a Iz Catalogo SS. Benev. Marii de Vipera.
Benignije, arhiđakon beneventanski, koji je zbog ispovijedanja katoličke vjere u Beneventu od arijanaca, u vrijeme kralja Odoakra, također arijanca, koji je tada vladao Italijom, urešen palmom mučeništva, prešao je Gospodinu zajedno sa svojim biskupom Sofijem; i premda se to ne oslanja ni na kakvo svjedočanstvo drevnih pisaca, ipak mu ide u prilog drevna predaja. Njegov se pak pepeo čuva u najuzvišenijem hramu sv. Sofije, kako se doznaje iz rukopisnog kodeksa pisanog langobardskim pismom koji se ondje nalazio, u kojem su zabilježena imena svetaca čija su tijela i relikvije ondje pokopane, a koji ne poučava ni o čemu drugome nego da je mučenik poginuo u Beneventu radi obrane katoličke vjere. Taj se kodeks danas ne čuva u Beneventu u spomenutoj crkvi, nego u Rimu u Vatikanskoj knjižnici, iz ovoga razloga: kada je prije ne tako mnogo godina kardinal Askanije Colonna, komendator crkve sv. Sofije, dao da se on zajedno s nekim drugim kodeksima, također drevnim rukopisima izvađenim iz istoga arhiva, prenese u Rim, nakon njegove smrti dospjeli su u ruke vojvode od Altempsa; a kada je on uklonjen iz svijeta, papa Pavao V., doznavši za njih da ne bi propali, unio ih je u Vatikansku knjižnicu da se ondje čuvaju. To smo se pobrinuli ovdje zabilježiti za budući spomen toga događaja.
a Ništa drugo nismo doznali o ovom sv. Benigniju. Mnogo je drugih mučenika toga imena drugdje.
b Prema kronologiji koju je on prije iznio u pohvalnom zapisu o sv. Sofiji. Ako je uistinu bio njegov arhiđakon, vjerojatno je možda poginuo u prvim vremenima Langobarda.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.