Stanovnici Sorrenta u Kampaniji javnom svečanošću časte petoricu zaštitnika i pokrovitelja svoga grada: sv. Valerija biskupa 16. siječnja, sv. Atanazija biskupa 26. istoga mjeseca, sv. Bakula biskupa 29. istoga mjeseca, sv. Antuna opata 14. veljače i sv. Renata biskupa 6. listopada. Sv. Atanazija na ovaj dan spominje Ferrari u općem katalogu svetaca ovim riječima: U Sorrentu u Kampaniji, sv. Atanazija, biskupa. A u katalogu svetaca Italije o njemu piše: Atanazije, biskup sorrentski, zasjao je između sv. Valerija i sv. Bakula, biskupa i zaštitnika istoga grada; o njemu kod pisaca nije predano ništa na spomen. Iz drevnih se slika zna tek toliko da je bio starac, častan po ćelavosti i obrijane brade. Postojao je i drugi Atanazije, napuljski biskup slavan po svetosti, kojega neki smatraju istim kao i sorrentskoga. No Sorrentinci po drevnoj predaji ovoga Atanazija priznaju i štuju kao različita od napuljskoga i kao svoga biskupa. Toliko Ferrari.
2 Pavao Regio, biskup Vico Equensea, u 2. dijelu djela o svecima Napuljskoga Kraljevstva, u djelu Vita S. Antonini Abbatis, pogl. 11, navodi neko ukazanje sv. Atanazija, u kojem se pokazao vidljivim kao starac, ćelav i obrijane brade; odakle zaključuje da nije isti s napuljskim Atanazijem, koji je preminuo navršivši tek 41 godinu. O njemu ćemo govoriti 15. srpnja.
3 Drukčije misli David Romeo u knjižici De quinque Divis custodibus ac præsidibus urbis Surrenti, gdje o sv. Atanaziju piše ovo: Ni o Atanaziju dosad nismo mogli imati ništa pouzdano. Istražili smo što smo mogli i pretražili sve kako bismo po svome običaju zapisali ono što je pouzdano; nismo našli ništa, jer Sorrentinci o njemu nemaju ništa zapisano. Njegove se godišnje svečanosti čuvaju te se dalje prenose obiteljima primljene od otaca, i tako su trajne, kao u Napulju svečanosti Agripina i Eufebija. Stoga smo, potaknuti njegovim imenom, naslućivali da su Atanazije, zaštitnik Napulja, i zaštitnik Sorrenta ista osoba: i Bakul je bio Napuljac. A to što Napuljci 15. srpnja slave svoga Atanazija, a Sorrentinci 26. siječnja svoga, nije toliko važno. To mi je padalo na pamet jer je Atanazije, napuljski biskup, boravio u Sorrentu nekoliko mjeseci (što smo rekli u njegovu životopisu) kod Stjepana, tadašnjega sorrentskog biskupa. I možda je toga dana Atanazije ili stigao u Sorrento ili je odande otišao, ili je Sorrentince obdario nekim božanskim dobročinstvom; oni su za njegova božanska dobročinstva prema svome gradu htjeli da mu se iskazuju božanske i trajne časti te zahvalnost, kako bi se prepoznalo da su zahvalni i da pamte. Stoga su, obdareni od njega nekim nebeskim i besmrtnim dobročinstvom, znajući da će time ugoditi svome Stjepanu i zadovoljiti Boga, pobožno htjeli sačuvati spomen na tako velika muža. Osim toga, pokazuju grobove pojedinih zaštitnika, a Atanazijev se nigdje ne pokazuje. A to što ćemo u životopisu Antonina napisati da je sorrentski Atanazije bio starac s ćelavosti i obrijanom bradom, dok je napuljski Atanazije umro u četrdeset i prvoj godini, ovaj je možda bio starac prije negoli je to doista bio te je bio prerano osijedio (da se poslužim Horacijevom riječju), ili zato što zbog nećaka Sergija nikada nije imao mira, jer je taj mučio strica tako da je Atanazije prerano, ne u svoje vrijeme, postao starac te je bio shrvan bolima duše i tijela, tugom i brigama, a ne dobi ni starošću; bio je naime slabašna i narušena, krhka ili radije nikakva zdravlja, kako smo ondje rekli na str. 24, a naše se tijelo često iscrpi zbog najneznatnijega razloga. To smo ispripovjedili nekolicini Sorrentinaca, koji su dijelom bili istoga mišljenja kao i ja, a dijelom mu se nisu mogli suprotstaviti razlogom. Dosta je, kršćanski čitatelju, da sam te na to podsjetio. Ja pak ne vodim veliku bitku oko toga je li to lažno ili istinito, jer ne mogu potvrditi ništa osim svoga mišljenja i suda; ako radije pođeš za njim, budući da smo o toj stvari prilično mnogo rekli kod napuljskoga Atanazija što će se ticati ovoga mjesta, uzet ćeš to odande.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.