Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 53

O manama koje se protive razboritosti

Zatim treba razmotriti o manama koje se protive razboritosti. Kaže pak Augustin, u IV. Contra Iulianum, da „svim krepostima postoje ne samo mane koje su očitim razlikovanjem protivne, kao razboritosti lakomislenost, nego također na neki način bliske, niti po istini, nego po nekome varavom prividu slične, kao samoj razboritosti lukavština“. Prvo dakle treba razmotriti o manama koje očito imaju protivnost razboritosti, a koje naime mane proizlaze iz nedostatka razboritosti ili onoga što se za razboritost traži; drugo, o manama koje imaju određenu lažnu sličnost s razboritošću, a koje se naime događaju po zlouporabi onoga što se za razboritost traži. Budući pak da briga pripada razboritosti, oko prvoga valja razmotriti dvoje: prvo uistinu, o nerazboritosti; drugo, o nemaru, koji se protivi brizi. Oko prvoga se traži šest stvari. Prvo, o nerazboritosti: je li grijeh. Drugo, je li poseban grijeh. Treće, o prenagljenosti ili lakomislenosti. Četvrto, o nepromišljenosti. Peto, o nestalnosti. Šesto, o podrijetlu tih mana.

Članci

  1. O nerazboritosti: je li grijeh
  2. Je li poseban grijeh
  3. O prenagljenosti ili lakomislenosti
  4. O nepromišljenosti
  5. O nestalnosti
  6. O podrijetlu tih mana

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.