećom revnošću, iz milosrđa i ljubavi, vodi brigu o siromasima i gostima. Zbog Kristova imena ona je primala spasonosne opomene i radosnim i dobrim duhom ispunjavala sve što joj se nalagalo. I tako u takvim stvarima, prema onome što joj je savjetovala često spominjana gospođa Batilda, dokle god je spomenuta gospođa opatica Bertila živjela, nije prestajala ispunjavati, ostavljajući potomcima primjer, da njezina uspomena ostane u vijeke vjekova i da se njezino ime uzvisi u slavi.b Ne sviđa se ovo čitanje. Bolje prvi životopis prenosi da se tužila na velikaše, koji su, mučeni ne znam kakvom neslogom, sami od sebe bili poticatelji da napusti dvor. Osobito se pak čini da ju je htio ukloniti Ebroin. Naš Binet, slijedeći ponajviše ovo Surijevo izdanje, piše u 7. poglavlju da se čini kako su redovnice iz Chellesa teško podnijele Batildin ulazak, bojeći se da ne poremeti mir i stegu samostana: i da je time bio ožalošćen duh najpobožnije junakinje. Kako se dakle kaže da je ljubazno primljena? c eides ili iides, bolest tankoga crijeva.

Bolest, smrt, ukop.

Dok se dakle približavala smrt gospođe Batilde, ukazalo joj se preslavno i njoj dolično viđenje. Vidjelo se naime kako uspravne ljestve stoje pred oltarom sv. Marije, čiji je vrh dopirao do nebesa, te je ista sv. Batilda ugledala kako s njome idu dobrostivi anđeli Božji i kako zajedno s njima ulazi u nebeske tajne. Uistinu blažena ona čijem su putu anđeli bili pratitelji. Evo ljestava koje je, dok je živjela, podigla do neba. Evo drugova anđela, koje je prianjajući uz dobra djela stekla za prijatelje. Evo stuba ljestava po kojima se uspela i stigla k dugo željenom Kristu, koji je uzašao iznad svih nebesa. Iz ove se dakle objave jasno daje razumjeti da su je njezine uzvišene zasluge, naime strpljivost i poniznost te ostale kreposti koje je ljubila svom dušom, trebale privesti k visini vječnoga Kralja i k vijencu nagrade kojom će ubrzo biti nagrađena. Čim je sama sveta Majka spoznala to viđenje, shvatila je da će što prije otići iz tijela i prispjeti onamo gdje je već odavno bila pohranila najbolje blago. No zapovjedila je sestrama koje su bile svjesnice toga čudesnog viđenja da o tome šute, kako se to viđenje ne bi očitovalo majci samostana ili kojoj god sestri, da ne bi još više klonule od žalosti, sve dok božanski poziv ne primi njezinu svetu dušu iz tijela. Stojeći tako usred ovih radosti, pobožnim je i bodrim duhom sve više i više počela ustrajati u molitvama te se nije prestajala sa skrušenošću srca ponizno i još pozornije preporučivati nebeskom Kralju, Gospodinu Isusu Kristu. Skrivala je pak, koliko je mogla, silinu boli, nego je poticala i tješila gospođu Bertilu i ostale sestre, uvjeravajući ih da se pomalo oporavlja od bolesti kojom je bila silno pritisnuta, prikrivajući, koliko je mogla, buduću žalost koja je poslije onima koje su se tješile nadom u njezin život iznenada i neočekivano nadošla.

17 I kada je već sama sretna i sveta majka osjetila da se približio svršetak razrješenja njezina tijela, odmah je svetu dušu, kao što je uvijek običavala, uzdigla s rukama i očima k nebu te zamolila svoga Stvoritelja da sam primi dušu koju je stvorio, da se nad njom ne bi radovao neprijatelj koji je uvijek neprijateljski raspoložen prema svima koji žele dobro. Također je molila da sam vječni Otac istrgne stado toga istoga svetog samostana iz ralja ričućega lava, i usrdno je molila da neokaljanom stazom prođe kroz bujice i valove prolaznoga svijeta, kako bi posude koje je sebi posvetila, istrgnute iz najprljavijih zmajevih ljusaka, čiste i neokaljane pridružio čistim anđelima, kojima je čistoća uvijek prijateljica. Postavši napokon sigurna u nagrade blažene odmazde, svom je snagom kojom je mogla zabranila onima koje su joj dvorile da to objave drugim sestrama koje su boravile vani, a nipošto ni gospođi opatici, koja je bila teško pritisnuta bolešću, da ne bi možda, shrvana teretom silne žalosti, ujedno ugrozila život i tijelo.

sama vidi kako tu djevojčicu polažu u grob. Što je brzo i postigla. Jer je istoga sata duša djevojčice izišla iz tijela i, kako je bl. Batilda bila zatražila, pošla pred njom u grob. Nakon toga, prekriživši se s pouzdanjem i uzdigavši pobožne oči i svete ruke k nebu, oslobodila je u miru onu svetu dušu od spona tijela. Odmah je pak božanski sjaj najsvjetlije zablistao u samoj sobici, i s tim istim svjetlom dočekao ju je zbor anđela s njezinim najvjernijim prijateljem, naime biskupom Genezijem, koji je prisutnima bio viđen u slavi među četama anđela; i ona je sveta duša bila primljena te, kako je zahtijevala njezina velika zasluga, zamahom krila i rukama istih anđela uzdignuta u nebo, gdje se raduje bez kraja i gdje će zauvijek prebivati s izabranicima i svim svecima.

19 Nakratko su pak sestre koje su bile prisutne i koje su sudjelovale u takvim božanskim otajstvima u tišini suspregnule jecaj boli, suzdržavajući suze kako je sama bila zapovjedila, te su samo svećenicima, da njezinu preblaženu dušu, premda ju je Gospodin već bio primio, preporuče Gospodinu, potajno javile. Čim su za njezinu svetu smrt doznale časna opatica Bertila i cijela zajednica, s velikim su plačem počele pitati i prigovarati zašto im nije bio javljen odlazak tolike majke i čas tako blažene duše, da bi i one same sudjelovale u tim otajstvima kojima su one govorile da su bile nazočne uz dioništvo svjetla i sjaj anđela. Žalovale su također, shrvane jecanjem, što im je taj željeni i svima najmiliji dragulj bio kao otet, a ne tek preobražen. I sve zapanjene, zajedno su odmah pale ničice na zemlju te ondje, prolivši mnoge suze s neizmjernim jecajem boli, zahvaljujući milostivom Gospodinu i hvaleći ga, preporučile njezinu svetu dušu samomu Kralju Kristu, da je on, kojega je pobožno ljubila, pridruži u društvo svoje majke svete Djevice Marije, kojoj je služila srcem i djelom, te u zbor svih svetaca koje je častila. I tako su, kako je bilo najdoličnije, obavile dostojna bdjenja, položile njezino preblaženo tijelo u crkvu Svetoga Križa, koju je ona sama bila sagradila iz temelja, i ondje ga sa zasluženom čašću i najvećim poštovanjem pokopale. Tada je časna opatica Bertila, brižna iz revnosti pobožnosti, preporučila svetim svećenicima posvuda u okolici da se njezin sveti spomen neprestano čini u svetim molitvama i prinosima, što se sve do danas dolično slavi na raznim mjestima. Ostavila je dakle onima koji će doći poslije nje svet primjer poniznosti i strpljivosti, revnost blagosti i najpotpunije ljubavi, štoviše dobro beskrajne ljubavi i milosrđa, te mudrost i budnost razboritosti,

3. svezak siječnja. ispovijed čistoće i skrušenost srca. Poučavala je također da nitko nepromišljeno ili drsko ništa ne odlučuje, nego da sve valja činiti uz savjet, umjerenom i razumnom riječju razlučivanja, znajući da je pisano: „Sve čini uz savjet, i nakon učinjenoga nećeš se kajati.” Ovo je pravilo dobrote ostavila sudružicama i presvet primjer blaženim majkama, za koje je kreposti svetoga primjera primila od Gospodina za nju pohranjen vijenac velike nagrade; te sada među anđelima pred licem Gospodnjim uživa obećanu šezdesetostruku zaslugu za kojom je čeznula, donoseći i žanjući neizmjernu i vječnu radost.

20 Stoga, da bi vjernici slavili njezine uzvišene zasluge, na svetom grobu (gdje počivaju njezini udovi) Bog po svojoj službenici čini mnoga čudesa, tako da tko god onamo dođe s vjerom uhvaćen groznicom, ili mučen od zloduha, ili skrhan zuboboljom, ili pritisnut zamkom drugih bolesti, odmah božanskom snagom i njezinim svetim zagovorom, pošto je odagnana svaka pošast bolesti, zdrav i čitav u ime Božje odatle odlazi. Što je nedavno postalo očito na jednom dječaku. Kada je naime iz krajeva Provanse dolazio neki časni muž, biskup Leodegar, najprisniji prijatelj samostana u Chellesu, njegova je dječaka tako okrutan zloduh spopao da ga pratioci nikako nisu mogli obuzdati, osim ako bi mu ruke i noge svezali najčvršćim uzlovima, jer je zbog prevelike žestine divljaštva zubima i noktima razdirao sve koje bi mogao dohvatiti. Kada je on rukama pratilaca bio donesen na mjesto svetoga groba i bačen na pod gotovo polumrtav, odmah se, prestrašen božanskim strahom, okrutni zloduh ukočio i ušutio, te je Božjom snagom po zagovoru bl. Batilde odmah otjeran otišao od njega. I dječak se odmah uspravi, prekriži, zahvali Bogu te se čitav vrati svome gospodaru i pratiocima. A onoga kojega su se prije bojali da ih ne izgrize, sada grle slatkim zagrljajima i raduju se što je vraćen u život. a Usporedba nje s drugim svetim kraljicama istoga roda.

Spominjemo se doista da su u kraljevstvu Franaka bile neke plemenite i Bogu odane kraljice, naimeb Klotilda, unukac kralja Gundebalda i supruga velikog i starog kralja Klodovika, koja je toga najvećeg poganina istinskim poticajima tako poučila da se svom nakanom uma, gorućim žarom vjere, obratio na štovanje kršćanske vjere. I ne samo njega, nego je, potpomognuta božanskom milošću, vrlo mnoge franačke velikaše privukla k spoznaji Krista i ljubavi prema katoličkoj vjeri. Podigla je također u Parizu crkvu u čast sv. Petra, gdje bi cvjetao redovnički život, a i u Chellesu je prva sagradila samostan svetih djevica u čast sv. Jurja. Njega je poslije, jer je opseg crkvice bio previše tijesan da bi primio vrlo veliko stado redovnica, često spominjana gospođa Batilda srušila i sagradila baziliku goleme prostranosti. Njezin je srednji oltar posvećen u čast Svetoga Križa, onaj na desnoj strani u čast sv. Jurja, a onaj na lijevoj strani u čast sv. Stjepana prvomučenika. Utemeljila je i vrlo mnoga druga mjesta u čast svetaca radi plaće vječne nagrade te ih obogatila mnogim darovima.

22 Na sličan se način pripovijeda i od kraljici Ultrogoti, naime supruzi najkršćanskijega kralja Hildeberta, jer je bila hraniteljica siročadi, tješiteljica nejači, potpora siromaha i slugu Božjih te pomoćnica vjernih monaha. S pravom se također ističe i ono znamenito djelo svete i časne kraljicee Radegunde, supruge nekoć prijašnjega kralja Lotara, koju je tolika milost Duha Svetoga raspalila da je ostavila živoga supruga, posvetila se Kristu Gospodinu pod svetim velom i izvršila mnoga druga djela koja se čitaju u njezinim djelima.

23 No premda je ugodno razmatrati ono što su učinile te svete žene, ipak se nadasve moramo vratiti svetoj majci gospođi Batildi,f koja je zasjala u našim vremenima, kao i njezinim slavnim zaslugama za koje sami znamo i koje smo vidjeli da ih je učinila. Od njih smo ovdje doduše spomenuli tek malobrojne od mnogih, po kojima ne smatramo da je po zaslugama bila manja od onih prijašnjih, nego smo spoznali da ih je u svetim nastojanjima i dobrim djelima daleko nadmašila ona koja je nakon mnogih znamenitih djela što ih je učinila ispunila zapovijedi evanđeoske savršenosti. Prezrela je svijet i njegove požude; satrla je đavla i njegov sjaj; slijedila je Krista i njegove zapovijedi; i tako je kao istinska redovnica u potpunoj pobožnosti sretno dovršila blaženi život te 30. siječnja, napustivši zemaljsko i težeći za nebeskim, svoju blaženu dušu čistu i neokaljanu ponovno predala dobrostivom Isusu, koji ju je bio dao; pokopana u miru počiva u samostanu u Chellesu, i kraljuje u vječnoj radosti s Gospodinom, ne zaboravljajući, kako vjerujemo, svoje vjernike koji žele istinski uzvisivati njezinu slavu.

24 Mi smo se pak, premda ne onako kako smo trebali, barem onako kako smo mogli, pobrinuli ispuniti vašu zapovijed. Oprostite nevještosti govora i s ljubavlju molite Boga za krivnje naših nemara. Mi dakle, koji smo još pritisnuti teretom tamnice tijela i otežani mnogostrukim bremenom grijeha, te nesigurni lutamo valovima ovoga prolaznog svijeta, ustrajno s pobožnom odanošću ištimo njezin zagovor, da se udostoji posredovati za nas kod milosrdnog Gospodina, kako bi nas, odriješene od svake ljage grijeha, po svojoj dobroti priveo u nebesko kraljevstvo, gdje je neprolazna slava, vječni mir i vječno svjetlo s Ocem i Sinom i Duhom Svetim, što je pripravio onima koji ga ljube. Amen.

a Taj se naslov nalazio u korsendončkom rukopisu. Možda ga je dodao Gillemans, ali ne i samo poglavlje, koje je posve od drevnog pisca koji je obišao samostan u Chellesu.
b Život sv. Klotilde donijet ćemo 3. lipnja.
c O ovom najokrutnijem tiraninu govorili smo 21. siječnja u životu sv. Epifanija, a ponovno ćemo govoriti u Životu sv. Klotilde.
d Njezin se spomen nalazi u životu sv. Markulfa 1. svibnja i drugdje.
e Život sv. Radegunde, udane za Klotara I., sina Klodovika I., donijet ćemo 13. kolovoza.
f Ovdje pisac jasnije naznačuje svoje vrijeme.

O prijenosu

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

26. siječnja Kalendar godine