Sačuvano je u popisima Rimskog martirologija ime sv. Surana upisano 24. siječnja ovim riječima: „Isto tako bl. Surana, opata, koji se u vrijeme Langobarda istaknuo svetošću.” Njega spominje Ménardov benediktinski martirologij, kao i Wionov. Ferrario ga u katalogu svetaca Italije naziva mučenikom, kao i Petar de Natalibus u 11. knjizi, pogl. 113., te Tritemije u 3. knjizi De viris illustrib. ord. S. Benedicti, pogl. 20. I nipošto ne bez razloga, budući da se čini da mu je njegova dobročiniteljstvo bilo povodom ubojstva, kao i ispovijedanje katoličke pobožnosti koja je bila mrska barbarima. Njegov život i slavnu smrt ovako ukratko sažima sv. Grgur u 4. knjizi Dijaloga, pogl. 22.
2 Uz svjedočanstvo i nekih redovničkih muževa dok sam još bio smješten u samostanu, doznao sam da je u ovo langobardsko vrijeme, ondje u ovoj pokrajini koja se zove Sura, bio neki poglavar samostana, čovjek časna života, imenom Suran, koji je pridošlim zarobljenicima i onima koji su bježali od pljačkanja Langobarda razdijelio sve što se činilo da ima u samostanu. Kada je pak u milostinjama potrošio svoju odjeću i svu odjeću braće i ostava, razdao je sve što je mogao imati u vrtu.
Kada je pak potrošio sva dobra, Langobardi su iznenada došli k njemu, uhvatili ga i počeli od njega tražiti zlato. Kada im je on rekao da uopće nema ništa, odveli su ga na obližnju goru na kojoj se prostirala šuma neizmjerne veličine: ondje se u šupljem stablu skrivao neki zarobljenik koji je bježao, i tu je jedan od Langobarda isukao mač i ubio spomenutoga časnog muža. Dok je njegovo tijelo padalo na zemlju, odmah se potresla sva gora i šuma, kao da zemlja, koja je zadrhtala, govori da ne može podnijeti težinu njegove svetosti.
3 Tako sv. Grgur. Što je Sura, priznajemo da ne znamo. Ferrario smatra da je bila u Umbriji: u Umbriji se naime, kaže, kod Plinija spominju narodi Suerani. Plinije u 3. knjizi, pogl. 14., ima Suazane, premda ih neki primjerci nazivaju Suaranima, drugi Suarranima, a treći Suareanima. Ptolemej Σευάσαν smješta između Foruma Sempronija i Petre Pertuse. Ali čini se da sv. Grgur označuje mjesto bliže Rimu, kada kaže „ondje u ovoj pokrajini”, ako se ono „ondje” ne odnosi na grad Rim, nego na ono što je prethodilo; no prije je u 21. poglavlju govorio o pokrajini Valeriji, koja je i sama pripadala Marsima, također blizu Rima.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.