Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 171, a. 3

Je li samo budućih slučajnih stvari

Prigovor 1. Čini se da je prorokovanje samo budućih i promjenjivih stvari. Govori naime Kasiodor da je „prorokovanje nadahnuće ili božanska objava koja navješćuje ishod stvari nepromjenjivom istinom“. Ali ishod pripada budućim promjenjivim stvarima. Dakle, proročanska objava biva samo o budućim promjenjivim stvarima.

Prigovor 2. Nadalje, milost prorokovanja dijeli se suprotno mudrosti i vjeri, koje se odnose na božanske stvari; i razlučivanju duhova, koje se odnosi na stvorene duhove; i znanosti, koja se odnosi na ljudske stvari; kao što je očito u 1 Kor 12. Habitus i čin se pak razlikuju prema predmetima, kao što je očito po onome što je gore rečeno. Dakle, čini se da ni o čemu što pripada bilo čemu od ovoga nema prorokovanja. Preostaje dakle da je ono samo o budućim promjenjivim stvarima.

Prigovor 3. Nadalje, različitost predmeta uzrokuje različitost vrste, kao što je očito iz gore rečenoga. Ako je dakle neko prorokovanje o budućim promjenjivim stvarima, a neko o nekim drugim stvarima, čini se da slijedi kako to nije ista vrsta prorokovanja.

Naprotiv, Grgur kaže nad Ez da je prorokovanje neko o budućnosti, kao ono što se kaže u Iz 7: „evo, djevica će začeti i roditi sina“; neko o prošlosti, kao ono što se kaže u Post 1: „u početku stvori Bog nebo i zemlju“; neko o sadašnjosti, kao ono što se kaže u 1 Kor 14: „ako svi prorokuju, a uđe neki nevjernik, tajne njegova srca bivaju očitovane“. Prorokovanje dakle nije samo o budućim promjenjivim stvarima.

Odgovaram: očitovanje koje se događa po nekom svjetlu može se protezati na sve ono što je podložno tomu svjetlu, kao što se tjelesno viđenje proteže na sve boje, i naravna spoznaja duše proteže se na sve ono što je podložno svjetlu djelatnoga razuma. Proročanska spoznaja pak biva po božanskom svjetlu, kojim se sve može spoznati, kako božanske tako i ljudske, kako duhovne tako i tjelesne stvari. I zato se proročanska objava proteže na sve takve stvari. Kao o onome što pripada Božjoj izvrsnosti i anđelima, proročanska objava biva službom duhova, kao u Iz 6, gdje se kaže: „vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju uzvišenu i uzdignutu“. Njegovo prorokovanje također sadrži ono što pripada naravnim tijelima, u skladu s onim iz Iz 40: tko je izmjerio šaku vode, i tako dalje. Sadrži također ono što pripada ljudskim ćudima, u skladu s onim iz Iz 58: prelomi gladnom kruh svoj, i tako dalje. Sadrži također ono što pripada budućim ishodima, u skladu s onim iz Iz 47: „doći će ti iznenada ovo dvoje u jedan dan, besplodnost i udovištvo“. Ipak treba razmotriti da, budući da je prorokovanje o onim stvarima koje su daleko od naše spoznaje, utoliko neke stvari utoliko primjerenije pripadaju prorokovanju ukoliko dalje postoje od ljudske spoznaje. Od njih je pak trojak stupanj. Od kojih je jedan onih stvari koje su daleko od spoznaje ovoga čovjeka, bilo prema osjetilu bilo prema razumu, a ne od spoznaje svih ljudi. Kao što osjetilom netko spoznaje ono što mu je prisutno prema mjestu, što ipak drugi ljudskim osjetilom, budući da mu je odsutno, ne spoznaje; i tako je Elisha proročki spoznao ono što je Giezi, njegov učenik, učinio u odsutnosti, kako se drži u 4 Kr 5. I slično se misli srca jednoga očituju drugomu proročki, kako se kaže u 1 Kor 14. I na taj se način također ono što jedan zna na demonstrativan način, može drugomu proročki objaviti. Drugi je pak stupanj onih stvari koje općenito nadilaze spoznaju svih ljudi, ne zato što po sebi nisu spoznatljive, nego zbog nedostatka ljudske spoznaje, kao što je otajstvo Presvetog Trojstva. Koje je objavljeno po Serafima koji govore: sveti, sveti, sveti, itd., kako se drži u Iz 6. Posljednji je pak stupanj onih stvari koje su daleko od spoznaje svih ljudi zato što u samima sebi nisu spoznatljive, kao što su buduće promjenjive stvari, čija istina nije određena. I budući da ono što je općenito i po sebi, jest izvrsnije od onoga što je pojedinačno i po nečem drugom; zato prorokovanju najprimjerenije pripada objava budućih ishoda, odakle se čini da se i naziv prorokovanja uzima. Odakle Grgur kaže nad Ez da, „budući da je prorokovanje nazvano tako jer navješćuje buduće stvari, kada govori o prošlosti ili sadašnjosti, gubi razlog svoga imena“.

Odgovor na 1. prigovor: prorokovanje se ondje definira u skladu s onim što se primjerenije označava nazivom prorokovanja. I na taj se način također prorokovanje dijeli suprotno ostalim milostima besplatno danima.

Odgovor na 2. prigovor: odatle je jasan odgovor na drugo. Iako se može reći da se sve ono što spada pod prorokovanje slaže u ovom razlogu što ih čovjek ne može spoznati osim po božanskoj objavi. One pak stvari koje pripadaju mudrosti, znanosti i tumačenju govora, čovjek može naravnim razumum spoznati, ali se na uzvišeniji način očituju po rasvjetljavanju božanskog svjetla. Vjera pak, iako je o nevidljivim stvarima za čovjeka, ipak njoj ne pripada spoznaja onih stvari koje se vjeruju, nego da čovjek sa sigurnošću pristaje onome što su drugi spoznali.

Odgovor na 3. prigovor: ono što je formalno u proročanskoj spoznaji jest božansko svjetlo, iz čijeg jedinstva prorokovanje ima jedinstvo vrste, premda su različite stvari koje se po božanskom svjetlu proročki očituju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.