Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · Svezak IV

Naknadni dodaci uz 4. veljače

ADDENDA AD IV FEBRUARII

Sadržaj (2)
  1. O sv. Firmu, mučeniku, u genovi u liguriji.
  2. O sv. Gelaziju, mučeniku.

Stranica 4532 stupac 1 poslije: S. Eutychium Mart. Romanum, dodaj:

SV. FIRM, MUČENIK, U GENOVI.

Str. 483 stupac 1 dodaj: Mnogo toga također o sv. Anciradu, pustinjaku mučeniku, koji je u Luzitaniju došao iz Njemačke i vraćajući se ondje bio poklan od razbojnika, spominje u djelu Hagiologio Lusitano Juraj Cardoso, slijedeći pisce koje smo ovdje naveli. Priznaje, ipak, da mu se čini da je to onaj isti koji se drugdje naziva Meinrad, i da nije čudno što ga jedni slave 21. siječnja, kojemu smo danu posvetili njegov Život, a drugi 4. veljače, jer se to češće događa zbog Prijenosa i drugih razloga.

Ardinga, mučenica, kći kralja Lamega u Luzitaniji, na ovaj je dan upisana od istoga Cardosa u Hagiologio Lusitano. Predaje se da je ona, kako bi se mogla udati za Teodona, kneza kraljevske krvi, veoma glasovita po ratnoj vrsnoći, ostavila oca Maura i s mliječnom sestrom pobjegla kršćanima te da je, upućena u njihova otajstva, bila uronjena u krštenje, i kad je to doznao otac, da je potajno došao onamo i ugušio je. Nje se u djelu Descriptione regni Lusitaniæ str. 3589, gdje nabraja Svece toga kraljevstva, naš Antonio Vasconcellos br. 26 ovako spominje: Grad Lamego glasovit je po pogibiji kneginje Ardinge, koju je kralj otac, jer je ostavivši maurske zablude prigrlila kršćanske obrede, obuzet bijesom ugušio. Nje su se spomenuli i drugi: Angelo Manrique u 2. svesku Annalium Cisterc. kod godine 1170., pogl. 8, br. 5, str. 305, Luis de los Anjos u djelu Vitis Sanctarum Lusitaniæ i drugi, ali nitko ne piše da se ona časti niti je izrijekom naziva sv. Ardingom. Predaje se da je živjela oko godine 995.

Na istoj stranici poslije: Simonem Abbatem, dodaj:

Spomen blažene Felicijane Djevice postoji u Coimbri u Luzitaniji, u samostanu regularnih kanonika sv. Križa. Uz ovo je nekoć bio ženski samostan koji je nastanjivalo devet žena istoga reda, većinom plemenita ili čak kraljevskoga roda. Ovdje se predaje da je Felicijana preminula godine 1190. na velikome glasu svetosti, a njezine su moći sve do našega sjećanja pohranjene u pozlaćenoj škrinjici među ostalim ostacima Svetaca s poštovanjem čuvane, nedavno položene unutar podnožja Raspela na oltaru sakristije. Tako otprilike Juraj Cardoso u djelu Hagiologio Lusitano. Spominju je Gabriel Pennoto u djelu Historia Canonicorum regularium, 2. dio, pogl. 59, § 10, i Angelo de los Anjos u knjizi o svetim ženama Luzitanije, § 64, str. 171. Ali je ni ne nazivaju Blaženom ni ne predaju da je umrla na ovaj dan, i prešućuju ime, koje je iz drugoga pisca iznio Cardoso.

2 Str. 434 stupac

2 D prije: S. Simeonem senem, stavi ovo:

Sv. Goldrophes bio je prior regularnih kanonika samostana sv. Petra u Folquesu, koji je udaljen otprilike sedam liga od Coimbre. Njegova su djela propala, ali piše u djelu Hagiologio Lusitano Juraj Cardoso da se kod njegovih moći događaju mnoga čudesa. Ondje se, kako kaže, čuva samo goljenična kost, jer su ostaci tijela odneseni po nekome biskupu iz Coimbre, koji je njegovom pomoću zadobio zdravlje, ne zna se kamo. Ali u Folques se na ovaj dan slijeva veliko mnoštvo ljudi, i iz udaljenih krajeva, a mnogo veće, kada ćemo o njemu možda više reći, 7. rujna.

O SV. VERONICI, MATRONI.

Str. 458 stupac 1 na kraju § 3 dodaj:

Masini u djelu Bononia perlustrata piše da se sv. Veronika osim toga časti u crkvi sv. Kristine, gdje ima vlastiti oltar, te u crkvi sv. Pavla barnabita, u kapeli Raspela. Nicolas Guerrois u djelu De sanctitate Christiana Ecclesiæ Trecensis, kod godine 30., br. 23, list 12, svjedoči da se goljenična kost sv. Veronike čuva u biskupiji Troyes u samostanu Beaulieu, za koji, smješten na rijeci Albuli, prenose da je isprva bio augustinskoga reda, ali je oko godine 1140. prihvatio premonstratsko pravilo. Usporedi braću Sainte-Marthe u 4. svesku Galliæ Christianæ, str. 153.

O sv. Firmu, mučeniku, u genovi u liguriji.

Poslije vlastitih časoslova Svete Genovske Crkve, po Apostolskoj dozvoli pregledanih po nalogu Preuzvišenoga i Prečasnoga Gospodina, g. kardinala Stjepana Durazza, nadbiskupa genovskoga, i ponovno izdanih u Genovi godine 1640., dodan je Kalendar Svetaca koji se slave u pojedinim crkvama Genove. U njemu je kod 14. veljače zabilježeno da se u crkvi sv. Sebastijana, koja je redovnica, časti sv. Firm mučenik, čije se ondje nalaze moći. Tko je to bio, nama je skriveno. Možda su u Genovu iz Rima prenesene moći onoga svetoga Firma za kojega se predaje da je u Rimu 2. veljače s Fortunatom, Felicijanom i mnogim drugima dovršio mučeništvo, kao što smo izvijestili na str. 287, možda nekoga drugoga, za kojega se ipak smatralo da je onaj isti, pa kako je drugi dan veljače bio zauzet dvostrukim blagdanom Očišćenja drugoga razreda, a treći možda sv. Blaža, slavlje njegova spomena pomaknuto je na ovaj dan. Više se Firma svakako spominje u martirologijima.

O sv. Gelaziju, mučeniku.

Str. 464 stupac 2 E poslije br. 6 dodaj:

Masini u djelu Bononia perlustrata svjedoči da se u Bologni u crkvi sv. Marije od Milosrđa časti sv. Gelazije mučenik, čije se ondje nalaze moći. Smatramo da su one radije nekoga drugoga od Gelazija iz Fossombronea koji se ovdje spominju, nego sv. Gelazija Pjačentinskoga, koji se također slavi na ovaj isti dan, ali nije bio mučenik.

O SV. GELAZIJU, DJEČAKU IZ PIACENZE. E Str. 470 stupac 2 br. 3 redak 2 poslije: SS. Italiæ, dodaj: Pietro Maria Campi u djelu Ecclesiasticæ historiæ Placentinæ, 1. dio, 3. knjiga, kod godine 429., piše da je ona sobica sv. Opilija bila u crkvi sv. Antuna, od koje se on nikada nije udaljavao. Da je pak Gelazije, kako bi izbliza promotrio onaj neobičan prizor Anđela koji razgovaraju s bratom, pokušao ući u njegovu sobicu, čija je vrata našao otvorena, ali je osjetio da ga isprva nevidljiva sila odbija nogama od praga, zatim je ipak ušao i ugledao usred nebeskih Duhova Krista Spasitelja, s najsjajnijim znakovima svoje svete Muke, kako sjedi zdesna vječnoga Oca, i kad je okrenuo svoje slavno lice prema Gelaziju i neko ga vrijeme pružio da ga motri, napokon izrekao one riječi: Pustite malene k meni. Odatle je u nevina dječaka ulivena nada spasenja i duh mu je uzdignut na uzvišenije stvari, ali dovršen u kratko vrijeme ispunio je mnoga vremena.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak IV Kalendar godine