Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · Svezak II

Dodatak uz 18. siječnja

AD XVIII JANUARII

Sadržaj (5)
  1. O bl. Beatrici d'este, redovnici, u Ferrari u Italiji.
  2. O sv. Mariju i Marti, mučenicima.
  3. O sv. Katelu, biskupu.
  4. O sv. Kontestu, biskupu.
  5. Život sv. Kontesta.

BILJ. 84. Str. 544, stup. 2, ispred Bl. Facija, stavi umjesto Bl. Beatrica d'Este, u Ferrari i izbriši ono što se o njoj govori među Izostavljenima.

O bl. Beatrici d'este, redovnici, u Ferrari u Italiji.

Dvije je Beatrice dala najplemenitija obitelj markiza d'Este, proslavljene svetošću života. Prva je bila sestra Azona IX. (kojega drugi nazivaju trećim), velikodušnoga vladara i najvjernijega Svetoj Apostolskoj Stolici, o kojoj ćemo govoriti 10. svibnja; druga je kći istoga Azona, 18. siječnja, kako ćemo ubrzo reći, upisana u redovničke martirologije.

2 O njoj nepoznati padovanski monah, njezin suvremenik, u 3. knjizi Kronike nedavno izdane s Musatovim djelima, ovako piše: Nakon smrti časne djevice Beatrice, pošto je proteklo vrlo mnogo godina, druga Beatrica, kći spomenutoga markiza, prelijepa djevica, svima mila na pogled, zapaljena ognjem božanske ljubavi, želeći prema svojim snagama nasljedovati tragove svoje strine, odloživši dragocjeni nakit, neustrašivim je duhom primila redovničku odjeću. Kad ju je njezin najplemenitiji otac pokušao odvratiti od dobre namjere, najpostojanija djevica, obasjana darovima nebeske milosti, malo mareći za riječi oca i drugih i za svu slavu svijeta, pobožno započeti redovnički život, napredujući svakodnevno iz kreposti u krepost, najslavnije je uresila; i živeći djevičanskim životom u samostanu bl. Antuna, koji je zbog nje sagrađen kod Ferrare, s mnogim časnim djevicama koje su se po njezinu primjeru ondje okupile na slavu Božju, junački je pobijedila neprijatelja ljudskoga roda i, sretno dovršivši tijek života, predala je preblaženu dušu svome Stvoritelju. Te su naime slavne djevice, kao dvije plodne masline koje rađaju djela pobožnosti i kao dva svijećnjaka koji na sve strane sjaje primjerima kreposti, učinile kuću ne manje slavnom i hvalevrijednom svojim zaslugama nego što su to njezini hrabri markizi koji su se radi širenja slave i moći izlagali raznim ratnim pogibeljima. Njihovi su naime propadljivi trijumfi brzo prošli kao sjena, dok se blaženstvo, čast i pobjedonosna slava ovih nikada neće završiti nikakvom granicom.

3 Tako on. Ali Ivan Krstitelj Pigna u 3. knjizi povijesti d'Este piše da je Beatrica bila sklopljenoga braka: Teška se pak, kaže, i nepovoljna u isto vrijeme Azonu dogodila smrt Verardina Detiosa, daleko najuglednijega čovjeka u Veneciji, na čijim se bogatstvima najviše oslanjala gvelfska stranka i s kojim je u braku bila sjedinjena njegova kći Beatrica. Njoj su, kad se zatim posvetila jedinomu Bogu i bila ošišana u samostanu sv. Antuna u Ferrari, zbog iznimne svetosti života nakon smrti iskazivane božanske počasti. Ezelin je bio poželio tu ženidbu ugovoriti za Ivana, sina svoje sestre, da bi kao po tim posrednikom ponovno došao u milost s markizom d'Este; ali ona, koja se svim duhom bila udaljila od ljudskih briga, odbila je ponudu, niti je brat dopustio da se o toj stvari raspravlja, jer Ezelinu ne bi bio poklonio nikakvo povjerenje, pa ni kad bi bio vezan sa šest stotina veza tazbine.

4 Čuva se u samostanu sv. Antuna u Ferrari životopis Beatrice, koju priznaju utemeljiteljicom, ali kažu da nije dopušteno iznositi ga iz samostana. Prenosi se da su u njemu sadržani slavni primjeri svetosti, podložnosti, posta i strogosti života, te također vrlo mnoga čudesa koja su se dogodila i tada kad je preminula, i događaju se i sada neprestano, dok spasonosna tekućina izvire iz mramora pod kojim je prvo bila pokopana, te ugodan miris koji ispuštaju njezine kosti. Što reći o tome da pripovijedaju kako je nedavno oko 1628. godine Darija Robonia, redovnica istoga samostana, kad joj je koljeno bilo toliko ranjeno čirevima da je trebalo odsjeći potkoljenicu, zazvala pomoć Beatrice i sljedećega dana, na koji je bila određena operacija, bila potpuno zdrava, hodala na nogama, otišla u crkvu i nazočila bogoslužju?

5 Ali jesu li ta čudesa potvrđena javnim sudom Crkve i je li sama Beatrica uvrštena u popis blaženika, nismo pouzdano doznali. Štuju je s osobitom pobožnošću i zazivaju njezinu zaštitu redovnice toga samostana. I Pigna, kao što smo već prenijeli, svjedoči da su joj zbog iznimne svetosti života nakon smrti iskazivane božanske počasti. Arnold Wion kaže da je iz isprava toga samostana doznao kako je preminula na ovaj dan 1262. godine, pošto je 23. ožujka 1254. godine položila redovničke zavjete, te navodi ista djela i čudesa i slavi je ovim pohvalnim spomenom: U Ferrari u samostanu redovnica sv. Antuna, polaganje tijela bl. Beatrice d'Este, koja je, kao kći Azona, devetoga toga imena, markiza Ferrare, Mantove, Verone i Ankone, i udana za Galeaca Manfreda, gospodara Vicenze i Verardina, nakon njegove smrti krenula strožim životom te se, posvećena Bogu u samostanu sv. Antuna koji je sama osnovala, u životu i nakon smrti proslavila čudesima. Nešto kraće Hugo Ménard: U Ferrari u samostanu redovnica sv. Antuna, bl. Beatrice d'Este, kćeri Azona, vojvode Ferrare, devetoga toga imena, koja je nakon smrti muža, posvećena Bogu u samostanu koji je sama osnovala, u životu i nakon smrti proslavila čudesima. Benedikt Dorganije: Bl. Beatrice, kćeri Azona, markiza Ferrare. A Ferrari: U Ferrari bl. Beatrice d'Este.

Str. 576, stup. 2, Sv. Arsenija, biskupa Ankire, stavi umjesto iza sv. Blaitmaka i drugova, mučenika.

Str. 577, stup. 1, iza Prihvat relikvija sv. Julijane, djevice, u Douaiju. Saussay. Ostalo izbriši i stavi umjesto O njoj ćemo govoriti 20. studenoga, zajedno sa sv. Solutorom, Adventorom i Oktavijem; i napose 20. veljače.

Ondje stup. 2, iza, Prihvat relikvija sv. Goslina, opata, u Douaiju. Saussay. Ostalo izbriši i stavi umjesto Taj je opat bio na području Torina, o kojemu ćemo govoriti 20. veljače.

O sv. Mariju i Marti, mučenicima.

Str. 578., stup. 1., br. 1., red. 23., poslije, i veoma mnogi rukopisi, dodaj 15. siječnja rukopisni Martirologij samostana sv. Maksimina u Trieru. Drugi 30. siječnja.

Str. 580., stup. 1. na kraju, 19 Prenosi se da se u Prümu, plemenitom i drevnom samostanu trierske biskupije, nalaze tijela ove četvorice svetaca; možda znatan dio svakoga od njih: njima je posvećen poseban žrtvenik, nekoć posjećivan darovima i zavjetima hodočasnika; i na žrtveniku kipovi svakoga od njih; iza njega tri kamena groba, po kojem su se obredu nekoć običavale pohranjivati i moći svetaca, kao što se može opaziti u Kölnu kod sv. Uršule i drugdje. Puk ih, jer su tri urne, štuje pod imenom Triju liječnika, zbog čestih naime ozdravljenja od bolesti postignutih njihovom pomoću. Vjerojatno je da su ove moći iz onih 46 zaloga svetaca koje je papa Sergije II. god. 844. darovao prümskom opatu Markvardu, kao što će se reći 25. listopada, kada bude riječ o sv. Krizantu i Dariji.

O sv. Katelu, biskupu.

Str. 591., stup. 2., poslije br. 3., dodaj Napisao je njegov život i na talijanskome Mihael Laccheo, u kojem prenosi da je rođen u Campagni, gradiću Picentinaca, iz obitelji Katela, koji se u puku zovu Cacciotti, te da je bio krvni srodnik sv. opata Antonina: da nedaleko odatle postoji selo kojemu je ime Catello, ili Catyello: da je preminuo oko godine 829. U Rimu je bio predan pod stražu po zapovijedi Eugenija II., a oslobođen od pape Valentina. O dobu ćemo raspravljati uz Život sv. Antonina 14. veljače. Isti Laccheo kaže da su k sv. Katelu, dok je boravio na gori, običavali dolaziti medvjedi, veprovi, vukovi i druge zvijeri, zaboravivši svoju divljinu: da stanovnici gradića Campagne prenose da se kod njih nalaze tijela sv. Katela i drugih svetaca, te da se veoma često osjeća najslađi miris na onome mjestu gdje se pripovijeda da su pohranjena; ipak su drugdje uzalud, premda s velikim trudom, bila tražena.

O sv. Kontestu, biskupu.

Str. 391., stup. 2., izbriši na kraju ovo, O njemu nismo doznali više, i dodaj sljedeće Ova se o njemu u Crkvi u Bayeuxu čita molitva: Svemogući i milosrdni Bože, koji si dao da preslavni tvoj ispovjedalac i biskup Kontest na današnji dan iz ovoga vijeka prispije k tvojoj slavi, podaj nama slugama svojim, koji se radujemo njegovoj svetkovini, da uzmognemo savršeno razumjeti izvrsnost tvoje riječi, koju je on uvijek branio, i istinski je ispovijedati. Po Gospodinu. Primili smo iz spomenika iste Crkve ova kakva-takva Djela sv. Kontesta.

Život sv. Kontesta.

Iz rukopisa Crkve u Bayeuxu.

Blaženi Kontest bio je biskup Bayeuxa, šesti od sv. a Eksuperija, nasljednik sv.b Maneja, koji je, znamenit pobožnošću i naukom, kroteći svoje tijelo mnogim postovima, bdjenjima, molitvama i drugim svetim djelima, izgledao da više vodi anđeoski nego ljudski život. Danju i noću radio je kao snažan vinogradar u nebeskom vinogradu noseći teret dana i žegu; naime u iskorjenjivanju mana, pobijanju zabluda i širenju samoga vinograda, a ponajviše u potpunom zatiranjuc poganstva.

2 Uistinu pak onaj po čijoj je zavisti smrt ušla u krug zemaljski, smutljivac dobrih djela, odmah nastoji odvratiti čovjeka Božjega od započetoga, prijeteći zaprekama, spoticanjima i prijevarama kamo god bi krenuo. Ali svetac Božji, oslonjen na pomoć božanske sile, po maču spasenja, što je riječ Božja, razmatrajući naime ono Davidovo: Ako mi je Gospodin pomoćnik, neću se bojati što će mi učiniti čovjek; gazeći đavolske prijetnje nije ih smatrao ništavnima. Stoga onaj napasnik svake opačine, tako prevaren, pjeneći se od gnjeva snuje zasjede čovjeku Božjemu, i podbode mnoge tirane, tvorce svoga zločina i zavisti, protiv čovjeka Božjega. Ali on se odupro bijesu onih koji su ga progonili mnogim pogrdama i tjeskobama, kao i Krist Herodovu bijesu, te se povukao u neki gaj kojemu je ime Bladum, ili Castellum; ondje se, zadovoljan malom hranom, hranio jedino korom drveća i mladim šibljem, utažujući žeđ čašom vode, ležao na zemlji pod vedrim nebom, oponašajući pustinjački život onoga Ivana Krstitelja.

3 Ali onaj koji se usudio napastovati praroditelje čak i unutar ograda raja i samoga Gospodina u prostranoj pustoši osame, zavideći sve više i više čovjeku Božjemu i pojavivši se pod likom diva, pokuša ga nagnati na bezbožni grijeh bludnosti, i nastojao je raspaljujući potaknuti požudne podražaje tijela i same Sotonine anđele. Tomu je otrovu svetac Božji suprotstavio štit molitve, kojim zaštićen uteče Bogu Najboljemu i Najvećemu, začetniku i ljubitelju čistoće, kao kušačkom kamenu: odakle odmah zadobi palmu stidljivosti, i prebacivši štolu oko vrata diva, vukao je za sobom poput psa neprijatelja ljudskoga spasenja po ulicama i trgovima grada, te vodeći trijumf pobjede, svezao ga prisegom božanskoga zaklinjanja da prizna tko je: izjavi da je Sotona, sluga vječne tamnice te krvnik i mučitelj bezbožnika i nevjernika. Stoga potaknuti takvim čudom, nevjernici zatražiše sveto krštenje, prigrlivši jednoga Boga, jednu vjeru i jedan ovčinjak.

4 U isto vrijeme, kad je polazio ud kraj Séesa da pohodi biskupa, uzevši sa sobom nekolicinu koji su od puta i žege trpjeli najveću žeđ, tako da nikako nisu mogli stići do rijeke koja se zovee Orne; čovjek Božji, kleknuvši i podigavši dlanove k zvijezdama, izlijevajući molitvu i prošnje, udari pastirskim štapom zemlju u selu zvanomf Athy, i odmah učini da poteče zdenac žive vode koja izvire sve do današnjega dana; kao i onaj Mojsije koji je u pustinji žednomu narodu izveo vodu iz zemlje

3 Zatim, vraćajući se u domovinu i svojim ovcama, u nekom gaju pokraj puta nađe dvije žene koje su stjecale zaradu od bludničke sramote: pitajući ih zašto vode ovaj tako najjadniji život, one priznaju da ih je na to navela oskudica. Tada se čovjek Božji uteče molitvi, moleći za olakšanje njihova najjadnijega siromaštva. Odakle ubrzo pred njih pade velika težina zlata, i tako ih istrgnu iz siromaštva koje vodi k sramotnim djelima i iz sramotne zarade; kao i nekoć sveti Nikola, biskup Mire. Naposljetku svetac Božji, željno očekivan vrativši se na stolicu u Bayeuxu, trudeći se u vjeri sve do posljednjega tijeka života, pobožno i sveto prijeđe Gospodinu, počinitelj mnogih čudesa kako za života tako i nakon života.

a Štuje se sv. Eksuperije 1. kolovoza.
b Sv. Manej, ili Manuej, 28. svibnja.
c Da je i poslije doba sv. Kontesta, za kojega se smatra da je živio početkom šestoga stoljeća, u nekim dijelovima Galije preostalo neko sjeme idolopoklonstva, često čitamo drugdje. Što je dakle čudno ako je kod stanovnika Bayeuxa pustilo dublje korijenje, gdje su postojale čak i obitelji druida, svećenika drevnoga galskog praznovjerja, kako iz ovoga Auzonijeva stiha o retoru Atiju Pateri u spomenicima profesora iz Bordeauxa, br. 8.,

Ti si iz Bayeuxa potekao od roda druida, zaključuje Petar Pithou u Adversaria subseciva, 1. knj., pogl. 3., gdje opširnije govori o druidima i druidessama.d Sagium, ili grad Sagija, ili Sezunija, u puku Sées, biskupija je rouenske pokrajine u Normandiji.e Masson je zove Olena; u puku se naziva Orne. Izvire nedaleko od Séesa i protječe kroz nj, a zatim kroz Cadomum, ili Caen, slavan grad biskupije Bayeux.

Krf je otok u Jonskome moru, pod vlašću Mletačke Republike, u puku Corfu; i na njemu grad istoga imena, slavan nadbiskupskim dostojanstvom, nekoć podložan carigradskomu patrijarhu, kako je očito iz Miræusove Notitia Episcopatuum. U Geographia sacra Karla od sv. Pavla smješta se u nikopolsku pokrajinu, ili Stari Epir, pod nikopolskoga metropolita. Ferrari u općem Katalogu svetaca pod ovim danom piše da je prvi krfljanski nadbiskup bio sv. Arsenije. Želi li reći da je on prvi bio izuzet od nikopolske jurisdikcije, nije nam poznato. Svakako je i pet stoljeća prije njega bilo krfljanskih biskupa: od kojih je Apolodor potpisao Nicejski sabor, a nabraja se s biskupima otočne pokrajine, rođanskim, koskim, lemnijskim. O djelima sv. Arsenija ovo smo primili od glasovitoga muža, generalnoga vikara zadarskoga nadbiskupa u Dalmaciji, koji je dvadeset godina bio krfljanski arhiđakon.

2 Arsenije, rođen u Bitiniji od oca Židova i majke kršćanke, preuzeo je kormilo krfljanske Crkve oko godine Kristove 800. i upravljao njome uz izvanrednu pohvalu svetosti i nauka. Dan je provodio potičući ljude na revnost za krepost i u različitim vježbama pobožnosti: gotovo čitave noći provodio je besano u molitvi, u malenoj špilji koja ga je jedva mogla primiti: i do danas je tomu mjestu ostalo ime Špilja sv. Arsenija. Ona je na brežuljku na kojemu je sagrađena tvrđava, pokraj stare bazilike.

3 I nije to jedina korist koju je donio najbolji pastir: nego kad je car, ogorčen zlobnom glasinom, prijetio otoku velikim zlom, Arsenije je češće hitao u Carigrad i umirio ga za svoje sugrađane. Dok se vraćao kući, zahvaćen bolešću, sa samoga puta prijeđe na nebo, slavan po mnogim čudesima za života i u smrti. Beživotno tijelo preneseno je na Krf i položeno u katedralnu crkvu, gdje se slavi godišnjom svečanošću 19. siječnja, uz golem stjecaj ljudi s cijeloga otoka, te se jednakim skladom Grka i Latina obavljaju Večernja i misa. I iz Epira su se nekoć nebrojeni slijevali na tu svečanost; sada dolaze manje brojni. Prije otprilike 60 godina neki je nadbiskup zapovjedio da se otvori Svečev grob; i u njemu su pronađene samo neke kosti svetoga tijela: smatra se da je ostatak odnesen u Genovu u ono vrijeme kad su Liguri zauzeli otok i odnijeli i tijela svetih Jazona i Sozipatra, koji su prvi na Krf donijeli svjetlo evanđelja, poslani od apostola Pavla.

4 I to je gotovo sve što je primljeno po pripovijedanju predaka. Niti je dosad objavljen Arsenijev život. Postoji ipak veoma star oficij o njemu pisan rukom, u kojem su vlastita čitanja, responzoriji i antifone. Sada se služi misa koja se obično služi o bilo kojem ispovjedaocu biskupu, osim što Latini i Grci čitaju evanđelje: Ja sam pastir dobri. Uz Magnificat pjeva se ova antifona: Arsenije, pod svojom blagom zaštitom zakloni one koji su se predali službi od svake sadašnje nevolje. Uz Benedictus pak: Neka bude hvaljen Spasitelj poniznih, kod kojega po Ocu Arseniju zaslužimo nebeski zagovor. Molitva: Bože, jakosti svojih vjernih, priteci molitvama svoje Crkve i udijeli da uvijek bude zaštićena nebeskom pomoću bl. Arsenija, tvoga ispovjedaoca i biskupa, čijim se svečanostima raduje na zemlji, po Gospodinu. Na grobu je uklesano nekoliko grčkih stihova veoma drevnim pismom, čiji je smisao ovaj: da se mjestu duguje poštovanje jer čuva moći svetoga muža. Uklesan je i latinski distih, ali novijom rukom:

Nemoćan tijelom ili dušom, ovdje ničice moli. Što kraljevi ne mogu, biskupove kosti mogu.

O sv. Sozipatru, koji je ovdje spomenut, govorit ćemo 25. lipnja; o sv. Jazonu 12. srpnja: obojicu Grci štuju 29. travnja te u Minejima spominju što su na Krfu učinili i pretrpjeli.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak II Kalendar godine