Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · Svezak IV

Usputne primjedbe Daniela Papebrocha

ANIMADVERSIONES EXTEMPORALES

DANIELIS PAPEBROCHII, HAGIOGRAPHI,

DANIELIS PAPEBROCHII, HAGIOGRAPHI,

Nunc primam ex mss. Editæ.

Nunc primam ex mss. editæ.

In præfationem tomi i hagiographi.

In præfationem tomi i hagiographi.

ANIMADV. 1. Str. XVII, stupac 1, redak 43. Propositum itd. na margini. Vidi opći predgovor za siječanj. Pogl. 2. § VI, str. 3.

ANIMADV. 1. Pag. xvii, col. 1, lin. 43. Propositum etc. in marg. Vide præfationem generalem ad Januarium. Cap. 2. § vi, pag. 3.

U veljači se po želji o. Bollanda bilježi slovimaj. b. ig. n. tko je pojedini dio ponajviše izradio.

In Februario ex voluntate P. Bollandi notatur litterisj. b. etg. n. quisquam partem potissimum elaboraverit.

In acta sanctorum diei i februarii.

In acta sanctorum diei i februarii.

ANIMADV. 2. Uz Popis Svetaca 1. veljače. Grčka djela sv. Ignacija Deiserskoga potom su izdali drugi, kao i obrane njegovih Poslanica, kojima se mora služiti svatko tko ikada bude ispitivao djela najsvetijega mučenika. Njegova ruka je u Novari, druge moći drugdje. Oporuka sv. Efrema postoji na grčkome i imamo život na grčkome preuzet iz Firentinskoga rukopisa. Mučeništvo sv. Ilije Mlađega pod Saracenima prepisali smo iz Siguerijeva rukopisa. Odatle ga je izdao Combefis u djelu Trias u osmini. Sv. Mihael, kojega je život napisao Teodor Metohit, i sv. Pahomije, kojega djela dugujemo Grguru Dekapolitu, budući da su na sličan način bili ubijeni od Saracena, mogli bi se ovdje spojiti zbog sličnosti građe. Ispravljenu kronologiju života sv. Brigite vidi u Komentaru o sv. Patriku kod 17. ožujka. Život sv. Severa Orvietskoga postoji iz rukopisa Carla Strozzija u Muzeju, kao i sv. Severina, građanina Martana, iz Jakobillijeva rukopisa njegovom vlastitom rukom. Novija čudesa bl. Verdijane postoje na talijanskome i imamo ih u Muzeju.

ANIMADV. 7. Str. 1. Djela sv. Pionija, koja na latinskome postoje kod Lipomana kod 11. ožujka, treba potražiti iz Mletačke knjižnice. Murer u djelu Helvetia sacra list 139. na ovaj dan govori o anonimnom biskupu čije se tijelo časti u Kohimu. Djela i časoslovi braće Davida, Šimuna i Jurja na Lezbosu postoje na grčkome i latinskome u muzeju.

ANIMADV. 4. Str. 3, stupac 1. O sv. Godermundu koji se naziva svecem, 3. ožujka, nismo se usudili pouzdati u švicarskoga čovjeka. O Andriji Manjega reda isplati se istražiti u Anagniju kakvo sada ima štovanje.

ANIMADV. 8. Str. 8. Kronologiju o sv. Petru treba usporediti s Predgovorom za travanj o Papama i, ako je potrebno, ispraviti.

ANIMADV. 6. Str. 36. Na kraju br. 12. Dodaj iz našega Putopisa ono što smo sami vidjeli u Ingolstadtu.

ANIMADV. 7. Str. 40. Djela svetoga Pionija nisu samo okrnjena poslije § 4, nego su gotovo od riječi do riječi preuzeta iz grčkih, i stoga sasvim suvišna:

ANIMADV. 8. Str. 49, br. 1. Posljednji redak nema nikakva smisla. N. Q. Pripovijest o obraćenju, ako je dostojna, neka se potraži iz nekoga rukopisa, ipak se čini sasvim suvišnom, jer je većega pouzdanja ono što slijedi.

ANIMADV. 9. Str. 34. U Komentaru o sv. Efremu neka se izostave br. 39. i 40. o njegovu prijateljstvu s Abrahamom, Marijinim stricem, jer smo u ožujku pokazali da je njihovo vrijeme bilo mnogo kasnije.

ANIMADV. 10. Str. 65. Napomenab o Abrahamu neka se izostavi ili promijeni.

ANIMADV. 11. Str. 78. Na kraju o sv. Emiliju, što ako je vojvoda Marijan, Valerije i Emilije, koje su pokrajine Italije, dao povod da se razlikuje više mučenika, a Emilije da je uzeto vlastito iz naslova vojvodstva? Sve je to tako nejasno da je ovoga radije trebalo ubrojiti među propuštene.

Str. 87. Rubeus navodi Život koji mu je donesen iz samostana sv. Donata u Sieni, koji treba potražiti.

Str. 102. U komentaru o sv. Brigiti br. 13. pisac stihovanoga Života spominje pravilo sv. Benedikta u Irskoj, dakle ne oko godine 750., nego nakon što su Englezi pokorili otok, zbog čega bi ovaj život trebalo staviti na posljednje mjesto ili radije cijeloga izostaviti, a iz njega uzeti samo napomene. Br 7.: postavljena dvojba o himnu ima lako rješenje iz patrikovskoga komentara, ondje gdje je o kraljevima. Br 24.: navodi se mjesto iz 4. Života, u kojemu je spomen kanonika, dakle i ovaj je napisan kasnije i ne može se pripisati Animosu, kako glasi iznesena pretpostavka. Br 14. § 8. Sav se mora promijeniti prema patrikovskomu komentaru. Valja zapaziti i da je sv. Brigita imala kršćansku dadilju, dakle rođena je nakon dolaska sv. Patrika, čak i ako je njega nadživjela trideset godina, osim ako kakav drugi razlog ne nalaže da joj se da dulji život. § 12. O sv. Gildi treba prebaciti na 29. siječnja, i čini se da je mlađi od Brigite.

Str. 133, br. 102. Treba ispraviti ili zabilježiti golemu hiperbolu o istinitosti u Lyonu.

Str. 153, br. 61. Kaže se da je bilo dvanaest Papa u doba sv. Brigite i u br. 63. spominje se sv. Benedikt.

Str. 153, br. 2. Roacht na škotskome znači zakon, čini se da treba razumjeti današnji škotski, to bi bilo saksonsko, a ne irsko. Četvrti život čini se da treba izostaviti, moglo bi biti dovoljno da se izrazi jedan, dok je posljednji, peti život, koji je prilično domišljato uređen i kićeno razložen.

Str. 156. U 4. Životu, br. 8. Valja zapaziti da se ondje spominju kanonici.

Str. 162. br. 18. Kaže se da je Ibar propovijedao prije Patrika, što smo opovrgnuli u njegovim djelima.

Str. 172. Peti život br. 1. Napisan nakon što je Engleska počela imati Normane za gospodare, dok je Irska još vladala sama sobom. Pisac također Škotsku naziva Albanijom i razlikuje Škote od Iraca.

Str. 186. br. 3. Početak ispravi jer je Ferrari imao Dempsterove spise prije nego što je ovaj izdan, i prepravlja ono što je primio od njega, prešutjevši njegovo ime u opomeni Čitatelju.

Str. 188. Život i Prijenos sv. Severa Avranškoga bilo bi poželjno imati iz drugoga rukopisa zbog mnogih nedostataka.

Str. 195. Napomena da se gotičkim pismom naziva njemačko prošloga stoljeća.

Str. 199. Život sv. Sora izdao je također Labbe u djelu Bibliotheca MSS.

Str. 201, slovo C. Izbriši bilješku i napiši: Parasitus se ovdje čini da se uzima umjesto učenika ili suputnika za stolom, jer pisac ne gleda toliko na uporabu riječi kod Latina koliko na etimologiju.

Str. 206, stupac 1, redak 10. Na margini: An. Chr. DCLXIII dodaj: dodaj: Vidi uvodnu Eksegezu u 3. svesku za travanj, str. VII.

ANIMADV. 26. Str. 206. Za komentar o sv. Sigebertu treba pogledati točniju Raspravu i rodoslovno stablo prije sveska u ožujku br. 11. O zauzeću Tournaija mogao bi se pogledati Chifflet, kao i o ondje pronađenomu Hilderikovu tijelu. Br 23. pogrešno se pretpostavlja da je istinit brak Ansberta i Blitilde, kćeri Klotarove, što su mnogi obilno opovrgnuli.
ANIMADV. 27. Str. 219, stupac 1, redak 26. Šestoga prosinca, Dopuni: Ali da je umro na 23. prosinca u 49. godini svoga kraljevanja prenose Aimoin u 2. knjizi, pogl. 29., pisac života sv. Droctoveja 10. ožujka, Guagnini i drugi, što sve dokazuje prvu godinu kraljevanja.

Str. 222, br. 79, redak 26. Izbriši da godina 663. nije godina smrti sv. Sigeberta, pokazali su drugi. Drži se da je umro godine 636.

Str. 225, br. 102. O Teodoriku, kao da je on bio Hilderikov sin, treba promijeniti, sve prema onomu što je rečeno u našem stablu, gdje smo pokazali da se čini da je Dagobertov sin, u br. 103. ne sviđa se u naslovu sabora u Soissonsu godina Kristova. Izbriši ili promijeni također o godini pomazanja Pipinova, jer dokaz koji se navodi iz isprave s umetnutom pokvarenom godinom Kristovom nije čvrst.

Str. 243 i 248. Ono što se iznosi o dobi starije sv. Brigite treba ispraviti prema onomu što je rečeno u svescima za ožujak.

ANIMADV. 2. Ad Elenchum Sanctorum diei 1 Februarii S. Ignatii Deiseri acta græca deinceps ab aliis edita fuerunt; itemque vindiciæ Epistolarum ejus; quibus omnibus uti debet qui sanctissimi martyris acta aliquando recognoscat. Ejus brachium Novariæ; aliæ reliquiæ alibi. — S. Ephrem testamentum græce exstat et habemus vitam græce desumptam ex MS. Florentino. — S. Eliæ junioris martyrium sub Saracenis ex MS. Siguerii descripsimus. Inde illud edidit Combefis in Triade in 8. — S. Michael cujus vitam scriptit Theodorus Metochita et S. Pachomius cujus acta debemus Gregorio Decapolitæ quum a Saracenis similiter occisi fuerint, possent hinc ob materiæ similitudinem jungi. — S. Brigidæ vitæ chronologiam correctam vide in Commentario de S. Patricio ad 17 Martii. — S. Severi Urbevetani vita ex MS. Caroli Strozzi exstat in Musæo, itemque S. Severini, Martani civis; ex MS. Jacobilli ejusdem manu. — B. Verdianæ miracula recentiora Italice exstant eaque habemus in Musæo.

ANIMADV. 7. Pag. 1. S. Pionii actaquæ latine exstant apud Lipomanum ad 11 Martii petenda ex bibl. Veneta. — Murerus Helvetiæ sacræ fol. 139. agit hac die de Anonymo episcopo cujus corpus in Kohim honoretur. — Davidis, Simeonis et Georgii fratrum, in Lesbo, acta et officia græce et latine exstant in musæo.

ANIMADV. 4. Pag. 3, col. 1. De S. Godermundo qui sanctus dicitur, 3 martii, non fuimus ausi homini Helvetico fidere. — De Andrea Ordinis Minorum operæ pretium est inquirere Anagniæ qualem nunc cultum habeat.

ANIMADV. 8. Pag. 8. Chronologia de S. Petro conferenda cum Præfatione ad Aprilem de Pontificibus et (si opus) corrigenda.

ANIMADV. 6. Pag. 36. Ad finem num. 12. Adde ex Itinerario nostro quæ ipsi vidimus Ingolstadi.

ANIMADV. 7. Pag. 40. Acta sancti Pionii non tantum mutila sunt post § 4; sed verbotenus fere ex græcis accepta, proindeque prorsus superflua:

ANIMADV. 8. Pag. 49, n. 1. L. 1. ult. nullum habet sensum. N. Q. Narratio de conversione, si digna, petatur ex aliquo MS.; tamen videtur prorsus superflua, quia majoris fidei est, quæ sequitur.

ANIMADV. 9. Pag. 34. In Commentario de S. Ephrem omittantur num. 39 et 40 de ejus cum Abrahamo patruo Mariæ amicitia quia ostendimus in Martio horum ætatem longe posteriorem fuisse.

ANIMADV. 10. Pag. 65. Annot.b de Abrahamo omittatur vel mutetur.

ANIMADV. 11. Pag. 78. In fine de S. Æmilio, quid si Marianus dux, Valeriæ et Æmiliæ (quæ sunt Italiæ regiones) causam dederit, plures martyres distinguendi, et Æmilius sumptum proprie sit ex titulo ducatus? Omnia hæc tam obscura sunt, ut potius inter prætermissos referendus hic fuerit.

Pag. 87. Rubeus citat Vitam, ex monasterio S. Donati sibi allatam senis, quæ requirenda.

Pag. 102. In commentario de S. Brigida n. 13 Vitæ metricie auctor meminit regulæ S. Benedicti in Hibernia, ergo non sub annum 750, sed post subactam ab Anglis insulam; quare deberet hæc vita poni ultimo loco aut potius tota omitti, et solum annotationes ex ea sumi. n. 7. propositum dubium de hymno facilem habet ex commentario Patriciano solutionem, ubi de regibus. n. 24. adducitur locus ex Vita 4, in qua mentio Canonicorum, ergo et hæc est serius scripta, nec potest Animoso tribui, prout habet conjectura proposita. Num. 14. § 8. Totus debet ex commentario Patriciano immutari. Notandum etiam quod S. Brigida nutricem habuerit Christianam; ergo post S. Patricii adventum nata est, etiamsi ei annis triginta supervixit, nisi qua alia ratio suadeat longiorem vitam ei dare. § 12. De S. Gilda rejiciendus ad 29 Januarii, et videtur junior esse Brigida.

Pag. 133, n. 102. Corrigenda vel notanda enormis hyperbole de veracitate Lugduni.

Pag. 153, n. 61. Dicuntur duodecim Pontifices fuisse ætate S. Brigidæ et N. 63 fit mentio S. Benedicti.

Pag. 153, n. 2. Roacht Scotice sonat legem videtur Scoticum hodiernum intelligendum esse, id esset Saxonicum non Hibernicum. Vita quarta videtur omittenda, posset sufficere una exprimi, cum vita ultima quinta quæ satis ingeniose ordinata atque ornate digesta.

Pag. 156. In Vita 4, num. 8. Notandum quod fiat ibi mentio Canonicorum.

Pag. 162. num. 18. Dicitur Ibarus prædicasse ante Patricium; quod refutavimus in hujus actis.

Pag. 172. Vita quinta n. 1. Scripta postquam Anglia dominos copit habere Normannos, Hibernia autem adhuc suis regebatur. Auctor etiam Scotiam vocat Albaniam et Scotos ab Hibernis distinguit.

Pag. 186. n. 3. Initium corrige quia Ferrarius habuit chartas Demsteri, ante quam is ederetur; et ex ipso accepta retractat, tacito ejus nomine in admonitione ad Lectorem.

Pag. 188. S. Severi Abrincensis Vitam et Translationem ex alio MS. haberi propter multos defectus esset optandum.

Pag. 195. Nota Gothicum characterem dici Teutonicum seculi superioris.

Pag. 199. S. Sori vitam edidit etiam Labbeus in Bibliotheca MSS.

Pag. 201, lit. C. Dela notationem et scribe: Parasitus hic videtur pro discipulo seu commensale accipi; non tam usum vocis apud Latinos, quam etymologiam respiciente auctore.

Pag. 206, col. 1, lin. 10. In marg. An. Chr. DCLXIII adde: adde: Vide Exegesim proliminarem tom. III. Aprilis pag. VII.

ANIMADV. 26. Pag. 206. Pro commentario de S. Sigeberto videnda Diatriba accuratior et stemma genealogicum ante tomum in Martii num. 11. De Tornaco capto videri posset Chiffletus; itemque de Chiderici corpore ibidem invento. Num. 23 male supponitur verum esse Ansberti et Blithildis, filiæ Clotarii, matrimonium, abunde refutatum a compluribus.
ANIMADV. 27. Pag. 219, col. 1, linea 26. Die sexta Decembris, Supple: At mortuum esse x Calendas Januarii anno XLIX regni sui tradunt Aimoinus lib. 2, cap. 29, auctor vitæ S. Droztoviei x Martii, Guagninus et alii: quæ omnia arguunt primum regni annum.

Pag. 222, n. 79, lin. 26. Dele annum 663 non esse annum emortuale S. Sigeberti, ostensum est ab aliis. Habetur mortuus anno 636.

Pag. 225, n. 102. De Theodorico, quasi is filius fuisset Childerici mutandum est, totum juxta dicta in stemmate nostro, ubi ostendimus videri filium Dagoberti in N. 103. displicet in titulo concilii Suession. annus Christi. Dele etiam aut muta de anno unctionis Pipini, quia probatio, quæ citatur ex diplomate anno Christi intruso vitiato, firma non est.

Pag. 243 et 248. Quæ de S. Brigida senioris ætate adstruuntur, corrigenda sunt juxta dicta in tomis Martii.

In acta sanctorum diei ii februarii.

In acta sanctorum diei ii februarii.

ANIMADV. 51. Str. 268. Uz Popis Svetaca 2. veljače. Postoje Grčka djela sv. Kornelija Satnika. Treba upotrijebiti govore sv. Sofronija i Amfilohija o Susretu, ali govor sv. Sofronija, budući da ga je Combefis uvrstio u knjižnicu Propovjednika, mogao bi se izostaviti. Treba istražiti štovanje Šimuna iz Cassije u Cossi u Umbriji, gdje se njegove kosti čuvaju u škrinjici. Jedan sažetak Života sv. Adalbalda bio bi posve dovoljan, budući da stvari koje su sadržane nisu od velike važnosti.

Na kraju br. 16. Ovdje treba dodati nešto iz prijenosa sv. Augustina.

Str. 308, br. 9. Ono što se prenosi o Benediktinskome pravilu u tadašnjim engleskim samostanima nije dokazano.

Str. 310, br. 7. U samostanu sv. Hadeloge kaže se da su služili klerici, a ne benediktinci.

Str. 313, stupac 2, pretposljednji redak. Navodi se kronika Erika Pomorskog, kralja Danske, za koju smo drugdje pokazali da nosi lažan naslov.

ANIMADV. 51. Pag. 268. Ad Elenchum Sanctorum diei 2 Februarii. — Acta Græca S. Cornelii Centurionis exstant. — S. Sophronii et Amphilodii orationes in Hypapanten adhibendæ; sed oratio S. Sophronii quum sit a Combefisio inserta bibliothecæ Concionatorum posset omitti. — Inquirendum in cultum Simonis de Cassia Cossiæ in Umbria, ubi ossa ejus in capsula servantur. S. Adalbaldi Vitæ Epitome unica abunde sufficeret, cum res, quæ continentur non sunt magni momenti.

Ad finem num. 16. Addenda hic aliqua ex translatione S. Augustini.

Pag. 308, n. 9. Quæ traduntur de Benedictina Regula, in Anglicanis tunc cenonbiis, non probantur.

Pag. 310, num. 7. In monasterio S. Hadelogæ dicuntur serviisse Clerici, non Benedictini.

Pag. 313, col. 2, lin. penult. Citatur chronicon Erici Pomerani, Daniæ Regis, quod alibi ostendimus falsum titulum ferre.

In acta sanctorum diei iii februarii.

In acta sanctorum diei iii februarii.

ANIMADV. 56. Str. 320. Uz Popis svetaca dana 3. veljače. Postoje grčka djela sv. Blaža i sedam žena. O sv. Lovriju Prosvjetitelju potraži nešto iz Chron. Farfensi kod 20. rujna, gdje će trebati govoriti o Tomi, opatu Farfe. Postoje dva života sv. Berlendise u zbirci, ali su prešućeni s namjerom, kako se čini. Djela sv. Blaža iz Rimskog lekcionara sv. Petra obećana u br. 7 komentara i druga grčka djela sv. Blaža u knjižnici Vallicelliana u Rimu, rukopis B. 14, list 46. Alacije smatra da su Metafraztova. Osim toga postoji Pohvala po Teodoru, metropolitu Kizika, ondje u rukopisu B. 34, list 132. Prvo i drugo djelo o Blažu iz Sebasta razlikuju se samo po stilu, treća su novija, četvrta su sasvim nedostojna da budu objavljena. U svima se nalazi ponešto što zahtijeva ispravljanje, kao o Nikopolju, susjednom Sebastu, o šezdeset pogana koji su ušli u oganj radi obrane štovanja bogova i drugo tome slično. Život sv. Blitmundusa treba zatražiti iz njegova samostana u Amiensu. Dulji Život sv. Bertilije, koji navodi pisac prijenosa u br. 4, još treba potražiti. Djela sv. Fileje i Filoroma na grčkom i latinskom objavio je Combefis u osmini.

ANIMADV. 56. Pag. 320. Ad Elenchum Sanctorum dici 3 Februarii. S. Blasii et septem mulierum acta græca exstant. — De S. Laurentio Illuminatore aliqua ex Chron. Farfensi quære ad 20 Sep.; ubi de Thoma, abbate Farfensi, dicendum erit. — S. Berlendis vitæ duæ sunt in musæo; sed silentio præteritæ de industria, ut videtur. — S. Blasii acta ex Lectionario Romano S. Petri promissa num. 7 commentarii et S. Blasii alia acta græca in Vallicellana bibliotheca Romæ, Cod. B. 14 f. 46. Allatius censet esse Metaphrastæ. Exstat insuper Encomium per Theodorum Cyzici Metropolitanam ibidem Cod. B. 34 f. 132. — Blasii Sebasteni acta prima et secunda solo stylo differunt; tertia recentiora sunt; quarta omnino indigna quæ ederentur; in omnibus continentur aliqua quæ egent castigatione, ut de Nicopoli, vicina Sebaste, de sexaginta gentilibus focum ingressis pro asserendo Deorum cultu aliaque istiusmodi. — S. Blitmundi Vita petenda ex ejus monasterio Ambianis. — S. Bertiliæ Vita prolixior, quæ ab auctore translationis num. 4 citatur, adhuc requirenda. — Acta SS. Phileæ et Philoromi græco-latin. edita a Combefio in 8º.

ANIMADV. 57. Str. 321. Štovanje Zaharije, druga sv. Franje, u Alenqueru u Luzitaniji čini se prilično sigurnim, trebalo bi istražiti u spomenicima.

ANIMADV. 57. Pag. 321. Zachariæ socii S. Francisci cultus Alanquerii in Lusitania videtur satis certus; inquirendum esset in monumenta.

ANIMADV. 58. Str. 324. Sv. Blaž, biskup Oretana, bojim se da je izmišljen povodom relikvija sv. Blaža iz Sebasta, pod kojim se imenom jedino štuju kod stanovnika.

ANIMADV. 58. Pag. 324. S. Blasius, episcopus Oretanus, vereor ne fictitius sit occasione reliquiarum S. Blasii Sebasteni; quo nomine solum coluntur ab incolis.

ANIMADV. 59. Str. 338. Dodaj: I čuvaju se u krasnoj bijeloj relikvijarnoj škrinji s drugim ostacima svetih mučenika papa, a Zub je doista ostao ovoj kući kao dar o. Dumsa iz Družbe Isusove, dok je čestice donesene iz Nizozemske primio otac Tirinus, poglavar kuće, od o. Ivana Viringa, kao što svjedoči u svom pismu o toj stvari, napisanom 1623. godine.

ANIMADV. 59. Pag. 338. Adde: Servanturque in speciosa Hierotheca alba cum aliis sanctorum Martyrum Pontificum lipsanis; et Dens quidem dono P. Dums Societatis Jesu domui huic mansit; particulas ex Hollandia advectas accepit Pater Tirinus, Domus præpositus, a P. Joanne Viringo, uti testatur in suis hac de re litteris, anno 1623 conscriptis.

ANIMADV. 40. Str. 358. Ni svetost ni štovanje Simplicija iz Beča se ne dokazuje, jer je Saussay nepouzdan, stoga bi se bolje stavio među izostavljene.

ANIMADV. 40. Pag. 358. Simplicii Viennensis neque sanctitas, neque cultus profatur, nam Saussaius levis fidei est; ergo melius poneretur inter prætermissos.

ANIMADV. 41. Str. 363, br. 19. Sv. Anatolije mogao bi se odlučnije osporiti Škotima, jer odakle bi Ircu grčko ime?

ANIMADV. 41. Pag. 363, num. 19. S. Anatolius posset asseverantius Scotis abjudicari unde enim Hiberno nomen Græcum?

ANIMADV. 42. Str. 363. Kao vođe se štuju i sv. Remedije i Tigridije, vjerojatno su isti.

ANIMADV. 42. Pag. 363. Ducæ etiam honorantur SS. Remedius et Tigridius; verisimiliter sunt iidem.

Str. 367, br. 5, pri kraju. Treba ispraviti ono što se ondje kaže o redovničkim kanonicima ustanovljenima u Spoletu, kao da prije sv. Benedikta u Italiji nije bilo redovnika. Isto tako str. 368, br. 8 pri kraju, kao da je sv. Lovro, postavši redovnikom, prihvatio Pravilo sv. Benedikta, koje prije obnove Casina nije bilo rašireno.

Pag. 367, num. 5, sub finem. Corrigendum, quod ibi dicitur de canonicis Regularibus Spoleti institutis, quasi nulli ante S. Benedictum fuissent in Italia monachi. Item pag. 368, num. 8 sub finem, quasi monachus factus S. Laurentius susceperit Regulam S. Benedicti, quæ ante restaurationem Cassini non fuit dilatata.

Str. 381, br. i str. 383, br. 3. Ako se uzme Dagobert II., ništa ne smeta da je vojvodstvo obnašao i pod njim Odelard, štoviše kronologija će se najbolje uskladiti. Br 6, čini se da treba opravdati Odelarda što je zatražio čudo u onom slučaju gdje se moglo posumnjati je li Bogu ugodno prenošenje, spojeno s nepravdom prema kćeri, osim ako Svevišnji, Gospodar svega, izričito ne bi naznačio da ne želi da se vodi računa o kćeri.

Pag. 381, num. et pag. 383, num. 3. Si accipiatur Dagobatus II nihil obest, quin ducatum etiam sub hoc gesserit Odelardus, imo optime ordinabitur chronologia. N. 6, excusandus videtur Odelardus, quod miraculum poposcerit in eo casu, ubi dubitari poterat, an grata esset Deo allatio, conjuncta cum injuria filiæ, nisi Deus supremus omnium Dominus expresse, indicaret, se nolle filiæ rationem haberi.

Str. 387. Neka se umjesto bilješke F. stave ove riječi: Boland je mislio na litanije koje započinju češće ponavljanim Kyrie eleison, ali ni one nisu bile pučke. Smatram stoga da se misli na svete pjesme sastavljene na pučkom jeziku, u kojima se s vremena na vrijeme ubacivalo, na način pripjeva, Kyrie eleison, u staroj crkvi vrlo uobičajeno i na Zapadu. Takvu jednu vrlo staru sjećam se da sam više puta čuo od seoske sluškinje, jer postoji seoska jednostavnost u čuvanju starine, i ne mislim da je od drugdje došlo to što se pobožne pjesme, koje se u vrijeme Božića sve do Svijećnice na pučkom jeziku smiju pjevati i u crkvama, sve do današnjeg dana kod Brabanata zovu Leysons ili Leysens, izrazom naime skraćenim iz Kyrie eleison prema običaju naroda. Možda su takve pjesme našim precima služile i za sam ulaz mise, kojemu, jer iza njega slijedi Kyrie eleison, upravo sam taj u zgodnim napjevima se ubacivao, tako da nije bilo potrebno da se zasebno ponavlja. Ali poklik Kyrie eleison bio je toliko pučki da je puk, dok je sv. Bernard putovao i posvuda činio čudesa, ponavljao Kyrie eleison. Štoviše, nije li taj pučki poklik dio svečanosti posvete crkava? Vidi osim toga Karolinške litanije, gdje se Kyrie eleison ne umeće samo jednom,

Pag. 387. Pronota F. hæc substituantur: Litanias, quæ saepius iterato Kyrie eleison inchoantur, intellexit Bollandus; sed nec hæc vulgi erant. Existimo igitur intelligi cantica sacra vulgari lingua composita, quibus identidem intercurrebat, per modum intercalaris Kyrie eleison, antiquæ ecclesiæ etiam in Occidente usitatissimum: qualem unam vetustissimam memini ab ancilla rusticana (est enim simplicitas rustica antiquitatis retentionis) audivisse saepius: neque aliunde factum puto, quod cantilenæ piae, per tempus Natalitiorum usque ad Purificationem vulgari lingua etiam in templis cani permisæ, in hodiernum usque diem apud Brabantes vocentur Leysons sive Leysens, voce, scilicet ex Kyrie eleison more gentis decurtata. Fortassis etiam ejusmodi cantilenæ majoribus nostris serviebant, pro ipso introitu misæ, quem quia sequitur Kyrie eleison, ideo ipsum dictis modulis apti interscrebatur, sic ut non esset opus scorsim repeti. Sed clamor Kyrie eleison tam vulgaris erat ut populus, itinerante et passim miracula faciente S. Bernardo, Kyrie eleison ingeminaret. Quid, quod popularis ille clamor pars est solemnitatis dedicationis Ecclesiarum? Vide præterea litanias Carolinas, ubi Kyrie eleison non semel inseritur,

Str. 395. Štovanje Nitharda se ne dokazuje, i stoga se ne bi trebao ovdje zasebno stavljati, osobito budući da se sva njegova djela moraju izvaditi iz Života sv. Ansharija.

Pag. 395. Nithardi cultus non probatur; adeoque non esset seorsim hic ponendus, maxime cum ejus omnia gesta excerpi debeant ex Vita S. Anscharii.

Str. 397, br. 7. Umjesto Rastris ispravi rastis. Naime, Nijemci mjere put po rast, što znači ne prostor odmora, nego mjesto odmora, a kod pojedinih rasta možeš vidjeti uspravljene poprečne grede na koje seljaci, naslonjeni, odlažu nakratko terete koje nose svezane na leđima.

Pag. 397, num. 7. Rastris corrige rastis. Metiuntur enim Germani viam per rast, quod significat interquiescendi quiescendi spatium sed locum: ad singulas autem rastas videas trabes transversas erectas, quibus acclines rustici imponunt tantisper quæ dorso gestant alligata onera.

ANIMADV. 48. Str. 403, br. 30 na kraju. Treba izbrisati ono što se govori na temelju autoriteta Pseudomarcelina. ANIMADV. 49. Str. 407. Šimun, na margini kod Stemphija. ANIMADV. 49 bis. Str. 433. Metrički život sv. Ansharija potpuno je suvišan jer je puko pretvoren iz proze u stih, bez dodane ičega novoga, i stoga je daleko manjeg autoriteta nego prvi. Isti Život je na više mjesta vrlo loše interpunkcijski uređen, tako da nema smisla.

ANIMADV. 48. Pag. 403, num. 30 in fine. Expungenda, quæ ex auctoritate Pseudomarcellini dicuntur. ANIMADV. 49. Pap. 407. Simon, in margine Stemphi. ANIMADV. 49 bis. Pag. 433. Vita metrica S. Anscharii prorsus est superflua est cum mere ex prosa in versum coacta sit, nulla re addita, adeoque auctoritatis longe minoris sit quam prima. Eadem Vita pessime, pluribus locis est interpuncta, ita ut sensus non habeatur.

Str. 431. Liafdagije bi se bolje izostavio, ANIMADV. 80. jer se nikakvo štovanje ne dokazuje.

Pag. 431. Liafdagius melius prætermitteretur, ANIMADV. 80. quia cultus nullus probatur.

In acta sanctorum diei iv februarii.

In acta sanctorum diei iv februarii.

ANIMADV. 51. Str. 452, stup. 1, red. 20. Neka se doda: Sv. Aleksandar, ispovjedalac, zabilježen ovog dana kod stanovnika Auxerrea. O njemu se govori u Životu sv. Germana, biskupa Auxerrea, po Konstanciju. ANIMADV. 52. Str. 452. Uz Popis svetaca dana 4. veljače. Grčka djela sv. Nikole Studita postoje u zbirci, ista su objavljena kod Combefisa u svesku II. Auctarii. Imamo grčka djela pokornika Teofila, ali krnja, cjelovita postoje u Parizu. Život i ustanove bl. Gilberta, utemeljitelja Kanonika, vidi u svesku III. Monastici anglicani iz starog rukopisnog kodeksa. Oporuka bl. Ivane nalazi se u svesku V. Spicilegii Dacheriani. ANIMADV. 53. Str. 453, br. 3. Navodi iz Dekstra neka se izostave ili opovrgnu. Ondje. Knjižicu navedenu o prijenosu svetoga lica zatražio sam iz Vatikana i poslao mi ju je o. Manderscheidt, 1670. godine, 12. srpnja. ANIMADV. 54. Str. 457. Himan neka se otisne tako da se dva retka spoje u jedan. ANIMADV. 55. Str. 458, § IV. O braku sv. Veronike i Amatora, sav bajkovit, bolje je da se izostavi, ili će se odbaciti kao bajke, ponajprije treba odbaciti Luitpranda koji Amatora čini karmelićaninom. ANIMADV. 56. Str. 464, br. 4. Zašto da se ne čita u Rimu na trgu Simfronija itd.? Svakako, budući da Ferrari svjedoči da tek od 1584. godine Forosemprijci štuju te mučenike kao svoje, pruža se opravdan razlog za sumnju da oni o njima nisu znali ništa. Kako su naime mogli biti nepoznati ako su ondje podnijeli mučeništvo? ANIMADV. 7. Str. 466, stup. 2, red. 17. Manje potpunim izdanjima dodaj: O nasljedniku Fileksu sv. Donatu vidi 22. svibnja kada se slavi. ANIMADV. 58. Str. 473. Pohvalno slovo Abramija iz Meneja ne zaslužuje da se stavi zasebno pod naslovom, nego se moglo prilično prikladno umetnuti u sam komentar, što ubuduće u tim kratkim bilješkama treba paziti. ANIMADV. 59. Str. 486. Sv. Vinko, biskup Troyesa, ako se štovanje bolje ne dokaže, neka se uvrsti među izostavljene. ANIMADV. 60. Str. 493. Metrička povijest o sv. Teofilu jedva zaslužuje da se ovdje umetne, osim toga na vrlo je mnogo mjesta najpogrešnije interpunkcijski označena i nije bilo drago bilježiti pogreške. ANIMADV. 61. Str. 498. O sv. Litfardu nije vjerojatno da je bio Britanac ili rođeni brat Onastancija. Njegovo je ime naime franačko ili saksonsko. Očito je da je u Rimu ušao u poznanstvo s Coadwallom i sklopio duhovno bratstvo s Onastancijem, čije je ipak canterburyjsko biskupstvo vrlo sumnjivo čak i ako kažeš da su mu bili podložni samo prognanici. § 3. Sažetak Života treba izostaviti.

ANIMADV. 51. Pag. 452, col. 1, lin. 20. Addatur: S. Alexander, Confessor, notatus hoc die apud Autissiodorenses. Agitur de illo in Vita S. Germani, Episcop. Autissiodorensis per Constantium. ANIMADV. 52. Pag. 452. Ad Elenchum sanctorum diei iv Februarii. S. Nicolai Studitæ acta græca exstant in Musæo, eadem edita apud Combefis Tom. ii Auctarii. — Theophili poenitentis acta græca habemus sed mutila; integra exstant Parisiis. — B. Gilberti, fundatoris Canonicorum vitam et institutiones vide in Tomo III Monasterii anglicani ex antiquo MS. codice. — B. Joannæ testamentum habetur in tomo v Spicilegii Dacheriani. ANIMADV. 53. Pag. 453, num. 3. Citata ex Dextro omittantur vel refellantur. Ibidem. Citatum de translatione sacri vultus libellum petii ex Vaticano et transmissus ad me per P. Manderscheidt, anno 1670, 12 Julii. ANIMADV. 54. Pag. 457. Hymnus imprimatur, junctis duobus versiculis in unam lineam. ANIMADV. 55. Pag. 458, § iv. De conjugio S. Veronicæ et Amatoris totus fabulosus melius omittetur: vel tamquam fabulæ rejicientur; imprimis explodendus Luitprandus, Amatorem faciens Carmelitam. ANIMADV. 56. Pag. 464, num. 4. Quidni legatur Romæ in foro Symphronii, etc? Certe cum Ferrarius testetur solum ab anno 1584 Forosem. Promenses martyres illos colere ut suos, justa datur causas suspicandi eos nihil de ipsis cognovisse. Quomodo audem ignoti esse poterant, si ibi passi? ANIMADV. 7. Pag. 466, col. 2, lin. 17. Minus complete editis adde: De successore Philex S. Donato vide 22 Maii quo colitur. ANIMADV. 58. Pag. 473. Abramii elogium ex Menæis non meretur seorsim sub título poni, sed poterat ipsi commentario apte satis inseri; quod deinceps in breviculis istis observandum. ANIMADV. 59. Pag. 486. S. Vincentius Episcopus Tricassinus, nisi melius probetur cultus referatur ad prætermissos. ANIMADV. 60. Pag. 493. Historia metrica de S. Theophilo vix meretur hic inseri; præterea est plurimis locis vitiosissime interpuncta, nec libuit errata annotare. ANIMADV. 61. Pag. 498. De S. Lietphardo non est credibile fuisse Britannum aut fratrem naturalem Onastantii. Nomen enim ejus Francicum aut Saxonicum est. Patuit Romæ in notitiam Coadwallæ venisse et fraternitatem spiritualem cum Onastantio contraxisse; cujus tamen episcopatus Cantuariensis valde suspectus est etiam si solos exules ei subjectos fuisse dicas. — § 3. Vitæ epitome omittenda.

Str. 503, br. 8. pri kraju. Čemu služi dvanaest dana veljače, dodaj: to jest u prijestupnoj godini, kakva je bila prethodno zabilježena godina 744. ANIMADV. 62.

Pag. 503, num. 8. sub finem. Quo facit Februarius bis sex, adde id est, anno Bissextili, qualis fuit prænotatus annus DCCXLIV. ANIMADV. 62.

Str. 508, stup. 1, red. 20. Izbriši riječi: U kojoj je Bede umro. ANIMADV. 63.

Pag. 508, col. 1, lin. 20. Dele verba: Quo Beda mortuus est. ANIMADV. 63.

Str. 516, br. 46. Dodaj: i ponovno u predgovoru svesku 2. ožujka, br. 41. ANIMADV. 64.

Pag. 516, num. 46. Adde: et rursum in præfatione ad tomum n Martii, num. 41. ANIMADV. 64.

Str. 518. O kostima sv. Cecilije prenesenima u Fuldu može se upitati kako su kosti s ovom sveticom pronađene neraspadnute. Bez sumnje, bile su ili podmetnute ili druge mučenice istog imena. ANIMADV. 65.

Pag. 518. De ossibus S. Cæciliæ Fuldam translatis quæri potest, quomodo ossa cum hac sancta inventa sint incorrupta. Haud dubio, fuerunt aut suppositia aut alterius synonymæ martyris. ANIMADV. 65.

Str. 523, br. 2. pri kraju. Gdje se govori o znamenitom nastojanju Albrechta Brandenburškog da zlatom i srebrom uredi svetohranište, može se raditi o riznici u Mainzu, koju smo mi sami 1660. godine vidjeli. Vidi naš Dnevnik. ANIMADV. 66.

Pag. 523, num. 2. sub finem. Ubi de insigni Alberti Brandeburgici studio instruendi auro argentoque sacrarium, agi potest de thesauro Moguntino, quem ipsimet anno 1660 vidimus. Vide Diarium nostrum. ANIMADV. 66.

Str. 539. Život Nikole Studita, koji je Combefis najnespretnije preveo, trebalo bi ponovno prevesti. ANIMADV. 67.

Pag. 539. Nicolai Studitæ Vita, a Combefisio ineptissime versa, deberet verti de novo. ANIMADV. 67.

Str. 534. O sv. Rembertu nije trebalo raspravljati osim 11. lipnja, kada se osobito slavi, ali jer dan prije dolazi sv. Ansharije, istim su nastojanjem razjašnjena Djela obojice. U drugom izdanju to bi trebalo promijeniti. Možda će se u međuvremenu pronaći vjerodostojniji Život. ANIMADV. 68.

Pag. 534. De S. Remberto non debuisset agi, nisi 11 Junii, quo præcipue colitur: sed quia pridie occurrit S. Anscharius, eodem studio utriusque Acta fuerunt elucidata. In secunda editione deberent hæc mutari. Fortassis invenietur interea Vita sincerior. ANIMADV. 68.

Str. 566. O sv. Gemmulu, da je podigao glavu, srodno drugim sličnim izmišljotinama nastalim iz slika koje nisu dobro shvaćene. Mogao bi se preko Milančana zatražiti izvorni rukopis iz sela Ganna blizu Varesea. ANIMADV. 69.

Pag. 566. De S. Gemmulo, quod caput sustulerit, affine aliis similibus commentis, ex picturis non bene intellectis ortis. Posset requiri per Mediolanenses originale MS. ex vico Ganna prope Varesium. ANIMADV. 69.

Str. 567. Djela sv. Gilberta treba najpotpunije preuzeti u svesku II. Monastici anglicani, list 669. Sažetke možda treba izostaviti, možda i prethodni komentar treba ograničiti ili promijeniti. Vidi Rivetov Kroničar u Spicilegiju, svezak VIII., str. 425. Relikvije u Caproli. ANIMADV. 70.

Pag. 567. S. Gilberti acta plenissime accipienda tomo n monastici Anglicanif. 669. Compendia forte omittenda: forte et commentarius prævius restringendus aut mutandus. Vide Chronicum Riveti in Spicilegii tomo viii, p. 425. Reliquiæ Caprolæ. ANIMADV. 70.

Str. 579. Čudesa bl. Ivane Valois, prikupljena po Grguru, i knjiga o njoj koju je napisao o. Gabrijel, koju navodi Francisca Villelune u postupku u br. 49. Oboje smo dali zatražiti u Bourgesu iz Arhiva Navještajnica 1670. godine. Primili smo: 1. spomenutu knjigu iz autentičnog prijepisa 1771. godine, izvornik više ne postoji, 2. tiskana čudesa, kojima Grgur nije autor, nego se samo pobrinuo da se objave, kao što stoji u Kraljevoj povlastici, 3. Ispitivanja za kauzu kanonizacije, tiskana u Bourgesu 1664. godine, 4. Neka čudesa izuzeta 1633. godine po kancelaru Penolu, 5. francusku knjigu u četvrtini po Ivi Magistriju, pod naslovom: Miroir des Annontiades. ANIMADV. 71.

Pag. 579. B. Joannis Valesiæ miracula, collecta per Gregorium, et liber de ea a P. Gabriele scriptus, per Franciscam Villelune citatus in processu num. 49. Utrumque curavimus peti Burgis ex Archivio Annuntiatorum anno 1670. Accepimus 1° dictum librum ex authentica copia anno 1771; originale non est super; 2° miracula impressa, quorum Gregorius non est auctor; sed solum curavit edi, ut est in Privilegio Regis; 3° Informationes pro causa canonizationis, impressas Biturigibus anno 1664; 4° Quædam miracula excepta anno 1633 a Cancellario Penol; 5° librum Gallicum in-4° per Ivonem Magistri, inscriptum: Miroir des Annontiades. ANIMADV. 71.

In acta sanctorum diei v februarii.

In acta sanctorum diei v februarii.

ANIMADV. 72. Str. 397. Uz Popis svetaca dana 5. veljače. O sv. Ingenuinu i Albuinu imamo pohvalno slovo Bartolomeja Tridentskog. Starinska čitanja sv. Vodalusa, također su u zbirci. Izvadili smo grčka djela sv. Sabe Mlađeg iz Vallicellianskog rukopisa. Život bl. vojvode Domicijana, prikupio jedan od naših, nalazi se u zbirci, dodana su novija čudesa, koja odavde treba uzeti i možda ponešto drugo o njegovoj ženi. Mučeništvo sv. Agate na grčkom i Pohvalu po Metodiju na grčkom dobili smo nakon što je veljača otisnuta.

ANIMADV. 72. Pag. 397. Ad Elenchum sanctorum diei v Februarii. — De SS. Ingenuino et Albuino Bartholomæi Tridentini elogium habemus. — S. Vodali lectiones antiquæ; item sunt in Musæo. — S. Sabæ Junioris Acta græca ex MS. Valcellensi excerpsimus. — B. Domitiani ducis Vita collecta ab uno ex nostris exstat in Musæo; addita miracula recentiora; quæ hinc sumenda et fors quædam alia de ejus uxore. — S. Agathæ Martyrium græce et Encomium per Methodium græce nacti sumus post impressum Februarii.

Str. 398. O štovanju bl. Benvenuta iz Recanatija, vidi Sanctos Recinentenses na talijanskom u četvrtini, list 87. O sv. Stanislavu, mučeniku Manjeg reda, godine 1218., vidi Martyrologium Baronii s bilješkama poljskih otaca, o bl. Svjetoslavu vidi ondje. ANIMADV. 75.

Pag. 398. — De B. Benvenuti Recinetensis cultu, vide Sanctos Recinentenses italice in 4° f. 87. — De S. Stanislao martyre Ordinis Minorum, anno 1218, vide Martyrologium Baronii cum notis Patrum Polonorum; de B. Suento Slava, vide ibidem. ANIMADV. 75.

Str. 607, br. 39. Radi se o Životima po Metafraztu. Vidi Alacija je li među njima onaj o sv. Agati. Br 41. Dječak je bio Henxtovius, najdraži o. Bollandu, koji je ono što je on preveo dvostrukim trudom pregledao i ispravio, treba paziti da to ne smatraju bezvrijednim ANIMADV. 75. Str. 609, br. 56. O obitelji Altifloris izmišljotina je, tada nije bilo toga prezimena. ANIMADV. 76. Str. 613, br. 82. O Menologiju cara Bazilija već smo govorili u ožujku i veljači, nalazi se kod Ughellija. Razmišljamo da ga cijelog objavimo. ANIMADV. 77. Str. 626. Djela pripisana Metafraztu imaju milhabent, zašto bi zasluživala da se ovdje stave, osim ako možda da se ne traže Palermitanci, mogla bi se u drugom izdanju izostaviti. ANIMADV. 78. Str. 629, stup. 2, red. 1, na margini. Piše o. Josip de Lariis u Napulju 1696. da ovaj govor nije sv. Metodija, niti je star, nego noviji, kao što kaže da se dokazuje u Nel Giornale dei litterati dell anno 1686. ANIMADV. 79. Str. 640, stup. 2, red. 8. I oslobođenje domovine. Dodaj ovo: Ali budući da se ovim natpisima mogu prilagoditi gotovo beskonačna značenja, tko će nas učiniti sigurnima da se tako čitaju cx. namjerom onoga koji postavlja? Što ako čitaš: Mauricijus, dostojni biskup ove Svete Stolice, postavio je kamen, u godini naime, kako se dolje naznačuje, svoga biskupstva III., to jest Kristove 1127. Svakako ni latinska ni grčka djela (koja bi pogrešno pripisao Metafraztu, lako se dokazuje da su starija od Mauricija, koji je u već spomenutoj godini vratio tijelo iz Catanije u Carigrad). Kao što sam piše. ANIMADV. 80. Str. 644, slovo E. Sviđa se čitati Tarcassias, tako da bude složenica od dard ili targ, strijela, koplje i casse kutija. Uopće naime sumnjam da je riječ normanska, koju je sam autor preveo kao tobolac, ne razumijevajući naime tulac za strijele koji visi s ramena, nego za veća koplja ili oružje, od kojih su dva koplja položena jedno preko drugoga mogla načiniti jednu četvrtastu dugu kutiju nalik sarkofagu. Ali podrijetlo ove riječi sasvim je nejasno, Grcima i ponajviše Talijanima mnogo poznatije nego Normanima. O tom podrijetlu vidi Cangija pod natuknicom Turcasia i francuske etimologe pod natuknicom Carquois, Carcasse.
Str. 646. Himan bi se bolje otisnuo kad bi se spojila ANIMADV. 81. dva retka u jedan stih, koji se pogrešno dijeli u dva. Na mnogim mjestima, ponajviše u Italiji, čuvaju se njezine relikvije. Str. 654, br. 21. Život bl. Petra Jeremije ANIMADV. 82. dan je kod 3. ožujka, gdje u br. 18. se pripovijeda gotovo isto. Str. 637. Godine 1669. grad Catania bio je gotovo progutan i opustošen požarom koji je prodro u njega, ne sumnjam da su ovu tragediju Sicilijanci opširno i sa pohvalom opisali. Sv. Agata, koja je bila posljednje utočište jadnicima i neko vrijeme gotovo da nije bila uzaludna. Str. 639. Na kraju poglavlja moglo bi se dodati ono što se pripovijeda o kišama isprošenim uz pomoć sv. Agate u Životu o. Colgana, koji je bio veoma odan ovoj Svetici. Str. 664. O sv. Teatincima, stup. 1, red. 3. Justin, ANIMADV. 85. o kojem ćemo govoriti 18. travnja, ispravi, o kojem govorimo u dodatku siječnja kod XIV. dana. Str. 666, br. 2 i dalje. Spominje se brak ANIMADV. 86. Ansberta i Blitilde kao da je bila Klotarova kći. Što ako je ona bila kći njegova sina, ili inače unuka. Str. 696. Život sv. Indrakta, izostavivši prvih devet bajkovitih redaka, radije bih započeo ovim riječima: Bio je u Irskoj sin nekoga kralja. Str. 697, br. 3. O sv. Vodalusu sasvim je beznačajno ANIMADV. 88. ono što se ondje navodi o kabanici radi dokazivanja redovništva. Str. 699. Milstadium, što na njemačkom znači grad ANIMADV. 89. kod milje, štoviše kod mlina postavljenog na rijeci Lieser, jer se mul izgovara kao mil, tako u djelima br. 3. Mildorf. Str. 719. U Brixenu treba istražiti postoje li, što ANIMADV. 90. navodi Hund, čudesa sv. Albina. Str. 741, br. 81. Povijest arhipelaga Manjeg reda po Marcelu de Ribadeneiri treba potražiti za Japanske mučenike.

Pag. 607, num. 39. Agitur de Vitis per Metaphrastem. Vide Allatium, an in iis sit ista de S. Agatha. — Num. 41. Puer erat Henxtovius, P. Bollando carissimus, qui quod ille verterat duplici recognovit et emendavit labore; videndum ne contemptui id ducant ANIMADV. 75. Pag. 609, num. 56. De familia Altifloris est commentum; tunc non erat istud cognomen. ANIMADV. 76. Pag. 613, nm. 82. De Menologio Basilii Imp. jam egimus in Martio et Februario, est apud Ugellum. Cogitamus illud totum edere. ANIMADV. 77. Pag. 626. Acta Metaphrastæ imputata milhabent, cur hic poni mereantur, nisi forte ne Panormitani quærantur; possent in secunda editione omitti. ANIMADV. 78. Pag. 629, col. 2, lin. 1, in margine. Scribit P. Josephus de Lariis Neapoli 1696 hanc orationem non esse S. Methodii. nec esse antiquam, sed modernam uti probari dicit, Nel Giornale dei litterati dell anno 1686. ANIMADV. 79. Pag. 640, col. 2, lin. 8. Et patriæ liberationem. Adde hæc: Verum cum hisce litteris sensus propemodum infiniti possent aptari: Quis nos securos reddet eas sic legi cx. Ponentis mente deberi? Quid si legas: Mauritius Sanctæ Sedis Hujus Dignus Episcopus Posuit Lapidem, anno scilicet ut infra indicatur Episcopatus sui III id est Christi MCXXVII. Certe nec latina nec græca acta (Quæ perperam Metaphrasti imputaveris facile probantur esse Mauritio antiquiora, qui anno jam dicto Constantinopolim Catanaris corpus retulit). Sicut ipsemet scribit. ANIMADV. 80. Pag. 644, litt. E. Placet Tarcassias legere, ut sit compositum ex dard seu targ, telum, jaculum et casse capsa. Omnino enim suspicor vocem esse Normanicam, quam ipse auctor pharetram vertit, non intelligendo scilicet sagittarum thecam ex humeris penfilem, sed jaculorum majorum armorium; quorum jaculorum duo sibi invicem superpositæ capsam unum quadratam longam instar sarcophagi facere poterant. Sed plane obscura est hujus vocabuli origo, Graecis et potissimum italis multo magis noti quam Normannis. De hac origine vide Cangium Vo Turcasia et etymographos Gallos V18 Carquois, Carcasse.
Pag. 646. Hymnus melius imprimeretur junctis ANIMADV. 81. duabus lineis in unum versum, qui male dividitur in duos. — Multis in locis maxime in Italia servantur ejus reliquiæ. Pag. 654, num. 21. B. Petri Hieremiæ Vita ANIMADV. 82. data est ad 3 Martii; ubi num. 18, eadem fere narrantur. Pag. 637. Anno 1669, Catanensis urbs pene absorpta ac desolata fuit, in ipsam penetranti incendio; non dubito, quin tragœdia hæc a Siculis sit descripta plene et cum laude. S. Agathæ, quæ extremum miseris effugium ac pene frustrandum aliquandin fuit. Pag. 639. In fine cap. addi possent, quæ de pluviis, ope S. Agathæ impetratis, narrantur in Vita P. Colgani huic Sanctæ devotissimi. Pag. 664. De SS. Teatinis, col. 1, lin. 3. Justinus, ANIMADV. 85. de quo xviii Aprilis agemus, corrige, de quo agimus in supplemento Januarii ad diem xiv. Pag. 666, num. 2 et seq. Tangitur matrimonium ANIMADV. 86. Ansberti et Blichildis tanquam fuerit filia Clotharii. Quid si hæc fuerit filia filii ejus, aut aliter neptis. Pag. 696. Vitam S. Indracti, omissis primis novem lineis fabulosis, mallem inchoare ab his verbis: Erat in Hibernia regis cujusdem filius. Pag. 697, num. 3. De S. Vodalo frivolum nimis ANIMADV. 88. est, quod ibi de cappa adfertur pro adstruendo monachatu. Pag. 699. Milstadium, quod Germanice sonat urbem ANIMADV. 89. ad miliarium, imo ad molendinum Lyseræ fluvio impositum: mul enim mil pronuntiatur; sic in actis num. 3, Mildorf. Pag. 719. Brixinæ inquirendum an extent, quæ ANIMADV. 90. citat Hundius, S. Albini miracula. Pag. 741, num. 81. Marcelli de Ribadinera Historia Archipelagi Ordinis Minorum requirenda pro Martyribus Japonensibus.

In acta sanctorum diei vi februarii.

In acta sanctorum diei vi februarii.

ANIMADV. 92. Str. 771. Uz Popis svetaca dana 6. veljače. Prijenos tijela sv. Amanda, treba usporediti s objavljenim, nalazi se u zbirci. Također himni o istom. Neka čudesa sv. Vedasta, koja treba dodati drugima, imamo u svojim pretincima, također propovijed o prijenosu tijela. Djela sv. Doroteje bila su primijenjena na neku Justinu Tršćansku. Postoje mnogi slični primjeri. O bl. prezbiteru Domnu, koji je izostavljen, vidi Theatrum Sanctorum Parmensium po Piciju. ANIMADV. 95. Str. 773, stup. 2, red. 62. Bl. Didak. Dodaj: Vidi Egidija Davilu u Theatro ecclesiastico Hispaniæ gdje se među biskupima Osme na str. XXX. kaže da se ovaj Didak časti svečanim oficijem. ANIMADV. 94. Str. 776. O sv. Vitalu stup. 2. mnogo je toga izneseno iz Dekstra, što treba pobiti. ANIMADV. 95. Str. 777, br. 7, zadnji red. Život sv. Kasija, koji navodi Savaron, bit će dan kod 13. svibnja. ANIMADV. 96. Str. 783, br. 17. Treba zapaziti oblik sprave za mučenje, koji ima sličnost križa. ANIMADV. 97. Str. 788, br. 17. Ispravi što se kaže da je sv. Mel napisao Djela dok je Patrik još bio živ, isto tako kronologiju br. 49. ANIMADV. 98. Str. 790, stup. 2, red. 4. Treba odbaciti ono što se pripovijeda o Eugeniju i sv. Rioku, i slično u Djelima drugog Sveca. ANIMADV. 99. Str. 807. Zaključak iz rukopisa sv. Maksimina slovod. beskoristan je, jer su to iste riječi i samo sažetije iz Života koji se tiska, kao što je očito iz četvrtog i petog poglavlja. ANIMADV. 100. Str. 827. Krivotvorena je Amandova povlastica pod imenom Dagoberta. Vidi svezak 2. travnja. ANIMADV. 101. Str. 829, br. 23, red. 4 na kraju. Izostavi: Koja je metateza neukog pisara i stavi za mjesto također: sada ime Calloo, to jest Ćelava šuma. Str. 830. Povelje pape Martina za samostane u Elnonu ANIMADV. 102. i Gentu su interpolirane. Str. 835, br. 34. Vidi što smo zabilježili o župama Eburova iz Annales Sammaximianis po Tritemiju. Str. 864. Drugi i treći Život sv. Amanda čine se suvišnima. Str. 883. Metrički život po Milonu možda je bolje da se izostavi. Str. 892, br. 6. Pod Markas clusasque u pučkom govoru door slot en sloot. Str. 903. Sažetak prijenosa neka se izostavi. Str. 913. Znamenit je prvi paragraf o kralju Ini, ostalo je sve bajkovito ili sumnjivo, niti se dovoljno dokazuje štovanje, stoga će se bolje izostaviti ova rasprava, a bolje stvari prenijeti na drugo mjesto. Treba potražiti cjeloviti Život sv. Gvarina objavljen u Parmi 1491. godine, sa spisima o sv. Augustinu. Napisao sam u mjesecu prosincu 1670. godine, tražeći. Vidi osim toga o njemu Vindex Breviarii Ticinensis, po autoru Ivanu Baptistu de Gasparisu. Str. 928, br. 3. Radi objašnjenja riječi Hergewede treba se posavjetovati s nekim pravnikom iz Kölna. Vidi Cangija pod natuknicom Hergeweth. Str. 935, br. 8. Kralj Erik se pogrešno tvrdi da je autor Kronike, kao što se negdje pokaže kod mene uz život Vilima, opata Roskildea, kod 6. travnja. Str. 940, na margini. O. Josip de Luciis ANIMADV. 111. 1696. godine 10. srpnja piše da postoje druge Acerre u Apuliji čija je biskupija mogla biti spojena s biskupijom u Melfi.

ANIMADV. 92. Pag. 771. Ad Elenchum Sanctorum die vi Februarii. S. Amandi translatio corporis; conferenda cum edita, exstat in Musæo. Item hymni de eodem.— S. Vedasti miracula aliquot, addenda aliis, habemus in forulis nostris; item sermonem in relatione corporis. — S. Dorotheæ Acta cuidam Justinæ Tergestinæ applicata fuerunt. Exstant exempla multa similia. — De B. Domno presbytero, qui omissus est, vide Theatrum Sanctorum Parmensium Pici. ANIMADV. 95. Pag. 773, col. 2, lin. 62. B. Didacus. Adde: Vide Ægidium Davila in Theatro ecclesiastico Hispaniæ ubi inter Episcopos Ozromenses pag. xxx dicitur hic Didacus coli solemni officio. ANIMADV. 94. Pag. 776. De S. Vitale col. 2. multa allata sunt ex Dextro, quæ expugnanda. ANIMADV. 95. Pag. 777, num. 7, lin. ult. Vita S. Cassii, quam citat Savaronus dabitur ad 13 Maii. ANIMADV. 96. Pag. 783, num. 17. Notanda forma equulei, crucis similitudinem gerens. ANIMADV. 97. Pag. 788, num. 17. Corrige, quod dicitur S. Mel Patricii superstitis Acta scripsisse, itam chronologiam num. 49. ANIMADV. 98. Pag. 790, col. 2, lin. 4. Explodenda quæ de Eugenio et S. Rioco referuntur; et similia in Sancti alterius Actis. ANIMADV. 99. Pag. 807. Conclusio ex MS. Maximini lit. d. frustanea est, cum sint eadem verba et solum contractiora ex Vita, quæ imprimitur, ut liquet ex quarto et quinto capite. ANIMADV. 100. Pag. 827. Suppositium est Amandinum sub nomine Dagoberti privilegium. Vide tomum n Aprilis. ANIMADV. 101. Pag. 829, num. 23, lin. 4 fine. Omitte: Quæ
metathesis est Scioli scriptoris et pone loco etiam: nunc nomen Calloo id est Nemus calvum. Pag. 830. Diplomata Martini Papæ pro Elnonensi ANIMADV. 102. et Blandiniensi monasteriis sunt interpolata. Pag. 835, num. 34. Vide quæ de Eburonum pagis notavimus ex Annalibus Sammaximianis Trithemii. Pag. 864. Vita secunda et tertia S. Amandi videntur superfluæ. Pag. 883. Vita metrica per Milonem melius forte omittetur. Pag. 892, num. 6. Per Markas clusasque vulgari locutione door slot en sloot. Pag. 903. Epitome translationis omittatur. Pag. 913. Insignis est primus paragraphus de Ina Rege; cetera omnia fabulosa aut suspecta; nec satis probatur cultus; quare satius omittetur hic tractatus, melioribus alio relatis. Quærenda Vita S. Guarini integra Parmæ edita anno 1491, cum opusculis de S. Augustino. Scripsi mense Decembri anni 1670, petens. Vide insuper de eo Vindicem Breviarii Ticinensis, auctore Joanne Baptista de Gasparis. Pag. 928, num. 3. Pro explicatione vocis Hergewede consulendus aliquis jurista Coloniensis. (Vide Cangium vo Hergeweth.) Pag. 935, num. 8. Ericus Rex auctor Chronici perperam asseritur, ut ostenditur alicubi a me ad vitam Guilielmi, abbatis Roschildensis, ad 6 Aprilis. Pag. 940, ad marginem. P. Josephus de Luciis ANIMADV. 111. anno 1696 10 Julii scribit alios acerras esse in Apulia quorum episcopatus potuerit cum Melphiensi fuisse conjunctus.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak IV Kalendar godine