BILJ. 74. Str. 436, stup. 2, među Izostavljenima iza sv. Ivana, biskupa Yorka, dodaj Sv. Jolende, ili Jolente, djevice i mučenice, dobili smo galski životopis, u kojemu se kaže da je danas okrunjena mučeništvom, a da se slavi 22. svibnja.
O sv. Trojkama.
BILJ. 73. Str. 437, stup. 1, br. 3, red. 10, sub Clodoveo II ispravi sub Clotario II.
BILJ. 76. Ondje stup. 2, iza br. 4, dodaj Franjo Bosquet u Historiar. Eccles. Gallican; tom. 1, knj. 2, pogl. 17. piše da su Trojke podnijele mučeništvo ne pod Aurelijanom, nego pod Markom Aurelijem, cijelo stoljeće prije, kao i sv. Beninija, Flocela, Simforijana i druge.
O sv. Genulfu, biskupu.
BILJ. 77. Str. 4445, stup. 2, red. 8, iza Claudii Roberti, dodaj Drugi je od Genulfa. Genulfa jednostavnom službom štuje Crkva u Bourgesu 20. lipnja, ili 20. lipnja, kojega se dana naime kaže da je učinjen prijenos u knj. Mirac; pogl. 5, br. 19. U službi toga dana stanovnici Bourgesa čitaju treće čitanje, sastavljeno od 4. i 5. koje je u Pariškom brevijaru 13. studenoga. A biskup Gundulf slavi se 17. lipnja u istoj Crkvi u Bourgesu i čita se ovo vlastito čitanje: Bl. Gundulf bio je milanski nadbiskup, koji je zbog zala svoga grada koje je poslao Bog, odlazeći iz istoga grada s nekim učenicima došao u krajeve Bourgesa, gdje je dugo živeći pustinjačkim životom, pošto je dovršio vojnu službu ovoga mučnoga života, nakon dugoga umrtvljivanja tijela, pun Boga i kreposti, predao tijelo zemlji, a duh nebu. Njegovo je tijelo rukama učenika u istoj šumi u kojoj je proveo pustinjački život pobožnom predanošću pokopano; poslije je preneseno u Nobiliac, gdje leži časno pokopano u sredini kora Bl. Marije. To ondje. A u Crkvi u Bourgesu itd.
BILJ. 78. Ondje iza br. 6 iza, ut ex dictis liquet, dodaj Slavi se toga dana u Pariškoj Crkvi dvostrukom službom.
BILJ. 79. Str. 463, stup. 1, iza pogl. 2, uz br. 4, red. 20. Blitildem. dodaj e Nije vjerojatno da je Blitilda (koju Jakov de Guise naziva blaženom) bila kći Klotara II., sestra Dagobertova, budući da je Arnulf, njezin unuk po sinu Arnoldu, bio suvremenik Klotara II. Bila je dakle Blitilda kći Klotara I., unuka Klodovika Velikoga.
O sv. Antunu velikom.
BILJ. 80. Str. 315, stup. 1, na kraju dodaj 13 I u Pragu, metropoli Češke, čuvaju se neke relikvije sv. Antuna. Tako naime stari rukopisni Martirologij Praške Crkve: U Egiptu kod Tebe bl. Antuna, monaha, čiji je životopis Atanazije, biskup Aleksandrijske Crkve, iznio u znamenitu svesku: koji je procvjetao za vladanja Konstantina Velikoga, otac mnogih monaha, živio je veoma slavno po časnom životu i, dovršivši tijek u sto i petoj godini svoje dobi, sretno je počinuo u miru. Njegovo je tijelo pod carem Justinijanom božanskom objavom pronađeno i pokopano u crkvi sv. Ivana Krstitelja; njegov je prst najpobožniji vladar Karlo IV., rimski car vazda uzvišeni i kralj Češke, vraćajući se iz Avignona i svrativši u samostan gdje počiva, isposlovao velikim molbama te ga bogato urešena darovao Praškoj Crkvi.
16 I u Arlesu postoje neke relikvije istoga sveca; njihov je prijenos 9. siječnja ovako zabilježio Saussay: U Arlesu prijenos relikvija sv. Antuna, velikoga anahoreta, učinjen iz samostana Montmajour u crkvu sv. Julijana, mučenika, uz svečanu povorku i obilno okupljanje naroda Comtat Venaissina, pokrajine Fokide i Galske Gotije. Da se neke njegove relikvije čuvaju u lerinskoj kapeli Svetoga Križa rečeno je 16. siječnja uz Prijenos sv. Honorata u našem Proslovu, br. 4.
Str. 522, stup. 1, iza br. 8 dodaj O svojoj Friziji ovo spominje Martin Hamconius:
Da bi frizijski narod sasvim uklonio štovanje starih bogova, posvuda po šumama i putovima postavio je česte kapelice Antuna, štovatelja svete pustinje, štujući ga i podupirući kako pobožnim molitvama po danu tako i svjetlom po noći. Štoviše, ustanovio je česta bratinstva puka, podigao česta svratišta, posvećena ne samo imenu sveca nego i utočišta puka i Krista koji se smrzava; a u Leuvenu je njegova pobožna frizijska mladež u crkvi podigla plemenit žrtvenik zavičajnim zaštitnicima. Ti su zaštitnici preblažena Djevica Marija, sv. Bonifacije, sv. Vilibrord. Te kapelice ili molitvenice posvećene sv. Antunu od Frižana u puku se nazivaju S. Tonis hluyskens.
Str. 553, stup. 1, iza br. 17 dodaj Što se tiče kuge koju se običava odagnati zaštitom sv. Antuna, znamenito je ono što se prije nekoliko godina dogodilo u Vestfaliji. U osnabrückkoj biskupiji nalazi se selo Rhemen, ili Remi, nedaleko od grada Iburga, sada udaljeno od katoličkih obreda, podložno grofu od Tecklenburga. Ondje je nekoć crkva bila posvećena sv. Antunu, slavljena zavjetima i dolaskom i hrljenjem vjernika. Dogodilo se ne tako davno da se münsterska biskupija u istoj Vestfaliji borila s epidemijom. Pošto je njima umrlo nemalo ljudi, stanovnici sela Ostbevern, čuvajući dakako drevnu pobožnost, pošto su izrekli zavjet, započinju prošnju prema rhemenskoj crkvi udaljenoj odatle četiri sata hoda, noseći pred sobom križeve i svete stjegove po katoličkom obredu. Ondje obavljeni obredi po drevnom običaju, upućene molitve, nipošto u ispraznom pouzdanju u sigurnost, jer se odmah smirila kuga i nitko poslije nije od nje preminuo. To slave sa zahvalnim sjećanjem, a ponajviše najplemenitija kuća Schenckingovih, koji kao gospodari Ostbeverna ondje imaju izvrstan kaštel; od kojih je to nama ispripovjedio Stjepan Schencking, kanonik mindenske i osnabrückke crkve te ujedno njezin sholastik, veoma revan i upućen u crkvene starine.
Str. 324, stup. 1, iza § 4, Miraculorum, dodaj 27 Kortuzije u knj. 10, pogl. 2. lombardijske povijesti spominje ugledna čovjeka u pratnji vojvode od Poljske godine 1350, 10. travnja, u Padovi povodom crkve sv. Antuna Padovanskoga, o kojemu ćemo govoriti 13. lipnja, da je bogohulno izrekao ovo: Uistinu je Antun onaj čijim imenom svinje nose zvonce; i odmah mu je ruka i šaka oslabjela, a usta ružno iskrivljena. Ali su mu, dok su svi koji su bili nazočni molili pred grobom bl. Antuna Padovanskoga, vraćeni u prijašnje stanje.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.