koja je autor životopisa iste svete djevice, svjedok, kako se niže daje naslutiti, gotovo očevidac, sastavio, a koja je trebalo izdati na str. 158. da smo došli do cjelovita primjerka. Nama ih je iz rukopisa iz Marchiennesa svojom rukom prepisane iz Arrata poslao naš IVAN BARTOLOMEJ.
Izliječene oči, kažnjeni svetogrdnici.
Dok je pak trajalo vrijeme biskupskoga oprosta, relikvije bl. Bertilije bile su izložene svaki dan u crkvi izvan kora, kako bi onima koji dolaze na spomenuti oprost bio otvoren slobodniji pristup. Ondje su mnogi koji su bili pogođeni teškim i različitim bolestima, na zazivanje Kristova imena, po slavnom zagovoru djevice bl. Bertilije bili posve oslobođeni. Među njima je bio netko tko je, pošto je obišao nemali dio svijeta pohodeći pragove svetaca da bi zadobio zdravlje svoga vida, kojim je bio teško mučen; nakon mnogih obilazaka i napora, potaknut glasom o bl. Bertiliji za koji je čuo, naposljetku je došao u Marchiennes, i kad je, ušavši u crkvu bl. Amanda, čistim i skrušenim srcem dotaknuo relikvije bl. Bertilije koje treba štovati, odmah je bio oslobođen od teške bolesti očiju koju je dugo trpio: i pred svima koji su stajali uz tako veliko čudo, zakletvom upitan je li mu bolje, pod svjedočanstvom božanskoga suda i u pogibelji duše, radosno je odgovorio da je, otkad je zazvao božansku pomoć i pomoć bl. Bertilije, odmah bio vraćen u potpuno zdravlje. Vidjevši i čuvši to oni koji su bili nazočni, slavili su svemogućega Gospodina i s radošću iskazali zahvale bl. Bertiliji.
2 Nakon ovoga bio je nazočan neki domaći dječak od dvanaest godina, posve lišen vida na jednome oku: koji je, postavljen pred poštovanja vrijedno tijelo bl. Bertilije, ponizno pao ničice na zemlju: i onom razboritošću koju mu je Gospodin dao u maloj dobi, pošto je zazvao pomoć svemogućega Boga i bl. Bertilije, učinilo mu se da je nekakav trun pao iz oka; i odmah je na to oko, kao i na drugo, potpuno vidio. Taj je događaj svima koji su bili nazočni jednostavno ispripovjedio, dok su se svi koji su ga prije vidjeli da teško pati veoma divili i zapanjivali.
3 b Ne treba ni prešutjeti da Gospodin, koji nijedno dobro ne ostavlja nenagrađenim, ne dopušta ni da uvrede nanesene njegovim svecima ostanu nekažnjene, i onaj koji bolesnima može pružiti zdravlje, i zdravima, kao svemogući, može zadati bolesti kad god hoće i nemoći. Jer kad je neki vazal, imenom Ivan, rodom iz Marchiennesa, za vlastite potrebe trebao novca, pristupio je gospodinu Valteru, tadašnjem opatu Marchiennesa, i samostanu, te im zakonito prodao ic ustupio neko feudalno zemljište koje je posjedovao, uz poziv svima onima i uz njihovo davanje pristanka čiji je pristanak po pravu i prema običaju zavičaja trebalo zatražiti, kao što se u ispravi samostana može u potpunosti pregledati i vidjeti. Uostalom, pošto je prošlo mnogo vremena, naime malo prije prijenosa bl. Bertilije, o kojemu se govori u sadašnjem izlaganju, neki sin spomenutoga vazala, nazvan očevim imenom, drskim se pothvatom počeo protiviti očevu činu i prodaji zemlje koju je bio učinio, te je uznemirujući samostan snažno prosvjedovao. Kad po pravu nije mogao postići, jednoga je dana s nekim svojim suučesnicima naoružanom rukom došao na to isto zemljište i, zatekavši ondje samostanske sluge kako obrađuju zemlju, teško ih je zlostavljao, a tjerajući ih odatle strašno ih je izudarao, pun bijesa zaklinjući se da će, ako ove ili druge ondje dalje pronađe, vlastitim rukama bez lijeka poginuti. Kad je pak prošlo malo vremena, njegova majka, po čijem je savjetu bilo počinjeno spomenuto nedjelo, po božanskoj osveti strmoglavivši se s nekoga uzvišenja slomila je nogu, a njezin sin, začetnik tako teškoga zločina, počeo je bijedno pobolijevati od neke čudne i nepoznate bolesti. K njemu su se stjecali liječnici tjelesnih bolesti i tvrdili da takvu bolest uopće ne poznaju, govoreći da se u njemu radije vrši božanska osveta nego da je zadržan nekom drugom bolešću. Vidjevši i čuvši to, onaj zločinac, vođen pokorom, dao se dovesti u Marchiennes i, postavljen pred mnogima ispred relikvija bl. Bertilije, priznao je vlastitu krivnju i zamolio da mu se milostivo oprosti uvreda koju je nanio samostanu i nedjelo koje je počinio, položivši tjelesnu prisegu da se nikada, ni sam ni po drugomu, na spomenutoj zemlji neće više usuđivati uznemirivati samostan. Pošto je dakle dao zadovoljštinu Crkvi vraćajući se svome domu, nedugo zatim otrgnut je iz sadašnjega svijeta (daj Bože sretno!). Uistinu, ne samo na spomenutom zločincu, zbog uvrede nanesene Crkvi bl. Amanda u Marchiennesu i sv. Bertiliji, Gospodin je izvršio svoju osvetu, nego su sve one koji su istoj Crkvi u bilo koje vrijeme nanijeli kakvo zlo poslije snašle nesreće i bičevanja. Što smo mi u većini naših vremena očito vidjeli da se dogodilo: i naši su stari i preci to isto pripovijedali svome potomstvu da su u svoja vremena vidjeli.
a Tako Molanus u Natalib. SS. Belgii 3. siječnja: Na imanju sv. Amanda koje se naziva Marchiennes, polaganje tijela bl. Bertilije, djevice. I Henrik Adriani, te naš Andrija Bozius u Martirologiju Belgike: Na imanju sv. Amanda rođendan za nebo sv. Bertilije, djevice, koja je s mužem sačuvala uzdržljivost. O sv. Amandu govorit ćemo 6. veljače.
b Pojedinim čudesima u rukopisu su stavljeni naslovi: Čudo o nekome slijepcu, o nekome dječaku, o nekakvoj ženi, o nekakvu čovjeku itd., a ovome pak: O Ivanu Maletu.
c Guerpire ili werpire zemlju ili dobra znači predati, možda od germanskoga werpen, što znači baciti. Vidi Rječnik Fridrika Lindenbroga uz Zakonik starih zakona.
Razne bolesti izliječene.
Gore rečenomu treba pridružiti i to da je, kad je netko bio veoma teško pritisnut bolešću koja se naziva fiecus vesicæ na udu koji je narav htjela da bude skriven, i nije mogao po čovjeku naći lijeka, utekavši se božanskoj pomoći položio poseban zavjet bl. Bertiliji da će svake godine dokle god bude živio na njezinu svetkovinu prinijeti njoj visinu vlastitoga tijela u svijeći. Pošto je to izrekao, ohrabren po zagovoru slavne djevice Bertilije od svemogućega liječnika, zavrijedio je primiti dugo željeno zdravlje. dalje:
5 Osim gore rečenoga, neka mlada žena koja je teško trpjela u dojci bolest sv. Eligija, na zazivanje bl. Bertilije potpuno je izliječena. gušavost:
6 Nakon nje i neki dječak sklon gušavosti, na zavjet majke o davanju zdravlja sinu učinjen bl. Bertiliji, bio je oslobođen, dok se gušavost potpuno povukla.a
7 Nadalje, neko drugo čudo čudesnije od gore rečenoga moramo s drugima ispripovjediti. Jer neka žena, došavši na svečani dan prijenosa, odnijela je malo od stare posude u kojoj je,a kao što smo gore rekli, bl. Bertilija dugo počivala. Kad se sama vratila svojoj kući, dogodilo se da je konj nekoga njezina susjeda kroz tri dana, ni jedući ni pijući, ležao prostrt na tlu kao polumrtav: k njemu je došla gore spomenuta žena, oprala u vodi drvo koje je imala i pružila je životinji da pije: kad je iz nje popio, ustao je i kličući počeo radosno jesti, kao da nije osjetio nikakvo zlo. O uistinu svemogućega Boga, koji se udostoji pokazati svoju moć ne samo u razumnim stvorenjima nego i u nerazumnim životinjama. bol očiju:
8 Zatim smo odlučili pridružiti gore rečenomu drugo čudo dostojno pripovijedanja, za koje nema sumnje da se dogodilo po zaslugama i molitvama bl. Bertilije. Naime, neka žena, koja je svojoj majci pritisnutoj prevelikom starošću iz sinovske naklonosti dugo služila, počela je najprije biti pritisnuta i mučena nekom teškom i dugotrajnom bolešću: naposljetku je pak sva bolest uzašavši na njezine oči toliko provalila da je potpuno oslijepila na jedno od svojih očiju. I kad jedne noći ležeći u svome krevetu, teško pritisnuta, nije mogla zaspati, položila je zavjet svemogućemu Bogu da će, ako joj udijeli zdravlje njezinih očiju, sutradan pohoditi bl. Bertiliju u Marchiennesu. I bez odgode: počela se osjećati bolje ona koja je prije bila teško mučena. I učinivši joj se ta noć duljom nego obično, željela je sljedeći dan svom željom duha. A kad je svanulo, ona žena, videći i zdrava, krenula je na put da dođe u Marchiennes. Kad je stala pred relikvije blažene Kristove djevice Bertilije, ispripovjedila je istinu događaja pred svima, posvjedočivši pod pogibelji spasenja duše da je na zavjet izrečen o pohodu bl. Bertiliji primila zdravlje svojih očiju. Čuvši to, mnogi su ustvrdili da ju je Gospodin pohodio zato što je svojoj majci iskazala dužnu pažnju i čast. Neka dakle svatko razmotri koliko je dobro i koliko sveto da roditelje časte djeca, što Gospodin nagrađuje ne samo u budućem nego i u sadašnjem vijeku, kako svjedoči Pismo koje kaže: Poštuj oca svoga i majku svoju da dugo živiš na zemlji. dugotrajna bolest,
9 Povrh toga, nekoj drugoj ženi koja je bolovala od dugotrajne bolesti u snu se ukazala blažena djevica Kristova Bertilija govoreći ovako: Daj mi svoga mlijeka i pođi u Marchiennes k relikvijama koje se ondje izlažu onima koji dolaze na oprost, i primit ćeš zdravlje. Njoj je ona žena rekla: Tko si ti, Gospođo? Ona je odgovorila: Ja sam službenica Kristova Bertilija; ne treba ni u čemu da sumnjaš. A sljedećega dana ona žena, kakva je bila slaba i izmučena, došla je u Marchiennes koliko je najbrže mogla, i stojeći pred relikvijama djevice bl. Bertilije, ispripovjedila je svoje viđenje nekome vjernomu laiku zaduženu za njihovo čuvanje. Njemu je laik rekao: Daj od svoga mlijeka i od drugih svojih dobara, za ljubav Božju i sv. Bertilije, Kristovim siromasima, prema onomu čime raspolažeš; jer naša Gospođa, djevica Kristova Bertilija, ne treba ni mlijeka ni ikakve druge tjelesne hrane. Tada je ona žena otišla i vrativši se unutar tri dana, pred mnogima je priznala da je vraćena u prijašnje zdravlje. I nije čudo: jer kao što je blažena djevica Kristova Bertilija, dok je još bila na zemlji, zasjala krepošću darežljivosti dijeleći Kristovim siromasima sve što je imala, tako i nakon ovoga života, zadržavajući istu krepost i ne zaboravivši velikodušnost, ne zna uskratiti svoju pomoć onima koji je traže. Jer koliko je gluhima vratila sluh, koliko slijepima vid i koliko je onima koji imaju groznicu, kako onima od četvrtoga dana tako i drugima, vratila zdravlje, nitko ne bi mogao lako ukratko ispripovjediti.a
10 Ipak onom sažetošću kojom ćemo moći treba reći da je neki čovjek šaljiv i uvijek pun prekomjerne brbljavosti, teško pogođen groznicom i mučen, stajao pred relikvijama djevice bl. Bertilije, kao što je običaj onih koji imaju groznicu, strašno dršćući, te prasnuvši u te riječi, šaleći se i smijući se počeo govoriti: Sv. Bertilijo, ako me ne izliječiš, nikada više neću vjerovati u tebe. I odmah, pošto su mu usne i nos popucali od kraste, groznica je izišla i ostavila ga.
11 Osim toga, kad je nekomu dvogodišnjem dječaku iz Arrata nekakva kost na čudesan način izbijala iz grla, otvarajući i rasijecajući mu grlo, njegova ga je majka, zbog toga veoma uznemirena, predstavila i prinijela bl. Bertiliji. I bez odgode: na dodir relikvija djevice bl. Bertilije kost koja je izbila povukla se.
12 Nakon njega došla je i neka druga žena iz Arrata, koja je bila teško bolesna imajući veliku gušu na svojim rebrima: ona se žurno vratila pošto je nad bolnim mjestom učinjen znak križa relikvijama bl. Bertilije. Kad se ona ubrzo vratila i pred mnogima pokazala svoj bok, jasno su spoznali oni koji su stajali uokolo i koji su je prije vidjeli da je posve oslobođena. Stoga su uzvišenomu Bogu, liječniku sviju, i bl. Bertiliji iskazali hvale i zahvale.
13 Poslije se u snu učinilo nekoj ženi koja je bolovala od teške bolesti očiju da stoji moleći pred relikvijama bl. Bertilije, te da je ozdravljala kad su one bile prislonjene na njezine oči i bolesti. Napokon pak, kad je san prošao, u budnome je stanju uistinu iskusila ono što je prije vidjela spavajući. Naime, osjetila je da je teška bolest očiju, koju je dugo trpjela, posve nestala. Ustajući dakle ujutro i dolazeći u crkvu, iskazala je zahvalnosti Bogu i sv. Bertiliji zbog povratka zdravlja.
14 Drugi je put došao neki od brijača iz Arrata rasplamtjeloga žara najteže groznice, koji je, ležeći pod presvetim tijelom djevice bl. Bertilije i nakratko spavajući, bio izliječen. Probđen dakle iz sna, prikazao je bl. Bertiliji nekakav voštani lik čovjeka, po čijim je zaslugama i zagovoru odmah bio vraćen u zdravlje. a. Iz ovoga mjesta i drugih očito je da je isti autor sastavio životopis i prijenos sv. Bertilije.
Druga ozdravljenja, obranjeno dobročinstvo.
U ono dakle vrijeme kad je slavno tijelo bl. Bertilije bilo preneseno, kao što je gore ispripovjeđeno, znamo da se u Marchiennesu dogodilo nešto čudesno, mnogo više dostojno divljenja od svega gore rečenoga. Jer je ondje bila neka žena puna ljubavi i radosno ulažući trud u djela milosrđa prema vlastitim mogućnostima, koja je imala muža sasvim sebi suprotna, veoma osorna i stroga, koji se nepromišljeno uvijek na sve načine protivio dobroj volji svoje žene oko uzdržavanja siromaha, dijeljenja milostinje i činjenja drugih dobrih djela, ne pazeći vjerno i ne vjerujući da Gospodin u evanđelju smatra da je dano njemu ono što se udjeljuje siromasima, gdje kaže: Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili. Kad je dakle onaj gore spomenuti muž (štoviše, budući da se muž naziva po kreposti duha, ne treba ga ispravnije zvati mužem) jednoga dana spremio pšenicu pripremljenu za nužne potrebe na neko mjesto, za to određeno, njegova je žena potajice došavši onamo uzela iz nje šest mjera, da ih na pravome mjestu i u pravo vrijeme radosno podijeli za hranu siromasima; jer radosna darovatelja ljubi Bog. Kad se na to njezin muž poslije vratio, po očitom je znaku zaključio da mu je nešto oduzeto od žita: što je odmah počeo pripisivati svojoj ženi i prijeteći optuživati za krađu, često proklinjući i zaklinjući se da će je mučiti različitim mukama ako pronađe da je njegove pšenice manje. Čuvši to žena, veoma se bojeći muževljeve okrutnosti, koju je ne jednom iskusila, potajno je ušla u svoju sobu i, zatvorivši vrata, bacivši se na koljena na tlo, uz prolijevanje suza i svim čuvstvom srca ponizno je zazvala Gospodina, obvezujući se posebnim zavjetom da će sv. Bertiliji prinijeti svoju visinu u svijeći ako je po njezinim zaslugama i zagovoru Gospodin oslobodi od neposredne pogibelji. Tada je pak Bog, koji rado uslišava molitve pravednika, njezine pobožne molbe uslišao bez ikakva odgađanja. Jer kako se kaže po psalmistu: Oči su Gospodnje nad pravednicima i uši njegove na molitvama njihovim; i malo zatim: Zavapiše pravednici, Gospodin ih usliša i izbavi ih iz svih nevolja njihovih. Pošto je to učinjeno i molitva završena, povjeravajući se božanskoj odredbi i zaštiti bl. Bertilije, pouzdano je izišla iz sobe: a njezin muž, još uvijek pun bijesa i srdžbe, ponovno izmjerivši sve žito nije pronašao nikakva manjka. Vidjevši to žena, ispunjena golemim zaprepaštenjem i divljenjem, veličajući Gospodina u svome srcu i hvaleći ga zbog tako velikoga čuda, iskazala je bl. Bertiliji najobilnije zahvale, pošto je što je brže mogla ispunila zavjet koji je bila izrekla. O čudesne li stvari! Onaj koji svake godine umnaža usjeve od nekoliko zrna, među rukama opakoga čovjeka, na molitve pobožne žene, tajnim je djelovanjem umnožio pšenicu i do kraja nadoknadio ono što je od njega bilo pobožno uzeto. Tko dakle ne bi podigao uši da čuje tako veliko čudo? Tko se također ne bi zapanjio kad to čuje? Ili tko, čuvši tako veliko čudo, ne bi otvorio usta da hvali Gospodina Isusa Krista? O uistinu poštovanja vrijedne i ne bez razloga hvalevrijedne Kristove djevice sv. Bertilije, koju treba pravedno usporediti s preblaženim ispovjedaocem Nikolom i koja se s njime izjednačuje i u sličnosti čudesa! Ona naime, uz pomoć zagovora višnjega liječnika, liječi neizlječive bolesti, a nemoćne i slabe čini snažnima i jakima.
16a Dok jedna žena među ostalima svjedoči o tome: koja, budući da je bolovala odb artritisa i bila iscrpljena, nije mogla po liječnicima ovoga svijeta postići nikakva lijeka, pošto je prije primijenila mnoge pokuse, naposljetku je pohrlila božanskoj pomoći i pomoći bl. Bertilije. Nju je Gospodin pohodio po zagovoru bl. Bertilije i potpuno je oslobodio od artritične bolesti. Uistinu, premda je svjedočanstvo žene, prema zakonskim odredbama, u većini slučajeva sumnjivo, ipak u ovome slučaju, kad se nikomu ne nanosi šteta, ne treba ga s pravom odbacivati, osobito ondje gdje se očituje čudesna moć svemogućega Boga i njegovih svetaca.
17 Tomu pak podupire svjedočanstvo druge žene. Ona je, imajući lošu naviku, naime da se svađa sa susjedima, jednoga dana počela teško dobivati groznicu, možda po božanskoj osveti. I bez odgode: žurno je potrčala k relikvijama bl. Bertilije; pošto je prije izrekla zavjet da se više neće svađati sa susjedima, pohođena od onoga kojemu je sve moguće, uz pomoć bl. Bertilije odmah je izliječena od groznice kojom je prije bila obuzeta. O čudesne i velike moći Božje, koji zapovijeda groznicama, liječi bolesti i vraća zdravlje!
18 Nakon gore rečenoga smatrali smo da valja redom ispripovjediti o nekome malom djetetu. Ono je, teško pateći od padavične bolesti, uz udaranje udova i izbacivanje pjene, padajući na zemlju devet puta na dan, jednoga dana od svojih roditelja, zbog glasovitoga glasa o čudesima, bilo ponizno predstavljeno i prineseno bl. Bertiliji. Oni su, moleći Oca u ime Sina da vrati zdravlje njihovu sinu, odmah zavrijedili primiti ono što su molili, prema onomu što u evanđelju kaže Krist: Ako što zaištete od Oca u moje ime, učinit ću to. Jer je njihov sin po slavnom zagovoru bl. Bertilije ozdravio od Gospodina i od spomenute bolesti nikada poslije nije patio. O Kristove pobožnosti koju treba pratiti svakom hvalom, koji je spomenutomu djetetu vratio zdravlje ne po njegovoj vjeri, nego po vjeri njegovih roditelja; kao što krštena djeca, ne po vjeri koju bi u činuc imale jer uopće ne razlikuju, nego u vjeri Krista i Crkve, kad umiru, uistinu postižu spasenje svoje duše.
19 Bio je osim toga neki kovač, vjeran čovjek, dobra života i čestita vladanja, koji je imao svoje boravište u Marchiennesu u podnožju predvorja: u njegovoj su se kući jednoga dana njegova mala djeca zaigrano nestašno ponašala, kad je nekakva zapreka, koja je ondje bila načinjena da uklanja vjetar, velike veličine i veoma teška, neočekivano pala na njih i pritisnula ih. Kad su kovač i njegova žena, majka djece, brzo dotrčali, očajavajući nad životom djece i zazivajući pomoć Božju i bl. Bertilije, iako uz velik napor, jedva su uklonili zapreku, i pogledavši našli su djecu posve neozlijeđenu i kako se igraju. Zbog toga su se veoma začudili i tako znamenito čudo toga događaja pripisali bl. Bertiliji, čije su ime zazvali; dok su oni zazivali, bio je blizu kao pobožni Gospodin, prema onomu što se kaže po psalmistu: Blizu je Gospodin svima koji ga zazivaju, koji ga zazivaju u istini; i s pravom, jer su ga zazivali za djecu još bijelu u čistoći nevinosti, koja imaju nemali udio u kraljevstvu nebeskom, kako kaže Istina: Pustite malene k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko.
20 Kad bismo imali Uliksovu rječitost, kad bismo imali vještinu Marona ili Homera, ipak ne bismo smatrali da smo dostatni opisati slavna djela bl. Bertilije i njezine čudesne kreposti; jer se uz Božju pomoć odlikuje tolikim čudesima i resi tolikim zadivljujućim djelima da za njihovo potpuno izlaganje ne bi bilo dostatno ljudsko grlo. Uistinu je nedaleko od Marchiennesa bila neka žena, skromna imetka, imenom Teofanija, kojoj se na jednoj čeljusti po božanskoj odredbi pojavila nekakva bolest tako strašna na pogled i izgled da su svi govorili kako je dostojna da bude izbačena iz zajedničkoga ljudskoga druženja kao gubava. Ali vjerujemo da se to dogodilo po božanskome providnosti kako bi se u njoj najistinitije potvrdilo ono što znači njezino ime (naime božansko ukazanje), i kako bi se i poslije, kad joj Gospodin vrati zdravlje, nevjernicima pokazalo da Bog još uvijek, kao i nekada, može izliječiti gubu. Jer kad se u evanđelju čita da je on jednako izliječio i očistio deset gubavaca, nekima se to čini izmišljenim, štoviše, onima koji ne vjeruju evanđelju činilo se radije nemogućim. Želeći iskorijeniti njihovu mrsku zabludu iz tih krajeva, Gospodin je htio učiniti po bl. Bertiliji u naše vrijeme ne samo sljedeće čudo nego i mnoga druga: jer budući da on ne želi smrti grješnika, nego da se radije obrate i žive, jedino mu se to čini dobro učinjenim da se ispravi život ljudi. Kad je dakle gore spomenuta žena, slušajući o mnoštvu čudesa koja je činila bl. Bertilija, imala veliku korist od čuvena glasa, izrekla je zavjet da će je pohoditi ako joj po njezinu zagovoru i molitvama Gospodin vrati zdravlje. Pošto ga je izrekla, odmah je primila zdravlje. I bez odgode: krenula je na put da dođe u Marchiennes, ispunjavajući bl. Bertiliji ono što je bila obećala, a također udovoljavajući onomu Pismu koje ovako kaže: Zavjetujte se i izvršite Gospodinu Bogu svome. I kod Salamuna se čita: Bolje je ne zavjetovati se nego zavjet ne ispuniti. Kad je pak ona žena, stojeći pred relikvijama bl. Bertilije, iskazivala zahvale zbog zdravlja koje joj je vraćeno, svima je otkrila istinu događaja, a svi njezini susjedi koji su je poznavali pružali su dostatno svjedočanstvo njezinoj tvrdnji.
21 Prethodnomu čudu odlučili smo pridružiti još jedno o nekakvoj također ženi: ona je, pošto je dugo patila od teške bolesti u donjim dijelovima oko tajna naravi, ne usuđujući se zbog prevelika srama i stidljivosti otkriti bolest koja se skrivala ikomu, naposljetku došla na svečani dan preminuća bl. Bertilije. I dok se u ophodu presveto tijelo bl. Bertilije prema običaju svečano prenosilo, ona je žena, prilazeći posudi u kojoj su počivale relikvije, pobožno dala cjelov, moleći skrušenim i poniznim srcem, koje Bog neće prezreti, da bi za svoju bolest, uz zagovor bl. Bertilije, zavrijedila primiti zdravlje od Gospodina. I dok je tako molila, učinilo joj se da se prema njezinim prsima gore povlači sva njezina utroba, i u istome je času zavrijedila postići zdravlje koje je bila zatražila od Boga. A poslije ona žena, ne zaboravivši tako veliko dobročinstvo, nekima dostojnima povjerenja iznijela je tijek cijeloga događaja i kako joj se to dogodilo, prekinuvši stid i uklonivši svaku stidljivost, veličajući moć bl. Bertilije i hvaleći Boga što joj je tako brzo podario zdravlje od tako teške i kronične bolesti.
22 Osim toga, nisam smatrao da treba prepustiti zaboravu što je neka žena, koja je, izgubivši uporabu jedne ruke, kroz tri godine i više postala nemoćna, na zavjet učinjen da će dati voštanu ruku bl. Bertiliji, potpuno ponovno dobila snagu i uporabu svoje ruke koju je bila izgubila. Kad je osjetila da ju je po zagovoru bl. Bertilije pohodio Gospodin, ispunila mu je zavjet i nenezahvalno iskazala Bogu zahvale.
23 Pa ipak, budući da se gore počelo govoriti o ruci, zato se svidjelo da se potom ispripovjedi o ruci nekoga dječaka, kako bi se slično spojilo sa sličnim. Uistinu, neki je dvogodišnji dječak nenadanim slučajem upao u jamu i naglim padom zadobio tešku ozljedu jedne ruke, tako da nikako nije mogao ući u svoje haljinice zbog prevelika otoka i natečenosti. I kad je njegova majka zbog toga bila veoma uznemirena, bojeći se za sebe da nije upala u zamku grijeha zbog manje brižljivosti koju je trebala pokazati oko dječaka, jednoga je dana dječak, kao božanski nadahnut, počeo tepati tri riječi koje slijede: Majka, Obući se, Crkva. Čuvši to, majka, ispunjena zaprepaštenjem i golemim divljenjem, uzela je dječaka u naručaj i noseći ga u crkvu prikazala ga je bl. Bertiliji. Kad je ondje bio postavljen i potpuno vraćen u zdravlje, majka je ispripovjedila pred svima kako joj se dogodilo; zbog toga su oni koji su stajali uokolo, diveći se, hvalili Boga i sv. Bertiliju zbog njihovih svetih djela.
24 Bio je dakle prijenos bl. Bertilije proslavljen godine Gospodnje tisuću dvjesto dvadeset i osme, dok je u Francuskoj vladao Lujd Mlađi, nazvan očevim imenom; i iste godine i vremena ova i njima slična ne malobrojna čudesa udostojao se učiniti po svojoj službenici bl. Bertiliji Bog, kojemu je čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
a Tako je u rukopisu pod novim naslovom započeto pripovijedanje ovoga čuda.
b Tako smo nagađali da treba čitati. Rukopis je imao artetica.
c Imaju ipak uliveno, kad su kršteni, svjetlo vjere, poput navike.
d Ovo je sv. Luj IX., nazvan Mlađi jer je nedavno naslijedio svoga istoimenoga oca, 8. studenoga 1226, u dobi od 12 godina.
(R: a) ISPRAVA (R: b) KRALJA LOTARA, kojom Marchiennesu vraća njegova dobra.
U ime svetoga i nedjeljivoga Trojstva, po božanskoj milosti koja unaprijed određuje, kralj Franaka Lotar. Ako u božanskim bogoštovljima nastojimo uzdići Božju Crkvu na vrhunac svete pobožnosti, pouzdajemo se da će nam to uzvratiti sam nagraditelj svih dobara. Stoga želimo da bude poznato svim vjernicima svete Božje Crkve, sadašnjima i budućima, da je u nazočnost našega dostojanstva došla naša draga supruga Ema i ožalošćena nam ispripovjedila kako je nekakav samostan pod časnimc biskupom Fulbertom po pravilu redovničkih kanonika plemenito nekada bio sagrađen kod Arrata na vodama Scarpea, koji je smješten u mjestu koje se naziva Marchiennes, ali je sada posve razoren nasiljem svjetovnjaka i prevelikom pohlepomd biskupa Teuda, pošto su odatle uklonjena dobra koja su spomenuti Fulbert i njegovi nasljednici predali samostanu sv. Amanda i sv. Bertilije za potrebe braće, za lijek dušama svojim i naših predšasnika. Zbog toga je gore spomenuta supruga našu velikodušnost tako pobožno zamolila da se udostojimo potvrditi darovana dobra zaštitom naše isprave već spomenutomu samostanu. Mi smo pak na posredovanje naše drage supruge Eme i vjernogae Duda, u nadi u božansku nagradu, za stanje i sigurnost našega kraljevstva, dali pristanak pobožnoj molbi, i zapovijedamo da se već spomenuta dobra vrate kanonicima gore spomenutoga samostana; naime selište u gospodarskome posjedu koje im je biskup Fulbert dao u samome mjestu Marchiennesu sve do rijeke Scarpea: u samome mjestu jedan mlin s okućnicom, na kojoj se nalazia pof biskupu Berengaru jedno selište smješteno ispred crkvenoga selišta: i desetine četiri mlina, koje im je dodijelio biskupg Ingran: na sličan način dva selišta u već spomenutome mjestu, i dva posjeda s obradivom zemljom, te dvadeset i četiri bonarija za potrebe braće toga mjesta: također polovicu kamene kuće koju je darovao Andremar, prepozit toga mjesta: da ih čvrsto imaju i trajno posjeduju a da ih nitko ne uznemiruje; s tim naime razlogom da se u sve dane svoga života neprestano trude moliti za nas i za stanje čitavoga kraljevstva. I da ovo dopuštenje naše potvrde zadobije najpotpuniju snagu postojanosti, odozdo smo potvrdili vlastitom rukom i zapovjedili da se ovjeri otiskom našega prstena. Dano u Laonu Utvrđenomu godine Utjelovljenja Gospodnjega 977.
a Ovu je ispravu izdao Aubert Miraeus u knj. 1. Diplomat. Belgic., pogl. 22, i Ferreolus Locrius u Chronico Belgico pod god. 977.
b Ovaj Lotar, sin Ludovika Prekomorskoga, pretposljednji kralj Franaka iz karolinške loze, naslijedio je oca 934. godine, a umro je 986. godine.
c Bio je ovaj Fulbert biskup Cambraija i Arrata od 934. do 1. srpnja 956. godine, kojega slavna djela spominje biskup Baldrik u knj. 1. Chronici Camera; pogl. 69. i dalje.
d Baldrik pripovijeda kakva je i kolika zla ovdje podnio od otimača crkvenih dobara i drugih, i prenosi da je bio ne samo ugledan rodom nego i slavan po pobožnosti i također po čudesima, ali previše jednostavan, i naziva ga Tetdon i Teddon. Umro je u Kölnu oko 976. godine.
e Tako rukopis, ali Miraeus i Locrius Dridonis.
f Ovaj je bio Fulbertov nasljednik, ali ne i nasljedovatelj kreposti, koji je naposljetku umro nesretnom smrću u Kölnu.
g Kod Berengara Ingran, kod Baldrika Engran, kod Massaea Inguelram, kod drugih Enguerran i Engram, monah iz Corbieja, postavljen posredovanjem sv. Brune, kölnskoga biskupa, brata cara Otona. a STIHOVI UREZANI NA RAKVU SV. BERTILIJE.
Anno milleno, bis quarto, bis quoque deno Atque ducenteno, subb P. Pastore sereno, Idibus octavis Octobris, odore suavis, In vas a vase fecit Bertilia phase.
a Ti su stihovi urezani na rakvu sv. Bertilije, kao i onih sedam koji su otisnuti na str. 157, stup. 1, u kojima u petome umjesto villæ cecnum, rukopis ima vile cecnum, kao što sam već prije nagađao da treba čitati, ali u šestome umjesto locatur, jest letatur.
b Ponciju, biskupu Arrata, ili Petru, opatu Marchiennesa, kao što je gore očito iz povijesti prijenosa.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.