koja je autor životopisa iste svete djevice, svjedok, kako se niže daje naslutiti, gotovo očevidac, sastavio, a koja je trebalo izdati na str. 158. da smo došli do cjelovita primjerka. Nama ih je iz rukopisa iz Marchiennesa svojom rukom prepisane iz Arrata poslao naš IVAN BARTOLOMEJ.
quæ ab Auctore Vitæ ejusdem sanctæ Virginis, teste, ut datur infra conjicere, fere oculato, conscripta, pag. 158 edi debuissent, si integrum nacti exemplar fuissemus. Ea nobis ex MS. Mareolensi sua manu descripta Atrebato transmisit JOANNES BARTHOLOMEUS noster.
Izliječene oči, kažnjeni svetogrdnici.
Oculi curati, sacrilegi puniti.
Dok je pak trajalo vrijeme biskupskoga oprosta, relikvije bl. Bertilije bile su izložene svaki dan u crkvi izvan kora, kako bi onima koji dolaze na spomenuti oprost bio otvoren slobodniji pristup. Ondje su mnogi koji su bili pogođeni teškim i različitim bolestima, na zazivanje Kristova imena, po slavnom zagovoru djevice bl. Bertilije bili posve oslobođeni. Među njima je bio netko tko je, pošto je obišao nemali dio svijeta pohodeći pragove svetaca da bi zadobio zdravlje svoga vida, kojim je bio teško mučen; nakon mnogih obilazaka i napora, potaknut glasom o bl. Bertiliji za koji je čuo, naposljetku je došao u Marchiennes, i kad je, ušavši u crkvu bl. Amanda, čistim i skrušenim srcem dotaknuo relikvije bl. Bertilije koje treba štovati, odmah je bio oslobođen od teške bolesti očiju koju je dugo trpio: i pred svima koji su stajali uz tako veliko čudo, zakletvom upitan je li mu bolje, pod svjedočanstvom božanskoga suda i u pogibelji duše, radosno je odgovorio da je, otkad je zazvao božansku pomoć i pomoć bl. Bertilije, odmah bio vraćen u potpuno zdravlje. Vidjevši i čuvši to oni koji su bili nazočni, slavili su svemogućega Gospodina i s radošću iskazali zahvale bl. Bertiliji.
Durante vero tempore indulgentiæ Episcopalis fuerunt reliquiæ B. Bertiliæ expositæ omni die in ecclesia extra chorum, ut venientibus ad indulgentiam memoratam liberior pateret accessus. Ubi quam plures gravibus et diversis infirmitatibus occupati, ad invocationem nominis Christi, per gloriosam intercessionem B. Bertiliæ Virginis fuerunt, plenius liberati. Inter quos fuit quidam, qui cum partem mundi non modicam circuisset, Sanctorum limina visitans, ut visus sui, in quo graviter affligebatur, reciperet sanitatem; post multos circuitus et labores ad famam B. Bertiliæ, quam audierat, excitatus, Mareolum tandem venit, qui cum ecclesiam a B. Amandi introgressus, puro corde et contrito venerandas B. Bertiliæ reliquias attigisset, ab oculorum gravi passione, quam diu sustinuerat, in continenti extitit liberatus: et coram omnibus, qui tanto adstabant miraculo, adjuratus utrum melius sibi esset, sub attestatione divini judicii et periculo animæ, ketabundus respondit, quod, ex quo divinum et B. Bertiliæ auxilium imploraverat, continuo plenæ restitutus fuerat sanitati. Quod videntes et audientes qui præsentes aderant, Dominum omnipotentem laudaverunt, et B. Bertiliæ gratiarum actiones cum gaudio retulerunt.
2 Nakon ovoga bio je nazočan neki domaći dječak od dvanaest godina, posve lišen vida na jednome oku: koji je, postavljen pred poštovanja vrijedno tijelo bl. Bertilije, ponizno pao ničice na zemlju: i onom razboritošću koju mu je Gospodin dao u maloj dobi, pošto je zazvao pomoć svemogućega Boga i bl. Bertilije, učinilo mu se da je nekakav trun pao iz oka; i odmah je na to oko, kao i na drugo, potpuno vidio. Taj je događaj svima koji su bili nazočni jednostavno ispripovjedio, dok su se svi koji su ga prije vidjeli da teško pati veoma divili i zapanjivali.
2 Post hunc adfuit quidam puer indigena duodennis, alterius oculi visu omnino carens: qui ante venerandum corpus B. Bertiliæ constitutus ad terram humiliter se prostravit: atque ea discretione, quam Dominus in parva aetate dederat, Dei omnipotentis et B. Bertiliæ auxilio implorato, visum fuit ei, quod quædam festuca de oculo cecidisset; et confestim de illo oculo, tamquam de altero, plene vidit. Quod factum omnibus, qui aderant, simpliciter recitavit, admirantibus plurimum et stupentibus universis, qui eum primo viderant graviter laborasse.
3 b Ne treba ni prešutjeti da Gospodin, koji nijedno dobro ne ostavlja nenagrađenim, ne dopušta ni da uvrede nanesene njegovim svecima ostanu nekažnjene, i onaj koji bolesnima može pružiti zdravlje, i zdravima, kao svemogući, može zadati bolesti kad god hoće i nemoći. Jer kad je neki vazal, imenom Ivan, rodom iz Marchiennesa, za vlastite potrebe trebao novca, pristupio je gospodinu Valteru, tadašnjem opatu Marchiennesa, i samostanu, te im zakonito prodao ic ustupio neko feudalno zemljište koje je posjedovao, uz poziv svima onima i uz njihovo davanje pristanka čiji je pristanak po pravu i prema običaju zavičaja trebalo zatražiti, kao što se u ispravi samostana može u potpunosti pregledati i vidjeti. Uostalom, pošto je prošlo mnogo vremena, naime malo prije prijenosa bl. Bertilije, o kojemu se govori u sadašnjem izlaganju, neki sin spomenutoga vazala, nazvan očevim imenom, drskim se pothvatom počeo protiviti očevu činu i prodaji zemlje koju je bio učinio, te je uznemirujući samostan snažno prosvjedovao. Kad po pravu nije mogao postići, jednoga je dana s nekim svojim suučesnicima naoružanom rukom došao na to isto zemljište i, zatekavši ondje samostanske sluge kako obrađuju zemlju, teško ih je zlostavljao, a tjerajući ih odatle strašno ih je izudarao, pun bijesa zaklinjući se da će, ako ove ili druge ondje dalje pronađe, vlastitim rukama bez lijeka poginuti. Kad je pak prošlo malo vremena, njegova majka, po čijem je savjetu bilo počinjeno spomenuto nedjelo, po božanskoj osveti strmoglavivši se s nekoga uzvišenja slomila je nogu, a njezin sin, začetnik tako teškoga zločina, počeo je bijedno pobolijevati od neke čudne i nepoznate bolesti. K njemu su se stjecali liječnici tjelesnih bolesti i tvrdili da takvu bolest uopće ne poznaju, govoreći da se u njemu radije vrši božanska osveta nego da je zadržan nekom drugom bolešću. Vidjevši i čuvši to, onaj zločinac, vođen pokorom, dao se dovesti u Marchiennes i, postavljen pred mnogima ispred relikvija bl. Bertilije, priznao je vlastitu krivnju i zamolio da mu se milostivo oprosti uvreda koju je nanio samostanu i nedjelo koje je počinio, položivši tjelesnu prisegu da se nikada, ni sam ni po drugomu, na spomenutoj zemlji neće više usuđivati uznemirivati samostan. Pošto je dakle dao zadovoljštinu Crkvi vraćajući se svome domu, nedugo zatim otrgnut je iz sadašnjega svijeta (daj Bože sretno!). Uistinu, ne samo na spomenutom zločincu, zbog uvrede nanesene Crkvi bl. Amanda u Marchiennesu i sv. Bertiliji, Gospodin je izvršio svoju osvetu, nego su sve one koji su istoj Crkvi u bilo koje vrijeme nanijeli kakvo zlo poslije snašle nesreće i bičevanja. Što smo mi u većini naših vremena očito vidjeli da se dogodilo: i naši su stari i preci to isto pripovijedali svome potomstvu da su u svoja vremena vidjeli.
3 b Non est etiam sub silentio transeundum, quod Dominus, qui nullum bonum irremuneratum relinquit, injurias etiam Sanctis suis illatas remanere non patitur impunitas, et qui languentibus sanitatem conferre potest, sanis etiam, tamquam omnipotens, morbos potest infligere cum voluerit et languores. Nam cum quidam vasallus, nomine Joannes, de Mareolo oriundus, ad usus proprios pecunia indigeret, ad D. Galterum tunc Abbatem de Mareolo, atque Conventum accessit, et quamdam terram feodalem, quam habebat, eisdem legitime vendidit etc guerpivit, vocatis omnibus iis, et assensum præstantibus, quorum consensus de jure et secundum patriæ consuetudinem fuerat requirendus, sicut in instrumento monasterii plene potest inspici et videri. Ceterum multo tempore post elapso, paullo scilicet ante translationem B. Bertiliæ, de qua in præsenti sermō habetur, quidam dicti vasalli filius patris nomine nuncupatus, facto patris, et venditioni terræ quam fecerat, ausu temerario se cœpit opponere, et monasterium infestans fortiter reclamare. Qui cum de jure obtinere non posset, quadam die cum quibusdam complicibus suis, manu armata ad eamdem terram devenit, et in eadem servientes monasterii inveniens agriculturam exercētes, ipsos graviter afflixit, atque exinde fugans enormiter verberavit, jurejurando, furore plenus, affirmans, quod si hos vel alios in terra illa ulterius inveniret, manibus propriis sine remedio interirent. Modico vero tempore procedente, mater ipsius, cujus consilio dictum maleficium fuerat perpetratum, divina ultione de quodam solio se præcipitans crus confregit, atque filius ejus tanti flagitii auctor morbo quodam mirabili et ignoto cœpit miserabiliter ægrotare Ad quem corporalium ægritudinum medici confluentes asserebant, se talem morbum penitus ignorare, dicentes ultionem Divinam in ipso potius exerceri, quam morbo alio detentari. Quod videns et audiens malefactor ille, penitentia ductus apud Mareolum se fecit adduci, et coram pluribus ante B. Bertiliæ reliquias constitutus reatum proprium recognovit, et injuriam, quam monasterio intulerat, et maleficium quod patrarat, sibi petiit misericorditer indulgeri; corporale præstans sacramentum, quod numquam per se vel per alium, super terra memorata monasterium ulterius præsumeret molestare. Præstita itaque satisfactione Ecclesiæ ad propria remeans, non multo post tempore, de præsenti seculo (utinam feliciter!) est ereptus. Sane non solum in prædicto malefactore, obinjuriam Ecclesiæ B. Amandi de Mareolo et S. Bertiliæ irrogatam, suam Dominus exercuit ultionem, verum omnes illos, qui eidem Ecclesiæ, aliquibus umquam temporibus mali aliquid intulerunt, subsecuta sunt infortunia postmodum et flagella. Quod nos in plerisque nostris temporibus manifeste vidimus contigisse: et majores nostri et antiquiores hoc idem suis quondam temporibus se vidisse posteritati suæ fideliter retulerunt.
a Tako Molanus u Natalib. SS. Belgii 3. siječnja: Na imanju sv. Amanda koje se naziva Marchiennes, polaganje tijela bl. Bertilije, djevice. I Henrik Adriani, te naš Andrija Bozius u Martirologiju Belgike: Na imanju sv. Amanda rođendan za nebo sv. Bertilije, djevice, koja je s mužem sačuvala uzdržljivost. O sv. Amandu govorit ćemo 6. veljače.
b Pojedinim čudesima u rukopisu su stavljeni naslovi: Čudo o nekome slijepcu, o nekome dječaku, o nekakvoj ženi, o nekakvu čovjeku itd., a ovome pak: O Ivanu Maletu.
c Guerpire ili werpire zemlju ili dobra znači predati, možda od germanskoga werpen, što znači baciti. Vidi Rječnik Fridrika Lindenbroga uz Zakonik starih zakona.
a Ita Molanus in Natalib. SS. Belgii 3 Jan. In curia S. Amandi quæ dicitur Mareolum, depositio B. Bertiliæ Virginis. Et Henricus Adriani, atque Andreas Boyus noster in Martyrologio Belgico: In curia S. Amandi natalis S. Bertiliæ Virginis, quæ cum viro continentiam servavit. De S. Amando agemus 6 Fevru.
b Singulis miraculis in MS. prafixi tituli, Miraculum de quodam ceco, de quodam puero, de quadam muliere, de quodam homine etc. huic vero. De Joanne Malet. c. Guerpire, vel werpire terram vel bona, est. tradere, a Tentonico fortassis werpen, quod est jactare. Vide Friderici Lindenbrogii Glos. arium ad Codicem Legum antiquarum.
Razne bolesti izliječene.
Variæ ægritudines curatæ.
Gore rečenomu treba pridružiti i to da je, kad je netko bio veoma teško pritisnut bolešću koja se naziva fiecus vesicæ na udu koji je narav htjela da bude skriven, i nije mogao po čovjeku naći lijeka, utekavši se božanskoj pomoći položio poseban zavjet bl. Bertiliji da će svake godine dokle god bude živio na njezinu svetkovinu prinijeti njoj visinu vlastitoga tijela u svijeći. Pošto je to izrekao, ohrabren po zagovoru slavne djevice Bertilije od svemogućega liječnika, zavrijedio je primiti dugo željeno zdravlje. dalje:
Supra dictis etiam est jungendum, quod, cum quidam morbo, qui fiecus vesicæ nuncupatur, in membro, quod natura voluit occultari, gravissime premeretur, nec posset per hominem remedium invenire, ad Divinam opem confugiens votum fecit B. Bertiliæ speciale, quod omni anno quamdiu viveret, in solemnitate ipsius ei offerret proprii corporis longitudinem in candela. Quo emisso, per intercessionem gloriosæ Virginis Bertiliæ ab omnipotenti medico confortatus diu desideratam meruit recipere sanitatem. ulterius:
5 Osim gore rečenoga, neka mlada žena koja je teško trpjela u dojci bolest sv. Eligija, na zazivanje bl. Bertilije potpuno je izliječena. gušavost:
5 Præter supra dicta, quædam mulier juvencula morbum S. Eligii graviter patiens in mamilla, ad invocationem B. Bertiliæ penitus est curata. strumæ:
6 Nakon nje i neki dječak sklon gušavosti, na zavjet majke o davanju zdravlja sinu učinjen bl. Bertiliji, bio je oslobođen, dok se gušavost potpuno povukla.a
6 Post hanc etiam quidam strumosus puer, ad votum matris de danda filio sanitate B. Bertiliæ factum, liberatus extitit, struma penitus subsidente.a
7 Nadalje, neko drugo čudo čudesnije od gore rečenoga moramo s drugima ispripovjediti. Jer neka žena, došavši na svečani dan prijenosa, odnijela je malo od stare posude u kojoj je,a kao što smo gore rekli, bl. Bertilija dugo počivala. Kad se sama vratila svojoj kući, dogodilo se da je konj nekoga njezina susjeda kroz tri dana, ni jedući ni pijući, ležao prostrt na tlu kao polumrtav: k njemu je došla gore spomenuta žena, oprala u vodi drvo koje je imala i pružila je životinji da pije: kad je iz nje popio, ustao je i kličući počeo radosno jesti, kao da nije osjetio nikakvo zlo. O uistinu svemogućega Boga, koji se udostoji pokazati svoju moć ne samo u razumnim stvorenjima nego i u nerazumnim životinjama. bol očiju:
7 Porro quoddam aliud miraculum mirabilius supra dictis nos opportet cum aliis recitare. Nam quædam mulier ad solennem translationis diem veniens, modicum de vase veteri, in quo, a sicut supra diximus, B. Bertilia longo tempore recubuerat, deportavit. Ipsaque ad domum propriam reversa, accidit quod cujusdam vicini sui equus per triduum neque manducans neque bibens humi prostratus quasi semimortuus recumbebat: ad quem veniens mulier supra dicta, lignum quod habebat, in aqua lavit, quam ad bibendum animali porrexit: de qua cum bibisset, surrexit, et exultans cæpit hilariter manducare, tamquam malum aliquod non sensisset. O vere Deum omnipotentem, qui non solum in rationalibus creaturis, verum etiam in animalibus brutis suam dignatur potentiam demonstrare. dolor oculo-rum:
8 Zatim smo odlučili pridružiti gore rečenomu drugo čudo dostojno pripovijedanja, za koje nema sumnje da se dogodilo po zaslugama i molitvama bl. Bertilije. Naime, neka žena, koja je svojoj majci pritisnutoj prevelikom starošću iz sinovske naklonosti dugo služila, počela je najprije biti pritisnuta i mučena nekom teškom i dugotrajnom bolešću: naposljetku je pak sva bolest uzašavši na njezine oči toliko provalila da je potpuno oslijepila na jedno od svojih očiju. I kad jedne noći ležeći u svome krevetu, teško pritisnuta, nije mogla zaspati, položila je zavjet svemogućemu Bogu da će, ako joj udijeli zdravlje njezinih očiju, sutradan pohoditi bl. Bertiliju u Marchiennesu. I bez odgode: počela se osjećati bolje ona koja je prije bila teško mučena. I učinivši joj se ta noć duljom nego obično, željela je sljedeći dan svom željom duha. A kad je svanulo, ona žena, videći i zdrava, krenula je na put da dođe u Marchiennes. Kad je stala pred relikvije blažene Kristove djevice Bertilije, ispripovjedila je istinu događaja pred svima, posvjedočivši pod pogibelji spasenja duše da je na zavjet izrečen o pohodu bl. Bertiliji primila zdravlje svojih očiju. Čuvši to, mnogi su ustvrdili da ju je Gospodin pohodio zato što je svojoj majci iskazala dužnu pažnju i čast. Neka dakle svatko razmotri koliko je dobro i koliko sveto da roditelje časte djeca, što Gospodin nagrađuje ne samo u budućem nego i u sadašnjem vijeku, kako svjedoči Pismo koje kaže: Poštuj oca svoga i majku svoju da dugo živiš na zemlji. dugotrajna bolest,
8 Consequenter aliud miraculum recitatione dignum, quod B. Bertiliæ meritis et precibus non est dubium contigisse, supra dictis duximus adjungendum. Nempe quædam mulier, quæ matri suæ senectute nimia depressæ, pro filiali affectu diu fuerat obsecuta, gravi quodam et diuturno languore cæpit opprimi primum atque affligi: tandem vero universus languor ad oculos ejus ascendens in tantum prorupit, quod ipsius oculorum alterum penitus excæcavit. Cumque quadam nocte in lecto suo recubans graviter oppressa somnum non caperet, votum fecit Deo omnipotenti, quod, si sibi oculorum suorum concederet sanitatem, in crastino B. Bertiliam de Mareolo visitaret. Nec mora; cæpit habere melius, quæ primo graviter torquebatur. Et, nocte illa visa sibi solito longiore, diem subsequentem toto mentis desiderio affectabat. Mane autem facto mulier illa videns et valens iter arripuit Mareolum veniendi. Quæ cum esset ante beatæ Christi Virginis Bertiliæ reliquias constituta, rei veritatem coram omnibus recitavit, sub salutis animæ periculo protestata, quod ad votum de B. Bertiliæ visitanda emissum, oculorum suorum receperat sanitatem. Quo audito asseruerunt plures, ipsam fuisse a Domino visitatam, quia matri suæ reverentiam exhibiterat debitam atque honorem. Considerat ergo unusquisque, quam sit bonum, et quam sanctum, patrem et matrem a filiis honorari, quod non solum in futuro, verum etiam in præsenti seculo Dominus recompensat, Scriptura attestante, quæ ait: Honora patrem tuum et matrem tuam, ut sis longævus super terram. diâturnus morbus,
9 Povrh toga, nekoj drugoj ženi koja je bolovala od dugotrajne bolesti u snu se ukazala blažena djevica Kristova Bertilija govoreći ovako: Daj mi svoga mlijeka i pođi u Marchiennes k relikvijama koje se ondje izlažu onima koji dolaze na oprost, i primit ćeš zdravlje. Njoj je ona žena rekla: Tko si ti, Gospođo? Ona je odgovorila: Ja sam službenica Kristova Bertilija; ne treba ni u čemu da sumnjaš. A sljedećega dana ona žena, kakva je bila slaba i izmučena, došla je u Marchiennes koliko je najbrže mogla, i stojeći pred relikvijama djevice bl. Bertilije, ispripovjedila je svoje viđenje nekome vjernomu laiku zaduženu za njihovo čuvanje. Njemu je laik rekao: Daj od svoga mlijeka i od drugih svojih dobara, za ljubav Božju i sv. Bertilije, Kristovim siromasima, prema onomu čime raspolažeš; jer naša Gospođa, djevica Kristova Bertilija, ne treba ni mlijeka ni ikakve druge tjelesne hrane. Tada je ona žena otišla i vrativši se unutar tri dana, pred mnogima je priznala da je vraćena u prijašnje zdravlje. I nije čudo: jer kao što je blažena djevica Kristova Bertilija, dok je još bila na zemlji, zasjala krepošću darežljivosti dijeleći Kristovim siromasima sve što je imala, tako i nakon ovoga života, zadržavajući istu krepost i ne zaboravivši velikodušnost, ne zna uskratiti svoju pomoć onima koji je traže. Jer koliko je gluhima vratila sluh, koliko slijepima vid i koliko je onima koji imaju groznicu, kako onima od četvrtoga dana tako i drugima, vratila zdravlje, nitko ne bi mogao lako ukratko ispripovjediti.a
9 Ad hæc etiam cuidam alii mulieri diuturna ægritudine laboranti in somnis apparuit beata virgo Christi Bertilia ita dicens: Da mihi de tuo lacte, et vade apud Mareolum ad reliquias, quæ ibidem venientibus ad indulgentiam exponuntur, et recipies sanitatem. Cui illa mulier dixit: Quænam es tu, Domina? Quæ respondit: Ego sum ancilla Christi Bertilia; non te oportet in aliquo dubitare. Die autem subsequente mulier illa, sicut erat debilis atque afflicta, Mareolum venit quantum potuit festinanter, et ante B. Bertiliæ Virginis reliquias adstans, cuidam fideli laico ad ipsarum custodiam deputato suam retulit visionem. Cui laicus dixit: Da de lacte tuo atque de aliis bonis tuis, pro amore Dei et S. Bertiliæ, Christi pauperibus, secundum quod tuæ suppetunt facultatès; nostra enim Domina Christi Virgo Bertilia neque lacte, neque alio corporali indiget alimento. Tunc illa mulier recessit, et infra triduum rediens, coram pluribus est confessa se fuisse restitutam pristinæ sospitati. Nec mirum: quoniam, sicut beata Virgo Christi Bertilia, dum adhuc esset in terris posita, virtute largitatis enituit, quidquid habebat Christi pauperibus erogando; sic etiam, post hanc vitam, eamdem virtutem retinens, liberalitatis non oblita suum nescit auxilium petentibus denegare. Nam quot surdis auditum, quot cæcis visum, et quot febricitantibus, tam quartanariis, quam aliis, restituerit sanitatem, nullus posset de facili breviter enarrare.a
10 Ipak onom sažetošću kojom ćemo moći treba reći da je neki čovjek šaljiv i uvijek pun prekomjerne brbljavosti, teško pogođen groznicom i mučen, stajao pred relikvijama djevice bl. Bertilije, kao što je običaj onih koji imaju groznicu, strašno dršćući, te prasnuvši u te riječi, šaleći se i smijući se počeo govoriti: Sv. Bertilijo, ako me ne izliječiš, nikada više neću vjerovati u tebe. I odmah, pošto su mu usne i nos popucali od kraste, groznica je izišla i ostavila ga.
10 Ea tamen brevitate, qua poterimus, est dicendum, quod quidam homo jocosus et garrulitate nimia semper plenus, graviter febricitans et laborans, ante febris, B. Bertiliæ Virginis reliquias, sicut mos est febricitantium, immaniter tremens stetit, et in hæc verba prorumpens, jocose cæpit dicere et ridendo: S. Bertilia, nisi me curaveris, numquam ulterius in te credam. Et confestim, labiis ejus et naso per scabiem ruptis, febris exiens hunc reliquit.
11 Osim toga, kad je nekomu dvogodišnjem dječaku iz Arrata nekakva kost na čudesan način izbijala iz grla, otvarajući i rasijecajući mu grlo, njegova ga je majka, zbog toga veoma uznemirena, predstavila i prinijela bl. Bertiliji. I bez odgode: na dodir relikvija djevice bl. Bertilije kost koja je izbila povukla se.
11 Præterea cum cuidam puero bienni de Atrebato os quoddam a gutture mirabiliter prosiliret, guttur ipsius adaperiens atque proscindens, a matre ipsius super hoc plurimum perturbata B. Bertiliæ præsentatus extitit et oblatus. Nec mora: ad tactum reliquiarum B. Bertiliæ Virginis, os subortum recessit.
12 Nakon njega došla je i neka druga žena iz Arrata, koja je bila teško bolesna imajući veliku gušu na svojim rebrima: ona se žurno vratila pošto je nad bolnim mjestom učinjen znak križa relikvijama bl. Bertilije. Kad se ona ubrzo vratila i pred mnogima pokazala svoj bok, jasno su spoznali oni koji su stajali uokolo i koji su je prije vidjeli da je posve oslobođena. Stoga su uzvišenomu Bogu, liječniku sviju, i bl. Bertiliji iskazali hvale i zahvale.
12 Post hunc etiam quædam alia mulier de Atrebato venit, quæ magnam super costas suas strumam habens graviter ægrotabat: quæ signo Crucis super locum dolentem de B. Bertiliæ reliquis facto rediit festinanter. Ipsaque in brevi redeunte, latusque suum coram pluribus ostendente, cognoverunt apertius qui adstabant, atque eam primo viderant, fuisse plenius liberatam. Unde Deo summo omnium medico, et B. Bertiliæ laudes et gratias retulerunt.
13 Poslije se u snu učinilo nekoj ženi koja je bolovala od teške bolesti očiju da stoji moleći pred relikvijama bl. Bertilije, te da je ozdravljala kad su one bile prislonjene na njezine oči i bolesti. Napokon pak, kad je san prošao, u budnome je stanju uistinu iskusila ono što je prije vidjela spavajući. Naime, osjetila je da je teška bolest očiju, koju je dugo trpjela, posve nestala. Ustajući dakle ujutro i dolazeći u crkvu, iskazala je zahvalnosti Bogu i sv. Bertiliji zbog povratka zdravlja.
13 Postmodum visum fuit in somnis cuidam mulieri gravi oculorum passione laboranti, quod ante B. Bertiliæ reliquias orans staret, quibus oculis suis et languoribus appositis sanabatur. Demum vero sopore recedente, vigilando veraciter est experta quod prius viderat dormiendo. Nempe gravem oculorum, quam diu sustinuerat, passionem sensit penitus recessisse. Mane ergo surgens, et ad ecclesiam veniens, Deo et S. Bertiliæ super sanitate recuperata gratiarum retulit actiones.
14 Drugi je put došao neki od brijača iz Arrata rasplamtjeloga žara najteže groznice, koji je, ležeći pod presvetim tijelom djevice bl. Bertilije i nakratko spavajući, bio izliječen. Probđen dakle iz sna, prikazao je bl. Bertiliji nekakav voštani lik čovjeka, po čijim je zaslugama i zagovoru odmah bio vraćen u zdravlje. a. Iz ovoga mjesta i drugih očito je da je isti autor sastavio životopis i prijenos sv. Bertilije.
14 Venit alias barbitonsorum quidam de Atrebato febris. gravissimæ febris fervore nimio inflammatus, qui sub B. Bertiliæ Virginis corpore sacrosancto recubans paullisper dormiens, est curatus. A sommo itaque excitatus formulam quamdam hominis ceream B. Bertiliæ præsentavit, cujus meritis atque intercessione in continenti restitutus fuerat sanitati. a. Ex hoc loco aliisque patet, eumdem esse auctorem qui vitam et translationem S. Bertiliæ composuit.
Druga ozdravljenja, obranjeno dobročinstvo.
Aliæ curationes, benefientia desensa.
U ono dakle vrijeme kad je slavno tijelo bl. Bertilije bilo preneseno, kao što je gore ispripovjeđeno, znamo da se u Marchiennesu dogodilo nešto čudesno, mnogo više dostojno divljenja od svega gore rečenoga. Jer je ondje bila neka žena puna ljubavi i radosno ulažući trud u djela milosrđa prema vlastitim mogućnostima, koja je imala muža sasvim sebi suprotna, veoma osorna i stroga, koji se nepromišljeno uvijek na sve načine protivio dobroj volji svoje žene oko uzdržavanja siromaha, dijeljenja milostinje i činjenja drugih dobrih djela, ne pazeći vjerno i ne vjerujući da Gospodin u evanđelju smatra da je dano njemu ono što se udjeljuje siromasima, gdje kaže: Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili. Kad je dakle onaj gore spomenuti muž (štoviše, budući da se muž naziva po kreposti duha, ne treba ga ispravnije zvati mužem) jednoga dana spremio pšenicu pripremljenu za nužne potrebe na neko mjesto, za to određeno, njegova je žena potajice došavši onamo uzela iz nje šest mjera, da ih na pravome mjestu i u pravo vrijeme radosno podijeli za hranu siromasima; jer radosna darovatelja ljubi Bog. Kad se na to njezin muž poslije vratio, po očitom je znaku zaključio da mu je nešto oduzeto od žita: što je odmah počeo pripisivati svojoj ženi i prijeteći optuživati za krađu, često proklinjući i zaklinjući se da će je mučiti različitim mukama ako pronađe da je njegove pšenice manje. Čuvši to žena, veoma se bojeći muževljeve okrutnosti, koju je ne jednom iskusila, potajno je ušla u svoju sobu i, zatvorivši vrata, bacivši se na koljena na tlo, uz prolijevanje suza i svim čuvstvom srca ponizno je zazvala Gospodina, obvezujući se posebnim zavjetom da će sv. Bertiliji prinijeti svoju visinu u svijeći ako je po njezinim zaslugama i zagovoru Gospodin oslobodi od neposredne pogibelji. Tada je pak Bog, koji rado uslišava molitve pravednika, njezine pobožne molbe uslišao bez ikakva odgađanja. Jer kako se kaže po psalmistu: Oči su Gospodnje nad pravednicima i uši njegove na molitvama njihovim; i malo zatim: Zavapiše pravednici, Gospodin ih usliša i izbavi ih iz svih nevolja njihovih. Pošto je to učinjeno i molitva završena, povjeravajući se božanskoj odredbi i zaštiti bl. Bertilije, pouzdano je izišla iz sobe: a njezin muž, još uvijek pun bijesa i srdžbe, ponovno izmjerivši sve žito nije pronašao nikakva manjka. Vidjevši to žena, ispunjena golemim zaprepaštenjem i divljenjem, veličajući Gospodina u svome srcu i hvaleći ga zbog tako velikoga čuda, iskazala je bl. Bertiliji najobilnije zahvale, pošto je što je brže mogla ispunila zavjet koji je bila izrekla. O čudesne li stvari! Onaj koji svake godine umnaža usjeve od nekoliko zrna, među rukama opakoga čovjeka, na molitve pobožne žene, tajnim je djelovanjem umnožio pšenicu i do kraja nadoknadio ono što je od njega bilo pobožno uzeto. Tko dakle ne bi podigao uši da čuje tako veliko čudo? Tko se također ne bi zapanjio kad to čuje? Ili tko, čuvši tako veliko čudo, ne bi otvorio usta da hvali Gospodina Isusa Krista? O uistinu poštovanja vrijedne i ne bez razloga hvalevrijedne Kristove djevice sv. Bertilije, koju treba pravedno usporediti s preblaženim ispovjedaocem Nikolom i koja se s njime izjednačuje i u sličnosti čudesa! Ona naime, uz pomoć zagovora višnjega liječnika, liječi neizlječive bolesti, a nemoćne i slabe čini snažnima i jakima.
In illo itaque tempore quo B. Bertiliæ gloriosum corpus translatum fuit, sicut superius est relatum, quoddam quoddam mirabile longe amplius supra dictis omnibus admirandum apud Mareolum certissimis novimus accidisse. Nam quædam mulier ibi erat caritate plena, atque secundum proprias facultates operibus misericordiæ operam libenter impendens, quæ maritum habebat prorsus sibi contrarium, insolentem admodum et austerum, qui bonæ voluntati uxoris suæ de pauperibus sustentandis, de eleemosynis largiendis, et bonis aliis faciendis se semper modis omnibus imprudenter opponebat, non attendens fideliter, neque credens quod Dominus in Evangelio sibi reputat esse datum quod pauperibus erogatur, ubi ait: Quod uni ex minimis meis fecistis, mihi fecistis. Cum ergo vir ille supra dictus (imo, cum a virtute animi vir dicatur, non vir rectius appellandus) quodam die triticum ad usus necessarios præparatum in quodam loco, ad hoc proprio, reservasset, uxor ejus illuc latenter accedens sex mensuras ex eo subtraxit, loco et tempore in alimonias pauperum hilariter erogandas; hilarem enim datorem diligit Deus. Ad quod cum maritus ejus postmodum rediret, quod de frumento suo sibi subtractum fuerat oculata fide conjecit: quod in continenti uxori suæ cœpit imponere, et furtum minaciter imputare, anathematizans crebro atque jurans, quod ipsam diversis affligeret suppliciis, si minus tritico suo reperiret. Quod audiens mulier, de sævitia mariti, quam non semel senserat, valde timens, cameram suam secreto intravit, et clauso suo ostio, genibus ad terram provolutis, cum lacrymarum effusione, toto cordis affectu, Dominum humiliter invocavit, voto se astringens speciali, de longitudine sua in candela B. Bertiliæ offerenda, si meritis ipsius et intercessione eam Dominus de instanti periculo liberaret. Tunc vero Deus, qui justorum orationes libenter exaudit, ipsius preces devotas absque dilatione qualibet exaudivit. Nam sicut dicitur per Psalmistam, Oculi Domini super justos, et aures ejus in preces eorum; et post pauca: Clamaverunt justi, Dominus exaudivit eos, et ex omnibus tribulationibus eorum liberavit eos. Quo facto, et oratione finita, divinæ dispositioni, atque B. Bertiliæ præsidio se committens, a camera confidenter exivit: et maritus ejus adhuc furore plenus et ira, totum frumentum remetiens nullam reperit diminutionem. Quod videns mulier, stupore ingenti et admiratione repleta, Dominum magnificans in corde suo atque laudans super tanto miraculo, B. Bertiliæ retulit gratiarum actiones uberrimas, voto, quod emiserat, quam citius potuit, persoluto. O mira res! Ille qui de paucis granis segetes multiplicat omni anno, inter manus hominis nefarii, ad devotæ mulieris preces, secreta operatione triticum augmentavit, et quod sibi pie subtractum fuerat, ad plenum refudit. Quis igitur aures non erigat ad tantum miraculum audiendum? quis etiam iis non obstupescat auditis? aut quis tanto audito miraculo os suum non aperiat ad laudandum Dominum Jesum Christum? O vere venerabilem et non immerito commendandam Christi Virginem S. Bertiliam, beatissimo Confessori Nicolao recte conferendam, quæ etiam in miraculorum similitudine coæquatur! Ipsa namque, superni medici auxilio suffragante, morbos sanat incurabiles, impotentes ac debiles reddit validos ac potentes.
16a Dok jedna žena među ostalima svjedoči o tome: koja, budući da je bolovala odb artritisa i bila iscrpljena, nije mogla po liječnicima ovoga svijeta postići nikakva lijeka, pošto je prije primijenila mnoge pokuse, naposljetku je pohrlila božanskoj pomoći i pomoći bl. Bertilije. Nju je Gospodin pohodio po zagovoru bl. Bertilije i potpuno je oslobodio od artritične bolesti. Uistinu, premda je svjedočanstvo žene, prema zakonskim odredbama, u većini slučajeva sumnjivo, ipak u ovome slučaju, kad se nikomu ne nanosi šteta, ne treba ga s pravom odbacivati, osobito ondje gdje se očituje čudesna moć svemogućega Boga i njegovih svetaca.
16 a Quadam muliere ad hoc inter alios testimonium perhibente: quæ cum essetb arthritica et consumpta, nec posset per medicos hujus mundi remedium aliquod obtinere, multis prius adhibitis experimentis, tandem ad divinum et B. Bertiliæ auxilium convolavit. Quam ad intercessionem B. Bertiliæ Dominus visitans, ab artetica passione prorsus reddidit alienam. Verum licet mulieris testimonium, secundum legitimas sanctiones, in plerisque casibus sit suspectum; in hoc tamen casu, cum nullis fiat præjudicium, non est merito reprobandum; præsertim ubi Dei omnipotentis et Sanctorum suorum admirabilis potentia declaratur.
17 Tomu pak podupire svjedočanstvo druge žene. Ona je, imajući lošu naviku, naime da se svađa sa susjedima, jednoga dana počela teško dobivati groznicu, možda po božanskoj osveti. I bez odgode: žurno je potrčala k relikvijama bl. Bertilije; pošto je prije izrekla zavjet da se više neće svađati sa susjedima, pohođena od onoga kojemu je sve moguće, uz pomoć bl. Bertilije odmah je izliječena od groznice kojom je prije bila obuzeta. O čudesne i velike moći Božje, koji zapovijeda groznicama, liječi bolesti i vraća zdravlje!
17 Ad hoc verum alterius mulieris testimonium suffragatur. Quæ cum haberet consuetudinem pravam, litigandi videlicet cum vicinis, quadam die febricitare cœpit graviter, divina forsitan ultione. Nec mora: ad B. Bertiliæ reliquias festinanter cucurrit: quæ, voto prius emisso de non litigando ulterius cum vicinis, ab illo, cui omnia sunt possibilia, visitata, a febribus, quibus antea tenebatur, opitulante B. Bertilia, illico est curata. O mira et magna Dei potentia, qui febribus imperat, morbos curat, et restituit sanitates!
18 Nakon gore rečenoga smatrali smo da valja redom ispripovjediti o nekome malom djetetu. Ono je, teško pateći od padavične bolesti, uz udaranje udova i izbacivanje pjene, padajući na zemlju devet puta na dan, jednoga dana od svojih roditelja, zbog glasovitoga glasa o čudesima, bilo ponizno predstavljeno i prineseno bl. Bertiliji. Oni su, moleći Oca u ime Sina da vrati zdravlje njihovu sinu, odmah zavrijedili primiti ono što su molili, prema onomu što u evanđelju kaže Krist: Ako što zaištete od Oca u moje ime, učinit ću to. Jer je njihov sin po slavnom zagovoru bl. Bertilije ozdravio od Gospodina i od spomenute bolesti nikada poslije nije patio. O Kristove pobožnosti koju treba pratiti svakom hvalom, koji je spomenutomu djetetu vratio zdravlje ne po njegovoj vjeri, nego po vjeri njegovih roditelja; kao što krštena djeca, ne po vjeri koju bi u činuc imale jer uopće ne razlikuju, nego u vjeri Krista i Crkve, kad umiru, uistinu postižu spasenje svoje duše.
18 Post prædicta, de quodam parvulo subsequenter duximus recitandum. Qui cum morbo epileptico, cum membrorum elisione et spumæ jactatione, novies in die ad terram decidens graviter laboraret, quadam die a parentibus suis B. Bertiliæ, ob insignem miraculorum famam, præsentatus fuit humiliter et oblatus. Qui petentes Patrem in nomine Filii, ut eorum filio redderet sanitatem, in continenti quod petebant accipere meruerunt, juxta illud, quod in Evangelio Christus dicit: Si quid petieritis Patrem in nomine meo, hoc faciam. Nam eorum filius per gloriosam B. Bertiliæ intercessionem a Domino sanus factus, prædicto morbo numquam postea laboravit. O Christi pietas omnium prosequenda laude, qui prædicto parvulo non ex sua, verum ex suorum fide parentum reddidit sanitatem; sicut parvuli baptizati, non ex fide, quam in actuc habeant minime discernentes, sed in fide Christi et Ecclesiæ, cum decedunt, suæ salutem animæ veraciter consequuntur.
19 Bio je osim toga neki kovač, vjeran čovjek, dobra života i čestita vladanja, koji je imao svoje boravište u Marchiennesu u podnožju predvorja: u njegovoj su se kući jednoga dana njegova mala djeca zaigrano nestašno ponašala, kad je nekakva zapreka, koja je ondje bila načinjena da uklanja vjetar, velike veličine i veoma teška, neočekivano pala na njih i pritisnula ih. Kad su kovač i njegova žena, majka djece, brzo dotrčali, očajavajući nad životom djece i zazivajući pomoć Božju i bl. Bertilije, iako uz velik napor, jedva su uklonili zapreku, i pogledavši našli su djecu posve neozlijeđenu i kako se igraju. Zbog toga su se veoma začudili i tako znamenito čudo toga događaja pripisali bl. Bertiliji, čije su ime zazvali; dok su oni zazivali, bio je blizu kao pobožni Gospodin, prema onomu što se kaže po psalmistu: Blizu je Gospodin svima koji ga zazivaju, koji ga zazivaju u istini; i s pravom, jer su ga zazivali za djecu još bijelu u čistoći nevinosti, koja imaju nemali udio u kraljevstvu nebeskom, kako kaže Istina: Pustite malene k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko.
19 Fuit præterea quidam faber, vir fidelis, bonæ vitæ, et honestæ conversationis, suam habens apud Mareolum ad pedem atrii mansionem: in cujus domo cum quadam die pueri sui parvuli ludentes ad invicem lascivirent, quoddam obstaculum, quod ibidem erat ad ventum removendum factum, magnæ molis et admodum ponderosum, super eos inopinate cecidit, et oppressit. Ad quos cum faber et uxor ejus mater puerorum velociter advenirent, de vita puerorum desperantes, Deique et B. Bertiliæ auxilium invocantes, magno licet conatu, vix tamen, obstaculum removerunt, et respicientes invenerunt illæsos pueros penitus et jocantes. Super quo plurimum admirati hujus rei tam insigne miraculum B. Bertiliæ, cujus nomen invocaverant, adscripserunt: quibus invocantibus, tamquam pius Dominus, prope fuit, juxta illud quod dicitur per Psalmistam: Prope est Dominus omnibus invocantibus eum, eum in veritate: et merito, cum ipsum pro parvulis adhuc innocentiæ puritate candidis invocarent, qui partem habent non modicam in regno cœlorum, dicente Veritate: Sinite parvulos venire ad me, talium est enim regnum cœlorum.
20 Kad bismo imali Uliksovu rječitost, kad bismo imali vještinu Marona ili Homera, ipak ne bismo smatrali da smo dostatni opisati slavna djela bl. Bertilije i njezine čudesne kreposti; jer se uz Božju pomoć odlikuje tolikim čudesima i resi tolikim zadivljujućim djelima da za njihovo potpuno izlaganje ne bi bilo dostatno ljudsko grlo. Uistinu je nedaleko od Marchiennesa bila neka žena, skromna imetka, imenom Teofanija, kojoj se na jednoj čeljusti po božanskoj odredbi pojavila nekakva bolest tako strašna na pogled i izgled da su svi govorili kako je dostojna da bude izbačena iz zajedničkoga ljudskoga druženja kao gubava. Ali vjerujemo da se to dogodilo po božanskome providnosti kako bi se u njoj najistinitije potvrdilo ono što znači njezino ime (naime božansko ukazanje), i kako bi se i poslije, kad joj Gospodin vrati zdravlje, nevjernicima pokazalo da Bog još uvijek, kao i nekada, može izliječiti gubu. Jer kad se u evanđelju čita da je on jednako izliječio i očistio deset gubavaca, nekima se to čini izmišljenim, štoviše, onima koji ne vjeruju evanđelju činilo se radije nemogućim. Želeći iskorijeniti njihovu mrsku zabludu iz tih krajeva, Gospodin je htio učiniti po bl. Bertiliji u naše vrijeme ne samo sljedeće čudo nego i mnoga druga: jer budući da on ne želi smrti grješnika, nego da se radije obrate i žive, jedino mu se to čini dobro učinjenim da se ispravi život ljudi. Kad je dakle gore spomenuta žena, slušajući o mnoštvu čudesa koja je činila bl. Bertilija, imala veliku korist od čuvena glasa, izrekla je zavjet da će je pohoditi ako joj po njezinu zagovoru i molitvama Gospodin vrati zdravlje. Pošto ga je izrekla, odmah je primila zdravlje. I bez odgode: krenula je na put da dođe u Marchiennes, ispunjavajući bl. Bertiliji ono što je bila obećala, a također udovoljavajući onomu Pismu koje ovako kaže: Zavjetujte se i izvršite Gospodinu Bogu svome. I kod Salamuna se čita: Bolje je ne zavjetovati se nego zavjet ne ispuniti. Kad je pak ona žena, stojeći pred relikvijama bl. Bertilije, iskazivala zahvale zbog zdravlja koje joj je vraćeno, svima je otkrila istinu događaja, a svi njezini susjedi koji su je poznavali pružali su dostatno svjedočanstvo njezinoj tvrdnji.
20 Siadesset Ulyssis facundia, si Maronis aut Homeri peritiam haberemus; non nos tamen sufficere crederemus ad B. Bertiliæ opera gloriosa et virtutes ipsius mirabiles describendas: tot enim, Deo suffragante, miraculis insignitur, totque admirandis operibus illustratur, quod ad plenam eorum enarrationem non sufficeret os humanum. Sane fuit haud procul a Mareolo quædam mulier, in facultate tenuis, nomine Theophania, cui in altera maxillarum divinitus apparuit morbus quidam ita visu horribilis atque adspectu, quod a communi hominum consortio tamquam leprosa digna ejici ab omnibus diceretur. Verum hoc dispensatione Divina credimus contigisse, ut in ea, quod nomen ejus sonat (Divina scilicet apparatio) verissime probaretur, utque et postmodum restituta a Domino sanitate, Deum adhuc, sicut et olim, posse lepram curare infidelibus appareret. Nam cum in Evangelio legitur, ipsum decem leprosos cu-rasse rasse pariter et mundasse, quibusdam inventatum videtur, imo eis qui Evangelium non credunt, impossibile potius extitisse. Quorum detestabilem errorem a finibus istis Dominus desiderans extirpare, non solum subsequents miraculum, verum etiam alia multa per B. Bertiliam temporibus nostris voluit operari: quoniam cum ipse non velit mortem peccatorum, sed ut magis convertantur et vivant, hoc solum ei bene actum videtur, ut vita hominum corrigatur. Cum igitur mulier supra dicta de miraculorum multitudine, quæ B. Bertilia faciebat, famam audiens celeberrimam plurimum juvaretur, de ipsa visitanda votum emisit, si sibi per intercessionem ipsius et preces a Domino sanitas redderetur. Quo emisso recepit illico sanitatem. Nec mora: iter arripuit Mareolum veniendi, B. Bertiliæ, quod promiserat, votum solvens, nec non quoque scripturæ illi satisfaciens, quæ sic ait: Vovete, et reddite Domino Deo vestro. Et in Salomone legitur: Melius est non vovere, quam votum non persolvere. Cumque mulier illa ante B. Bertiliæ reliquias adstans de sanitate sibi reddita gratiarum redderet actiones, rei veritatem omnibus patefecit, omnesque vicini ejus, qui eam noverant, assertionis suæ sufficiens testimonium perhibebant.
21 Prethodnomu čudu odlučili smo pridružiti još jedno o nekakvoj također ženi: ona je, pošto je dugo patila od teške bolesti u donjim dijelovima oko tajna naravi, ne usuđujući se zbog prevelika srama i stidljivosti otkriti bolest koja se skrivala ikomu, naposljetku došla na svečani dan preminuća bl. Bertilije. I dok se u ophodu presveto tijelo bl. Bertilije prema običaju svečano prenosilo, ona je žena, prilazeći posudi u kojoj su počivale relikvije, pobožno dala cjelov, moleći skrušenim i poniznim srcem, koje Bog neće prezreti, da bi za svoju bolest, uz zagovor bl. Bertilije, zavrijedila primiti zdravlje od Gospodina. I dok je tako molila, učinilo joj se da se prema njezinim prsima gore povlači sva njezina utroba, i u istome je času zavrijedila postići zdravlje koje je bila zatražila od Boga. A poslije ona žena, ne zaboravivši tako veliko dobročinstvo, nekima dostojnima povjerenja iznijela je tijek cijeloga događaja i kako joj se to dogodilo, prekinuvši stid i uklonivši svaku stidljivost, veličajući moć bl. Bertilije i hvaleći Boga što joj je tako brzo podario zdravlje od tako teške i kronične bolesti.
21 Præcedenti miraculo aliud quoddam de quadam similiter muliere duximus adjungendum: quæ cum gravi languore in inferioribus circa secreta naturæ diutius laborasset, non audens morbum, qui latebat, præ pudore nimio et verecundia aliquibus revelare, tandem ad solemnem B. Bertiliæ transitus diem venit. Et cum ad processionem sacrosanctum B. Bertiliæ corpus de more solemniter deferretur, mulier illa vasi appropians, in quo reliquiæ recumbebant, osculum pie dedit, supplicans corde contrito et humilitato, quod Deus non despiciet, quatenus infirmitati suæ, B. Bertilia suffragante, mereretur a Domino recipere sanitatem. Et dum ita oraret, visum fuit ei, quod sursum ad pectus suum omnia ipsius viscera traherentur, et in eodem instanti, sanitatem quam a Deo postulaverat, meruit obtinere. Postmodum autem mulier illa tanti beneficii non oblita, quibusdam fide dignis totius rei seriem, atque qualiter ei acciderat, rupto pudore omnique remota verecundia, propalavit, magnificans B. Bertiliæ potentiam, Deumque collaudans, quod tam cito de tam gravi infirmitate et chronica contulerat sanitatem.
22 Osim toga, nisam smatrao da treba prepustiti zaboravu što je neka žena, koja je, izgubivši uporabu jedne ruke, kroz tri godine i više postala nemoćna, na zavjet učinjen da će dati voštanu ruku bl. Bertiliji, potpuno ponovno dobila snagu i uporabu svoje ruke koju je bila izgubila. Kad je osjetila da ju je po zagovoru bl. Bertilije pohodio Gospodin, ispunila mu je zavjet i nenezahvalno iskazala Bogu zahvale.
22 Præterea non æstimavi oblivioni tradendum, quod quædam mulier, quæ, alterius brachiorum usu amisso, per triennium et amplius impotens erat facta, ad votum de brachio cereo B. Bertiliæ dando factum, brachii sui potentiam et usum, quem amiserat, omnino recepit. Quæ cum sentiret se per intercessionem B. Bertiliæ fuisse a Domino visitatam, eidem votum solvit, Deoque non ingrata gratiarum retulit actiones.
23 Pa ipak, budući da se gore počelo govoriti o ruci, zato se svidjelo da se potom ispripovjedi o ruci nekoga dječaka, kako bi se slično spojilo sa sličnim. Uistinu, neki je dvogodišnji dječak nenadanim slučajem upao u jamu i naglim padom zadobio tešku ozljedu jedne ruke, tako da nikako nije mogao ući u svoje haljinice zbog prevelika otoka i natečenosti. I kad je njegova majka zbog toga bila veoma uznemirena, bojeći se za sebe da nije upala u zamku grijeha zbog manje brižljivosti koju je trebala pokazati oko dječaka, jednoga je dana dječak, kao božanski nadahnut, počeo tepati tri riječi koje slijede: Majka, Obući se, Crkva. Čuvši to, majka, ispunjena zaprepaštenjem i golemim divljenjem, uzela je dječaka u naručaj i noseći ga u crkvu prikazala ga je bl. Bertiliji. Kad je ondje bio postavljen i potpuno vraćen u zdravlje, majka je ispripovjedila pred svima kako joj se dogodilo; zbog toga su oni koji su stajali uokolo, diveći se, hvalili Boga i sv. Bertiliju zbog njihovih svetih djela.
23 Verumtamen quia de brachio supra sermo coepit haberi, idcirco de brachio cujusdam pueri, ut similia similibus conjungantur, subsequenter placuit recitare. Sane quidam puer biennis ex inopinato casu in foveam, et præcipitio, repentino, alterius brachiorum gravem incurrerat læsionem, ita quod vestiunculas suas præ tumore nimio et inflatione non posset aliquatenus introire. Cumque mater ipsius ob hoc esset plurimum perturbata, timens sibi, ne de diligentia minori, quam deberet, adhibita circa puerum, peccati laqueum incurrisset; quodam die coepit puer quasi divinitus inspiratus, tria quæ subsequuntur vocabula, Mater, Vestiri, Ecclesiam, balbutire. Quo audito, stupore ingentique admiratione repleta mater, puerum in ulnas accepit, ipsumque ad ecclesiam bajulans B. Bertiliæ præsentavit. Quo ibidem constituto, atque sanitati penitus restituto, mater sicut ei acciderat, coram omnibus recitavit: super quo qui adstiterant admirantes, Deum ac S. Bertiliam super suis sanetis operibus laudaverunt.
24 Bio je dakle prijenos bl. Bertilije proslavljen godine Gospodnje tisuću dvjesto dvadeset i osme, dok je u Francuskoj vladao Lujd Mlađi, nazvan očevim imenom; i iste godine i vremena ova i njima slična ne malobrojna čudesa udostojao se učiniti po svojoj službenici bl. Bertiliji Bog, kojemu je čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
24 Fuit ergo B. Bertiliæ translatio celebrata anno Domini millesimo ducentesimo vigesimo octavo, regnante in Francia Ludovicod juniore patris nomine nuncupato: eodemque anno et tempore hæc et iis similia non pauca per B. Bertiliam ancillam suam dignatus est operari Deus, cui est honor et gloria in secula seculorum, Amen.
a Tako je u rukopisu pod novim naslovom započeto pripovijedanje ovoga čuda.
b Tako smo nagađali da treba čitati. Rukopis je imao artetica.
c Imaju ipak uliveno, kad su kršteni, svjetlo vjere, poput navike.
d Ovo je sv. Luj IX., nazvan Mlađi jer je nedavno naslijedio svoga istoimenoga oca, 8. studenoga 1226, u dobi od 12 godina.
a Ita in MS. sub novo titulo inchoatur hujus miraculi narratio.
b Sic legendum conjecimus. MS. habebat artetica.
c Habent tamen infusum, cum baptizati sunt, fidei lumen, in-star habitus.
d Hic est S. Ludovicus IX, Junior dictus, quia patri cognomini nuper successerat, 8 Nov. 1226, annos 12 natus.
(R: a) ISPRAVA (R: b) KRALJA LOTARA, kojom Marchiennesu vraća njegova dobra.
a DIPLOMA b LOTHARII REGIS, quo Mareolo sua restituit.
U ime svetoga i nedjeljivoga Trojstva, po božanskoj milosti koja unaprijed određuje, kralj Franaka Lotar. Ako u božanskim bogoštovljima nastojimo uzdići Božju Crkvu na vrhunac svete pobožnosti, pouzdajemo se da će nam to uzvratiti sam nagraditelj svih dobara. Stoga želimo da bude poznato svim vjernicima svete Božje Crkve, sadašnjima i budućima, da je u nazočnost našega dostojanstva došla naša draga supruga Ema i ožalošćena nam ispripovjedila kako je nekakav samostan pod časnimc biskupom Fulbertom po pravilu redovničkih kanonika plemenito nekada bio sagrađen kod Arrata na vodama Scarpea, koji je smješten u mjestu koje se naziva Marchiennes, ali je sada posve razoren nasiljem svjetovnjaka i prevelikom pohlepomd biskupa Teuda, pošto su odatle uklonjena dobra koja su spomenuti Fulbert i njegovi nasljednici predali samostanu sv. Amanda i sv. Bertilije za potrebe braće, za lijek dušama svojim i naših predšasnika. Zbog toga je gore spomenuta supruga našu velikodušnost tako pobožno zamolila da se udostojimo potvrditi darovana dobra zaštitom naše isprave već spomenutomu samostanu. Mi smo pak na posredovanje naše drage supruge Eme i vjernogae Duda, u nadi u božansku nagradu, za stanje i sigurnost našega kraljevstva, dali pristanak pobožnoj molbi, i zapovijedamo da se već spomenuta dobra vrate kanonicima gore spomenutoga samostana; naime selište u gospodarskome posjedu koje im je biskup Fulbert dao u samome mjestu Marchiennesu sve do rijeke Scarpea: u samome mjestu jedan mlin s okućnicom, na kojoj se nalazia pof biskupu Berengaru jedno selište smješteno ispred crkvenoga selišta: i desetine četiri mlina, koje im je dodijelio biskupg Ingran: na sličan način dva selišta u već spomenutome mjestu, i dva posjeda s obradivom zemljom, te dvadeset i četiri bonarija za potrebe braće toga mjesta: također polovicu kamene kuće koju je darovao Andremar, prepozit toga mjesta: da ih čvrsto imaju i trajno posjeduju a da ih nitko ne uznemiruje; s tim naime razlogom da se u sve dane svoga života neprestano trude moliti za nas i za stanje čitavoga kraljevstva. I da ovo dopuštenje naše potvrde zadobije najpotpuniju snagu postojanosti, odozdo smo potvrdili vlastitom rukom i zapovjedili da se ovjeri otiskom našega prstena. Dano u Laonu Utvrđenomu godine Utjelovljenja Gospodnjega 977.
a Ovu je ispravu izdao Aubert Miraeus u knj. 1. Diplomat. Belgic., pogl. 22, i Ferreolus Locrius u Chronico Belgico pod god. 977.
b Ovaj Lotar, sin Ludovika Prekomorskoga, pretposljednji kralj Franaka iz karolinške loze, naslijedio je oca 934. godine, a umro je 986. godine.
c Bio je ovaj Fulbert biskup Cambraija i Arrata od 934. do 1. srpnja 956. godine, kojega slavna djela spominje biskup Baldrik u knj. 1. Chronici Camera; pogl. 69. i dalje.
d Baldrik pripovijeda kakva je i kolika zla ovdje podnio od otimača crkvenih dobara i drugih, i prenosi da je bio ne samo ugledan rodom nego i slavan po pobožnosti i također po čudesima, ali previše jednostavan, i naziva ga Tetdon i Teddon. Umro je u Kölnu oko 976. godine.
e Tako rukopis, ali Miraeus i Locrius Dridonis.
f Ovaj je bio Fulbertov nasljednik, ali ne i nasljedovatelj kreposti, koji je naposljetku umro nesretnom smrću u Kölnu.
g Kod Berengara Ingran, kod Baldrika Engran, kod Massaea Inguelram, kod drugih Enguerran i Engram, monah iz Corbieja, postavljen posredovanjem sv. Brune, kölnskoga biskupa, brata cara Otona. a STIHOVI UREZANI NA RAKVU SV. BERTILIJE.
Anno milleno, bis quarto, bis quoque deno Atque ducenteno, subb P. Pastore sereno, Idibus octavis Octobris, odore suavis, In vas a vase fecit Bertilia phase.
a Ti su stihovi urezani na rakvu sv. Bertilije, kao i onih sedam koji su otisnuti na str. 157, stup. 1, u kojima u petome umjesto villæ cecnum, rukopis ima vile cecnum, kao što sam već prije nagađao da treba čitati, ali u šestome umjesto locatur, jest letatur.
b Ponciju, biskupu Arrata, ili Petru, opatu Marchiennesa, kao što je gore očito iz povijesti prijenosa.
In nomine sanctæ et individuæ Trinitatis, Divina præordinante gratia Francorum Rex Lotharius. Si in Divinis cultibus Ecclesiam Dei ad summum sanctæ religionis statum sustollere conamur, ab ipso omnium bonorum remuneratore confidimus fore nobis recompensandum. Igitur esse notum volumus omnibus sanctæ Dei Ecclesiæ fidelibus, præsentibus scilicet et futuris, quoniam nostræ Dignitatis præsentiam dilecta conjunx nostra Emma adiens, nobis retulit dolendo, quoddam coenobium a venerabilic Fulberto Præsulesub regulari Canonicorum norma nobiliter secus Atrebatum super Satis fluenta olim constructum fuisse, quod est situm in villa, quæ dicitur Mareolum; nunc vero penitus destructum per violentiam secularium, et nimiam cupiditatemd Teudonis Episcopi remotis inde rebus quas prædictus Fulbèrtus, ejusque successores tradiderunt coenobio S. Amandi et S. Bertiliæ ad opus Fratrum, ob remedium animarum suarum nostrorumque antecessorum. Quocirea prælibata conjux nostram sic reverenter expetiit munificentiam, ut concessas res præcepti nostri munimine jam dicto monasterio corroborare dignaremur. Nos vero interventu dilectæ conjugis nostræ Emmæ, fidelisquee Dudonis, ob spem Divinæ remunerationis, pro statu et incolumitate regni nostri, piæ petitioni assensum præbuimus: et jam dictas res Canonicis prælibati monasterii reddi præcipimus; scilicet mansum in Dominicatu quod Fulbertus Episcopus dedit eis in ipsa villa Mareolo usque in fluvium Satis: in ipsa villa molendinum unum cum area, in qua extat af Berengario Præsule mansum unum situm coram manso Ecclesiastico: et decimas quatuor molendinorum, quas Præsulg Ingrannus eis contulit: simili modo mansa duo in jam dicta villa, et sedes duas cum terra arabili, ac bonaria viginti quatuor ad opus Fratrum ipsius loci: medietatem etiam caminæ datam ab Andremaro Præposito ipsius loci: ut habeant firmiter, et perpetuo nemine inquietante possideant; ea scilicet ratione, ut cunctis diebus vitæ eorum, pro nobis ac totius regni statu militare jugiter satagant. Et ut hæc nostræ corroborationis concessio plenissimum obtineat stabilitatis vigorem, manu propria subtus firmavimus, atque annuli nostri: impressione assignari jussimus. Datum Lauduni Clavati anno Domini Incarnationis DCCCCLXXVII. a Edidit hoc Diploma Aulbertus Miræus lib. 1, Diplomat. Belgic. cap. 22, et Ferreolus Locrius in Chronico Belgico ad an. 977.b Lotharius hic Ludovici Transmarini filius, ex Carolingis penultimus Francorum Hex, patri an. 934, successit, obiit an. 986.c Fuit Fulbertus hic Cameracensis et Atrebatensis Episcopus ab an. 934, ad 1 Julii 956, cujus præclara facta Baldricus Episcopus lib. 1. Chronici Camera. commemorat cap. 69 et seq.d Narrat Baldricus quæ hic et quantia a pervasoribus Ecclesiasticorum bonorum et aliis perpessus sit, traditique non solum genere illustrem, sed et pietate atque etiqm miraculis clarum extitisse, nimis tamen simplicem, et Tetdonem ac Teddonem vocat. Obiit Coloniæ sub annum 976.e Ita MS. at Miræus et Locrius Dridonis. t Successor hic Fulberti fuit, sed non virtutum imitator, qui tandem infelici morte Coloniæ decessit.g Berengario Ingrannus, Baldrico Engrannus, Massæo Inguelramus, ulti Enguerannus, et Engramus, Corbeiensis monachus, suffectus agente S. Brunene Ep. Colon. Ottonis Imp. fratre. a A VERSUS FERETRO S. BERTILLE INSCRIPTI.
Anno milleno, bis quarto, bis quoque deno Atque ducenteno, subb P. Pastore sereno, Idibus octavis Octobris, odore suavis, In vas a vase fecit Bertilia phase.
a Ili versus inscripti sunt feretro S. Bertiliæ, ut et septem illi qui pag. 157, col. 1, excusi, in quorum quinto pro villæ cecnum, MS. habet vile cecnum, uti jam antea legendum conjeceram, sed sexto pro locatur, est letatur.
b Pontio Episcopo Atrebatensi, vel Petro Abbate Mareolensi uti supra ex historia translationis palet.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.