Mlijekosestra sv. Agneze bila je Emerencijana, koja, još neoprana krštenjem, dok je na grobu svoje svete drugarice izlijevala molitve i poganima predbacivala glupu jarost kojom su bjesnjeli protiv nedužnih, kamenovana od njih, zadobila je mučeničku palmu, kao što je ispripovijedano u Aktima sv. Agneze 21. siječnja, pogl. 3. Slavi se posebnim časoslovom od tri čitanja 23. siječnja; toga dana Uzuvard: U Rimu rođendan za nebo sv. Emerencijane, djevice i mučenice, koja je, dok je molila na grobu sv. Agneze i ujedno branila one koji su molili od ozljede pogana, bila od njih kamenovana. Gotovo isto obični Beda, Raban, Adon, Notker, Belin, Rimski martirologij, Maurolico, Kanizije, Galezinije; ali to što ovaj kaže da se u Uzuvarda zove Emerencija, to nismo našli ni u jednom tiskanom ni rukopisnom primjerku Uzuvarda (a imamo ih vrlo mnogo). O njoj govore također Vandelbert, Petar de Natal; 3. knj., pogl. 13., Ferarije i svi koji pripovijedaju djela sv. Agneze. U rukopisnom Irskome martirologiju, kao što smo gore rekli, upisana je 21. siječnja.
2 Tijela sv. Emerencijane i Agneze, u bazilici njezinih moći na Nomentanskoj cesti, pronađena od Pavla Emilija Sfondrata i svečano pohranjena od pape Pavla V., napisali smo prije u § 1., o moćima br. 4. Među moćima Briselske palače nalazi se glava sv. Emerencijane, ili barem znamenit dio glave; jer Oktavije Pancirol prenosi da se njezino tijelo čuva u bazilici sv. Agneze, glava u crkvi sv. Petra u okovima na Eskvilinu, a neke moći u raznim crkvama Grada.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.