O SV. ILDEFONSU BISKUPU.
DE S. ILDEFONSO EP.
BILJ. 6. Str. 149, stup. 1 nakon br. 4, dodaj: 3 U crkvi u Zamori slavi se 26. svibnja dvostrukim blagdanom drugoga razreda Našašće sv. Ildefonsa, kako je očito iz reda moljenja božanskoga oficija za crkve Španjolske. Istoga dana Filip Ferrari: „U Zamori u Španjolskoj prijenos sv. Ildefonsa, toledskoga biskupa.” Istu svečanost spominje Ivan Marieta u lib. 8, de SS. Hispan. cap. 34.
NOT. 6. Pap. 149, col. 1 post num. 4, adde 3 Celebratur in Ecclesia Zamorensi xxvi Maii officio duplici secundæ classis Inventio S. Ildefonsi, ut patet ex ordine recitandi divini officii pro Ecclesiis Hispaniæ. Eodem die Philippus Ferrarius: Zamoræ in Hispania Translatio S. Ildefonsi Episcopi Toletani. Ejusdem celebritatis meminit Joannes Marietta lib 8, de SS. Hispan. cap. 34.
Uz XXIV. Siječnja.
Ad xxij Januarii.
BILJ. 7. Str. 175, stup. 1, među Izostavljenima, o sv. Leonili udovici i mučenici redak 2: „Ona je majka sv. Speuzipa, Melazipa, Elazipa”, ispravi: Ona je baka sv. itd.
NOT. 7. Pag. 175, col. 1, inter Prætermissos, de S. Leonilla vidua et Martyre lin. 2. Hæc est mater SS. Speusippi, Melasippi, Elasippi, corrige Hæc est avia SS. etc.
Cingoli je grad u Picenu koji je sagradio Labijen, vojskovođa Pompejeve stranke, kako piše Cezar, smješten na brežuljku čiju padinu oplakuje rijeka Misco, koja se sada zove Musone, prema svjedočanstvu Leandra. Nekoć je bio slavan po biskupiji, a sada je podložan biskupu Osima. Sv. Eksuperancija zaštitnika štuje s najvećom svečanošću, i to 24. siječnja njegov nebeski rođendan, a 29. svibnja njegov prijenos, kako svjedoči Ferrari u općem katalogu svetaca. No Životopis navodi da se Posveta slavi 29. svibnja, a spomen jednoga čuda prve nedjelje u rujnu. Taj nam je Životopis iz rukopisnoga kodeksa iz Cingolija poslao iz Loreta naš Silvestar Pietrasanta. Ferrari u Catalogo SS. Italiæ piše da se u tome životopisu nalazi mnogo nevjerojatnih stvari i onih vrlo bliskih bajkama, koje je stoga izostavio u njegovu sažetku što ga ondje donosi. Da ga je sastavio nevješt pisac, dokaz je to što ne samo da nije naveo vrijeme u kojemu je živio, nego ni ime vladara od kojega je u Rimu bačen u okove.
Cingulum urbs est Piceni a Labieno Pompeinarum partium Duce exædificata, ut Cæsar scribit, in colle sita, cujus latus Miseo amnis, qui nunc Muson, alluit, Leandro teste. Olim episcopatu insignis fuit, nunc Auximati Antistiti subest. S. Exuperantium Patronum summa celebritate veneratur; et quidem xxiv Januarii natalem ejus, xxix Maii Translationem, ut auctor est in generali catalogo SS. Ferrarius. At Vita habet Dedicationem iv Kal. Junii agi, miraculi cujusdam commemorationem Dominica prima Septembris. Eam Vitam e MS. codice Cingulano ad nos Laureto misit Silvester Petrasancta noster. Ferrarius in Catalogo SS. Italiæ in hac vita plura inverisimilia et fabulis proxima contineri scribit, quæ proinde in ejus, quam isthic dat, epitome omiserit. Ab imperito scriptore consarcinatam indicio est, quod non modo tempus quo vixerit non indicavit, sed nec Principis, a quo Romæ in vincula conjectus sit, nomen.
2 Kaže se da je u Rim došao za pape Pashazija. Ferrari, budući da nije postojao nijedan papa Pashazije, smatra da se to dogodilo za Paskala I., koji je započeo pontifikat godine 817. No tko bi povjerovao da je iz Afrike, koja je već drugo stoljeće stenjala pod okrutnim jarmom Maura i Arapa, došao netko, i to kršten od biskupa u domovini, da Italcima propovijeda Krista? Priznajemo pogrešku u imenu Pashazija ili u papinskom dostojanstvu koje mu je pripisano. Ili je dakle bio neki drugi papa čije je ime u puku Cingolija zaboravljeno, ili neki drugi Pashazije, ne papa, od kojega je Eksuperancije bio primljen i preporučen papi. Što ako je to bio onaj đakon Pashazije, svet muž, koji je ipak poslije nepromišljeno slijedio raskol protupape Lovre godine 498.? Doista je u to vrijeme stranac mogao biti stavljen pod stražu bilo od kralja Teodorika, bilo od nekoga poslanika cara Anastazija. Mnogi su tada zbog progonstva arijanskih Vandala iz Afrike došli u Europu, biskupi i drugi sveti muževi, neki dragovoljno, a drugi prisilno.
2 Romam venisse Paschasio Pontifice dicitur. Ferrarius, quia nullus Pontifex Paschasius fuerit, Paschale I, qui anno 817, pontificatum iniit, id censet contigisse. At quis credat ex Africa, alterum jam seculum gemente sub Maurorum Arabumque immani jugo, venisse, et ab Episcopo quidem in patria baptizatum, qui Italis prædicaret Christum? Mendum satemur in nomine Paschasii, aut in Pontificia illi tributa dignitate. Vel igitur aluis fuit Pontifex, cujus nomen in Cingulana plebe oblitteratum; vel alius Paschasius, non Pontifex, a quo exceptus Exuperantius, et Pontifici commendatus. Quid si Paschasius ille Diaconus fuit, vir sanctus, qui tamen postea temere Laurentii Antipapæ schisma secutus anno 498? Potuit sane ea tempestate vel a Theodorico Rege, vel ab Anastasii Imperatoris Legato aliquo in custodiam dari advena. Plures tunc propter Wandalorum Arianorum persecutionem in Europam ex Africa venere Episcopi, aliique viri sancti, quidam sponte sua, coacti alii.
Iz rukopisa crkve u Cingoliju.
Ex MS. Ecclesiæ Cingulanæ.
Kanim li pripovijedati povijest preblaženoga Eksuperancija, biskupa i ispovjedaoca, molim da mi u pomoć pritekne božanska pomoć; kako bi se onaj koji mu je udijelio pobjedu udostojao meni podariti da, ako i ne u svemu, ipak pomno ispripovjedim čudesna djela koja se Gospodin po njemu udostojao učiniti na ovome svijetu; i da onaj koji jezike dojenčadi čini rječitima, a jezik magarice učini da izgovara ljudske riječi, udijelivši mi pomoć svoje dobrote, po zagovoru svoga presvetoga ispovjedaoca, dopusti da ispripovjedim njegov nauk.
Beatissimi Exuperantii Episcopi ac Confessoris narraturus historiam, divinum mihi suffragari auxilium posco; ut qui illi victoriam præstitit, dignetur mihi tribuere mirabilia, quæ per eum Dominus in hoc mundo dignatus est operari, etsi non per omnia, tamen diligenter enarrare; et qui linguas infantium facit esse disertas, et linguam asinæ secit humana verba proferre, collata mihi suæ pietatis ope, sui sanctissimi Confessoris interventionibus, concedat ejus enarrare doctrinam.
Siječanj, svezak III.
Januarii Tom. III.
2 Rođenje dakle sv. Eksuperancija, kako smo doznali iz točnih spisa, bilo je u Africi: otac mu bijaše Eulazije, a majka Perpetua. Osamnaest pak dana nakon svoga rođenja bl. Eksuperancije a progovori govoreći: „Zahvaljujem Gospodinu mojemu Isusu Kristu, koji je učinio da se rodim.” Kad su mu bile tri godine, bl. Eksuperancijeb pomoli se Gospodinu govoreći: „Gospodine, pokaži mi da spoznam tvoju pravednost i uzmognem prionuti uz tvoja opravdanja.” Bog pak usliša Eksuperancijevu molitvu i Duh Sveti prionu uz njega, a duša njegove majke kliktaše zbog njega. Eulazije pak, njegov otac, govoraše u sebi: „Ovaj će dječak moći ispuniti otajstvo moje vjere.” Dječak je pak marljivo učio književnost; nakon nekoliko dana dođe njegov otac, obradova se nad svojim sinom i reče mu: „Eksuperancije, dat ću tic otajstvo svoje vjere, i čuvat ćeš ga uvijeke, i zvat ćeš se sin Eulazijev, slavan u našemu gradu.” Smiješeći se pak, bl. Eksuperancije reče svomu ocu: „Štuj Boga nebeskoga ako želiš biti posve mudar; jer nitko od ljudi nije spoznao znakove nebeske i tijek sunca i mjeseca i poredak, i sve što je pod nebom i što je na zemlji, osim njega samoga koji ih je stvorio prije nego što je postao čovjek. On je Bog, jer je učinio tebe mojim ocem i moju majku. On mi je pokazao što stoji pravedno na njegovu putu i kako valja hoditi pred njim. Ako si pak doista kao štovatelj Božji i brineš se za svoga sina, dopusti mi da primim krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” Čuvši to, otac njegov sa žalošću reče: „Sine moj Eksuperancije, u svome se dostojanstvu trudim da živiš mnogo godina, da štuješ Boga na moj način i da mi podigneš potomstvo od žene koju ću ti dati s vijencima i kolima i uz radost cijeloga našega roda; a ti mi govoriš da se krstiš?” Odgovori bl. Eksuperancije govoreći mu: „Bog se štuje i klanja u čistoći: jer prije Abela nitko nije bio pravedan među ljudima; on je prvi žrtvom i čistoćom ugodio Bogu.”
2 Nativitas îgitur S. Exuperantii, ut exactis scripturis accepimus, in Africa fuit: pater ejus Eulasius, mater vero Perpetua. Post dies vero nativitatis suæ decem et octo B. Exuperantius a locutus est, dicens: Gratias ago Domino meo Jesu Christo, qui me fecit nasci. Cum esset annorum trium B. Exuperantiusb oravit ad Dominum dicens: Domine demonstra mihi, ut agnoscam rectitudinem tuam, et justificationibus haerere valeam. Annuit autem Deus orationi Exuperantii, et Spiritus sanctus adhæsit illi; et anima matris ejus exultavit propter eum. Eulasius vero pater ejus dicebat in semetipso: Hic puer poterit implere mysterium religionis meæ. Puer vero studebat diligenter in litteris: venit autem pater ejus post aliquot dies, et gavisus est super filium suum, et dixit ei: Exuperanti, tibi daboc mysterium religionis meæ, et servabis illud in secula, et nominaberis filius Eulasii, gloriosus apud nostram urbem. Subridens autem B. Exuperantius dixit patri suo: Deum coeli cole, si vis omnino sapiens esse; quia nullus hominum cognovit coelorum signa et cursum solis et lunæ et ordinem, et omnia quæ sub coelo sunt, et quæ in terra, nisi ipse qui fecit ea priusquam fieret homo. Ipse est Deus, quia fecit te patrem meum, et matrem meam. Ipse mihi ostendit, quæ stant justa in viam suam, quomodo oportet ingredi coram ipso. Si vero es tamquam Dei cultor, et curam de filio tuo habes, concede mihi accipere baptismum in nomine Patris et Filii et Spiritus sancti. Hoc audito pater ejus cum tristitia dixit: Fili mi Exuperanti, in dignitate mea contendo, ut tu vivas in annis multis, et Deum colas meo more, et excites mihi prolem de uxore, quam ego dabo tibi cum coronis et choris et cum gaudio totius nostræ gentis; et tu dicis mihi ut baptizer? Respondit B. Exuperantius, dicens ei: Deus in castitate colitur et adoratur: nam ante Abel nullus justus fuit inter homines; hic primus per oblationem et castitatem placuit Deo.
3 Gospodin Bog nad vojskama spomenu se svoje riječi i pohodi sv. Eksuperancija svetim pohodom; a on je ustrajao u postu i molitvama od jutra sve do devete ure. Ponovno od devete ure sve do večeri nije prestajao s molitvom; i tako je svakodnevno ustrajao u hvali Božjoj. Kada je pak bl. Eksuperancije navršio dvanaest godina, pristupi biskupu svoga grada i reče: „Podari mi pečat Isusa Krista; i tako ću otići iz ovoga grada u drugu pokrajinu.” Biskup ga pak krsti te ga potvrđena otpusti. odlazi iz domovine:b biva kršten: odlazi iz domovine: kršćane. Tada sv. Eksuperancije reče svojim roditeljima: „Dajte mi neki dio svojih dobara i izići ću iz ovoga grada da me ne ubiju, a vi se ne rastužite.” I obradovaše se njegovi roditelji te mu dadoše sedam natovarenih životinja od svojih dobara. I izišavši bl. Eksuperancije iz svoga grada radujući se i putujući dugo vremena po pojedinim gradovima, propovijedao je krštenje vječnoga kraljevstva u ime Presvetoga Trojstva, čineći milostinju. I dok je putovao, stiže u neki grad, i bijaše ondje jedna žena iz toga grada koja, bacivši se pred noge sv. Eksuperanciju, predade svoga maloga sina imenom Formarija i reče mu: „Neka ovaj dječak slijedi tvoje stope i neka se krsti”, te ga on znamenova, krsti i povede sa sobom.
3 Dominus Deus exercitum memor factus est verbi sui, et visitavit S. Exuperantium visitatione sancta: et ille insistebat in jejunio et orationibus a mane usque ad horam nonam. Iterum ab hora noïa usque ad vesperum ab oratione non cessabat; et sic quotidie in Dei laude assistebat. Cum autem B. Exuperantius complevisset annos duodecim, accessit ad suæ civitatis Antistitem, et dixit: Dona mihi signaculum Jesu Christi; et sic proficiscat de hac urbe ad aliam provinciam. Episcopus vero baptizavit eum, et confirmatum dimisit illum. e patria di- scedit:b captizatur: e patria di- scedit: stianos. Tunc S. Exuperantius dixit parentibus suis: Date mihi bonorum vestrorum partem aliquam, et egrediar de civitate hac, ne me interficiant, et vos contribulemini. Et gavisi sunt parentes ejus, et dederunt ei septem onerata animalia de bonis suis. Et egressus B. Exuperantius ab urbe sua gaudens, et iter agens longo tempore per singulas civitates prædicabat baptismum regni æterni in nomine sanctæ Trinitatis, faciens eleemosynas. Et cum iter ageret, pervenit in quamdam civitatem, et erat ibi mulier civitatis, quæ volutans se ad pedes S. Exuperantii, tradidit filium suum parvulum nomine Formarium, et dixit ei: Hic puer sequatur vestigia tua et baptizetur, et signavit eum, et baptizavit eum, et secum duxit.
Naposljetku pak došavši s dječakom bl. Eksuperancije na more, nađe ondje nekoga mornara i reče mu: „Izišao sam iz svoga grada i svoje zemlje i došao k tebi; uzmi vozarinu i ukrcaj me na svoju lađu.” Podigavši pak mornari bl. Eksuperancija na lađu, zaploviše. Blaženi pak Eksuperancije, zahvaljujući Bogu, pokri svoje lice i zaspa. A anđeo Gospodnji siđe k sv. Eksuperanciju, pokaza mu savez Božji na moru i podiže šum iz dubina bezdana, te nasta velika oluja oko lađe i mornari se silno prestrašiše govoreći: „Sagriješismo pred Bogom i zato ginemo.” Tada probudivši bl. Eksuperancija, povikaše svi jednim glasom: „Sveti čovječe Božji, spasi nas po Bogu koji je tebe spasio, i vjerujemo ti te ćemo te dovesti lađom u koju god luku budeš htio.” Odgovarajući pak Eksuperancije reče im: „Vjerujte da nas moj Bog može izbaviti.” I rekoše mornari: „Mi pak, kad smo zazvali Gospodina Boga tvoga, vjerujemo da je moćan izbaviti nas.” I reče im bl. Eksuperancije: „Čuvajte se, mornari, čuvajte se štovanja demona.” Tada ih sv. Eksuperancije pouči u vjeri Kristovoj, i počeše ploviti, i more postade mirno; i putujući stigoše do obale i iskrcaše sv. Eksuperancija kod velike morske stijene, te se on oprostivši ode od njih.
Demum vero veniens' cum puero B. Exuperantius ad mare, invenit ibi quemdam nauticum, et dixit ei: Exivi de civitate et de terra mea, et veni ad te; tolle naulum, et mitte me in navem tuam. Elevantes autem nautæ B. Exuperantium in nave navigaverunt. Beatus autem Exuperantius gratias agens Deo, texit faciem suam, et obdormivit. Angelus autem Domini descendit ad S. Exuperantium, et ostendit ei testamentum Dei in mari, et suscitavit stridentem ex inferioribus abyssi, et facta est tempestas magna circa navem, et timuerunt valde nautæ, dicentes: Peccavimus coram Deo, ideoque perimus. Tunc excitantes B. Exuperantium exclamaverunt omnes una voce: Sancte vir Dei salva nos per Deum qui te salvavit et credimus tibi, et adducemus te in navem qualemcumque in portum volueris. Respondens autem Exuperantius dixit eis: Credite, quia Deus meus potest liberare nos. Et dixerunt nautæ: Nos autem quando exclamavimus Dominum Deum tuum, credimus quia potens est liberare nos. Et dixit eis B. Exuperantius: Custodite vos nautæ, custodite vos a cultura daemoniorum. Tunc S. Exuperantius cathechizavit eos in fide Christi, et navigare coeperunt, et factum est mare pacificum; et iter agens, venerunt ad ripam, et deposuerunt S. Exuperantium ad saxum magnum maris, et vale faciens recessit ab eis.
Ali budući da ga je božanska providnost bila odlučila promaknuti na biskupsko dostojanstvo, zato je krenuo na put prema prijestolnici Rimskoga Carstva. Odande nađe na putu jedanaestoricu braće: Florencija, Severina, Venancija i druge. Vidjevši ga, primiše ga s velikom radošću te, prignuvši koljena, baciše se pred noge sv. Eksuperanciju, izljubiše se međusobno i rekoše: „Ovo je dobri donositelj mira svetih”, i davši im mir, otpusti ih. I putujući dođe u Rim, gdje je sjedio i naučavao krštenje Kristovo nekima od Rimljana koji su još lutali u mladenačkim obredima, te se mnogi iz Grada rasrdiše protiv Eksuperancija i dadoše ga odvesti pred svoga vladara, a on reče: „Tko si ti, ili od kojega si roda, ili iz kojega grada?” Bl. Eksuperancije odgovori: „Ja sam sluga Božji Eksuperancije, iz gradad Metropolitane: ispovijedam Gospodina Isusa Krista raspetoga.” Odgovoriše Rimljani: „Imaš zloduha.” Bl. Eksuperancije reče: „Zloduha nemam, jer ih ne štujem, nego štujem Oca, Sina i Duha Svetoga.” Tada onaj najnepravedniji vladar zapovjedi da ga zatvore u tamnicu i reče: „Neka ovaj jede kruh boli, jer buni naš grad.”
Sed quoniam divina providentia eum ad Præsulis dignitatem promovendum statuerat, ideo ad arcem Romani Imperii iter arripuit. Exinde invenit in via undecim fratres, Florentium, Severinum, Venantium, et alios. Qui videntes eum, susceperunt eum cum magno gaudio, et genu flexi miserunt se ad pedes S. Exuperantii, et osculati sunt inter se et dixerunt: Hic est pacis Sanctorum bonus delator, et dans pacem eis dimisit illos. Et cum iter faceret venit Romam; ubi sedebat et docebat baptismum Christi quibusdam ex Romanis adhuc juvenibus ritibus oberrantibus, et irati sunt multi Urbis contra Exuperantium, et fecerunt illum abduci in conspectu sui Principis, et ille dixit: Quis es tu, vel de cujus genere es, vel de qua civitate? B. Exuperantius respondit: Ego sum servus Dei Exuperantius, de civitated Metrolitana: confiteor Dominum Jesum Christum crucifixum. Responderunt Romani: Damonem habes. B. Experantius dixit: Damones non habeo, quia non colo eos, sed colo Patrem, Filium, et Spiritum sanctum. Tunc ille iniquissimus Princeps jussit eum recludi in carcere, et ait: Hic comedat panem doloris, quia perturbat civitatem nostram.
Dok je tako bl. Eksuperancije bio držan u tamnici, nakon sedam dana spusti se na sve rimske građane teška bolest i teška pošast, te se skupiše zajedno govoreći: „Zašto je ovakva kuga došla na nas?” Tada čuvari tamnice u kojoj je bio držan Eksuperancije, budući da su vidjeli kako taj čovjek niti jede niti pije, rekoše: „Ovo nam se događa zbog onoga čovjeka koji je dobro propovijedao, a od nas je primio zlo.” Tada papa Pashazije, koji je u to vrijeme upravljao biskupstvom grada Rima, čuvši da se sluga Božji Eksuperancije drži u okovima, brzo poslavši glasnike dade ga izvesti iz tamnice i zapovjedi da ga dovedu preda nj. Kad ga je papa ugledao, silno se obradova te mu, davši mu mir, reče: „Eksuperancije, prijatelju i slugo Božji, posreduj kod Gospodina i moli za naše grijehe, da Gospodin odvrati ova zla koja su nam došla zbog naših grijeha što ih počinismo.” Tada sv. Eksuperancije odgovori: „Neka vas Gospodin spasi i čuva, neka se smiluje svim vašim grijesima i ukloni kugu i sva zla od vas”, te blagoslovi vodu i poškropi po svima i ozdraviše, i svi povjerovaše da ih je bl. Eksuperancije oslobodio od svake one bolesti.
Dum sic in carcere teneretur B. Exuperantius, post dies vero septem ascendit super omnes cives Romanos fortis infirmitas, et fortis clades, et congregati sunt in unum, dicentes: Ut quid talis pestis super nos venit? Tunc custodes carceris, ubi tenebatur Exuperantius, quia viderant hominem non manducantem neque bibentem, dixerunt: Hæc nobis contingunt propter hominem illum qui bene prædicavit, et malum a nobis recepit. Tunc Papa Paschasius, qui tunc temporis Urbis Romae pontificatum gerebat, hoc audiens quod servus Dei Exuperantius teneretur in vinculis, cito missis nuntiis fecit eum extrahi de carcere, et ante conspectum suum praesentari jussit. Quem cum Papa vidisset, gavisus est valde, et dans pacem ei dixit: Exuperanti, et amice et serve Dei, intercede ad Dominum, et ora pro peccatis nostris, ut avertat Dominus mala ista quæ nobis venerunt propter peccata nostra quæ commisimus. Tunc S. Exuperantius respondit: Salvet et custodiat vos Dominus, et misereatur omnibus peccatis vestris, et auferat pestem et omnia mala a vobis, et sanctificavit aquam, et aspersit super omnes et salvi facti fuerunt, et omnes crediderunt quod B. Exuperantius liberasset eos ab omni infirmitate illa.
Nakon ne mnogo vremena dođe u Rim glasnik da je Teodozije, biskup grada Cingolija, preminuo s ovoga svijeta. Tada papa Pashazije reče bl. Eksuperanciju: „Eksuperancije, slugo Božji, primi moj puk svete Marije u Cingoliju.” Odgovori pak bl. Eksuperancije i reče mu: „Gospodine, bojim se, jer zao i nevjeran narod prebiva u tome gradu.” Papa pak Pashazije odgovarajući reče mu: „Idi i propovijedaj im, jer te Bog poslao k njima, i primi blagoslov od Gospodina.” I blagoslovi ga i zaredi u biskupski stupanj te ga posla u grad Cingoli. Kad je pak bl. Eksuperancije došao u grad Cingoli, svi izlazeći mu ususret vikahu: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”, i s prevelikom ga radošću primiše, te je ondje služio petnaest godina.
Post non multum vero temporis nuntius venit Romam, quod Theodosius Episcopus urbis Cingulanæ migrasset ex hoc seculo. Tunc Papa Paschasius dixit B. Exuperantio: Exuperanti serve Dei, accipe plebem meam S. Mariae in Cingulo. Respondit autem B. Exuperantius, et dixit ei: Domine timeo, quia mala et perfida gens habitat in civitate illa. Papa vero Paschasius respondens dixit ei: Vade et prædica illis, quia Deus misit te ad illos, et accipe benedictionem a Domino. Et benedixit et ordinavit eum in gradu Episcopali, et misit eum in civitatem Cingulanam. Veniens autem B. Exuperantius in civitatem Cingulanam, omnes exeuntes obviam ei clamabant: Benedictus qui venit in nomine Domini, et cum gaudio nimio receperunt eum, et ministrabat ibi annos quindecim.
Nakon petnaest godina pade u bolest, te dođoše k njemu četvorica braće i rekoše mu: „Kako se osjećaš i koliko si radostan?” Tada im bl. Eksuperancije reče: „Poslušajte me, prezbiteri i sluge Božje: sagradite svoju kuću na živoj stijeni, da vas ne sruše snažni vjetrovi kad dođu, i uvijek neprestano molite u svetoj Crkvi, slušajte Sveta pisma i ljubite jedni druge, i dat će vam Gospodin milosrđe pred licem svojih svetih. Dobro je bdjeti u srcu; dobro je često pjevati psalme u Kristu, dobro je vjerno moliti. Znajte pak, braćo, da je blizu vrijeme da dovršim život na ovome svijetu. Molim vas da za me molite Gospodina Isusa Krista, a budući da trpim veliku žeđ u svome tijelu, donesite mi vode s izvora jabuka da pijem.” Tada njegovi poslužitelji brzo otišavši doniješe mu vode govoreći: „Pij, gospodine, i neka bude blagoslovljena u tvome tijelu.” Dodade pak bl. Eksuperancije govoreći im: „Molim vas, braćo, da za me molite Gospodina Isusa Krista, da dostojno primi moju dušu i da čujem zbor njegova veličanstva.”
Post quindecim vero annos cecidit in infirmitatem, et venerunt ad eum quatuor Fratres, et dixerunt ei: Quomodo te habes, aut quomodo lætus es? Tunc B. Exuperantius dixit eis: Audite me Presbyteri et servi Dei: ædificate domum vestram super petram vivam, ne venientes venti validi dirumpant vos, et semper orate indeficienter in Ecclesia sancta, et Scripturis sanctis obedite, et amate vosmetipsos, et dabit vobis Dominus misericordiam ante conspectum Sanctorum suorum. Bonum est vigilare in corde; bonum est psallere in Christo frequenter, bonum est fideliter orare. Sciatis autem fratres, quoniam tempus prope est, me vitam de hoc seculo finire. Rogo ut oretis pro me Dominum Jesum Christum, et quia multum sitis patior in corpore meo, addicite mihi aquam de fonte malorum, ut bibam. Tunc ministri ejus cito euntes detulerunt ei aquam, dicentes: Bibe Domine, et sit benedicta in corpore tuo. Addidit autem B. Exuperantius dicens ei: Rogo vos fratres, ut oretis pro me Dominum Jesum Christum, ut digne accipiat animam meam et chorum audiam magnitudinis ejus.
Tri dana prije njegove smrti dovedoše pred njegovu postelju uzetu ženu imenom Marinu, i reče mu njezina majka: „Molim te, presveti oče, da blagosloviš moju kćer koja teško pati.” I bl. Eksuperancije znamenova je u ime Gospodnje, i ozdravi. A kad su se sva braća skupila pred njim, vidjevši ga kako promatra slavu Kristovu, rekoše mu: „Gdje ćemo te pokopati?” Tada im sv. Eksuperancije reče: „Iziđite kroz Gorska vrata i pokopajte me s desne strane, i nemojte me sakriti u gradu, jer ću biti položen na smetlište.” Rekavši to, bl. Eksuperancije obrati se Formariju, presvetomu prezbiteru kojega je sam zaredio, govoreći mu: „Formarije, učeniče moj, čuvao si me za života mojega, čuvaj me na prijelazu mojemu i pokopaj me”, i ponovno reče: „Gospodine Bože svemogući Oče, ljubitelju istine, koji si predao svoj lik svijetu, smiluj mi se i pomozi, i u miru primi moj duh, Kriste.” I kad je sv. Eksuperancije dovršio molitvu, predade duh.
Ante diem tertium obitus ejus adduxerunt paralyticam, nomine Marinam, ante lectum ejus, et dixit mater ejus ad eum: Precor te sanctissime Pater, ut benedicas filiam meam, quæ graviter patitur. Et B. Exuperantius signavit illam in nomine Domini, et salva facta est. Et cum convenissent omnes Fratres ante eum, ut viderunt eum Christi gloriam intueri, dixerunt ei: Ubi sepeliemus te? Tunc S. Exuperantius dixit eis: Exite per portam Montanam, et in dexteram sepelite me, et nolite me abscondere in civitate, quia in sterquilinio positus ero. Cum hæc dixisset B. Exuperantius locutus est ad Formarium sanctissimum Presbyterum, quem ipse ordinaverat, dicens ei: Formari discipule mi, custodisti in vita mea, custodi me in transitum meum, et sepeli me; et iterum dixit: Domine Deus omnipotens Pater, amator veritatis, qui tradidisti figuram tuam mundo miserere mei, et auxiliare, et in pace suscipe spiritum meum Christe. Et cum consummasset orationem S. Exuperantius, reddidit spiritum.
Tada njegovi učenici, obavljajući dostojne pogrebne obrede i izričući mnoge pohvale oko njegova tijela, podigoše ga i iziđoše kroz Gorska vrata; i dolazila mu je ususret Darija, veoma bolesna, i vikala govoreći: „Sv. Eksuperancije, pomozi mi, Formarije, pomozi mi!” Tada joj sv. Formarije reče: „Darija, dotakni tijelo sv. Eksuperancija.” I dotaknu ga vrškom svoga prsta, i ozdravi, te ga pokopaše uz Gorski put s desne strane.
Tunc discipuli ejus dignas exequias celebrantes, et circa corpus ejus multas laudes ferentes, levaverunt runt illum, et exierunt per portam Montanam; et veniebat obviam ei Daria infirma nimis, et clamabat dicens: S. Exuperanti adjuva me, Formari adjuva me. Tunc S. Formarius dixit ei: Daria, tange corpus S. Exuperantii. Et tetigit extremo digiti sui, et salva facta est, et sepelierunt eum juxta viam Montanam in dextero latere.
12 Nakon dvanaest pak godina spusti se teška bolest na četiri susjedna grada, i bijaše velika žalost i prevelik plač u tim susjednim gradovima; te dođoše i skupiše se zajedno govoreći: „Zašto su ova zla i grijesi došli na nas?” Sveti pak Formarije reče im: „Postite i molite; možda će se Bog smilovati vašim grijesima.” Postili su dakle u pepelu i kostrijeti te molili bl. Formarija da posreduje za njih. Dođe pak anđeo Gospodnji presvetomu svećeniku Formariju u viđenju i reče mu: „Navijesti po četiri susjedna grada da dođu biskupi sa svim pukom i sa svom crkvenom službom te izvade preblaženoga Eksuperancija iz groba, jer je već došlo vrijeme.” Presveti pak Formarije obznani to svima, i svi dođoše sa svom službom koja je pripadala Crkvi. A kad dođoše četiri biskupa sa svim pukom, usrdno su molili Boga i postili tri dana, da im Bog pokaže trebaju li podići tijelo bl. Eksuperancija. Dođe pak anđeo Gospodnji, pusti dubok san na sve, te ih san svlada i zaspaše teškim snom. Presveti je pak Formarije bdio, a anđeo Gospodnji otvori grob preblaženoga Eksuperancija, ukaza se presvetomu Formariju, izvadi ga i položi u škrinju koju je otkupio za trideset i šest denara. Sam pak sv. Formarije i sav puk koji bijaše obolio zamoliše sv. Eksuperancija da posreduje za njih kod Gospodina, te svi zavjetovaše prinoseći mnogo od pretrpljene tegobe, i ozdraviše. Od Gorskoga puta dođoše do škrinje u mjeri od trideset i šest stopa, a od škrinje do Kominejske stijene u mjeri od osamnaest, uz mjedenu knjižicu u škrinji. Njegova je posveta 29. svibnja, a čudo koje je učinio nakon izlaska iz groba prve nedjelje mjeseca rujna.
12 Post annos vero duodecim cecidit fortis infirmitas in quatuor vicinis civitatibus, et multa tristitia et maximus planctus erat in illis vicinis civitatibus; et venerunt et congregaverunt se in unum dicentes: Quare mala et peccata ista super nos venerunt? Santus autem Formarius dixit eis: Jejunate et orate; forsitan miserebitur Deus peccatis vestris. Jejunaverunt igitur in cinere et cilicio, et rogaverunt B. Formarium ut intercederet pro illis. Venit autem Angelus Domini ad Formarium sanctissimum Sacerdotem in visione, et dixit ei: Nuntia per quatuor civitates vicinas, ut veniant Episcopi cum omni populo et cum omni ministerio Ecclesiastico, et subtrahant beatissimum Exuperantium de sepultura, quia tempus jam venit. Sanctissimus vero Formarius cunctis innotuit, et omnes venerunt cum omni ministerio quod Ecclesiæ pertinebat. Et cum venissent quatuor Episcopi cum omni populo rogaverunt Deum fortiter, et jejunaverunt diebus tribus, ut Deus ostenderet eis an levarent corpus B. Exuperantii. Venit autem Angelus Domini, immisit soporem grandem super omnes, et sopor oppressit eos, et obdormiti sunt sopore gravi. Sanctissimus vero Formarius vigilavit, et Angelus Domini aperuit sepulturam beatissimi Exuperantii, et apparuit Formario sanctissimo, et subtraxit eum, et misit in arca, quam redemit denariis triginta sex. Ipse vero S. Formarius, et omnis populus qui infirmati fuerant, rogaverunt S. Exuperantium ut intercederet pro illis ad Dominum, et omnes doverunt ex multa perpessa ponderis offerentes, salvi facti sunt. A via Montana venerunt in arca mensura pedes triginta sex, et ab arca usque ad petram Cominneam mensuram decem et octo, et libellum rameum in arca. Dedicatio ejus quarto Kalendas Junii; et virtutem quam fecit post exitum de sepultura, Dominica prima mensis Septembris.
13 Molimo dakle, braćo, svi jednodušno veličanstvo najvišega Božanstva i podignimo svi zajedno uvis svoje ruke prema Gospodinu s neba, da se onom dobrotom ili milosrđem kojim se udostojao priteći u pomoć izgubljenomu svijetu te ljudski rod smrću i uskrsnućem svoga Jedinorođenca udostojao istrgnuti iz đavolske vlasti, udostoji i nama u svoje vrijemee otkriti relikvije svoga presvetoga ispovjedaoca i biskupa Eksuperancija, to jest njegovo časno tijelo; kako bi puk Cingolija, radostan zbog tolikoga pastira, dolazeći na njegov grob, iskazao Kristu dužne pohvale; i da sam presveti ispovjedalac spasi, kao što je sve dosad spašavao, te umnoži i obrani prisutno mnoštvo okupljeno u njegovo ime, po milosti božanskoj, koja s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
13 Deprecemur ergo, fratres, omnes unanimiter majestatem summi Numinis, et levemus omnes pariter sursum manus nostras ad Dominum de celo, ut ea pietate vel misericordia, qua mundo perdito dignatus est subvenire, atque humanum genus per propriam sui unigeniti mortem ac resurrectionem de diabolica potestate dignatus est eripere, dignetur nobis sanctissimi Confessoris et Episcopi sui Exuperantii reliquias, hoc est ejus venerabile corpus, suis temporibus e revelare; ut Cingulana plebs læta de tanto Pastore, veniens ad sepulchrum ejus, debitas laudes Christo persolvant; et ipse sanctissimus Confessor salvet, sicut nunc usque salvavit, et amplificet atque defendat præsentem catervam in suo nomine congregafam, annuente divina gratia, quæ cum Patre et Spiritu sancto vivit et regnat in secula seculorum. Amen.
Smiluj se nama, molimo, Gospodine, slugama svojim, po slavnim zaslugama ovoga sv. Eksuperancija, ispovjedaoca tvoga i biskupa, koji počiva u ovoj crkvi, da njegovim pobožnim zagovorom budemo uvijek zaštićeni od svih protivština. Po Gospodinu našem itd.
Propitiare nobis, quæsumus, Domine famulis tuis, per hujus S. Exuperantii Confessoris tui atque Pontificis, qui in præsenti requiescit ecclesia, merita gloriosa, ut ejus pia intercessione ab omnibus semper protegamur adversis. Per Dominum nostrum, etc.
Bože, koji si bl. Eksuperancija, ispovjedaoca svoga i biskupa, na zemlji uresio hvalevrijednim životom, a na nebesima uzvisio vječnom slavom; po zagovoru njegovih zasluga, molimo, neka naš život bude preporučen kod tebe. Po Gospodinu našem itd. a Ferrari je izostavio ovo čudo, smatrajući ga možda nevjerojatnim. Ozbiljan pisac Baudemund u Vita S. Amandi 6. veljače pripovijeda da je, dok je on krstio sv. Sigiberta staroga 40 dana, a po završetku molitve nitko iz okolnoga mnoštva nije odgovorio „Amen”, Gospodin otvorio usta dječaka te je, dok su svi slušali, jasnim glasom odgovorio „Amen”. Isto su prenijeli i mnogi drugi. Zašto se ne bi moglo isto dogoditi i kod Eksuperancija? b I to je također Ferrari izostavio. No mi znamo za neke, čak i u naše doba, koji su još prije navršene treće godine života pitali što znači ljubiti Boga iznad svega i govorili druge stvari o božanskim stvarima.c Je li otac bio poganin ili možda krivovjerac pod arijanskim Vandalima, nije dovoljno jasno naznačeno.d Nijedan grad ovoga imena nismo pronašli u Africi. Slični su nazivi gradova Membresitana, Membrositana, Meglapolitana, Mullitana u Prokonzularnoj provinciji; Marculitana, Milevitana u Numidiji; Miditana, Martarisana, Mataritana, Moroteoritana u Bizaceni; Mutecitana u Mauretaniji.e Vjerojatno je da su relikvije ovoga svetoga biskupa prenesene u Njemačku u vrijeme Otona Velikoga. I to je možda onaj Eksuperancije o kojemu se dolje 29. siječnja, kad se govori o tijelu sv. Konstancija, biskupa Perugie, prenesenom u Magdeburg, kaže ovo: „Istoga dana donesena su u isti grad po spomenutom biskupu druga pet tijela svetih mučenika, naime Herkulana, Euzebija, Sabinijana, Eksuperancija i Latina.” Jer to što se nazivaju mučenicima dogodilo se zato što su ostali bili mučenici.
Deus qui B. Exuperantium Confessorem tuum atque Pontificem in terris vita laudabili decorasti, et in cœlis æterna gloria sublimasti; ejus, quæsumus, suffragantibus meritis, vita nostra apud te commendetur. Per Dominum nostrum, etc. a Omisit hoc iniraculum Ferrarius, fortassis inverissimile ratus. Baudemundus gravis auctor in Vita S. Amandi 6 Febru. narrat cum is S. Sigebertum 40 dies natum baptizaret, et finita oratione, nemo ex circumstante multitudine respondisset, Amen, aperuisse Dominum os pueri, atque audientibus cunctis clara voce respondisse, Amen. Idem et alii plures tradidere. Quid ni et in Exuperantio idem fieri potuit? b Et hoc quoque Ferrarius omisit. At qui nonnullos, etiam nostra ætale, scimus nondum expleto tertio anno ætatis quæssisse quid esset amare Deum super omnia, aliaque de rebus divinis locutos.c An Ethnicus fuerit parens, an forte hæreticus sub Wandalis Ariantis, haud satis perspicue indicatur.d Nullam hujus nominis in Africa urbem reperimus. Affinis nomenclatio civitatis Membresitanæ, Membrositanæ, Meglapolitanæ, Mullitanæ, in provincia Proconsulari; Marculitanæ, Milevitanæ, in Numidia; Miditanæ, Martarisanæ, Mataritanæ, Moroteoritanæ, in Bizacena: Mutecitanæ in Mauritania.e Verisimile est sancti hujus Episcopi reliquas in Germaniam asportatas Ottonis Magni temporibus. Atque is est fortassis Exuperantius, de quo infra 29 Janu. cum de S. Constantii Episcopi Perusini corpore Magdenburgum translato agitur, ista habentur: Eodem die alia quinque sanctorum Martyrum corpora videlicet Herculani, Eusebii, Sabiniani, Exuperantii, Latini per prænominatum Episcopum eidem civitati sunt allata. Nam quod Martyres dicuntur, id propterea accidit, quia ceteri Martyres.
O sv. Sofiji biskupu.
De s. Sophia ep.
Str. 217, stup. 2, nakon br. 3, dodaj: (Ali, kao što smo već rekli, daleko je vjerojatnije da ovaj Kan nije bio čovjek divovskoga stasa, nego velike moći, uskrišen od smrti grijeha i vraćen iz samih paklenih muka u koje je strmoglavo jurio. A suvremenik našega Sofije bio je Kan, ili Kaun, otac sv. Gilde Mudroga, kralj Areclute, kako se 29. siječnja kaže u Gildinu životopisu; kod Capgravea se naziva Can i kaže se da je bio kralj Albanije. Vjerojatno je dakle da ga je sv. Sofija, ili Kadok, uskrisio od smrti grijeha ili težnje za svjetskom ispraznošću.)
Pag. 217, col. 2, post num. 3, adde (Verum, ut jam diximus, longe probabilius est Canum hunc, non gigantæ staturæ, sed amplæ potentiæ virum, a morte peccati suscitatum, atque ab ipsis Inferorum cruciatibus, in quos præceps ruebat, revocatum. Et fuit Sophiæ nostri xqualis Canus, sive Caunus, S. Gildæ Sapientis parens, Rex Areclutæ, ut xxix Januarii in Gildæ Vita dicitur; qui apud Capgravium Can appellatur, diciturque fuisse Rex Albaniæ. Hunc igitur probabile est a S. Sophia, sive Cadoco, a morte peccati, aut studio mundanæ vanitatis, esse suscitatum.)
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.