DANIELIS PAPEBROCHII, HAGIOGRAPHI,
Nunc primam ex mss. Editæ.
In præfationem tomi i hagiographi.
ANIMADV. 1. Str. XVII, stupac 1, redak 43. Propositum itd. na margini. Vidi opći predgovor za siječanj. Pogl. 2. § VI, str. 3.
U veljači se po želji o. Bollanda bilježi slovimaj. b. ig. n. tko je pojedini dio ponajviše izradio.
In acta sanctorum diei i februarii.
ANIMADV. 2. Uz Popis Svetaca 1. veljače. Grčka djela sv. Ignacija Deiserskoga potom su izdali drugi, kao i obrane njegovih Poslanica, kojima se mora služiti svatko tko ikada bude ispitivao djela najsvetijega mučenika. Njegova ruka je u Novari, druge moći drugdje. Oporuka sv. Efrema postoji na grčkome i imamo život na grčkome preuzet iz Firentinskoga rukopisa. Mučeništvo sv. Ilije Mlađega pod Saracenima prepisali smo iz Siguerijeva rukopisa. Odatle ga je izdao Combefis u djelu Trias u osmini. Sv. Mihael, kojega je život napisao Teodor Metohit, i sv. Pahomije, kojega djela dugujemo Grguru Dekapolitu, budući da su na sličan način bili ubijeni od Saracena, mogli bi se ovdje spojiti zbog sličnosti građe. Ispravljenu kronologiju života sv. Brigite vidi u Komentaru o sv. Patriku kod 17. ožujka. Život sv. Severa Orvietskoga postoji iz rukopisa Carla Strozzija u Muzeju, kao i sv. Severina, građanina Martana, iz Jakobillijeva rukopisa njegovom vlastitom rukom. Novija čudesa bl. Verdijane postoje na talijanskome i imamo ih u Muzeju.
ANIMADV. 7. Str. 1. Djela sv. Pionija, koja na latinskome postoje kod Lipomana kod 11. ožujka, treba potražiti iz Mletačke knjižnice. Murer u djelu Helvetia sacra list 139. na ovaj dan govori o anonimnom biskupu čije se tijelo časti u Kohimu. Djela i časoslovi braće Davida, Šimuna i Jurja na Lezbosu postoje na grčkome i latinskome u muzeju.
ANIMADV. 4. Str. 3, stupac 1. O sv. Godermundu koji se naziva svecem, 3. ožujka, nismo se usudili pouzdati u švicarskoga čovjeka. O Andriji Manjega reda isplati se istražiti u Anagniju kakvo sada ima štovanje.
ANIMADV. 8. Str. 8. Kronologiju o sv. Petru treba usporediti s Predgovorom za travanj o Papama i, ako je potrebno, ispraviti.
ANIMADV. 6. Str. 36. Na kraju br. 12. Dodaj iz našega Putopisa ono što smo sami vidjeli u Ingolstadtu.
ANIMADV. 7. Str. 40. Djela svetoga Pionija nisu samo okrnjena poslije § 4, nego su gotovo od riječi do riječi preuzeta iz grčkih, i stoga sasvim suvišna:
ANIMADV. 8. Str. 49, br. 1. Posljednji redak nema nikakva smisla. N. Q. Pripovijest o obraćenju, ako je dostojna, neka se potraži iz nekoga rukopisa, ipak se čini sasvim suvišnom, jer je većega pouzdanja ono što slijedi.
ANIMADV. 9. Str. 34. U Komentaru o sv. Efremu neka se izostave br. 39. i 40. o njegovu prijateljstvu s Abrahamom, Marijinim stricem, jer smo u ožujku pokazali da je njihovo vrijeme bilo mnogo kasnije.
ANIMADV. 10. Str. 65. Napomenab o Abrahamu neka se izostavi ili promijeni.
ANIMADV. 11. Str. 78. Na kraju o sv. Emiliju, što ako je vojvoda Marijan, Valerije i Emilije, koje su pokrajine Italije, dao povod da se razlikuje više mučenika, a Emilije da je uzeto vlastito iz naslova vojvodstva? Sve je to tako nejasno da je ovoga radije trebalo ubrojiti među propuštene.
Str. 87. Rubeus navodi Život koji mu je donesen iz samostana sv. Donata u Sieni, koji treba potražiti.
Str. 102. U komentaru o sv. Brigiti br. 13. pisac stihovanoga Života spominje pravilo sv. Benedikta u Irskoj, dakle ne oko godine 750., nego nakon što su Englezi pokorili otok, zbog čega bi ovaj život trebalo staviti na posljednje mjesto ili radije cijeloga izostaviti, a iz njega uzeti samo napomene. Br 7.: postavljena dvojba o himnu ima lako rješenje iz patrikovskoga komentara, ondje gdje je o kraljevima. Br 24.: navodi se mjesto iz 4. Života, u kojemu je spomen kanonika, dakle i ovaj je napisan kasnije i ne može se pripisati Animosu, kako glasi iznesena pretpostavka. Br 14. § 8. Sav se mora promijeniti prema patrikovskomu komentaru. Valja zapaziti i da je sv. Brigita imala kršćansku dadilju, dakle rođena je nakon dolaska sv. Patrika, čak i ako je njega nadživjela trideset godina, osim ako kakav drugi razlog ne nalaže da joj se da dulji život. § 12. O sv. Gildi treba prebaciti na 29. siječnja, i čini se da je mlađi od Brigite.
Str. 133, br. 102. Treba ispraviti ili zabilježiti golemu hiperbolu o istinitosti u Lyonu.
Str. 153, br. 61. Kaže se da je bilo dvanaest Papa u doba sv. Brigite i u br. 63. spominje se sv. Benedikt.
Str. 153, br. 2. Roacht na škotskome znači zakon, čini se da treba razumjeti današnji škotski, to bi bilo saksonsko, a ne irsko. Četvrti život čini se da treba izostaviti, moglo bi biti dovoljno da se izrazi jedan, dok je posljednji, peti život, koji je prilično domišljato uređen i kićeno razložen.
Str. 156. U 4. Životu, br. 8. Valja zapaziti da se ondje spominju kanonici.
Str. 162. br. 18. Kaže se da je Ibar propovijedao prije Patrika, što smo opovrgnuli u njegovim djelima.
Str. 172. Peti život br. 1. Napisan nakon što je Engleska počela imati Normane za gospodare, dok je Irska još vladala sama sobom. Pisac također Škotsku naziva Albanijom i razlikuje Škote od Iraca.
Str. 186. br. 3. Početak ispravi jer je Ferrari imao Dempsterove spise prije nego što je ovaj izdan, i prepravlja ono što je primio od njega, prešutjevši njegovo ime u opomeni Čitatelju.
Str. 188. Život i Prijenos sv. Severa Avranškoga bilo bi poželjno imati iz drugoga rukopisa zbog mnogih nedostataka.
Str. 195. Napomena da se gotičkim pismom naziva njemačko prošloga stoljeća.
Str. 199. Život sv. Sora izdao je također Labbe u djelu Bibliotheca MSS.
Str. 201, slovo C. Izbriši bilješku i napiši: Parasitus se ovdje čini da se uzima umjesto učenika ili suputnika za stolom, jer pisac ne gleda toliko na uporabu riječi kod Latina koliko na etimologiju.
Str. 206, stupac 1, redak 10. Na margini: An. Chr. DCLXIII dodaj: dodaj: Vidi uvodnu Eksegezu u 3. svesku za travanj, str. VII.
ANIMADV. 26. Str. 206. Za komentar o sv. Sigebertu treba pogledati točniju Raspravu i rodoslovno stablo prije sveska u ožujku br. 11. O zauzeću Tournaija mogao bi se pogledati Chifflet, kao i o ondje pronađenomu Hilderikovu tijelu. Br 23. pogrešno se pretpostavlja da je istinit brak Ansberta i Blitilde, kćeri Klotarove, što su mnogi obilno opovrgnuli.
ANIMADV. 27. Str. 219, stupac 1, redak 26. Šestoga prosinca, Dopuni: Ali da je umro na 23. prosinca u 49. godini svoga kraljevanja prenose Aimoin u 2. knjizi, pogl. 29., pisac života sv. Droctoveja 10. ožujka, Guagnini i drugi, što sve dokazuje prvu godinu kraljevanja.
Str. 222, br. 79, redak 26. Izbriši da godina 663. nije godina smrti sv. Sigeberta, pokazali su drugi. Drži se da je umro godine 636.
Str. 225, br. 102. O Teodoriku, kao da je on bio Hilderikov sin, treba promijeniti, sve prema onomu što je rečeno u našem stablu, gdje smo pokazali da se čini da je Dagobertov sin, u br. 103. ne sviđa se u naslovu sabora u Soissonsu godina Kristova. Izbriši ili promijeni također o godini pomazanja Pipinova, jer dokaz koji se navodi iz isprave s umetnutom pokvarenom godinom Kristovom nije čvrst.
Str. 243 i 248. Ono što se iznosi o dobi starije sv. Brigite treba ispraviti prema onomu što je rečeno u svescima za ožujak.
In acta sanctorum diei ii februarii.
ANIMADV. 51. Str. 268. Uz Popis Svetaca 2. veljače. Postoje Grčka djela sv. Kornelija Satnika. Treba upotrijebiti govore sv. Sofronija i Amfilohija o Susretu, ali govor sv. Sofronija, budući da ga je Combefis uvrstio u knjižnicu Propovjednika, mogao bi se izostaviti. Treba istražiti štovanje Šimuna iz Cassije u Cossi u Umbriji, gdje se njegove kosti čuvaju u škrinjici. Jedan sažetak Života sv. Adalbalda bio bi posve dovoljan, budući da stvari koje su sadržane nisu od velike važnosti.
Na kraju br. 16. Ovdje treba dodati nešto iz prijenosa sv. Augustina.
Str. 308, br. 9. Ono što se prenosi o Benediktinskome pravilu u tadašnjim engleskim samostanima nije dokazano.
Str. 310, br. 7. U samostanu sv. Hadeloge kaže se da su služili klerici, a ne benediktinci.
Str. 313, stupac 2, pretposljednji redak. Navodi se kronika Erika Pomorskog, kralja Danske, za koju smo drugdje pokazali da nosi lažan naslov.
In acta sanctorum diei iii februarii.
ANIMADV. 56. Str. 320. Uz Popis svetaca dana 3. veljače. Postoje grčka djela sv. Blaža i sedam žena. O sv. Lovriju Prosvjetitelju potraži nešto iz Chron. Farfensi kod 20. rujna, gdje će trebati govoriti o Tomi, opatu Farfe. Postoje dva života sv. Berlendise u zbirci, ali su prešućeni s namjerom, kako se čini. Djela sv. Blaža iz Rimskog lekcionara sv. Petra obećana u br. 7 komentara i druga grčka djela sv. Blaža u knjižnici Vallicelliana u Rimu, rukopis B. 14, list 46. Alacije smatra da su Metafraztova. Osim toga postoji Pohvala po Teodoru, metropolitu Kizika, ondje u rukopisu B. 34, list 132. Prvo i drugo djelo o Blažu iz Sebasta razlikuju se samo po stilu, treća su novija, četvrta su sasvim nedostojna da budu objavljena. U svima se nalazi ponešto što zahtijeva ispravljanje, kao o Nikopolju, susjednom Sebastu, o šezdeset pogana koji su ušli u oganj radi obrane štovanja bogova i drugo tome slično. Život sv. Blitmundusa treba zatražiti iz njegova samostana u Amiensu. Dulji Život sv. Bertilije, koji navodi pisac prijenosa u br. 4, još treba potražiti. Djela sv. Fileje i Filoroma na grčkom i latinskom objavio je Combefis u osmini.
ANIMADV. 57. Str. 321. Štovanje Zaharije, druga sv. Franje, u Alenqueru u Luzitaniji čini se prilično sigurnim, trebalo bi istražiti u spomenicima.
ANIMADV. 58. Str. 324. Sv. Blaž, biskup Oretana, bojim se da je izmišljen povodom relikvija sv. Blaža iz Sebasta, pod kojim se imenom jedino štuju kod stanovnika.
ANIMADV. 59. Str. 338. Dodaj: I čuvaju se u krasnoj bijeloj relikvijarnoj škrinji s drugim ostacima svetih mučenika papa, a Zub je doista ostao ovoj kući kao dar o. Dumsa iz Družbe Isusove, dok je čestice donesene iz Nizozemske primio otac Tirinus, poglavar kuće, od o. Ivana Viringa, kao što svjedoči u svom pismu o toj stvari, napisanom 1623. godine.
ANIMADV. 40. Str. 358. Ni svetost ni štovanje Simplicija iz Beča se ne dokazuje, jer je Saussay nepouzdan, stoga bi se bolje stavio među izostavljene.
ANIMADV. 41. Str. 363, br. 19. Sv. Anatolije mogao bi se odlučnije osporiti Škotima, jer odakle bi Ircu grčko ime?
ANIMADV. 42. Str. 363. Kao vođe se štuju i sv. Remedije i Tigridije, vjerojatno su isti.
Str. 367, br. 5, pri kraju. Treba ispraviti ono što se ondje kaže o redovničkim kanonicima ustanovljenima u Spoletu, kao da prije sv. Benedikta u Italiji nije bilo redovnika. Isto tako str. 368, br. 8 pri kraju, kao da je sv. Lovro, postavši redovnikom, prihvatio Pravilo sv. Benedikta, koje prije obnove Casina nije bilo rašireno.
Str. 381, br. i str. 383, br. 3. Ako se uzme Dagobert II., ništa ne smeta da je vojvodstvo obnašao i pod njim Odelard, štoviše kronologija će se najbolje uskladiti. Br 6, čini se da treba opravdati Odelarda što je zatražio čudo u onom slučaju gdje se moglo posumnjati je li Bogu ugodno prenošenje, spojeno s nepravdom prema kćeri, osim ako Svevišnji, Gospodar svega, izričito ne bi naznačio da ne želi da se vodi računa o kćeri.
Str. 387. Neka se umjesto bilješke F. stave ove riječi: Boland je mislio na litanije koje započinju češće ponavljanim Kyrie eleison, ali ni one nisu bile pučke. Smatram stoga da se misli na svete pjesme sastavljene na pučkom jeziku, u kojima se s vremena na vrijeme ubacivalo, na način pripjeva, Kyrie eleison, u staroj crkvi vrlo uobičajeno i na Zapadu. Takvu jednu vrlo staru sjećam se da sam više puta čuo od seoske sluškinje, jer postoji seoska jednostavnost u čuvanju starine, i ne mislim da je od drugdje došlo to što se pobožne pjesme, koje se u vrijeme Božića sve do Svijećnice na pučkom jeziku smiju pjevati i u crkvama, sve do današnjeg dana kod Brabanata zovu Leysons ili Leysens, izrazom naime skraćenim iz Kyrie eleison prema običaju naroda. Možda su takve pjesme našim precima služile i za sam ulaz mise, kojemu, jer iza njega slijedi Kyrie eleison, upravo sam taj u zgodnim napjevima se ubacivao, tako da nije bilo potrebno da se zasebno ponavlja. Ali poklik Kyrie eleison bio je toliko pučki da je puk, dok je sv. Bernard putovao i posvuda činio čudesa, ponavljao Kyrie eleison. Štoviše, nije li taj pučki poklik dio svečanosti posvete crkava? Vidi osim toga Karolinške litanije, gdje se Kyrie eleison ne umeće samo jednom,
Str. 395. Štovanje Nitharda se ne dokazuje, i stoga se ne bi trebao ovdje zasebno stavljati, osobito budući da se sva njegova djela moraju izvaditi iz Života sv. Ansharija.
Str. 397, br. 7. Umjesto Rastris ispravi rastis. Naime, Nijemci mjere put po rast, što znači ne prostor odmora, nego mjesto odmora, a kod pojedinih rasta možeš vidjeti uspravljene poprečne grede na koje seljaci, naslonjeni, odlažu nakratko terete koje nose svezane na leđima.
ANIMADV. 48. Str. 403, br. 30 na kraju. Treba izbrisati ono što se govori na temelju autoriteta Pseudomarcelina. ANIMADV. 49. Str. 407. Šimun, na margini kod Stemphija. ANIMADV. 49 bis. Str. 433. Metrički život sv. Ansharija potpuno je suvišan jer je puko pretvoren iz proze u stih, bez dodane ičega novoga, i stoga je daleko manjeg autoriteta nego prvi. Isti Život je na više mjesta vrlo loše interpunkcijski uređen, tako da nema smisla.
Str. 431. Liafdagije bi se bolje izostavio, ANIMADV. 80. jer se nikakvo štovanje ne dokazuje.
In acta sanctorum diei iv februarii.
ANIMADV. 51. Str. 452, stup. 1, red. 20. Neka se doda: Sv. Aleksandar, ispovjedalac, zabilježen ovog dana kod stanovnika Auxerrea. O njemu se govori u Životu sv. Germana, biskupa Auxerrea, po Konstanciju. ANIMADV. 52. Str. 452. Uz Popis svetaca dana 4. veljače. Grčka djela sv. Nikole Studita postoje u zbirci, ista su objavljena kod Combefisa u svesku II. Auctarii. Imamo grčka djela pokornika Teofila, ali krnja, cjelovita postoje u Parizu. Život i ustanove bl. Gilberta, utemeljitelja Kanonika, vidi u svesku III. Monastici anglicani iz starog rukopisnog kodeksa. Oporuka bl. Ivane nalazi se u svesku V. Spicilegii Dacheriani. ANIMADV. 53. Str. 453, br. 3. Navodi iz Dekstra neka se izostave ili opovrgnu. Ondje. Knjižicu navedenu o prijenosu svetoga lica zatražio sam iz Vatikana i poslao mi ju je o. Manderscheidt, 1670. godine, 12. srpnja. ANIMADV. 54. Str. 457. Himan neka se otisne tako da se dva retka spoje u jedan. ANIMADV. 55. Str. 458, § IV. O braku sv. Veronike i Amatora, sav bajkovit, bolje je da se izostavi, ili će se odbaciti kao bajke, ponajprije treba odbaciti Luitpranda koji Amatora čini karmelićaninom. ANIMADV. 56. Str. 464, br. 4. Zašto da se ne čita u Rimu na trgu Simfronija itd.? Svakako, budući da Ferrari svjedoči da tek od 1584. godine Forosemprijci štuju te mučenike kao svoje, pruža se opravdan razlog za sumnju da oni o njima nisu znali ništa. Kako su naime mogli biti nepoznati ako su ondje podnijeli mučeništvo? ANIMADV. 7. Str. 466, stup. 2, red. 17. Manje potpunim izdanjima dodaj: O nasljedniku Fileksu sv. Donatu vidi 22. svibnja kada se slavi. ANIMADV. 58. Str. 473. Pohvalno slovo Abramija iz Meneja ne zaslužuje da se stavi zasebno pod naslovom, nego se moglo prilično prikladno umetnuti u sam komentar, što ubuduće u tim kratkim bilješkama treba paziti. ANIMADV. 59. Str. 486. Sv. Vinko, biskup Troyesa, ako se štovanje bolje ne dokaže, neka se uvrsti među izostavljene. ANIMADV. 60. Str. 493. Metrička povijest o sv. Teofilu jedva zaslužuje da se ovdje umetne, osim toga na vrlo je mnogo mjesta najpogrešnije interpunkcijski označena i nije bilo drago bilježiti pogreške. ANIMADV. 61. Str. 498. O sv. Litfardu nije vjerojatno da je bio Britanac ili rođeni brat Onastancija. Njegovo je ime naime franačko ili saksonsko. Očito je da je u Rimu ušao u poznanstvo s Coadwallom i sklopio duhovno bratstvo s Onastancijem, čije je ipak canterburyjsko biskupstvo vrlo sumnjivo čak i ako kažeš da su mu bili podložni samo prognanici. § 3. Sažetak Života treba izostaviti.
Str. 503, br. 8. pri kraju. Čemu služi dvanaest dana veljače, dodaj: to jest u prijestupnoj godini, kakva je bila prethodno zabilježena godina 744. ANIMADV. 62.
Str. 508, stup. 1, red. 20. Izbriši riječi: U kojoj je Bede umro. ANIMADV. 63.
Str. 516, br. 46. Dodaj: i ponovno u predgovoru svesku 2. ožujka, br. 41. ANIMADV. 64.
Str. 518. O kostima sv. Cecilije prenesenima u Fuldu može se upitati kako su kosti s ovom sveticom pronađene neraspadnute. Bez sumnje, bile su ili podmetnute ili druge mučenice istog imena. ANIMADV. 65.
Str. 523, br. 2. pri kraju. Gdje se govori o znamenitom nastojanju Albrechta Brandenburškog da zlatom i srebrom uredi svetohranište, može se raditi o riznici u Mainzu, koju smo mi sami 1660. godine vidjeli. Vidi naš Dnevnik. ANIMADV. 66.
Str. 539. Život Nikole Studita, koji je Combefis najnespretnije preveo, trebalo bi ponovno prevesti. ANIMADV. 67.
Str. 534. O sv. Rembertu nije trebalo raspravljati osim 11. lipnja, kada se osobito slavi, ali jer dan prije dolazi sv. Ansharije, istim su nastojanjem razjašnjena Djela obojice. U drugom izdanju to bi trebalo promijeniti. Možda će se u međuvremenu pronaći vjerodostojniji Život. ANIMADV. 68.
Str. 566. O sv. Gemmulu, da je podigao glavu, srodno drugim sličnim izmišljotinama nastalim iz slika koje nisu dobro shvaćene. Mogao bi se preko Milančana zatražiti izvorni rukopis iz sela Ganna blizu Varesea. ANIMADV. 69.
Str. 567. Djela sv. Gilberta treba najpotpunije preuzeti u svesku II. Monastici anglicani, list 669. Sažetke možda treba izostaviti, možda i prethodni komentar treba ograničiti ili promijeniti. Vidi Rivetov Kroničar u Spicilegiju, svezak VIII., str. 425. Relikvije u Caproli. ANIMADV. 70.
Str. 579. Čudesa bl. Ivane Valois, prikupljena po Grguru, i knjiga o njoj koju je napisao o. Gabrijel, koju navodi Francisca Villelune u postupku u br. 49. Oboje smo dali zatražiti u Bourgesu iz Arhiva Navještajnica 1670. godine. Primili smo: 1. spomenutu knjigu iz autentičnog prijepisa 1771. godine, izvornik više ne postoji, 2. tiskana čudesa, kojima Grgur nije autor, nego se samo pobrinuo da se objave, kao što stoji u Kraljevoj povlastici, 3. Ispitivanja za kauzu kanonizacije, tiskana u Bourgesu 1664. godine, 4. Neka čudesa izuzeta 1633. godine po kancelaru Penolu, 5. francusku knjigu u četvrtini po Ivi Magistriju, pod naslovom: Miroir des Annontiades. ANIMADV. 71.
In acta sanctorum diei v februarii.
ANIMADV. 72. Str. 397. Uz Popis svetaca dana 5. veljače. O sv. Ingenuinu i Albuinu imamo pohvalno slovo Bartolomeja Tridentskog. Starinska čitanja sv. Vodalusa, također su u zbirci. Izvadili smo grčka djela sv. Sabe Mlađeg iz Vallicellianskog rukopisa. Život bl. vojvode Domicijana, prikupio jedan od naših, nalazi se u zbirci, dodana su novija čudesa, koja odavde treba uzeti i možda ponešto drugo o njegovoj ženi. Mučeništvo sv. Agate na grčkom i Pohvalu po Metodiju na grčkom dobili smo nakon što je veljača otisnuta.
Str. 398. O štovanju bl. Benvenuta iz Recanatija, vidi Sanctos Recinentenses na talijanskom u četvrtini, list 87. O sv. Stanislavu, mučeniku Manjeg reda, godine 1218., vidi Martyrologium Baronii s bilješkama poljskih otaca, o bl. Svjetoslavu vidi ondje. ANIMADV. 75.
Str. 607, br. 39. Radi se o Životima po Metafraztu. Vidi Alacija je li među njima onaj o sv. Agati. Br 41. Dječak je bio Henxtovius, najdraži o. Bollandu, koji je ono što je on preveo dvostrukim trudom pregledao i ispravio, treba paziti da to ne smatraju bezvrijednim ANIMADV. 75. Str. 609, br. 56. O obitelji Altifloris izmišljotina je, tada nije bilo toga prezimena. ANIMADV. 76. Str. 613, br. 82. O Menologiju cara Bazilija već smo govorili u ožujku i veljači, nalazi se kod Ughellija. Razmišljamo da ga cijelog objavimo. ANIMADV. 77. Str. 626. Djela pripisana Metafraztu imaju milhabent, zašto bi zasluživala da se ovdje stave, osim ako možda da se ne traže Palermitanci, mogla bi se u drugom izdanju izostaviti. ANIMADV. 78. Str. 629, stup. 2, red. 1, na margini. Piše o. Josip de Lariis u Napulju 1696. da ovaj govor nije sv. Metodija, niti je star, nego noviji, kao što kaže da se dokazuje u Nel Giornale dei litterati dell anno 1686. ANIMADV. 79. Str. 640, stup. 2, red. 8. I oslobođenje domovine. Dodaj ovo: Ali budući da se ovim natpisima mogu prilagoditi gotovo beskonačna značenja, tko će nas učiniti sigurnima da se tako čitaju cx. namjerom onoga koji postavlja? Što ako čitaš: Mauricijus, dostojni biskup ove Svete Stolice, postavio je kamen, u godini naime, kako se dolje naznačuje, svoga biskupstva III., to jest Kristove 1127. Svakako ni latinska ni grčka djela (koja bi pogrešno pripisao Metafraztu, lako se dokazuje da su starija od Mauricija, koji je u već spomenutoj godini vratio tijelo iz Catanije u Carigrad). Kao što sam piše. ANIMADV. 80. Str. 644, slovo E. Sviđa se čitati Tarcassias, tako da bude složenica od dard ili targ, strijela, koplje i casse kutija. Uopće naime sumnjam da je riječ normanska, koju je sam autor preveo kao tobolac, ne razumijevajući naime tulac za strijele koji visi s ramena, nego za veća koplja ili oružje, od kojih su dva koplja položena jedno preko drugoga mogla načiniti jednu četvrtastu dugu kutiju nalik sarkofagu. Ali podrijetlo ove riječi sasvim je nejasno, Grcima i ponajviše Talijanima mnogo poznatije nego Normanima. O tom podrijetlu vidi Cangija pod natuknicom Turcasia i francuske etimologe pod natuknicom Carquois, Carcasse.
Str. 646. Himan bi se bolje otisnuo kad bi se spojila ANIMADV. 81. dva retka u jedan stih, koji se pogrešno dijeli u dva. Na mnogim mjestima, ponajviše u Italiji, čuvaju se njezine relikvije. Str. 654, br. 21. Život bl. Petra Jeremije ANIMADV. 82. dan je kod 3. ožujka, gdje u br. 18. se pripovijeda gotovo isto. Str. 637. Godine 1669. grad Catania bio je gotovo progutan i opustošen požarom koji je prodro u njega, ne sumnjam da su ovu tragediju Sicilijanci opširno i sa pohvalom opisali. Sv. Agata, koja je bila posljednje utočište jadnicima i neko vrijeme gotovo da nije bila uzaludna. Str. 639. Na kraju poglavlja moglo bi se dodati ono što se pripovijeda o kišama isprošenim uz pomoć sv. Agate u Životu o. Colgana, koji je bio veoma odan ovoj Svetici. Str. 664. O sv. Teatincima, stup. 1, red. 3. Justin, ANIMADV. 85. o kojem ćemo govoriti 18. travnja, ispravi, o kojem govorimo u dodatku siječnja kod XIV. dana. Str. 666, br. 2 i dalje. Spominje se brak ANIMADV. 86. Ansberta i Blitilde kao da je bila Klotarova kći. Što ako je ona bila kći njegova sina, ili inače unuka. Str. 696. Život sv. Indrakta, izostavivši prvih devet bajkovitih redaka, radije bih započeo ovim riječima: Bio je u Irskoj sin nekoga kralja. Str. 697, br. 3. O sv. Vodalusu sasvim je beznačajno ANIMADV. 88. ono što se ondje navodi o kabanici radi dokazivanja redovništva. Str. 699. Milstadium, što na njemačkom znači grad ANIMADV. 89. kod milje, štoviše kod mlina postavljenog na rijeci Lieser, jer se mul izgovara kao mil, tako u djelima br. 3. Mildorf. Str. 719. U Brixenu treba istražiti postoje li, što ANIMADV. 90. navodi Hund, čudesa sv. Albina. Str. 741, br. 81. Povijest arhipelaga Manjeg reda po Marcelu de Ribadeneiri treba potražiti za Japanske mučenike.
In acta sanctorum diei vi februarii.
ANIMADV. 92. Str. 771. Uz Popis svetaca dana 6. veljače. Prijenos tijela sv. Amanda, treba usporediti s objavljenim, nalazi se u zbirci. Također himni o istom. Neka čudesa sv. Vedasta, koja treba dodati drugima, imamo u svojim pretincima, također propovijed o prijenosu tijela. Djela sv. Doroteje bila su primijenjena na neku Justinu Tršćansku. Postoje mnogi slični primjeri. O bl. prezbiteru Domnu, koji je izostavljen, vidi Theatrum Sanctorum Parmensium po Piciju. ANIMADV. 95. Str. 773, stup. 2, red. 62. Bl. Didak. Dodaj: Vidi Egidija Davilu u Theatro ecclesiastico Hispaniæ gdje se među biskupima Osme na str. XXX. kaže da se ovaj Didak časti svečanim oficijem. ANIMADV. 94. Str. 776. O sv. Vitalu stup. 2. mnogo je toga izneseno iz Dekstra, što treba pobiti. ANIMADV. 95. Str. 777, br. 7, zadnji red. Život sv. Kasija, koji navodi Savaron, bit će dan kod 13. svibnja. ANIMADV. 96. Str. 783, br. 17. Treba zapaziti oblik sprave za mučenje, koji ima sličnost križa. ANIMADV. 97. Str. 788, br. 17. Ispravi što se kaže da je sv. Mel napisao Djela dok je Patrik još bio živ, isto tako kronologiju br. 49. ANIMADV. 98. Str. 790, stup. 2, red. 4. Treba odbaciti ono što se pripovijeda o Eugeniju i sv. Rioku, i slično u Djelima drugog Sveca. ANIMADV. 99. Str. 807. Zaključak iz rukopisa sv. Maksimina slovod. beskoristan je, jer su to iste riječi i samo sažetije iz Života koji se tiska, kao što je očito iz četvrtog i petog poglavlja. ANIMADV. 100. Str. 827. Krivotvorena je Amandova povlastica pod imenom Dagoberta. Vidi svezak 2. travnja. ANIMADV. 101. Str. 829, br. 23, red. 4 na kraju. Izostavi: Koja je metateza neukog pisara i stavi za mjesto također: sada ime Calloo, to jest Ćelava šuma. Str. 830. Povelje pape Martina za samostane u Elnonu ANIMADV. 102. i Gentu su interpolirane. Str. 835, br. 34. Vidi što smo zabilježili o župama Eburova iz Annales Sammaximianis po Tritemiju. Str. 864. Drugi i treći Život sv. Amanda čine se suvišnima. Str. 883. Metrički život po Milonu možda je bolje da se izostavi. Str. 892, br. 6. Pod Markas clusasque u pučkom govoru door slot en sloot. Str. 903. Sažetak prijenosa neka se izostavi. Str. 913. Znamenit je prvi paragraf o kralju Ini, ostalo je sve bajkovito ili sumnjivo, niti se dovoljno dokazuje štovanje, stoga će se bolje izostaviti ova rasprava, a bolje stvari prenijeti na drugo mjesto. Treba potražiti cjeloviti Život sv. Gvarina objavljen u Parmi 1491. godine, sa spisima o sv. Augustinu. Napisao sam u mjesecu prosincu 1670. godine, tražeći. Vidi osim toga o njemu Vindex Breviarii Ticinensis, po autoru Ivanu Baptistu de Gasparisu. Str. 928, br. 3. Radi objašnjenja riječi Hergewede treba se posavjetovati s nekim pravnikom iz Kölna. Vidi Cangija pod natuknicom Hergeweth. Str. 935, br. 8. Kralj Erik se pogrešno tvrdi da je autor Kronike, kao što se negdje pokaže kod mene uz život Vilima, opata Roskildea, kod 6. travnja. Str. 940, na margini. O. Josip de Luciis ANIMADV. 111. 1696. godine 10. srpnja piše da postoje druge Acerre u Apuliji čija je biskupija mogla biti spojena s biskupijom u Melfi.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.