Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 53, a. 5

O nestalnosti

Prigovor 1. Čini se da nestalnost nije mana sadržana pod nerazboritošću. Čini se naime da se nestalnost sastoji u tome što čovjek ne ustraje u nečemu teškome. No ustrajati u teškome pripada hrabrosti. Dakle, nestalnost se više protivi hrabrosti nego razboritosti.

Prigovor 2. Nadalje, u Jak 3 kaže se: „gdje je zavist i svađa, ondje je nestalnost i svako zlo djelo“. No zavist pripada zlobnoj ljubomori. Dakle, nestalnost ne pripada nerazboritosti, nego više zavisti.

Prigovor 3. Nadalje, onaj se čini biti nestalan tko ne ustraje u onome što je naumio. Što uistinu pripada u nasladama neuzdržljivu čovjeku, a u žalostima mekušcu ili razmaženku, kako se kaže u VII. Ethic. Dakle, nestalnost ne pripada nerazboritosti.

Naprotiv, razboritosti pripada pretpostaviti veće dobro manjemu dobru. Dakle, odustati od boljega pripada nerazboritosti. No to je nestalnost. Dakle, nestalnost pripada nerazboritosti.

Odgovaram: nestalnost uključuje određeno odstupanje od dobra i čvrsto donesena nauma. Takvo pak odstupanje ima uistinu počelo od težbene moći; nitko naime ne odstupa od prijašnjega dobra nauma osim zbog nečega što mu se neuredno sviđa. No to se odstupanje ne dovršava osim po nedostatku razuma, koji se vara u tome što odbacuje ono što je ispravno bio prihvatio; i jer, premda se može oprijeti naletu strasti, ako se ne opre, to biva iz njegove slabosti, jer se ne drži čvrsto u zamišljenome dobru. I stoga nestalnost, što se tiče svojega dovršenja, pripada nedostatku razuma. Kao što pak svaka ispravnost djelatnoga razuma na neki način pripada razboritosti, tako svaki njegov nedostatak pripada nerazboritosti. I stoga nestalnost, prema svojemu dovršenju, pripada nerazboritosti. I kao što je prenagljenost iz nedostatka oko čina savjeta, a nepromišljenost oko čina suda, tako je nestalnost oko čina zapovijedi; iz toga se naime netko naziva nestalnim što razum zakazuje u zapovijedanju onoga o čemu se savjetovalo i sudilo.

Odgovor na 1. prigovor: u dobru razboritosti sudjeluje se u svim moralnim krepostima, i prema tome ustrajati u dobru pripada svim moralnim krepostima. Ponajviše ipak hrabrosti, koja trpi veći pritisak prema protivnomu.

Odgovor na 2. prigovor: zavist i srdžba, koja je počelo svađe, čine nestalnost sa strane težbene moći, iz koje potječe počelo nestalnosti, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: čini se da uzdržljivost i ustrajnost nisu u težbenoj moći, nego samo u razumu. Uzdržljiv naime trpi opake požude, a ustrajan teške žalosti, što označuje nedostatak težbene moći; no razum čvrsto ustraje: uzdržljiva čovjeka protiv požuda, a ustrajna protiv žalosti. Odatle se čini da su uzdržljivost i ustrajnost vrste stalnosti koja pripada razumu, kojemu također pripada nestalnost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.