Stranica 771, u popisu Svetaca kojih se toga dana spominje, poslije: S. Julianum medicum et Martyrem, stupac 1 dodaj:
Sv. Amancije, biskup u Saint-Paul-Trois-Châteauxu u Galiji.
Ondje stupac 2 poslije: B. Franciscam, dodaj:
Sv. Teodora, sv. Trozima, sv. Evelija, sv. Tareicija, sv. Feliksa, sv. Kandida, sv. Teofila,
Prijenos mučenika, u Fossanu na pijemontskome području.
Grad Svetoga Pavla u Saint-Paul-Trois-Châteauxu, koji se nalazi u Narbonskoj Galiji i u današnjoj pokrajini Dauphiné, ima biskupa Jakova Adhemara, kojega je godine 1695. posvetio njegov brat Franjo, nadbiskup lionski, po čijoj su zauzetosti braća Sainte-Marthe došla do točnijega niza biskupa i izdala ga u 3. svesku Galliæ Christianæ, u kojem se prvih deset Svetaca nabraja ovim redom: Sulpicije, Euzebije, Torkvat, Pavao, Restitut, Bonifacije, Amancije, Maksimin, Kastorin, Mihael. Među njima je osobito glasovit sv. Pavao, koji je dao ime gradu Saint-Paul-Trois-Châteauxu, o kojemu smo govorili gore 1. veljače i pridružili mu sv. Torkvata, oponašajući Le Saussaya, čiji se blagdan, međutim, slavi 31. siječnja, kako smo poslije doznali. Sv. Restitut se časti 6. studenoga, a sv. Amancije ovoga 6. veljače, dok se rođendan šestorice drugih ne zna. O sv. Amanciju braća Sainte-Marthe imaju samo ovo: Sv. Amancije ima blagdan u Vlastitomu časoslovu Crkve, koji se slavi 6. veljače, ali se o njemu ništa posebno ne bilježi. O njegovim se moćima ondje prenosi ovo u pohvali sv. Pavla iz arhiva Kaptola iste Crkve: Sveto tijelo sv. Pavla godine 1661., dana 31. prosinca, ušavši u spomenutu katedralnu crkvu, krivovjerni novotari, oskvrnuvši spomen ispovjedaoca, spalili su zajedno s moćima svetih biskupa Amancija i Euzebija. O vremenu u kojemu su živjela ova desetorica svetih biskupa ništa pouzdano ne stoji. Je li sv. Pavao potpisao Sabor u Valentinijanu i Gracijanu Aug. II. i Ekviciju konzularima godine 374., izrazili smo sumnju uz njegova Djela. Zatim su slijedili sv. Restitut i Bonifacije, nakon kojih je stolovao sv. Amancije u petomu stoljeću Kristovu, a potom su postavljeni sv. Maksimin, Kastorin i Mihael, a poslije njih biskup Florencije, koji je godine 517. potpisao Sabor u Epaonu. A živio je u 8. stoljeću.
O SV. VEDASTU, BISKUPU ARRAŠKOM.
Str. 801 iz Života točnije prepisanoga i nama iz samoga samostana sv. Vedasta naknadno poslanoga treba ispraviti nekoliko sitnica. Br. 2 redak 2 umjesto: regnavit, čitaj: regnaret.
Ondje redak 3 ovako ispravi: Kad je onamo stigao i oba su bojna reda imala neprijatelja nasuprot sebi, a htio je prijeći korito Rajne, i dok su s obje strane stajali klinovi neprijatelja i te su Franci koliko i Alemani žudjeli za međusobnim pokoljem, zametnuvši boj itd.
Ondje br. 3 redak 7 poslije: Axiona, dodaj: i susrevši slijepca, osuđenoga na mnoga godina na lišenost ovoga svjetla, zamolio je bl. Vedasta da za njega isprosi pomoć neizmjerne dobrote, kako bi napokon zaslužio po njegovu zagovoru primiti svjetlo kojega je bio lišen. On, uzdajući se u Božje milosrđe, podiže desnicu, položi nad oči slijepca znak Križa, i on odmah primi svjetlo očiju, i ondje se čini da su kršćanski ljudi sagradili baziliku, gdje se u njegovu čast događaju mnoga čudesa.
O SV. AMANDU, BISKUPU MAASTRICHTSKOM.
Str. 843 stupac 2 redak 4 odozdo umjesto: IOCLXXX, čitaj: 1679. Ta se pogreška o godini ubojstva kralja Hilderika nalazi u onomu što slijedi. Točnije se ta kronologija isprepleće gore uz Život sv. Sigeberta i u mojoj Raspravi o tri kralja Dagoberta, u kojoj se u 4. knjizi, pogl. 7. izlažu godine stolovanja sv. Lamberta, biskupa maastrichtskoga, te njegovo progonstvo pod Dagobertom II. i ubojstvo pod Pipinom Herstalskim, ponovno ispitana kad je ovaj dio veljače bio tiskan.
Str. 847 stupac 1 redak 29 poslije: debere, izbrisavši ostalo, treba ovako čitati: kod godine Kristove 1681., kada je, pošto je 14. travnja obavljena vazmena svečanost, crkva mogla biti posvećena u sljedeći utorak ili srijedu, i zatim po njima potaknut sastavio svoju oporuku 18. travnja, u četvrtak poslije vazmene svečanosti. Potpisnici itd.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.