Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 171, a. 4

Spoznaje li prorok sve proročke stvari

Prigovor 1. Čini se da prorok po božanskom nadahnuću spoznaje sve ono što se može proročki spoznati. Govori se naime u Am 3: „neće učiniti Gospodin Bog riječ, a da ne otkrije svoju tajnu svojim slugama prorocima“. Ali sve ono što se proročki objavljuje, jesu riječi božanski učinjene. Nema dakle ničega od toga što se ne bi otkrilo proroku.

Prigovor 2. Nadalje, savršena su djela Božja, kako se kaže u Pnz 32. Ali prorokovanje je božanska objava, kao što je rečeno. Dakle, ono je savršeno. Što ne bi bilo osim ako bi se proroku otkrile sve prorokovateljne stvari, jer je savršeno ono čemu ništa ne nedostaje, kako se kaže u III. Physic.. Dakle, proroku se otkrivaju sve prorokovateljne stvari.

Prigovor 3. Nadalje, božansko svjetlo, koje uzrokuje prorokovanje, moćnije je od svjetlosti naravnoga razuma, iz koje se uzrokuje ljudska znanost. Ali čovjek koji ima neku znanost, spoznaje sve ono što pripada toj znanosti, kao što gramatičar spoznaje sve gramatičke stvari. Dakle, čini se da prorok spoznaje sve prorokovateljne stvari.

Naprotiv, Grgur kaže nad Ez da „ponekad duh prorokovanja dotiče um onoga koji prorokuje s obzirom na sadašnjost, a s obzirom na budućnost nipošto ne dotiče, a ponekad s obzirom na sadašnjost ne dotiče, a s obzirom na budućnost dotiče“. Dakle, prorok ne spoznaje sve prorokovateljne stvari.

Odgovaram: različite stvari nije nužno da budu zajedno osim zbog nečega jednoga u čemu se povezuju i o čemu ovise, kao što je gore utvrđeno da je sve kreposti nužno imati zajedno zbog razboritosti ili ljubavi. Sve pak stvari koje se spoznaju po nekom počelu, povezuju se u tom počelu i o njemu ovise. I zato tko savršeno spoznaje počelo u skladu s cijelom njegovom snagom, ujedno spoznaje sve ono što se po tom počelu spoznaje. Kada se pak zanemari opće počelo ili kad se općenito shvati, nema nikakve nužnosti da se sve ujedno spoznaje, nego svaku pojedinu od tih stvari treba po sebi očitovati, i posljedično neke od njih se mogu spoznati, a druge ne spoznati. Počelo pak onih stvari koje se božanskim svjetlom proročki očituju, jest sama prva istina, koju proroci u njoj samoj ne vide. I zato nije potrebno da spoznaju sve prorokovateljne stvari, nego svatko od njih spoznaje od njih neke, u skladu s posebnom objavom ove ili one stvari.

Odgovor na 1. prigovor: Gospodin sve ono što je nužno za pouku vjernoga naroda objavljuje prorocima, ali ipak ne sve svima, nego neke jednomu, a neke drugomu.

Odgovor na 2. prigovor: prorokovanje je poput nečega nesavršenog u rodu božanske objave, odakle se u 1 Kor 13 kaže da će prorokovanja uminuti, i da prorokujemo djelomično, to jest nesavršeno. Savršenost pak božanske objave bit će u domovini, odakle se nadodaje: „kada dođe ono što je savršeno, uminut će ono što je djelomično“. Odakle nije potrebno da proročanskoj objavi ništa ne nedostaje, nego da ne nedostaje ništa od onih stvari za koje je prorokovanje određeno.

Odgovor na 3. prigovor: onaj tko ima neku znanost, spoznaje počela te znanosti, o kojima ovise sve stvari koje pripadaju toj znanosti. I zato tko savršeno ima habitus neke znanosti, zna sve ono što pripada toj znanosti. Ali se po prorokovanju u njoj samoj ne spoznaje počelo proročanskih spoznaja, a to je Bog. Odakle razlog nije isti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.