Najčešća je pogreška u kalendarima da se djela svetaca koji nose isto ime međusobno pomiješaju i ružno iskvare, što se više tuđega uresa pridaje pojedinima. Već smo upozorili da se to dogodilo prezbiterima Feliksu iz Nole i drugomu iz Rima, te smo o onome opširno raspravljali. Ovoga spominju rjeđi pisci, jer su njegova djela prenijeli na onoga.
Drugi su ovdje uvrstili rimskoga mučenika, jer su čitali da se na ovaj dan časte dvojica Feliksa, i to jedan također kao brat mučenika Feliksa, pa su nepromišljeno smatrali da su rimski mučenik i Nolananin, sin Hermijin, kojega hvali sv. Paulin, braća.
2 Drugi su razlikovali dvojicu rimskih prezbitera, od kojih je stariji podnio mučeništvo u Rimu na Portuenskoj cesti, a mlađi je, svladavši muke, bio prognan i naposljetku je preminuo u Noli kao ispovjedalac, te trećega, prezbitera nolske Crkve. Svjedoči monah Mihael da se u kapuanskom brevijaru čitaju tri lekcije: prva o rimskom mučeniku, druga o bratu ispovjedaocu, treća o Nolananinu, koji se međutim u njoj pogrešno naziva biskupom. Također dva gore navedena Usuardova rukopisa, nakon što su proslavila nolskoga Feliksa, ali pogrešno nazvana biskupom, dodaju: „Također istoga dana sv. Feliksa prezbitera i ispovjedaoca.” Rukopis crkve sv. Gudule u Bruxellesu: „U istom mjestu (Noli) Feliksa prezbitera, brata prethodnoga (naime, pogrešno sina Hermijina; radije sljedećega, jer odmah zatim dodaje rimskoga mučenika), koji se hrabro borio za ispovijedanje Krista: ali ga Crkva drži radije ispovjedaocem negoli mučenikom.”
3 Potpunije o istom Raban i rukopis sv. Maksimina u Trieru: „Istoga dana je spomendan Feliksa, njegova rođenoga brata (pogreška već prije pokuđena), kojega je gradski prefekt Drak prisilio da žrtvuje idolima, dao ga išibati toljagama i zapovjedio da se odvede u progonstvo, gdje je imao klesati četvrtasto kamenje, ali je ondje Božjom snagom mnoge obratio na vjeru” (dovde rukopis sv. Maksimina; nastavlja tiskani Raban): „to jest tribuna Proba i one koji su bili s njim. Zatim je uništio idol Apolona: na tom su mjestu vjernici poslije sagradili hram Bogu. Nakon dvanaest pak godina, u sam dan nedjeljni, dovršivši sveta otajstva, pošao je Gospodinu Isusu Kristu.” Čini se da se ovaj naziva biskupom u četvrtom kapuanskom kalendaru, koji navodi Monah: „Sv. Feliksa in Pincis”, kaže, „prezbitera i mučenika; i Feliksa Nolanskoga, biskupa i ispovjedaoca.” Jer onaj drugi biskup Feliks koji se spominje bio je mučenik. Čini se da ga neki slave 30. kolovoza, kao što smo iz Ferrarija rekli gore u § 1, br. 4.
4 Njegova je djela prepisao Rosweyde iz najstarijega rukopisa Klaudija Puteana, a mi smo ih usporedili s Mombricijem te rukopisima sv. Maksimina i sv. Martina u Trieru, sv. Marije de Ripatorio i Nikole Belfortija. Gotovo isto navodi Vincent iz Beauvaisa u 18. knjizi, pogl. 40, i Petar de Natalibus u 2. knjizi, pogl. 75, što su Adon i drugi pomiješali s djelima drugoga Feliksa, kao što je gore opširno rečeno.
Djela iz starih rukopisa.
Dogodilo se nakon svršetka preblaženogaa Feliksa prezbitera da su drugi Feliks, njegov mlađi rođeni brat pob imenu i djelovanju, i sam prezbiter, kad je bio doveden pred najnepravednijegac gradskoga prefekta Draka, počeli prisiljavati da žrtvuje idolima. Njima blaženi prezbiter Feliks reče: „Mislim da ste postali neprijatelji svojih bogova, jer u koje god me hramove bogova odvedete, dogodit će im se ono što se dogodilod onima kojima ste već požalili što ste odveli mojega brata. No ako želite iskušati snagu mojega Gospodina Isusa Krista, zapovjedite mi da pođem na Kapitolij, da učinim da se sruši sam Jupiter, prvak vaših zloduha.”
2 Čuvši to, prefekt Drak zatvori svoje uši i zapovjedi da ga išibaju toljagama i odvedu u progonstvo na brdo koje se zovee Circej, gdje se klesalo četvrtasto kamenje, da ondje sv. Feliks to radi u sve dane svojega života. Došavši dakle na spomenuto mjesto, nađe ondje kako zloduh muči kćer nekoga tribuna Proba, koji je upravljao tim mjestom.
Bog, i bit će spašena tvoja žena.” Kad je on rekao: „Vjerujem”, blagoslovivši ulje, posla ga k njoj, i kad je njime bila pomazana, nakon tri dana ozdravi.
3 Tada kolega tribuna Proba pođe kg konzularu i tako udesi dah ga odvede svezana, jer ga je čuo kako ispovijeda Krista. Kad su pak došli službenici da ga uhvate, ruke im se pretvoriše u bol, tako da su ispuštali urlik strašna glasa. Njima blaženi Feliks reče: „Recite da je Krist pravi Bog, i napustit će vas bol.” Kad su oni povikali: „Pravi je Bog Krist”, odmah su bili oslobođeni boli. Svi pak koji su bili nazočni povjerovaše Gospodinu i bijahu kršteni.
4 Kad je pak isteklo vrijeme njegove i tribunatske službe, Prob se zajedno sa sv. Feliksom vratio u k Nolu. Ondje je pak bio svećenik zloduha, koji je tobože proricao bijednim i poganskim ljudima. Vidjevši sv. Feliksa, on pade pred njegove noge govoreći: „Gospodine, vidio te moj bog kako dolaziš i pobjegao je; a kad sam mu rekao: ‚Zašto bježiš?‘, odgovorio mi je: ‚Snagu ovoga Feliksa, koji dolazi s tribunom Probom, nipošto ne mogu podnijeti.‘ Ako se dakle moj bog tebe tako boji, koliko se više ja trebam bojati tebe i štovati te?” Reče mu blaženi Feliks: „Ja sam sluga Kristov, njega se boj i njega štuj.” Čuvši to, on povjerova Kristu. Dok je pak sv. Feliks ondje boravio i obrađivao sebi vrt, dođoše noću neki da mu pokradu povrće: i našavši ondje l štihače, cijelu su noć, dok je svijetlio mjesec, radili. A činilo im se da kradu. Ujutro su pak zatečeni kako rade. Kad ih je sv. Feliks vidio, reče im: „Pomogao vam Gospodin, dječice.” Oni se pak baciše pred njegove noge i priznaše što im je bila želja, a što je Gospodin učinio.
5 Dogodilo se potom da je sv. Feliks došao k hramu koji je bio u m blizini, u kojem se govorilo da je poganski zloduh Apolon proročki bog. I vidjevši narod kako ulazi, reče im: „Ako je Apolon uistinu bog, neka mi kaže što ja držim u zatvorenoj ruci.” U njegovoj je ruci naime bilo kratko Evanđelje, u kojem je bio zapis Molitve Gospodnje. I kako nitko nije mogao reći, ni svećenik ni njihov vrač, službenik Apolonov, reče im sv. Feliks: „Bijednici, zašto bludite? Recite mi što vam pruža taj Apolon da ga štujete?” Oni rekoše: „Otkriva krađe i proriče ako tko traži n uzrok kakve ozljede.” Njima sv. Feliks reče: „To ćete bolje dobiti od Gospodina Isusa Krista; ali se nemojte žalostiti zbog obaranja toga istog Apolona. Ja mu naime zapovijedam da vam se više ne usudi davati odgovore.” Vidjevši pak pogani da im nitko ne daje odgovor, nego da naprotiv sv. Feliks u svemu čini velika čudesa, slijepima vraća vid, zloduhe izgoni, liječi oboljele od različitih bolesti, a one blizu smrti svojim molitvama vraća u život, baciše kip Apolonov na pod i, sagradivši na istom mjestu oratorij, svi povjerovaše Gospodinu Isusu Kristu.
6 Poživio je pak preblaženi prezbiter Feliks u istom gradu dvanaest godina. Tko god bi pak od pogana onamo došao da bi odatle pokušao oteti o kršćanina i izvesti ga na sud, odmah bi ga opsjeo zloduh. A kad bi povjerovao Kristu, očišćen od sv. Feliksa i zahvaljujući Bogu, odlazio bi kao kršćanin onaj koji je došao kao poganin. Nakon dvanaest pak godina, u sam dan nedjeljni, dovršivši sveta otajstva i davši mir svemu puku, bacivši se na pod u molitvu, pošao je Gospodinu Isusu Kristu, koji živi i kraljuje s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga po besmrtne vijeke vjekova. Amen.
a Rimskoga mučenika, koji se s Adauktom slavi 30. kolovoza.
b Mombricije ima: po duhu.
c Ovaj se kod Maurolica i Bede naziva Draco; u Kölnskom martirologiju Draccontus; kod Surija i u Centulenskom rukopisu Draccus; u rukopisu sv. Lamberta u Liègeu i kod Petra de Natalibus Dracus; u nekim rukopisima Draceus; kod Adona i većine drugih Draccus.
d Serapisu, Merkuru, Dijani.
e Rukopis Belfortija: Circærius. Rukopis sv. Maksimina: Circus. Vincent, rukopis Klaudija Puteana: Circeio. Circej je rt u Italiji nedaleko od Terracine, a na njemu nekoć grad, rimska kolonija, u puku Circeii, kod Grka Circæum i Circæa. Tragovi grada i danas se vide na brdu ili rtu, kako piše Cluverius, zvanom u puku La città vecchia. Kad je grad propao, ondje je podignuta utvrda, nekoć sigurno utočište papama od okrutnosti tirana, kako u djelu Latium piše Leander. U podnožju pak brda Circeja nalazi se kaštel S. Felicitas. Nadalje, rt je dobio ime po čarobnici Kirki, za koju kažu da je ondje živjela, gdje je nekoć bilo njezino svetište. Brdo se sada u puku naziva Monte Circello.
f Petar de Natalibus dodaje: u gradu Noli.
g Vincent ima: Consulares. Četiri konzulara, koji su po Italiji dijelili pravdu, nekoć je ustanovio Hadrijan; poslije ih je bilo osam. Ovdje se misli na konzulara Kampanije, o kojem se govori u djelu Notitia imperii Occidentalis.
h Petar piše da je zapovijeđeno da se uhiti Prob. i Tako većina rukopisa, neki imaju: tribunata. k Neki kodeksi dodaju: u svoj grad. Rukopis sv. Maksimina: Nolanima. Vincent i neki rukopisi: Nolanum, možda imanje na nolskom području.
1 Mombricije ima: motikom (Sarculo). Vanga je u Talijana isto što i dvokraka motika (bipalium). m Rukopis sv. Maksimina: selu. n Drugačije: nešto štete; drugačije: neke štete. o Mombricije i rukopis Puteana: Krista. Belfortije: njega.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.