Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 25. siječnja

O sv. Demetriju skevofilaku

DE S. DEMETRIO SCEVOPHYLACE

Sadržaj (16)
  1. O sv. Poponu opatu i bl. Adelvivi, njegovoj majci, u Belgijskoj Galiji.
  2. Poponova pobožna hodočašća.
  3. Odbačeni svjetovni život.
  4. Čudesno ozdravljenje gubavca.
  5. Pobožni život bl. Majke Adelvive.
  6. Posjedi samostana sv. Vedasta kojima je Popon revno upravljao.
  7. Prokušana poniznost. Uprava u Beaulieuu.
  8. Uprava u Stavelotu i kod sv. Maksimina, protivnici kažnjeni.
  9. Otklonjeno biskupstvo, obnovljeni samostani.
  10. POGLAVLJE X. Ugled mu potvrđen čudesima.
  11. Obnova i ures Stavelota i Malmedyja.
  12. Kažnjeni suparnici, čudesa.
  13. Uprava nad samostanom sv. Vedasta i Marchiennesom.
  14. Smrt, kreposti, pokop.
  15. Razna čudesa poslije smrti.
  16. Druga čudesa. Piščev pogovor.

Razna čudesa poslije smrti.

Uostalom, zašto se na njegovu grobu ne događaju češće čudesa, neka se nitko ne čudi, niti neka zbog toga prigovara onomu što smo istinito rekli o njemu, jer je on sam još živ u tijelu, dok je većina braće slušala, posvjedočio da nikada nije uživao činiti čudesa, niti se ikada usudio tražiti od Boga da mu se dade ta milost. I premda se iz poniznosti u životu bojao naklonosti naroda prema sebi, ipak mrtav nije bio lišen milosti čudesa, jer poslije smrti nije mogao ostati skriven onaj kojega je prije smrti Bog na to nadahnuo da želi biti skriven. Ipak ću ovdje umetnuti nekoliko od mnogih, te ću ne bez divljenja čitatelja iznijeti slavu Božju u njegovu Svecu.

64 Heriman, monah i ujedno vratar istoga samostana, pošto su prošla gotovo tri mjeseca nakon ukopa blaženoga čovjeka, zahvaćen bolešću, stigao je do kraja svoga života, te je u smrtnoj borbi zaustavljen prestao govoriti, tako da se činilo da ni na koji način ne diše, i ništa se drugo na njemu nije smatralo osim same smrti. On je na neki čudesan način nakon otprilike dva sata došao k sebi i ispripovjedio braći koja su stajala oko njega da je bio odveden na sud, te da je, pošto su pojedine ljage njegovih grijeha bile izbrisane u ispovijedi, bio pozvan na odgovornost samo zbog jednoga, što je počinio protiv odredbi bl. Popona. Govorio je naime: Znajte da sam se ispovjedio za pojedine grijehe svojih djela, a samo sam jedan prepustio zaboravu, jer je pašnjak, koji je bl. Popon bio povjerio nekome, moja oholost nekoć drsko oduzela. Zbog toga sam i ja bio odveden na sud i pozvan na račun zbog drskosti prema Božjemu čovjeku, te mi je napokon zagovorom istoga svetoga čovjeka dopušteno vratiti se ovamo i okajati takav grijeh kako vašim molitvama tako i ispovijeđu. Kad su ga pak braća mnogo ispitivala o spomenutom Božjemu čovjeku, dodao je svima o njemu to da ga je vidio dostojna poštovanja po čestitosti i ugledu među prvacima nebeskoga dvora, i da je ondje njegovim zagovorom dobio priliku za povratak, a zatim da mu je uostalom porasla nada da će ga ponovno vidjeti, ako se ipak njihove molitve za njega unaprijed upute Bogu i tako se očisti ono što je nepromišljeno počinio protiv njegove odredbe. Stoga je dodao da nitko ne može nekažnjeno išta učiniti protiv Božjega čovjeka, te da u takvu dokazu stvar na njemu postaje jasna. Ubrzo su braća za njega ustrajala u molitvi i molitvama okajavala ono što je sagriješio protiv odredbe Božjega čovjeka, kad gle, bez odgađanja je izdahnuo posljednji duh, tako da se doista dalo razumjeti da je on zato u tijelu primio mogućnost povratka kako bi ono što je sagriješio protiv Božjega čovjeka ovdje bilo s njega izbrisano, i kako bi ostalo istinito svjedočanstvo o onome što je bio rekao. Raduj se dakle, stavelotska Crkvo; raduj se, velim, zbog nazočnosti tolikoga muža: jer kao što se grad Tours ponosi svojim Martinom zbog čudesa, tako se i tvoj stalež veliča u tvom Poponu, dok je i onaj živ uskrisio mrtvaca, a ovaj je mrtav pozvao u život monaha koji je izvan sebe bio odveden na sud. Veliko je doduše uskrisiti mrtvaca; veliko je također pozvati k sebi čovjeka odvedena na sud, jer ni jedno ni drugo ne mogu učiniti osim sveci, koji čudesno uživaju u Božjoj nazočnosti. I uistinu se u tome očituje da bl. Popon živi i poslije smrti, te da se uvijek kod Boga brine za svoje.

66 U drugo je vrijeme također neki dječak Gozon, ujedno monah Božjega čovjeka, još podložan školskoj stezi, bio zahvaćen teškom tjelesnom bolešću. On je ubrzo zatražio da ga se pohodi, pomaže uljem te psalmima i molitvama preporuči Bogu. Dok se to činilo, i dok su mu braća stajala uz bok u molitvi i pohodu njegove bolesti, iznenada je povikao da četa demona oponaša lica Eneje i Turna i drugih junaka iz Vergilija, te da ga oni, koji su mu pri učenju bili od najveće koristi, muče sve do duše. Kad su ga braća poticala da pred sobom načini znak križa, a on odgovorio da ne može, ubrzo povika da je nazočan gospodin opat Popon, te ga, dok braća nisu znala na koga je mislio, pognute glave pozdravlja. Kad ga je mnoštvo nazočne braće stalo ispitivati što vidi ili koga pozdravlja, reče: Zar ne vidite gospodina opata Popona među vama, i zar ne opažate da je pred njegovom nazočnošću pobjegla sva četa demona? Zatim je dodao da je istrgnut iz njihovih ruku uz pomoć spomenutoga opata i da je nadalje zadobio lijekove sigurnosti od njih. Dok je on to govorio, a bol se zajedno s drhtavicom u njemu smirivala, izdahnuo je posljednji duh i pokazao jednako istinit kao i očit znak onoga što je bio rekao, tako da se vjerovalo da je odande uistinu otišao s bl. Poponom, i da se u tome prepoznala slična brižljivost blaženoga čovjeka prema svoj braći. Tijelo toga dječaka okružili su vršnjaci jednako naklonošću kao i bolom, te je pred školama, premda protiv volje nekih, bilo Siječanj, svezak III. pokopano: za njim je i njihov jecaj bio to nepodnošljiviji što je naklonost sviju prema njemu za njegova života bila ljubaznija.

Druga čudesa. Piščev pogovor.

U isto vrijeme postojao je neki majstor tesara, imenom Thietmar, kojega je Božji čovjek Popon veoma volio zbog vještine njegova umijeća; jer mu je Bog nadahnuo, kao Besalelu, da dovrši djelo u domu Gospodnjem prema volji Božjega čovjeka. To promatračima pokazuje zadivljujuća građevina sadašnje bazilike. On je, dovršivši večernje bogoslužje, došao k nekoj braći u klaustru s nemalom, kao što ćemo nastaviti, tugom: i gle, ondje je sjedio nećak svetoga čovjeka Everhelm, opat iz Hautmonta, koji ga je počeo ispitivati što mu je razlog. Odgovorio je da je lišen nadarbine koju mu je vječnim pravom bio podijelio Božji čovjek Popon. A on reče: Nije mrtav tvoj gospodar Popon, nego uistinu živi: pođi što brže k njemu i reci mu ako što imaš. Povjerovao je čovjek riječi koju je čuo, te je brzim trkom stigao do groba Božjega čovjeka, i ondje najgorkije vičući ono što slijedi, prostro se nad svetim tijelom: Jao meni, reče, Oče i Gospodine, zašto mi dopuštaš da dulje živim u dolini suza? Zaklinjem te Svemogućim, kojemu si u ovom životu vjerno služio, da mi ne dopustiš živjeti u ovom jadnom životu osam dana. Kad je dakle povjerovao da je uslišan, ustao je, vratio se kući, bacio se u postelju, zatražio popudbinu i primio je, te je, kako je bio zamolio od svetoga čovjeka, prije osmoga dana bio uzet s ovoga svijeta.

68 Osim toga Gospodin po njemu čini vrlo mnoga dobročinstva ozdravljenja. Grozničavi, opsjednuti i drugi nemoćnici ozdravljaju na njegovu grobu uz Božju suradnju. Ipak ću iznijeti na sredinu jedno preslavno, koje je gotovo svima poznato, kako bi se iz toga zagrijala vjera vjernika. Neki bolesnik, dugo mučen vodenom bolešću, bio je doveden sa zapadne strane i smješten u bazilici svetoga i apostolskoga muža Remakla, čudotvorca, u nazočnosti njegova tijela. Ondje je tijekom tjedna iščekivao dugo željeno zdravlje, te ga je napokon umornoga svladao san. I gle, vidi kako uz njega stoji presveti i Bogu mili Remaklo, blistajući prevelikim sjajem, i govori mu ovo: Ustani i požuri na grob opata Popona, koji je u ovoj kripti, jer će ti po njemu doći zdravlje. Probudivši se dakle, bolesnik je ustao i, kako je god mogao, stigao onamo, te se cijelim tijelom prostrvši po njegovu grobu, najpobožnije je molio Božju pomoć njegovim zagovorom: kad iznenada sav otrov, koji se bio proširio po udovima i životnim organima, skupljen u jedno, kao nekoć na dodir sv. Martina, štoviše dok je Bog proslavljao svoga slugu i pokazivao kolike je zasluge bio kod njega, poput bujice u velikom bljuvanju iznenada navrije kroz otvor grla. I odmah je ustao zdrav čovjek, koji je bio došao gotovo očajan, te zahvaljujući Bogu u njegovim svetim ispovjedaocima, radostan se vratio kući. Tko se ne bi zapanjio događajem ovoga neobičnog čuda, predajući ga peru i sjećanju na korist potomstva, da se veliča Gospodin koji se udostojao izliječiti ga po svome sluzi?

69 Isti spomenuti Božji borac, dok je na zemlji nosio ljudsko tijelo, s prevelikim je znojem služio Kristu i njegovu presvetomu biskupu Remaklu, odakle je i ovim činom zavrijedio biti proglašen sugrađaninom svetih i ukućaninom Božjim. O sretni Stavelote, koji čuvaš udove tolikoga biskupa Remakla, kojemu je za zaštitu istoga mjesta pridružen Božji sluga Popon, neosvojivi štit protiv svih neprijatelja koji vrebaju iz zasjede. Nije ti naime prianjalo slučajno, nego bitno ime Postojana hvala (Stabilis laus), pošto je odbačeno ono pučko, poteklo iz neznanja, Stabulaus, jer se u tebi postojana hvala nikada neće ugasiti, kao što se svjetla voštanica u zimsko doba, dok su puhali vjetrovi pod vedrim nebom, nisu mogla ugasiti kad je tijelo bl. Popona bilo prihvaćeno od braće spomenutoga mjesta.

70 Ja sam dakle Everhelm, opat iz Hautmonta, boraveći u samostanu a sv. Petra na brdu Blandiniju, pišući sažeto izložio ovu knjižicu, ne da bih naime obuhvatio sve što je trebalo reći o blaženom čovjeku. Kad sam je odlučio odnijeti na spomenuto mjesto, uzeo sam za suputnike svoga putovanja u ovom svesku monaha Onulfa, koji je zapisan u predgovoru ove knjižice, i Odulfa, kapelana grofab Lamberta. Dok smo putem revno razgovarali o životu i nadi budućih dobara, često je i Odulf sa mnom prelistavao ovu knjižicu, proglašavajući blaženim čovjeka koji je tako izbjegao brodolom sadašnjega vijeka. Što još reći? Napokon stigosmo u Liège, gdje se u to vrijeme slavilo mučeništvo sv. Lamberta mučenika. Nakon misnoga slavlja odlazeći odande da bismo požurili na grob Božjega čovjeka, Onulf, zaveden Odulfovim savjetom, odbija sa mnom dovršiti započeti put, iznoseći drugomu ne znam što o zaslugama svetoga čovjeka. Obojica dakle kažu: Ti dovrši svoj put, a mi ćemo u samostanu sv. Trudonac čekati tvoj povratak. Na to ja, razmotrivši njihovu slabu vjeru, kažem da će se uskoro pokajati. I krenuvši odatle, stižem do groba blaženoga čovjeka, zadovoljan pratnjom samo jednoga dječaka. Izvadivši dakle knjižicu, sastavljenu o njegovim djelima, ne bez skrušenja srca položio sam je na grob najpobožnijega Oca. Sutradan pak, vrativši se suputnicima svoga putovanja, zatekao sam ih silno tužne i žalosne. Naime, jedan je teško tugovao zbog štete svoga udarenoga konja, a Odulf je, pogođen blijedom pošasti, još teže stenjao. Kad sam ga pogledao, on najprije progovori: Jao meni, reče, Gospodine, zašto sam odgodio dovršiti s tobom započeti put? Evo sada umirem pogođen bolešću srdobolje, štoviše božanskom silom. Tješeći ga blago i nježno, potaknuo sam ga da primi monaško odijelo. Poslije toga odoh, a on nedugo zatim umrije, ostavljajući potomcima primjer svoga prijestupa da se ne usude umanjivati kreposti Božjega čovjeka Popona.

a O glasovitom samostanu sv. Petra u gradu Gentu, na brdu Blandiniju, češće smo drugdje govorili.
b Čini se da je ovo Baldrik, koji se zove i Lambert Bradati, grof Louvaina, o kojemu smo govorili 8. siječnja uz životopis sv. Gudule.
c O ovom najplemenitijem i najstarijem samostanu i gradu govorit ćemo uz životopis sv. Trudona 23. studenoga.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

25. siječnja Kalendar godine