Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 14. siječnja

Životopis sv. Feliksa

VITA S. FELICIS

Sadržaj (6)
  1. Latebræ tempore persecutionis.
  2. Humilitas, paupertas.
  3. Miracula post mortem.
  4. Drugi životopis
  5. Povratak polumrtvoga biskupa Maksima.
  6. Čudesa sv. Feliksa

Čudesa sv. Feliksa

IZ SPISA SV. PAULINA.

Budući da nam nedostaju čudesa za koja Marcel svjedoči da ih je napisao, donijet ćemo neka iz spisa sv. Paulina, koja su ispustili Grgur iz Toursa i Beda. Paulin je naime imao običaj sve što bi se njemu i prijateljima sretno dogodilo s neba pripisivati zagovoru sv. Feliksa: i ne bez razloga, jer naklonost Božanstva, od kojega nužno dolazi svako dobro, sveci pribavljaju smrtnicima, osobito onima koji su im odani. Stoga u 28. pismu sv. Viktriciju, biskupu Rouena, piše da je Urso zaslugama sv. Feliksa bio oslobođen teške bolesti i neposredne smrtne opasnosti. U 13. pjesmi Citeriju piše da Martinijan, dok je na mazgi jahao iz Kapue u Nolu, kad ga je ona na pola puta preplašena zbacila licem prema dolje na kamenje i kupinjak, ipak nije pretrpio nikakve ozljede, jer ga je pridržala ruka sv. Feliksa.

2 U 8. rođendanskoj pjesmi pripovijeda kako je uobičajena rijeka, koja teče s obližnjih brda, kad bi slučajno nabujala od iznenadnih kiša, tako navaljivala na hram sv. Feliksa da je silovito potresala susjedne nastambe: ali je snagom samoga sveca njezin nalet bio odvraćen drugamo, tako da teče daleko od bazilike, neuobičajenim koritom. Koja je to bila rijeka, jedva možemo nagađati, jer Nolu sada ne oplakuje nijedna rijeka: osim ako možda nije bila bujica koja se izlijeva od kišnih voda. Također piše ondje sv. Paulin da se svakoga dana sa svih strana mnoštvo stječe u Nolu, kako zdravi da ispune zavjete, tako i bolesni da izmole lijek. Mnogi također, doplovivši s tuđinske obale, prostrti pred njegovim oltarom zahvaljuju i pripovijedaju kako su, dok im je lađa bila zahvaćena olujama, bili spašeni Božjim smilovanjem i, izvedeni rukom samoga Feliksa, izronili iz dubine.

3 U 36. pismu (Makariju, koji je u Rimu obnašao službu vikarija prefekture, kako smatra Rosweyde, onomu istomu čiji smo spomendan naveli 2. siječnja) opširno spominje slavno čudo te vrste. Ovdje smo ga odlučili donijeti, izostavivši tek ponešto što Paulin dodaje u svojoj rječitoj pobožnosti: „Časno je”, kaže, „naviještati djela Gospodnja; a to mi je bio povod ovoga pisma: jer stvar ovoga oca obitelji, kojega preporučujem tvojoj jednodušnosti, Sekundinijana, kako ćeš se uvjeriti, ne može se ispripovjediti bez Gospodinove slave i hvale. Kao što je naime rekao u Evanđelju: ‚Otac moj sve do sada radi, pa i ja radim‘, tako čini i sada: niti dobri Gospodin prestaje poticati našu vjeru očitim dokazima svoje istine i uistinu je buditi. Stoga, ukazujući nam se u različitim znakovima (kako je pisano), Bog Spasitelj djeluje za nas na kopnu i na moru; i ono što čini u pojedincima, pribavlja vjeri i spasenju mnogih. Pogledaj naime kako je divno i hvalevrijedno djelo što ga je Gospodin Isus sa svojim svetim anđelima učinio na jednom starcu. To je naime stvar gore spomenutoga prijatelja i brata, koji je muž vjeran u Kristu.

4 Prošle zime, prisiljen na Sardiniji (dakako s ostalim brodarima) preuzeti u službu vlastite lađe žito koje se imalo prevesti u državne žitnice, ne dočekavši vrijeme uobičajene a plovidbe, prije ljetne blagosti otisnuo je natovareno brodovlje pod pritiskom javne vlasti. Odmah (kako mi je ispripovjedio) u obližnjem tjesnacu podigla se oluja, te je brodovlje mnogih lađa, nepromišljeno odvezano iz luke, odvratila od zacrtanih putova i razbila o obalu. Njegovu su lađu na nekom mjestu toga otoka, koje zovu Ad pulvinos, nastojali učvrstiti sidrima da se slično ne razbije; no kako je prevladala silina iste zimske oluje i popucala užad, prestrašeni mornari spustili su čamac, bilo da bi izvukli i dublje učvrstili sidra kako bi snažnije zadržali lađu, bilo da bi, ako mognu, sami sebe izbavili iz pogibelji lađe. No priča se da ih je oluja odmah s krhkim utočištem njihova čamčića bacila na hridi i prekrila navalom valova. Od svega broja mornara ostaviše jednoga starca zadužena za izbacivanje vode iz kaljuže, bilo što su na njega u strahu zaboravili, bilo što su ga prezreli kao bezvrijedan život.

3 U međuvremenu lađa, lišena mornara i sidara, biva odnesena na pučinu. Onaj starac, koji nije znao da je ostavljen, čim je osjetio da se lađa baca i valja, izišao je iz utrobe broda; posvuda vidi pusto more i posvuda nebo: dok je samoća bijedniku umnožavala i strah i pogibelj, proveo je šest dana i noći posteći. Suze su mu naime bile kruh danju i noću: tada se milosrdni i milostivi Gospodin udostojao izbliza pristupiti njemu, koji je već više želio smrt negoli život i čeznuo za krajem muka izlaskom duše, te ga okrijepiti hranom riječi. On sam još i sada plačući pripovijeda sreću svoje pogibelji, niti se može slušati bez suza srca i radosti duha, kako ga je oslovio pristupajući Krist, kako ga je ohrabrio bodreći ga, kako je po zapovijedi posjekao jarbol, čije je sječenje u tom trenutku bilo spas lađi. No ono što mnogi i najsnažniji ljudi jedva mogu učiniti bez pogibelji za sebe i za lađu, on, sam i slab, ne usuđujući se ni latiti toga, usudio se na Božju riječ. Samo dvaput i lagano, kao da ga je staračka ruka više dotaknula negoli udarila sjekirom, jarbol je tako odskočio od zasjeka da je, izbačen daleko izvan lađe u valove, sigurno pao. Zatim u različitim poslovima, kako zahtijeva morsko valjanje i brodska oprema, kad je trebalo ili razapeti glavno jedro ili isprazniti kaljužu, Gospodin ga je zazvao imenom Viktor i zapovijedao mu da samo pruži ruku kao da radi, za bilo koji od poslova. U mnogostrukoj naime i raznolikoj milosti božanskih čudesa oko ovoga starca ne čini se da treba mimoići ni ovaj Božji dar, što je dobio i ime po kojem se sada i po preporođenju ubraja, i koje ljudi i anđeli upisuju: po poganskom se naime nadimku zvao Valgije, a sada ga Gospodin naziva Viktorom, i jest pobjednik u Gospodinu, koji mu je nadjenuo upravo to ime prikladno za svoja djela: jer je naime i na moru nad olujama i brodolomom uz Kristovu pomoć, i nedavno na kopnu po njegovoj milosti pobijedio grijehe i đavla; očito zato da, sav obnovljen u Kristu, ne ostane ni u starom imenu ni u starom čovjeku.

6 Divna je vjernost i neizreciva dobrota Gospodina Spasitelja, koji je starca, ako bi katkad trom od sna sporije ustajao na posao, najprije opipavši mekom rukom da se ne bi uplašen probudio, budio nježno ga povukavši za uho, dok bi starac, lagano se trudeći, odmah od prvoga svojega pokušaja vidio da su poslovi obavljeni anđeoskim rukama. Jedva bi dotaknuo uže kao da će ga povući, a već bi vidio jedro razapeto na svojim motkama, vršno je jedro stajalo, lađa je jedrila. Voda koja je prodrla kroz pukotine lađe pokušala ju je potopiti: i nakon jednoga ili dvaju zahvata kratke crpke za kaljužu voda bi bila iscrpljena, a lađa isušena, tako da nije imao što raditi; zadivljen što mu se trud bez truda unaprijed oduzima i što njegov čin pretječe skrivena ruka: ako se s pravom naziva skrivenom ona koja je pružala tako očitu pomoć. No ni sami izvršitelji nisu se skrivali jednostavnim očima najnedužnijega starca: često je naime vidio naoružane vojnike (očito iz nebeske vojske) kako bdiju nad brodom i obavljaju sve dužnosti mornarske službe. A doista onoj lađi nisu ni dolikovali drugi mornari osim anđela, kad joj je kormilar bio Kormilar svijeta. Sam je naime Gospodin, čas blistav svojim licem, kako se opisuje u Otkrivenju, i sjajne kose, čas častan licem svojega ispovjedaoca i prijatelja, mojega gospodina i zajedničkoga zaštitnika Feliksa, sjedio na krmi (kako se pomorskim običajem kaže) za kormilima, ili radije umjesto kormila, koja je lađa zajedno sa sidrima i mornarima bila izgubila na onoj brodolomnoj obali: nesretna sretno, jer je umjesto svega izgubljenoga, svojih ljudi i opreme, zadobila ili Gospodinova mučenika ili Gospodina mučenika. Pripovijeda starac plačući od radosti kako je imao običaj prostrijeti se do nogu čas Gospodina čas mučenika koji mu je kormilario, pa i prisnije, dok ga je on sam privlačio, blažen na svetim koljenima i u krilu, te da je kao uzglavlje za naslonjenu glavu imao božanske mirisne daške. Zar ćemo sada sumnjati da su krila patrijarha otvorena vjernim slugama u Kristu, kad je njegova neizmjerna dobrota čak i ovoga tadašnjeg katekumena grijala bilo u svojem krilu, bilo u krilu svojega sveca?

7 I nešto poslije: Napokon, upravljajući ne samo lađom, nego i njim samim, radi kojega je štitio lađu, i raspoređujući u njemu odvojene dužnosti tijela i duha, zapovijedao mu je da noću mirno počiva, a danju brižno bdije: obećavajući da će on bdjeti umjesto njega dok spava i surađivati s njim dok bdije. Zasigurno ćeš u tim Gospodinovim riječima prepoznati onu ljubav kojom uvijek tako hrani našu nadu da ne popušta u brižljivosti: tako se brine za slabo tijelo da duh ne prestane biti spreman. I zato je umornomu starcu dopustio spavati tako da ni starcu i iscrpljenomu nije otpustio budnost bez dužnosti bdjenja; da se naime ne bi prepustio tromu snu i počeo spavati ne samo tijelom, nego i umom.

8 A zatim: Dvadeset i tri dana čovjek isključen ne samo s kopna nego i od ljudi, igračka svih vjetrova, prognanik sa svake zemlje, gost različita mora i lišen ljudskoga roda, među valovima i morskim nemanima u lutalačkom boravištu zalutale lađe, iscrpljen postom, starošću i strahom, pitam te, zar je ustrajao vlastitom naravi? Komu bi dakle bilo nejasno da je u njemu bio Bog? Rekao sam onaj Bog koji jedini čini čudesa; koji zove ono što nije kao da jest; čijom je pomoću osamljena lađa plovila cijelom pučinom, i s nevidljivim kormilarom, kao prazna, pokrećući samu sebe s tolikim teretom, dok su u njezinim odajama bili zatvoreni čovjek sa žitom, poput one korablje u potopu bremenite sjemenjem svijeta, plovila je i, bacana ne samo jednim morem, nije mijenjala smjer s olujama. Najprije dotjerana prema Gradu, ugledala jeb Faros rimske luke. Zatim je dugim potezima prošla uz Kampaniju: kad su se promijenili vihori, preletjela je prema obalama Afrike; a odande ponovno otrgnuta, prešla je pokraj Sicilije, oko koje je uzburkane i vrtložne tjesnace s čestim, kako kažu,c otocima, i plovidbe opasne čak i za brodove s kormilarom među zavojima i preprekama otoka, dokoni starac na neozlijeđenoj lađi prošao tako ravno da je, kao božanska lađa i mudra po odozgo ulivenu duhu, sama od sebe izbjegavala ono čega se treba čuvati, tražila ono što treba slijediti, te korisno i vješto skretala potrebnim zaobilascima, da bi napokon dvadeset i trećega dana, kad se Gospodin već smilovao, položila kraj lutanjima i pogibeljima na lukanskim obalama.

9 Njima se približavajući, vječni Gospodin, kako bi njegova neumornu dobrota sve do kraja preuzete plovidbe činila svoja čudesa, tihim poticajem svojega nadahnuća posla mu u susret ribare otisnute s obale u dvama čamcima; oni su, ugledavši ovu lađu izdaleka, na prvi pogled prestrašeni pobjegli: poslije su naime sami ispripovjedili da im se učinila punom naoružanih ljudi i nalikd liburni: zatim, napokon dozvani glasnim i često ponavljanim povicima našega starca, razmislivši među sobom, i po takvu Gospodinovu djelovanju, shvatiše da se nemaju čega bojati od one lađe na koju su pozvani. Priđoše brodu i jedva povjerovaše vlastitim očima kad im je starac posvjedočio i kad su se napokon popeli na lađu da je prazna od vojnika ono što su izdaleka vidjeli natrpano. Ondje ih primljene starac počasti objedom koji je dan prije po Gospodinovoj zapovijedi bio pripremio; i obilnom nagradom od mnogobrojnih kruhova nestalih mornara zasiti ih i obdari. Obradovani tom plaćom, svojim uslužnim čamčićima, kao isluženu iz teška rata i ovjenčanu iz borbe, jer je preživjela brodolom i pobijedila vjetrove i valove, doveli su lađu u svoju lukue teglenjem sprijeda.

10 Malo poslije: Što je, pitam, ovomu starcu naškodio položaj izbacivača kaljuže, među mornarima najprezreniji, siromašno odijelo i sardskaf mastruca? Ta odijevao se sašivenim kožama kad ga je Gospodin nad vojskama, Kralj slave, i svojim razgovorom usrećivao, i pogledom obasjavao, i u krilu uspavljivao: jamačno ljubeći u njemu i to što je kostrijetnom odjećom nasljedovao Ilijin kožuh i odjeću preteče Ivana? Napokon: Možda ćeš zapitati kojim je to zaslugama ovaj stari mornar, koji je uvijek boravio u tminama neznanja i bio stran kako djelima pravednosti tako i spoznaji istine, čini se zadobio ono što se zasigurno lako daje veoma malobrojnim radnicima, premda su od jutarnje straže sve do noći podnosili teret i žegu cijeloga dana. Odgovorit će ti svakako Apostol da su neopozivi darovi i pozivi Božji, i da se po djelima neće opravdati nijedno tijelo. Vrijeme je milosti, i vjera se uračunava u pravednost, jer se od kamenja svakodnevno podižu sinovi Abrahamovi. Sada je naime vrijeme milosno, sada je dan spasa, u kojem prinosimo žrtve mira i hvale, a žrtva je Bogu duh raskajan: i u čovjeku je hram Božji, i u srcu koje vjeruje spasenje, i u očišćenim grudima svetinja nad svetinjama. Stoga onaj koji ne prezire srce raskajano i ponizno, sam je našega starca primio kao sebi ugodnu žrtvu po naravnim dobrima na ugodan miris. Kažu naime da je prirođenom jednostavnošću uvijek bio tako čiste duše da nije znao griješiti. Već u dubokoj starosti dijete i malen u zloći, nosi djetinjstvo ne samo milosti nego i uma. Nedavno je naime (kao što sam gore rekao) preporođen u Kristu i posvećen Gospodinu, po kojem je izbjegao zla života i vode smrti.

41 Napokon, ono zbog čega je napisao to opširno pismo, moli Makarija ovim riječima: „Ti usmjeri revnost pobožne odanosti i svom ljubavlju svoje vjere priteci u pomoć zaštitniku ovoga čovjeka, Sekundinijanu, komu je svemogući Krist vratio lađu sačuvanu za njegovo spasenje, kad je već bio očajavao. Zastupat ćeš naime Kristov dar. Ne dopusti da zavišću đavla po nepoštenu čovjeku bude Sekundinijanu oteto, ili već oteto zanijekano, ono što mu je Bog darovao iz brodoloma. Kaže se da je to upravitelj kršćanskoga muža, našega brata Postumijana, koji je onu lađu, nasukanu na obalu Brutija, koju oplakuje posjed senatora, lakomiji od mora i baveći se gusarstvom na kopnu bez gusarskoga broda, zaposjeo i zaplijenjenu ispraznio: ta i sada stoji prazna na samoj obali, da svjedoči o šteti tereta uzalud sačuvana na pučini i izgubljena na kopnu. Već su često kod pokrajinskoga suca podnesene tužbe zbog toga razbojstva, ali je naš faraon otvrdnuo svoje srce, možda zato da se na njemu dogode čudesa: i pozvan preko službenika najprije se silom pobunio, a poslije pobjegao u Rim. Ta je nužda prisilila mojega Sekundinijana da kopnenim putem otputuje u Grad sa svojim jedinim mornarom. Ne dvojim da će se naš brat Postumijan ganuti i tvojim posredovanjem i svojom vjerom i pravednošću. Stoga trebamo posredovati s takvom umjerenošću (što ćeš zasigurno učiniti i da te nitko ne opominje) da jednakim trudom braniš i ispričaš pred izvrsnim senatorom, to jest kršćanskim mužem, njegova krivca, tako da samomu pljačkašu bude dovoljan dobitak nekažnjenosti, dok smo mi zadovoljni time da od njega primimo Božje darove.” a Commeatus se često uzima za dopuštenje odlaska ili za opskrbu žitom; ovdje se uzima za odlazak i povratak brodovlja koje plovi tamo i natrag. Tako Suetonije u djelu In Nerone, pogl. 20: „Zanesen skladnim pohvalama Aleksandrinaca, koji su novom plovidbom bili nagrnuli u Napulj.” Cezar, 5. knjiga djela De bello Gallico: „Odluči prevesti vojsku u dvije plovidbe.” b Često se spominje rimska luka, koja se jednostavno naziva i Portus, Portus Urbis, Augusti portus. Nalazila se pokraj ušća Tibera, uz njegovo desno korito, kojim je opasan Sveti otok, ili Libanus blage Venere. Nije to bila samo luka, i to dvostruka, vanjska i unutarnja, nego i znamenit grad: sada je nastanjen s malo krovova, ali pokazuje ruševine slavnih građevina i hramova. Ondje je od starine biskupsko sjedište. U Portu je bio Faros, odnosno visoki toranj odakle su se noću pokazivale vatre, kao na onom tornju otoka Fara kod Aleksandrije. O tom rimskom Farosu Juvenal u 12. satiri:

„Napokon ulazi kroz zatvorena mora u postavljene lukobrane i tirenski Faros.” A Valerije Flak: „Ne zapanjuje se tako tirenski i jonski kormilar koji, Tiberine, ostavlja tvoje luke i svijetli Faros na vedroj utvrdi.”

I sam sv. Paulin u 13. pjesmi, govoreći o Martinijanu: „Da bi ušao u luku Fara.”

Da ga je podigao car Klaudije piše Suetonije u 4. knjizi, pogl. 20.c Čini se da cilja na Eolske otoke, ili Vulkanske, sjeverno od Sicilije, koji se često spominju, osobito Lipari. Premda i Egadi leže nedaleko od rta Lilibeja, prema Libiji.d Ratna lađa, kakvim su se lakim brodovima ilirski narodi Liburni običavali baviti gusarstvom, a poslije su ih i sami Rimljani upotrebljavali u bitkama, jer su se odlikovale čudesnom brzinom.e Za velike se lađe kaže da se vode ili vuku teglenjem (remulco), kad ih, bez vjetra, pokreće čamac koji ide sprijeda i tjera ih veslima.f Vrsta sardske odjeće. Odavde razbojnici na Sardiniji odjeveni u mastrucu (mastrucarii ili mastrucati), koje spominje Ciceron u govoru Oratio de provinciis consularibus.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

14. siječnja Kalendar godine