O SV. ILDEFONSU BISKUPU.
BILJ. 6. Str. 149, stup. 1 nakon br. 4, dodaj: 3 U crkvi u Zamori slavi se 26. svibnja dvostrukim blagdanom drugoga razreda Našašće sv. Ildefonsa, kako je očito iz reda moljenja božanskoga oficija za crkve Španjolske. Istoga dana Filip Ferrari: „U Zamori u Španjolskoj prijenos sv. Ildefonsa, toledskoga biskupa.” Istu svečanost spominje Ivan Marieta u lib. 8, de SS. Hispan. cap. 34.
Uz XXIV. Siječnja.
BILJ. 7. Str. 175, stup. 1, među Izostavljenima, o sv. Leonili udovici i mučenici redak 2: „Ona je majka sv. Speuzipa, Melazipa, Elazipa”, ispravi: Ona je baka sv. itd.
Cingoli je grad u Picenu koji je sagradio Labijen, vojskovođa Pompejeve stranke, kako piše Cezar, smješten na brežuljku čiju padinu oplakuje rijeka Misco, koja se sada zove Musone, prema svjedočanstvu Leandra. Nekoć je bio slavan po biskupiji, a sada je podložan biskupu Osima. Sv. Eksuperancija zaštitnika štuje s najvećom svečanošću, i to 24. siječnja njegov nebeski rođendan, a 29. svibnja njegov prijenos, kako svjedoči Ferrari u općem katalogu svetaca. No Životopis navodi da se Posveta slavi 29. svibnja, a spomen jednoga čuda prve nedjelje u rujnu. Taj nam je Životopis iz rukopisnoga kodeksa iz Cingolija poslao iz Loreta naš Silvestar Pietrasanta. Ferrari u Catalogo SS. Italiæ piše da se u tome životopisu nalazi mnogo nevjerojatnih stvari i onih vrlo bliskih bajkama, koje je stoga izostavio u njegovu sažetku što ga ondje donosi. Da ga je sastavio nevješt pisac, dokaz je to što ne samo da nije naveo vrijeme u kojemu je živio, nego ni ime vladara od kojega je u Rimu bačen u okove.
2 Kaže se da je u Rim došao za pape Pashazija. Ferrari, budući da nije postojao nijedan papa Pashazije, smatra da se to dogodilo za Paskala I., koji je započeo pontifikat godine 817. No tko bi povjerovao da je iz Afrike, koja je već drugo stoljeće stenjala pod okrutnim jarmom Maura i Arapa, došao netko, i to kršten od biskupa u domovini, da Italcima propovijeda Krista? Priznajemo pogrešku u imenu Pashazija ili u papinskom dostojanstvu koje mu je pripisano. Ili je dakle bio neki drugi papa čije je ime u puku Cingolija zaboravljeno, ili neki drugi Pashazije, ne papa, od kojega je Eksuperancije bio primljen i preporučen papi. Što ako je to bio onaj đakon Pashazije, svet muž, koji je ipak poslije nepromišljeno slijedio raskol protupape Lovre godine 498.? Doista je u to vrijeme stranac mogao biti stavljen pod stražu bilo od kralja Teodorika, bilo od nekoga poslanika cara Anastazija. Mnogi su tada zbog progonstva arijanskih Vandala iz Afrike došli u Europu, biskupi i drugi sveti muževi, neki dragovoljno, a drugi prisilno.
Iz rukopisa crkve u Cingoliju.
Kanim li pripovijedati povijest preblaženoga Eksuperancija, biskupa i ispovjedaoca, molim da mi u pomoć pritekne božanska pomoć; kako bi se onaj koji mu je udijelio pobjedu udostojao meni podariti da, ako i ne u svemu, ipak pomno ispripovjedim čudesna djela koja se Gospodin po njemu udostojao učiniti na ovome svijetu; i da onaj koji jezike dojenčadi čini rječitima, a jezik magarice učini da izgovara ljudske riječi, udijelivši mi pomoć svoje dobrote, po zagovoru svoga presvetoga ispovjedaoca, dopusti da ispripovjedim njegov nauk.
Siječanj, svezak III.
2 Rođenje dakle sv. Eksuperancija, kako smo doznali iz točnih spisa, bilo je u Africi: otac mu bijaše Eulazije, a majka Perpetua. Osamnaest pak dana nakon svoga rođenja bl. Eksuperancije a progovori govoreći: „Zahvaljujem Gospodinu mojemu Isusu Kristu, koji je učinio da se rodim.” Kad su mu bile tri godine, bl. Eksuperancijeb pomoli se Gospodinu govoreći: „Gospodine, pokaži mi da spoznam tvoju pravednost i uzmognem prionuti uz tvoja opravdanja.” Bog pak usliša Eksuperancijevu molitvu i Duh Sveti prionu uz njega, a duša njegove majke kliktaše zbog njega. Eulazije pak, njegov otac, govoraše u sebi: „Ovaj će dječak moći ispuniti otajstvo moje vjere.” Dječak je pak marljivo učio književnost; nakon nekoliko dana dođe njegov otac, obradova se nad svojim sinom i reče mu: „Eksuperancije, dat ću tic otajstvo svoje vjere, i čuvat ćeš ga uvijeke, i zvat ćeš se sin Eulazijev, slavan u našemu gradu.” Smiješeći se pak, bl. Eksuperancije reče svomu ocu: „Štuj Boga nebeskoga ako želiš biti posve mudar; jer nitko od ljudi nije spoznao znakove nebeske i tijek sunca i mjeseca i poredak, i sve što je pod nebom i što je na zemlji, osim njega samoga koji ih je stvorio prije nego što je postao čovjek. On je Bog, jer je učinio tebe mojim ocem i moju majku. On mi je pokazao što stoji pravedno na njegovu putu i kako valja hoditi pred njim. Ako si pak doista kao štovatelj Božji i brineš se za svoga sina, dopusti mi da primim krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” Čuvši to, otac njegov sa žalošću reče: „Sine moj Eksuperancije, u svome se dostojanstvu trudim da živiš mnogo godina, da štuješ Boga na moj način i da mi podigneš potomstvo od žene koju ću ti dati s vijencima i kolima i uz radost cijeloga našega roda; a ti mi govoriš da se krstiš?” Odgovori bl. Eksuperancije govoreći mu: „Bog se štuje i klanja u čistoći: jer prije Abela nitko nije bio pravedan među ljudima; on je prvi žrtvom i čistoćom ugodio Bogu.”
3 Gospodin Bog nad vojskama spomenu se svoje riječi i pohodi sv. Eksuperancija svetim pohodom; a on je ustrajao u postu i molitvama od jutra sve do devete ure. Ponovno od devete ure sve do večeri nije prestajao s molitvom; i tako je svakodnevno ustrajao u hvali Božjoj. Kada je pak bl. Eksuperancije navršio dvanaest godina, pristupi biskupu svoga grada i reče: „Podari mi pečat Isusa Krista; i tako ću otići iz ovoga grada u drugu pokrajinu.” Biskup ga pak krsti te ga potvrđena otpusti. odlazi iz domovine:b biva kršten: odlazi iz domovine: kršćane. Tada sv. Eksuperancije reče svojim roditeljima: „Dajte mi neki dio svojih dobara i izići ću iz ovoga grada da me ne ubiju, a vi se ne rastužite.” I obradovaše se njegovi roditelji te mu dadoše sedam natovarenih životinja od svojih dobara. I izišavši bl. Eksuperancije iz svoga grada radujući se i putujući dugo vremena po pojedinim gradovima, propovijedao je krštenje vječnoga kraljevstva u ime Presvetoga Trojstva, čineći milostinju. I dok je putovao, stiže u neki grad, i bijaše ondje jedna žena iz toga grada koja, bacivši se pred noge sv. Eksuperanciju, predade svoga maloga sina imenom Formarija i reče mu: „Neka ovaj dječak slijedi tvoje stope i neka se krsti”, te ga on znamenova, krsti i povede sa sobom.
Naposljetku pak došavši s dječakom bl. Eksuperancije na more, nađe ondje nekoga mornara i reče mu: „Izišao sam iz svoga grada i svoje zemlje i došao k tebi; uzmi vozarinu i ukrcaj me na svoju lađu.” Podigavši pak mornari bl. Eksuperancija na lađu, zaploviše. Blaženi pak Eksuperancije, zahvaljujući Bogu, pokri svoje lice i zaspa. A anđeo Gospodnji siđe k sv. Eksuperanciju, pokaza mu savez Božji na moru i podiže šum iz dubina bezdana, te nasta velika oluja oko lađe i mornari se silno prestrašiše govoreći: „Sagriješismo pred Bogom i zato ginemo.” Tada probudivši bl. Eksuperancija, povikaše svi jednim glasom: „Sveti čovječe Božji, spasi nas po Bogu koji je tebe spasio, i vjerujemo ti te ćemo te dovesti lađom u koju god luku budeš htio.” Odgovarajući pak Eksuperancije reče im: „Vjerujte da nas moj Bog može izbaviti.” I rekoše mornari: „Mi pak, kad smo zazvali Gospodina Boga tvoga, vjerujemo da je moćan izbaviti nas.” I reče im bl. Eksuperancije: „Čuvajte se, mornari, čuvajte se štovanja demona.” Tada ih sv. Eksuperancije pouči u vjeri Kristovoj, i počeše ploviti, i more postade mirno; i putujući stigoše do obale i iskrcaše sv. Eksuperancija kod velike morske stijene, te se on oprostivši ode od njih.
Ali budući da ga je božanska providnost bila odlučila promaknuti na biskupsko dostojanstvo, zato je krenuo na put prema prijestolnici Rimskoga Carstva. Odande nađe na putu jedanaestoricu braće: Florencija, Severina, Venancija i druge. Vidjevši ga, primiše ga s velikom radošću te, prignuvši koljena, baciše se pred noge sv. Eksuperanciju, izljubiše se međusobno i rekoše: „Ovo je dobri donositelj mira svetih”, i davši im mir, otpusti ih. I putujući dođe u Rim, gdje je sjedio i naučavao krštenje Kristovo nekima od Rimljana koji su još lutali u mladenačkim obredima, te se mnogi iz Grada rasrdiše protiv Eksuperancija i dadoše ga odvesti pred svoga vladara, a on reče: „Tko si ti, ili od kojega si roda, ili iz kojega grada?” Bl. Eksuperancije odgovori: „Ja sam sluga Božji Eksuperancije, iz gradad Metropolitane: ispovijedam Gospodina Isusa Krista raspetoga.” Odgovoriše Rimljani: „Imaš zloduha.” Bl. Eksuperancije reče: „Zloduha nemam, jer ih ne štujem, nego štujem Oca, Sina i Duha Svetoga.” Tada onaj najnepravedniji vladar zapovjedi da ga zatvore u tamnicu i reče: „Neka ovaj jede kruh boli, jer buni naš grad.”
Dok je tako bl. Eksuperancije bio držan u tamnici, nakon sedam dana spusti se na sve rimske građane teška bolest i teška pošast, te se skupiše zajedno govoreći: „Zašto je ovakva kuga došla na nas?” Tada čuvari tamnice u kojoj je bio držan Eksuperancije, budući da su vidjeli kako taj čovjek niti jede niti pije, rekoše: „Ovo nam se događa zbog onoga čovjeka koji je dobro propovijedao, a od nas je primio zlo.” Tada papa Pashazije, koji je u to vrijeme upravljao biskupstvom grada Rima, čuvši da se sluga Božji Eksuperancije drži u okovima, brzo poslavši glasnike dade ga izvesti iz tamnice i zapovjedi da ga dovedu preda nj. Kad ga je papa ugledao, silno se obradova te mu, davši mu mir, reče: „Eksuperancije, prijatelju i slugo Božji, posreduj kod Gospodina i moli za naše grijehe, da Gospodin odvrati ova zla koja su nam došla zbog naših grijeha što ih počinismo.” Tada sv. Eksuperancije odgovori: „Neka vas Gospodin spasi i čuva, neka se smiluje svim vašim grijesima i ukloni kugu i sva zla od vas”, te blagoslovi vodu i poškropi po svima i ozdraviše, i svi povjerovaše da ih je bl. Eksuperancije oslobodio od svake one bolesti.
Nakon ne mnogo vremena dođe u Rim glasnik da je Teodozije, biskup grada Cingolija, preminuo s ovoga svijeta. Tada papa Pashazije reče bl. Eksuperanciju: „Eksuperancije, slugo Božji, primi moj puk svete Marije u Cingoliju.” Odgovori pak bl. Eksuperancije i reče mu: „Gospodine, bojim se, jer zao i nevjeran narod prebiva u tome gradu.” Papa pak Pashazije odgovarajući reče mu: „Idi i propovijedaj im, jer te Bog poslao k njima, i primi blagoslov od Gospodina.” I blagoslovi ga i zaredi u biskupski stupanj te ga posla u grad Cingoli. Kad je pak bl. Eksuperancije došao u grad Cingoli, svi izlazeći mu ususret vikahu: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”, i s prevelikom ga radošću primiše, te je ondje služio petnaest godina.
Nakon petnaest godina pade u bolest, te dođoše k njemu četvorica braće i rekoše mu: „Kako se osjećaš i koliko si radostan?” Tada im bl. Eksuperancije reče: „Poslušajte me, prezbiteri i sluge Božje: sagradite svoju kuću na živoj stijeni, da vas ne sruše snažni vjetrovi kad dođu, i uvijek neprestano molite u svetoj Crkvi, slušajte Sveta pisma i ljubite jedni druge, i dat će vam Gospodin milosrđe pred licem svojih svetih. Dobro je bdjeti u srcu; dobro je često pjevati psalme u Kristu, dobro je vjerno moliti. Znajte pak, braćo, da je blizu vrijeme da dovršim život na ovome svijetu. Molim vas da za me molite Gospodina Isusa Krista, a budući da trpim veliku žeđ u svome tijelu, donesite mi vode s izvora jabuka da pijem.” Tada njegovi poslužitelji brzo otišavši doniješe mu vode govoreći: „Pij, gospodine, i neka bude blagoslovljena u tvome tijelu.” Dodade pak bl. Eksuperancije govoreći im: „Molim vas, braćo, da za me molite Gospodina Isusa Krista, da dostojno primi moju dušu i da čujem zbor njegova veličanstva.”
Tri dana prije njegove smrti dovedoše pred njegovu postelju uzetu ženu imenom Marinu, i reče mu njezina majka: „Molim te, presveti oče, da blagosloviš moju kćer koja teško pati.” I bl. Eksuperancije znamenova je u ime Gospodnje, i ozdravi. A kad su se sva braća skupila pred njim, vidjevši ga kako promatra slavu Kristovu, rekoše mu: „Gdje ćemo te pokopati?” Tada im sv. Eksuperancije reče: „Iziđite kroz Gorska vrata i pokopajte me s desne strane, i nemojte me sakriti u gradu, jer ću biti položen na smetlište.” Rekavši to, bl. Eksuperancije obrati se Formariju, presvetomu prezbiteru kojega je sam zaredio, govoreći mu: „Formarije, učeniče moj, čuvao si me za života mojega, čuvaj me na prijelazu mojemu i pokopaj me”, i ponovno reče: „Gospodine Bože svemogući Oče, ljubitelju istine, koji si predao svoj lik svijetu, smiluj mi se i pomozi, i u miru primi moj duh, Kriste.” I kad je sv. Eksuperancije dovršio molitvu, predade duh.
Tada njegovi učenici, obavljajući dostojne pogrebne obrede i izričući mnoge pohvale oko njegova tijela, podigoše ga i iziđoše kroz Gorska vrata; i dolazila mu je ususret Darija, veoma bolesna, i vikala govoreći: „Sv. Eksuperancije, pomozi mi, Formarije, pomozi mi!” Tada joj sv. Formarije reče: „Darija, dotakni tijelo sv. Eksuperancija.” I dotaknu ga vrškom svoga prsta, i ozdravi, te ga pokopaše uz Gorski put s desne strane.
12 Nakon dvanaest pak godina spusti se teška bolest na četiri susjedna grada, i bijaše velika žalost i prevelik plač u tim susjednim gradovima; te dođoše i skupiše se zajedno govoreći: „Zašto su ova zla i grijesi došli na nas?” Sveti pak Formarije reče im: „Postite i molite; možda će se Bog smilovati vašim grijesima.” Postili su dakle u pepelu i kostrijeti te molili bl. Formarija da posreduje za njih. Dođe pak anđeo Gospodnji presvetomu svećeniku Formariju u viđenju i reče mu: „Navijesti po četiri susjedna grada da dođu biskupi sa svim pukom i sa svom crkvenom službom te izvade preblaženoga Eksuperancija iz groba, jer je već došlo vrijeme.” Presveti pak Formarije obznani to svima, i svi dođoše sa svom službom koja je pripadala Crkvi. A kad dođoše četiri biskupa sa svim pukom, usrdno su molili Boga i postili tri dana, da im Bog pokaže trebaju li podići tijelo bl. Eksuperancija. Dođe pak anđeo Gospodnji, pusti dubok san na sve, te ih san svlada i zaspaše teškim snom. Presveti je pak Formarije bdio, a anđeo Gospodnji otvori grob preblaženoga Eksuperancija, ukaza se presvetomu Formariju, izvadi ga i položi u škrinju koju je otkupio za trideset i šest denara. Sam pak sv. Formarije i sav puk koji bijaše obolio zamoliše sv. Eksuperancija da posreduje za njih kod Gospodina, te svi zavjetovaše prinoseći mnogo od pretrpljene tegobe, i ozdraviše. Od Gorskoga puta dođoše do škrinje u mjeri od trideset i šest stopa, a od škrinje do Kominejske stijene u mjeri od osamnaest, uz mjedenu knjižicu u škrinji. Njegova je posveta 29. svibnja, a čudo koje je učinio nakon izlaska iz groba prve nedjelje mjeseca rujna.
13 Molimo dakle, braćo, svi jednodušno veličanstvo najvišega Božanstva i podignimo svi zajedno uvis svoje ruke prema Gospodinu s neba, da se onom dobrotom ili milosrđem kojim se udostojao priteći u pomoć izgubljenomu svijetu te ljudski rod smrću i uskrsnućem svoga Jedinorođenca udostojao istrgnuti iz đavolske vlasti, udostoji i nama u svoje vrijemee otkriti relikvije svoga presvetoga ispovjedaoca i biskupa Eksuperancija, to jest njegovo časno tijelo; kako bi puk Cingolija, radostan zbog tolikoga pastira, dolazeći na njegov grob, iskazao Kristu dužne pohvale; i da sam presveti ispovjedalac spasi, kao što je sve dosad spašavao, te umnoži i obrani prisutno mnoštvo okupljeno u njegovo ime, po milosti božanskoj, koja s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
Smiluj se nama, molimo, Gospodine, slugama svojim, po slavnim zaslugama ovoga sv. Eksuperancija, ispovjedaoca tvoga i biskupa, koji počiva u ovoj crkvi, da njegovim pobožnim zagovorom budemo uvijek zaštićeni od svih protivština. Po Gospodinu našem itd.
Bože, koji si bl. Eksuperancija, ispovjedaoca svoga i biskupa, na zemlji uresio hvalevrijednim životom, a na nebesima uzvisio vječnom slavom; po zagovoru njegovih zasluga, molimo, neka naš život bude preporučen kod tebe. Po Gospodinu našem itd. a Ferrari je izostavio ovo čudo, smatrajući ga možda nevjerojatnim. Ozbiljan pisac Baudemund u Vita S. Amandi 6. veljače pripovijeda da je, dok je on krstio sv. Sigiberta staroga 40 dana, a po završetku molitve nitko iz okolnoga mnoštva nije odgovorio „Amen”, Gospodin otvorio usta dječaka te je, dok su svi slušali, jasnim glasom odgovorio „Amen”. Isto su prenijeli i mnogi drugi. Zašto se ne bi moglo isto dogoditi i kod Eksuperancija? b I to je također Ferrari izostavio. No mi znamo za neke, čak i u naše doba, koji su još prije navršene treće godine života pitali što znači ljubiti Boga iznad svega i govorili druge stvari o božanskim stvarima.c Je li otac bio poganin ili možda krivovjerac pod arijanskim Vandalima, nije dovoljno jasno naznačeno.d Nijedan grad ovoga imena nismo pronašli u Africi. Slični su nazivi gradova Membresitana, Membrositana, Meglapolitana, Mullitana u Prokonzularnoj provinciji; Marculitana, Milevitana u Numidiji; Miditana, Martarisana, Mataritana, Moroteoritana u Bizaceni; Mutecitana u Mauretaniji.e Vjerojatno je da su relikvije ovoga svetoga biskupa prenesene u Njemačku u vrijeme Otona Velikoga. I to je možda onaj Eksuperancije o kojemu se dolje 29. siječnja, kad se govori o tijelu sv. Konstancija, biskupa Perugie, prenesenom u Magdeburg, kaže ovo: „Istoga dana donesena su u isti grad po spomenutom biskupu druga pet tijela svetih mučenika, naime Herkulana, Euzebija, Sabinijana, Eksuperancija i Latina.” Jer to što se nazivaju mučenicima dogodilo se zato što su ostali bili mučenici.
O sv. Sofiji biskupu.
Str. 217, stup. 2, nakon br. 3, dodaj: (Ali, kao što smo već rekli, daleko je vjerojatnije da ovaj Kan nije bio čovjek divovskoga stasa, nego velike moći, uskrišen od smrti grijeha i vraćen iz samih paklenih muka u koje je strmoglavo jurio. A suvremenik našega Sofije bio je Kan, ili Kaun, otac sv. Gilde Mudroga, kralj Areclute, kako se 29. siječnja kaže u Gildinu životopisu; kod Capgravea se naziva Can i kaže se da je bio kralj Albanije. Vjerojatno je dakle da ga je sv. Sofija, ili Kadok, uskrisio od smrti grijeha ili težnje za svjetskom ispraznošću.)
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.