II-II, q. 171
O onima koji posebno pripadaju nekima ljudima
Nakon što je rečeno o pojedinim krepostima i grijesima koji pripadaju uvjetima i stanjima svih ljudi, sada treba razmotriti o onima koji posebno pripadaju nekima ljudima. Nalazi se pak razlika među ljudima, u skladu s onim što pripada habitusima i činima razne duše, trostruko. Jednom naime načinu, prema različitim milostima besplatno danim, jer, kako se kaže u 1 Kor 12: „Diobe su milosti, i jednom se daje po duhu govor mudrosti, drugomu govor znanosti,“ i ostalo. Druga je pak razlika prema različitim životima, djelatnom naime i kontemplativnom, koja se uzima prema različitim studijima djelovanja. Odakle se i ondje kaže da su diobe djelovanja. Jer je drugo studij djelovanja u Marti, koja se „brinula i trudila oko česte službe“, što pripada djelatnom životu, drugo pak u Mariji, „koja, sjedivši kraj nogu gospodinovih, slušala je riječ njegovu“, što pripada kontemplativnom, kako se ima u Lk 10. Trećem načinu, prema raznolikosti služba i stanja, utoliko ukoliko se kaže u Ef 4: „I on je dao neke naime apostole, neke pak proroke, druge pak evanđeliste, druge pak pastire i učitelje.“ Što pripada različitim službama, o kojima se kaže, u 1 Kor 12: diobe su služba. Valja pak motriti oko milosti besplatno danih, o kojima se javlja prvo razmatranje, da neke od njih pripadaju spoznanju; neke pak govorništvu; neke pak djelovanju. Sve pak one koje pripadaju spoznanju, mogu se obuhvatiti pod proroštvom. Jer se proročka objava pruža ne samo na buduće događaje ljudi, nego i na božanske stvari, i u pogledu onoga što se predlaže svima za vjerovanje, što pripada vjeri, i u pogledu viših otajstava, koja su savršenih, što pripada mudrosti; proročka je objava također o onome što pripada duhovnim supstancijama, od kojih se ili na dobro ili na zlo vodimo, što pripada razlučivanju duhova; pruža se također na usmjeravanje ljudskih čina, što pripada znanosti; kako će se dolje pokazati. I zato se najprije javlja za razmotriti o proroštvu; i o zanosu, koji je neki stupanj proroštva. O proroštvu se pak četverostruko razmatranje javlja, od kojih je prvo o njegovoj biti; drugo, o njegovom uzroku; treće, o načinu proročke spoznaje; četvrto, o diobi proroštva. Oko prvoga traže se šest. Prvo, pripada li proroštvo spoznanju. Drugo, je li habitus. Treće, je li samo budućih slučajnih stvari. Četvrto, spoznaje li prorok sve proročke stvari. Peto, razlučuje li prorok ono što božanski prima od onoga što vidi vlastitim duhom. Šesto, može li se u proroštvu nalaziti što lažno.
Članci
- Pripada li proroštvo spoznanju
- Je li habitus
- Je li samo budućih slučajnih stvari
- Spoznaje li prorok sve proročke stvari
- Razlučuje li prorok ono što božanski prima od onoga što vidi vlastitim duhom
- Može li se u proroštvu nalaziti što lažno
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.