O SV. AGATI, DJEVICI I MUČENICI.
Str. 613 stupac 2 poslije br. 98 dodaj: drugdje se u istim Minejima tñs patridous lútrosis naziva otkupljenjem domovine, a ubrzo, da ne bude dvojbe koja je to domovina, pripijeva se ono: Στολιξεσθω σήμερον ἡ ἐκλησεά πορσυρίδα ἐνδοξον καταβαφείσαν ἐξ ἀγνων λύθρων Αγάθης τῆς μάρτυρος, χαίρε, βοώσα, Κατάνης τὸ κανχημα. Neka se danas Crkva uresi slavnim grimizom, natopljenim čistom krvlju mučenice Agate, kličući: Zdravo, diko Katanije.
Str. 637 stupac 2 poslije br. 10 ovo dodaj:
Koje smo uz Djela sv. Agate, i niže gdje se govori o njezinim čudesima, naveli: rukopisne Napomene Mihajla Redovnika, kanonika iz Capue, potom izdane po Francescu Antoniju de Aiossis, također kanoniku iz Capue, profesoru svetoga bogoslovlja, i među ostalim ovo dodano na kraju. Ta crkva sada pripada redovnicima Monteverginea: kad je pak zbog starosti popuštala i prijetila rušenjem, nedavno je obnovljena brigom i troškom Preuzvišenih kardinala Francesca i Antonija Barberinija, jer su jedan za drugim naslijedili naslov te Crkve. Iznad vrata čita se ovaj natpis:
A ovaj iznad crkvenih vrata, uklesan u samome kasetiranom stropu:
ÆDEM FRAN. CARD. BARBERINVS AVRATO LACVNARI CONTEXIT ANNO M DC XXXIII.
Treći iznad samoga glavnog oltara također u kasetiranom stropu:
AGATHÆ VIRGINIS SANCTISSIMÆ MARTYRISQVE FORTISSIMÆ.
Str. 639 stupac 2 poslije br. 24 dodaj: I u Luksemburgu, glasovitom gradu Prve Belgije i iznimno vjernom svojim Vladarima, nalaze se u crkvi Družbe ISUSOVE neke moći sv. Agate Djevice i Mučenice. Njih je Aleksandru
Wilthemu, koji je sada rektor toga kolegija, prije dvije godine darovao Karlo Racht, župnik gradića Grevenmachera, koji se nalazi na lijevoj obali rijeke Moselle iznad Triera, tri milje od samoga Luksemburga, u puku se zove Grevemachera ili Comitis Machera ili Comitum Machra, jer se vjeruje da ga je nekoć neki grof luksemburški okružio zidinama. O tim je moćima isti Wilthem izdao vrsnu raspravu, uistinu dostojnu svoje učenosti, podijeljenu u sedam poglavlja, koja bi ovdje uistinu zaslužila biti u cijelosti umetnuta da već nije u rukama učenih ljudi i da ne sadrži mnogo opširnije raspravljeno nego što je potrebno za našu svrhu. Te su moći pohranjene u staklenoj bočici ili leći, i to vrlo maloj, te, što je posljedica, ne velike veličine, ali neprocjenjive vrijednosti, kako u 7. poglavlju izvrsno raspravlja pisac. To je, dakle, prah kostiju, otprilike onoliko koliko može primiti ljuska lješnjaka, i komadići bočice ili staklene posudice, okoreni krvlju koju je u mnogim i najokrutnijim mukama nepobjediva Djevica prolila, sakupili su prema običaju, koliko su krvnici dopustili, kršćani, barem kad su tijelo preminule položili u grob, u kojem su tada bile pohranjene i ta bočica i možda više njih, ali kad je poslije više puta otvaran i, kako biva, potresan isti grob, neke su od njih razbijene, ali su neke čestice stavljene u tanku leću koju smo spomenuli, uz postavljen ovaj natpis: DE S. AGATHA VIRGINE. Čini se, pak, kako pretpostavlja isti Wilthem, da je već prije najmanje četiri stoljeća u našu Belgiju prenesen taj sveti zalog.
O XXVI RASPETIH MUČENIKA.
Str. 747 stupac 2 uz § XIII ovo stavi ispred: Budući da je ovaj paragraf odavno bio tiskan, upozoreni smo iz Rima od jednoga uglednoga i učenoga čovjeka da ono što su o čudesima ovih svetih Mučenika neki pisci zapisali ne prenosimo nepromišljeno u naše djelo. Jer da su neka od njih, osobito o neraspadnutim tijelima, svjetlima koja se noću pojavljuju iznad istih tijela i našoj crkvi u Nagasakiju, o tijelu bl. Petra koje je na jedan dan uklonjeno iz ljudskih očiju itd., oslabljena vrlo mnogim i to vrlo teškim svjedočanstvima. Da nam je to bilo poznato prije, izostavili bismo cijeli taj paragraf. Sada, budući da se ne može izbrisati osim ako se ne bi stavilo nešto drugo, niti nam je lako, osim u dugom vremenskom razdoblju, dokučiti što je čvrsto opovrgnuto, a što se čini da treba prihvatiti, smatrali smo da se ono što smo našli kod raznih pisaca, onako kako je već bilo otisnuto, može iznijeti čitateljima, ali uz ovo prethodno upozorenje u kojoj mjeri to treba prihvaćati. Takva, naime, tama obuzima ljudske duhove da ono što čuju čak i od lakomislenih ljudi pohlepno prigrle i ubrzo žude to nanijeti na papir.
Str. 735 stupac 1c izbriši Napomenuc poslije pogl. 2 BILJ. 45 i stavi ovo: Čini se da je ovaj Pavao Sachendon drukčiji od Pavla Sacondona, upravitelja utvrde Camaiana, sina Genisoinova, o kojemu će se opširno govoriti u pogl. 9. i osobito u Napomenic.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.