Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 9. siječnja

O svetim mučenicima Julijanu, Bazilisi, Celzu, Marcionili, Antunu, Anastaziju i drugovima

DE SANCTIS MARTYRIBUS JULIANO, BASILISSA, CELSO, MARCIONILLA, ANTONIO PRESBYTERO, ANASTASIO, VII PUERIS FRATRIBUS, XX MILITIBUS, QUODAM AMICO PRÆSIDIS, QUAMPLURIMIS EPISCOPIS, SACERDOTIBUS, MINISTRIS ECCLESIÆ, MONACHIS, VIRGINIBUS

Sadržaj (13)
  1. § I. O djelima sv. Julijana.
  2. § II. O raznim sv. Julijanima. Vrijeme i mjesto mučeništva ovoga Julijana i njegovih drugova.
  3. § III. Spomen u kalendarima 6., 7. i 8. siječnja.
  4. § IV. Spomen u kalendarima 9. siječnja.
  5. § V. Spomen u kalendarima 11. i 13. siječnja; 13. veljače; 20., 21. i 22. lipnja.
  6. Dioklecijanov progon. Smrt sv. Bazilise i oko tisuću djevica.
  7. Zatočeništvo sv. Julijana. Mučeništvo drugova spaljenih u ognju.
  8. Obraćenje Celza, namjesnikova sina.
  9. Obraćenje Marcionile. Pogubljenje 27 mučenika.
  10. Rušenje Jupiterova hrama.
  11. Mučeništvo sv. Julijana i drugova.
  12. Život istih sv. Mučenika
  13. Život istih sv. Mučenika

Dioklecijanov progon. Smrt sv. Bazilise i oko tisuću djevica.

U vremena Dioklecijana i Maksimijana bjesnio je gnjev progona. Taj se glas pronio čitavom pokrajinoma Egiptom. Doznavši za taj glas, svete djevice međusobno razgovaraju i pred Gospodinom izlijevaju ovakvu molitvu, predajući se postovima i suzama: „Gospodine Bože, koji si poznavatelj skrivenoga i svjedok misli, istražitelj srca i bubrega; usrdno te molimo da nad nama obasjaš svoje vedro lice te nam pružiš blago i uslišivo uho. Jer ti ne spavaš niti drijemaš, ti koji čuvaš borbu čistoće obaju spolova, u kojoj se, Kriste, zna da se i ti sam raduješ. Ne dopusti da se okalja neporočnost tvoga stada; neka nema vlasti nezasitni vuk, uvijek neprijateljski raspoložen prema svetome stadu; neka ni nad kim nema dopuštenja da razori zidb tvoje strogosti, kako bi ostao znak vjere koji si po nama sljedbenicima podario među svojim slugama i službenicama. Neka ti, Kriste, bude briga za nas i za njih, jer više vrijedi tvoja desnica za podizanje negoli snaga progonitelja za obaranje. Promotri i istraži sile svakoga pojedinog i svake pojedine, te prema daru svoga predznanja sve privedi u onu zemlju živih, gdje nema brige od umiranja, nego vlada istinsko blaženstvo življenja. I u onaj dan u koji ćeš doći velik i očit, podaj, Gospodine, da svi tvoji sluge i službenice, koje si po nama učinio svojim vojnicima, budu pronađeni cjeloviti i neokaljani pred tvojim licem, kako bismo s pravom kličući rekli: Evo nas i djece koju si nam dao, i nitko od njih nije propao.”

12 I kad su dovršile molitvu, vratiše se u svoja prebivališta. Toga dana dođe vrijeme počinka, i Gospodin u viđenju ovako progovori bl. Bazilisi govoreći: „Baziliso,c dostojna svoga imena, drago mi je ispuniti ono za što si molila: da sve posude koje sam sebi po tebi očistio, dok si još ovdje u ovome životu, unaprijed pošalješ u nebeska kraljevstva. Imat ćeš pak razdoblje od pola vremena u kojemu ćeš moći sa svakoga mjesta gdje si sijala sabrati pšenicu, te pošto pohraniš žetvu svoga truda, sama kreneš za mnom, da primiš ključeve žitnice pune obilja duša, iz koje svakodnevno uzlazi miomiris ugodnosti pred licem svetih anđela. Julijan će se pak boriti kao dobar borac i pobijedit će; jer nikada ne može biti pobijeđen onaj u kome vlada čistoća. Po njemu će se naime steći mnoštvo duša. Mnogo mu valja pretrpjeti za moje ime; i mnoge ću kreposti i znakove pokazati pred licem njegovih neprijatelja, i prije nego što me zazove, reći ću: Evo me.”

13 Čuvši to, bl. Bazilisa se probudi ted se radovala u Gospodinu, lica sjajnoga poput sunca koje blista pri svome izlasku, i po redu sve ispripovjedi bl. Julijanu. Sazvavši pak sveto mnoštvo djevica, obrati im se ovim riječima: „O sve vi, radosti moja i kruno glave moje, svete djevice, uzvratimo zavjete Gospodinu našemu i prinesimo mu žrtvu hvale iz skrušena i ponizna srca, žrtvu klicanja, jer nam se dostojao otkriti skrivena otajstva: odredio je put i prikladno vrijeme u koje ćemo mu predati svoje očišćene duše, uz odgodu danu zato da svaka od nas ispita riznice svoga srca ima li u njima obilja dobrih djela koja prelijevaju iz ovoga u ono; to jest, putujući ovim svijetom kao tuđinke, da ispravno prijeđemo iz ovoga života u vječni život, kako u nama ni u čemu ne bi imale niti prepoznale svojih djela one vlasti koje zadržavaju i istražuju duše što putuju u nebo, da se, ne našavši u nama ništa svoga, postide i uplaše videći kako s nama ide sveta pomoć i kako se s nama raduje Duh čistoće. Promotrite i istražite tajne svoga srca, da dok imamo vremena uzmognemo Stvoritelju vratiti dušu očišćenu od svake mane grijeha i prokušanu djelovanjemf sjajnoga ulja. Tu smo naime prošnju ishodile od Krista: da sve vas prije progona ili pustošenja neprijatelja neokaljane pošaljemo naprijed u nebeska kraljevstva, gdje je Zaručnik čistoće Gospodin Isus Krist. Zbog toga vas potičem, svete sestre, da u srcu ne ostane nikakav kvasac zlobe, nego sve jedna drugoj oprostite ako koja ima što protiv druge, kako biste primile savršenu krunu cjelovitosti svoje duše i tijela, te mene, svoju majku, učinile pobjednicom s punim brojem vašega spasenja; znajući ovo, da ništa ne vrijedi djevičanstvo tijela ondje gdje prebiva srdžba srca.”

14 Dok je sv. Bazilisa to govorila, potrese se mjesto na kojemu bijahu okupljene, i stupg svjetlosti pojavi se pred njihovim očima, imajući iznad sebe ispisan zlatni natpis, a iz stupa iziđe glas sa sjajem i ugodnim miomirisom; zablista također i znak Križa govoreći: „Baziliso, dostojna svoga imena, čitaj što vidiš napisano.” Natpis je pak sadržavao ove riječi: „Ovo govori Prvi i Posljednji: Sve ove djevice, kojima ti pružaš vodstvo, čiste su posude i ugodne mojim očima, niti sam u njima našao išta odbačeno; ti si ih turpijom pravednosti i ognjem kušnje prikazala kao najčistije zlato. Dođite k nagradama koje su vam pripravljene.” I dok su to čitale, viđenje bi uzeto s njihovih očiju. Tada su sve zahvaljivale Gospodinu koji je svjedočanstvom svoga veličanstva proglasio njihove duše svetima. Blažena pak Bazilisa, kličući u Gospodinu, reče: „Hvala ti, Gospodine Isuse Kriste, koji si takoh pobijedio tjelesne borbe u nama.” I doda: „Rugam ti se, đavle, jer si izgubio plod svojih zasjeda. Rugam ti se, zmijo i požude, jer nikakvim lukavstvima nisi odvratila posude posvećene Bogu. Rugam ti se, đavle, učitelju laži, jer iz stada koje mi je povjereno nema nikoga tko bi s tobom propao. Rugam ti se, pijanstvo, jer nisi moglo svladati trijezan um. Rugam ti se, ljubavi svijeta, jer umove uprte u plug nisi mogla opozvati k svojoj ljubavi. Rugam ti se, đavle, jer one koje traže savršenstvo nikakvim vještinama, nikakvim spravama ni zamkama nisi mogao k zadržati. Ti se sam služi svojom sramotom; ti sam u svojoj kazni l tuguj. Vidiš naime kako plijen istrgnut iz tvojih ruku uzlazi u kraljevstva nebeska odakle si ti pao. Radujte se sa mnom, svete sestre, jer u vama vladaju znakovi kreposti. Prezir svijeta primio je kraljevstvo nebesko. Odricanje od roditelja zadobilo je društvo anđela. Nevolja kratkoga vremena zaslužila je vječni počinak. Poniznost se uzvisila poput cedra na Libanonu i poput čempresa na brdima Hermona. Pošto je svladana požuda, čistoća postaje plodna. Nijedan od naših neprijatelja nema drskosti da zadrži duše koje putuju svome Stvoritelju. Svi se naime crvene od stida jer u nama ne prepoznaju ništa svoje.”

15 Govoreći to s radošću, poče pohranjivati Gospodnji vinograd dozreo rosom pravednosti. I tako je božanska m providnost ispunila da su unutar obećanoga vremena sve preminule Gospodinu. Blažena pak Bazilisa, sigurna u pohranjeni plod, šestoga sata dana zadubljena u molitvu usnu i vidje čitav zbor svetih djevica, njih oko tisuću, odjevenih u snježnobijele haljine, opasanih kraljevskim pojasevima, kako u rukama nose Gospodnji križ i jednim glasom govore bl. Bazilisi: „Primile smo ovu odluku da s tobom poklonimo se Kralju Gospodinu. Evo, čekamo te da nas ti prikažeš Kristu, kojemu si nas stekla.” Probudivši se, bl. Bazilisa radovala se slavi svoga poroda i to je s radošću pripovijedala sv. Julijanu. Stoga su se zajedno radovali u Gospodinu. Djelovanjem pak Gospodnjega milosrđa ispuni se tako da je, dok su stajali u molitvi, sv. Bazilisa preminula Gospodinu. Nju je bl. Julijan predao najdostojnijemu ukopu, danju i noću obavljajući duhovna bdjenja u njezin spomen.

16 On je pak sa zborom svetih cvao u milosti koju mu je Bog podario, tako da nije bilo nižega koji ne bi prednjačio pred drugim u krepostima. Gospodin je naime po njemu ili po njegovim učenicima činio mnoge znakove ozdravljenja. Sunce ondje nikoga nije zateklo srditoga niti ga je takvoga ostavilo. Ako bi tko, kako se događa, komu riječju nanio n uvredu, nije uzimao hrane, nego se predavao poniznosti i suzama sve dok ne bi ponovno povezao o ljubav. I tom su se revnošću trudili da plodovima molitava prinesu Bogu žrtvu hvale. Raduje se otac ovoj revnosti sinova. Tada je svaki od njih govorio da tek počinje onda kada je završavao. U ovoj svetoj zajednici đavao nikada nikoga nije mogao zaplesti u mrežu, nitko nije odstupio od ljubavi, svaki je pojedini više želio nevolje negoli blagostanje, a svi su iščekivali onu nagradu koju oko nije vidjelo, ni uho čulo, ni u srce čovječje ušlo, što je Bog pripravio onima koji ga ljube.

a Neki kažu Sirijom, a Metafrast Istokom, kako je rečeno u uvodu, br. 10.
b Rukopis sv. Maksimina: snage; rukopis iz Ripoll: stada; Metafrast: znak tvoje vjere i zid.
c Znače naime kraljicu: Βασιλισσα i βασιλις.
d Metafrast: veoma se radovala što je vidjela sjajno lice i lik Gospodina našega Isusa Krista koji blista poput izlazećega sunca.
e Metafrast: imajući svoje duše očišćene, budemo zapečaćeni njegovim pečatom.
f Isti: očistimo se tom čistom vodom i ustrajući u dobrim djelima prikažimo se Bogu takvima (to ćemo pak postići ako s vjerom zamolimo od Gospodina) da, očišćene od ljaga grijeha, uzmognemo stići u ona nebeska kraljevstva gdje je Zaručnik naš Gospodin Isus Krist. Stoga vas potičem itd.
g Metafrast: ognjeni.
h Drugdje: zapovjedio si nam svladati. i Drugdje: požudo; drugdje: požudno; Metafrast: naslado zmije. k Rukopis sv. Maksimina: mučiti; drugdje: odnijeti. l Drugi s Metafrastom: raduj se. m Drugdje: pravednost. n Drugdje: bio ohol prema komu. o Rukopis sv. Audomara: njega ponovno pridružio ljubavi.

Zatočeništvo sv. Julijana. Mučeništvo drugova spaljenih u ognju.

a To se događalo u gradu Antiohiji, koja je metropolab Egipta. Što duljiti? U ono je vrijeme ojačala sila progona. Kad je pak namjesnikc Marcijan došaod u isti grad, toliko se razbuktao svetogrdni bijes da nije ostalo ni sela ni zaseoka gdje nije bio podignut idol, tako da je svatko tko je htio kupovati ili prodavati morao najprije prinijeti žrtvu idolima. Grad se po zapovijedi namjesnika prisiljava da svatko u svojoj kući podigne kipe Jupitera. Sam je pak Marcijan sa ženom i jedinim sinom bio predvodnik propasti. Namjesnik čuje za vjeru bl. Julijana i da sa sobom ima mnoge drugove ove vjere koji su se radije pripravljali na smrt nego da prinesu žrtvu idolima. Tada srdit dozove svoga prisjednika i zapovjedi mu da pođe k bl. Julijanu kako bi sa svima svojima, prema odredbama nepobjedivih vladara, prinijeli žrtvu bogovima, da ne bi pretrpjeli razne kazne. Prisjednik pak sa pisarom, zapovjednikom i prvacima grada pođe na mjesto gdje se sv. Julijan posvećivao Bogu, kamo se bilo sklonilo mnoštvo svećenika i levita te svih službenika Crkve, uklanjajući se bijesu progona. Tada jave sv. Julijanu da su prisjednik i zapovjednik s prvacima grada pred vratima; a on reče onima koji bijahu okupljeni: „Sada se, braćo, ohrabrimo u Gospodinu, jer su se približili naši progonitelji koji nas traže progutati poput vode.f Naoružajte čelo stijegom svetoga križa i štitom vjere učvrstite prsa.” Zapovjedi im stoga da uđu, a budući da je bio sing prvaka grada, gradsko ga je vijeće dostojno častilo.

18 Reče mu prisjednik: „Mislim da ti nisu nepoznate, Julijane, odredbe presvetih vladara kojima priskaču u pomoć svijetu da kod svih ljudi bude jedno štovanje bogova. Naš gospodar, namjesnik Marcijan, čuvši naime da si potekao iz plemenita roda, u svojoj je mudrosti odlučio da te se, prema blagosti zakona, pozove s naklonošću: taj zakon gospodara vladara imam u rukama da ti ga pročitam, kako bi iz njegovih spasonosnih riječi spoznao istinu i vratio se svome rodu, da uživaš vlastita dobra te stekneš bogatstvo i prijateljstvo vladara.” Julijan odgovori: „Vjerujem da tvojoj mudrosti nije nepoznato kako se zmija ne miče sa svoga mjesta ako iz usta zaklinjačah nije čula čarobne riječi. Jer kao što ne koristi niti može pokrenuti zmiju onaj tko ne zna čarobnih riječi, tako ni odredbe vladara ni mudrost suca, koji se i u vremenitim stvarima prepoznaje kao vremenit, neće moći privoljeti kršćanske duše na štovanje demona.” Prisjednik reče: „Prezireš li dakle poslušati zapovijedi vladara?” Julijan odgovori: „Neka slušaju zapovijedi vladara oni koji njima vojuju; mi pak, koji imamo Kralja na nebu, ne slušamo zemaljskoga vladara.” Prisjednik reče: „Možeš li to izjaviti i u zapisnik k?” Julijan odgovori: „Neka u zapisnik unose oni koji imaju nadu u ovome životu; a nama, kojima je svijet raspet, što je nama sa sudnicom?” Prisjednik reče: „Kako vidim, digao si ruke od sebe da ne živiš; smiluj se barem ovome mnoštvu koje si okupio oko sebe.” Julijan odgovori: „Želje ovoga mnoštva zajedno sa mnom ovise o Božjoj odluci: kakvoga čuješ mene dok govorim, takvi su svi ovi koji šute. Jedan je Gospodin kojega ispovijedamo, a to je Krist, Sin Boga živoga.” Prisjednik reče: „Ovo što govoriš javit ću svome gospodaru namjesniku.” Julijan odgovori: „Ono što si istinitije spoznao ne smiješ sakriti. Mi smo pak spremni radije podnijeti vremenitu smrt da bismo živjeli vječno negoli za vremeniti život biti predani vječnoj smrti.” Prisjednik reče: „Čujem da su s tobom okupljeni i biskupi i sav kler; jesu li i oni postali tvoji učenici?” Julijan odgovori: „Oni nisu učenici, nego oci; po njima smo naime primili pravo rođenje: stoga je dostojno da sinovi s ocima i oci sa sinovima pođu u kraljevstva nebeska.”

19 Vrativši se namjesniku Marcijanu, prisjednik mu dojavi sve što se dogodilo. Tada namjesnik Marcijan, naoružan đavolskim savjetom, dade ovu naredbu: da samoga Julijana sačuvaju za svoj pogled i svoje saslušanje, a mnoštvo svetih na istome mjestu gdje su boravili i posvećivali se hvalama Božjim zapovjedi spaliti ognjem. Izvršava se namjesnikova zapovijed i svi sveti ondje bijahu sažeženi u vatri. Na tome je mjestu podijeljena takva božanska milost da sve do današnjega dana svi prolaznici u vrijeme pjevanja l trećega, šestoga i devetoga časa, te večernjih, noćnih i jutarnjih himana čuju mnoštvo onih koji pjevaju baš kao da su još u tijelu; i ako u ta vremena dođe koji bolesnik, koliko god

Iz rukopisa. bio pritisnut bolešću, odlazi zdrav u ime Gospodina našega Isusa Krista.

a Sljedeće nedostaje kod Metafrasta u Lipomana, a dopunio je Surije iz latinskih rukopisa.
b Neki rukopisi i Surije kažu: Sirije.
c Jedni ga zovu Marcijan, a Pavao Morigi Marcijal.
d Stari brevijar iz Saint-Omera: iz Antiohije.
e Mombritije: Cezara.
f Drugdje: „...da vidimo kakav će nam odgovor dati. Tada sv. Julijan, naoružavši čelo itd.”
g Surije: prvoga muža.
h Drugdje: istinite. i Drugdje: vremenom. k Drugdje: reći, poučiti, izreći. l Ovdje se može uočiti drevni običaj kanonskih časova: trećega, šestoga, devetoga itd.

Postojanost sv. Julijana pred laskanjima namjesnika. a Krista, a u čijoj je ljubavi visio, gledali kako se bori s đavlom. Tada namjesnik glasomb glasnika zapovjedi da ga uvedu. Kad ga je namjesnik ugledao, reče: „Ti si Julijan, buntovnik protiv zapovijedi vladara i prkosnik božanskim božanstvima? Ti si onaj koji čarobnim vještinama okupljaš mnoštva nedužnih i mijenjaš pamet svima.” Nato se bl. Julijan držao šutnje. Njemu namjesnik ponovno reče: „Kako vidim, pritisnut svojom krivnjom, ništa ne odgovaraš na ono što te pitam.” Sveti Julijan reče: „Ja nikada nisam bio buntovnikc ni svetogrdnik, nego sam se uvijek pokoravao božanskomu zakonu u kojemu je sadržanod pravilo života. A što se čudiš što se držim šutnje, stid me je s tobom razgovarati, jer te vidim tako zapletena u lažljivu prijevaru. Jer kako može biti svet zakon tvojih careva koji čini svetogrđe?” Marcijan reče: „Žalim zbog tebe, jer te vidim toliko zaokupljena čarobnim vještinama da ne razumiješ koliku snagu imaju zapovijedi vladara, po kojima poslušni postiže pohvalu i zaslužuje prijateljstvo careva, a neposlušni, kakvim se ti pokazuješ, podliježe kazni i mukama te postaje baštinikom smrti. Čujem naime da si potekao iz tako plemenite obitelji da see prepoznaje kako još štedim tvoje podrijetlo:f zbog toga te potičemf kao svoga sina da na slavu svoga roda radostan požuriš prinijeti tamjan bogovima.”

21 Čuvši to, bl. Julijan odgovori: „Zaslijepljen si svojom zlobom, stoga ne slijediš ispravan red da bi razumio što je slava moga roda. Ti me lažno laskajući nagovaraš da prinesem tamjan bogovima koje štujete, kako bih zaslužio steći slavu i prijateljstvo vladara. Za vas se zna da ste štovatelji mnogih bogova i božica, a mi smo pravi štovatelji jedinoga Trojstva. Vaši su bogovi ili od mjedi ili od kamena; ako su od mjedi, mnogo su od njih boljig kotlovi koji se od iste kovine izrađuju za ljudsku uporabu; ako su od kamena, valja ih odbaciti jer se od istoga kamenja popločuju ulice da se odstrani blato. I premda su oni koje štujete bili ljudi, lijevani ili isklesani od bilo koje kovine, kažete da se oni umilostivljuju nebeskim žrtvama kako bi po njima bili naklonjeni onima koji ih štuju. A za nas, koji štujemo jednoga Boga koji je na nebesima, kažete da smo zaokupljeni čarobnim vještinama, zbog čega zapovijedate da nas, štovatelje pravoga Boga, muče. Stoga moraš znati ono što ne znaš: da kao što nema zajedništva između svjetla i tame, niti trajnoga suživota jagnjeta s vukom, tako se ni naša vjera ne može podložiti vašoj vlasti ili vašim demonima.” Namjesnik reče: „Nije mi zapovjeđeno da s tobom raspravljam riječima, nego poslušaj što zapovijedaju nepobjedivi vladari, da iz njihova zakona spoznaš što ti valja činiti.”

22 Sveti Julijan reče: „Čuo sam što zapovijedaju, a spasonosnim sam savjetom odlučio što mi valja činiti. Sramotno je naime da pastir nimalo ne slijedi stado koje je poslao naprijed.” Namjesnik reče: „Oni koje spominješ za svoju su zabludu postigli zasluženu smrt; ti se pak potrudi oko ovoga: da izbjegneš muke koje pripadaju prezirateljima i da budeš vraćen svome rodu i svome podrijetlu.” Julijan odgovori: „Trudi se ti za sebe ili za svoje, koje je đavao tako učinio svojim baštinicima; za mene se pak brine Gospodin moj Isus Krist, koji me oblikovao od zemaljskoga praha.” Namjesnik reče: „S tobom moram postupati kao liječnik sa srčanim bolesnikom, sve dok ne zadobiješ zdravlje. Ako te pak ozdravim i učinim štovateljem božanskih božanstava, steći ću sebi veliku ljubav kod vladara. Jer i sami gospodari svijeta veoma žale zbog tvoga bezumlja.” Sv. Julijan odgovori: „Nikada se nije čulo da slijepac prosvjetljuje onoga koji vidi, da bolesnik liječi zdravoga i da onaj koji luta ispravlja onoga koji ide pravim putem.” Namjesnik reče: „Dakle, kako ti kažeš, ja sam slijep, bolestan i u zabludi, ja koji želim da se pobrinem za tvoje spasenje, a ti jedini posjeduješ puno zdravlje?” Sveti Julijan reče: „Sve to vlada u tebi. Kad bi htio samoga sebe spoznati svim srcem i potražiti svoje spasenje, ne bi te se gnušao naš Liječnik, po kojemu svi kršćani zadobivaju najistinitije zdravlje. A za one koje štujete očito je da su demoni, koji mogu upropastiti one koji im vjeruju, a ne mogu ih osloboditi.”

a Drugdje: „...u čijoj su ljubavi visjeli, gledali itd.”
b Drugdje: strašnim.
c Rukopis iz Ripoll: svetim zakonima.
d Drugdje: kraljevske zapovijedi života.
e Surije: car hoće.
f Drugdje: sa svojim sinom.
g „Cucuma” je mjedena posuda u kojoj se grije voda ili se nešto namače; katkad znači i kolibicu.

Muke sv. Julijana. Čudesa uništenih idola te izbijenoga i vraćenoga oka. Mučeništvo ozdravljenoga namjesnikova prijatelja.

Tada namjesnik srdit povika mučiteljima: „Neka se rastegne za bičevanje, da se barem tako svima očituje njegova ludost!” Julijan odgovori: „Nije ludost poznavati Boga, nego slava. Ti pak, pritisnut svjetovnim primamljivostima, ne prepoznaješ što dolikuje.” Namjesnik reče: „Rastegnite ga, donesite krute i kvrgave toljage i smrskajte sve njegove udove!” I dok su tako činili, jedan od a udarača, pogođen odskočnim udarcem, izgubi oko, a taj bijaše od namjesnikovih bliskih ljudi i veoma poznat carevima. Vidjevši to, namjesnik zaurla govoreći: „Toliko vrijede tvoje čarolije da ne osjećaš nikakvih muka, a drugima kopaš oči?” Julijan odgovori: „Marcijane, vidiš da je to ono što sam prije rekao: slijep si, bolestan i u zabludi. Odbacivši napokon svoju okrutnost kojom bjesniš protiv mene, poslušaj što govorim.” Namjesnik reče: „Ako je za tvoje spasenje, poslušat ću najradije.” Julijan odgovori: „Sazovi sve najprokušanije svećenike bogova i božica koje imaš, pa neka zazovu imena svojih bogova i božica nad izbijenim okom da svome štovatelju vrate vid. Kad dakle ne budu mogli, ja ću zazvati ime Gospodina svoga Isusa Krista i neću prosvijetliti samo izbijeno oko, nego i oči srca.”

24 Tada Marcijan, zbunjen tako istinitim razlogom, zapovjedi da dođu svi svećenici te im reče: „Idite i počastite besmrtne bogove obilnim žrtvama, da ovome svome buntovniku Julijanu pokažu svoju moć te, vrativši oko meni bliskomu čovjeku, i njega samoga privole na svoje štovanje.” Ulazi pak kamenje k kamenju, izvršavajući zapovijedi kamena. Kad su oni onim najopakijim obredom zazivali demone, u hramovima primiše ovakav odgovor: „Odlazite od nas, jer smo predani vječnome ognju! Toliko naime vrijedi Julijanova molitva Bogu da nam se od dana u koji jeb od vas uhvaćen kazna ustostručila; i budući da smo zatvoreni u tami, kako ćemo vratiti vid koji sami nemamo?” Tada iziđu svećenici obećavajući laži. Sveti pak Julijan, kojemu ništa nije bilo skriveno, pomolivši se, reče namjesniku: „Marcijane, požuri brzo ući u hram, zovu te tvoji bogovi.” Tada Marcijan, premda ne dragovoljno, nego

Ruši idole. preko volje, dođe u hram i vidje kako su svi kipovi od kristala i jantara, ili od zlata i srebra, ili od bilo koje kovine, kojih se raspoznavalo više odc pedeset, toliko smrvljeni i pretvoreni u prah da se uopće nije vidjelo što su bili. Vidjevši to, namjesnik, zaslijepljen od đavla, vikao je: „O čarolije! Tako li nadjačavaju vještine čarobnih pjesama da nadmašuju sile bogova i dragocjena božanstva pretvaraju u prah? Ali hvalevrijedna je ova strpljivost bogova: još uvijek podnose nanesene im uvrede kako bi svoje buntovnike strpljivošću podložili sebi. Pogledajmo pak hoće li ovaj ispuniti učinak svoga obećanja, da ugašeno oko samim zazivanjem imena svoga Boga može vratiti.”

25 I reče Julijanu: „Hvališ se da si pobijedio najstrpljivije bogove, čiju blagost prema sebi nimalo ne prepoznaješ: sada, prekinuvši mnogorječivost, ispuni obećanje da u ime Krista kojega štuješ vratiš ugašeno oko. No da to ne bi izveo čarobnim vještinama, zapovijedam da te poliju mokraćom, za koju se zna da tjera sve čarolije.” Julijan odgovori: „Ovo što namjeravaš učiniti neće poslužiti meni na uvredu, nego na hvalu moga Gospodina, tako da i oko vrati u prijašnje zdravlje i smrdljivu mokraću pretvori u nektarski miomiris.” I kad su ga polili, ispuni se upravo kako je rekao, tako da su mislili da nije poliven mokraćom, nego balzamom. Nad tim se čudom Marcijan, premda nevjeran, izjedao.

26 Tada sv. Julijan, načinivši nad ugašenim okom znak križa našega Spasitelja i zazvavši ime Gospodnje, odmah tako vrati oko kao da ništa nije bilo pretrpjelo. Ali najbezbožniji Marcijan vjerovao je da se sve to dogodilo ne Božjom silom, nego čarobnim vještinama. Onaj pak kojemu je oko bilo vraćeno vikao je: „Uistinu je Krist Bog, njega jedinoga valja štovati, jedinoga klanjati! A za bogove se očito pokazuje da su uistinu demoni.” Dok je on to govorio, Marcijan zapovjedi da ga pogube mačem. Neka nitko ne dvoji da ga je, oblivena valom vlastite krvi, Gospodin Isus Krist sebi posvetio za mučenika, na hvalu i slavu svoga imena. Amen.

a Neki rukopisi: onih koji su sjedili.
b Drugdje: na ova vješala uhvaćen; drugdje: na ovo vješalo odvučen.
c Drugdje: pet stotina.

Obraćenje Celza, namjesnikova sina.

Svetoga pak Julijana najbezbožniji Marcijan zapovjedi, izmučena raznim kaznama i opterećena željeznim okovima po svim udovima, provesti gradom uz glas glasnika, govoreći: „Ovo zaslužuju buntovnici protiv bogova i preziratelji vladara.” Kad su pak stigli do mjesta gdje je namjesnikov sin učio znanosti, tada dječak reče svojim suučenicima: „Vidim čudesan prizor.” Oni rekoše: „Što vidiš?” A on reče: „Evo, vidim ovoga kršćanskoga optuženika, kojega vojnici vode zauzdanih usta, i mnoštvo ljudi u bijelom kako s njime razgovara i stavlja mu na glavu krunu od dragoga kamenja i zlata, čiji sjaj zasjenjuje svjetlost ovoga zraka; i još trojicu muževa sijede kose i zlatna a lica, nalik orlovima, kako nad njime drže stražu. I čini mi se da je dostojno vjerovati ovome takvom Bogu koji tako štiti svoje štovatelje i okružuje ih takvim uresom. Jer vjerujte mi, braćo, da se radujem u njegovu ispovijedanju i želim trpjeti takve stvari, kad bi njegov Bog htio biti i moj Bog.”

28 Čuvši to, njegovi se suučenici i učitelj silno uznemiriše; koreći ga blagim govorom, htjeli su ga odvratiti od njegove nakane. Bojahu se naime jer je bio jedinac u oca. Dječak reče: „Uistinu je velik Bog kršćana, u kojega sam spasonosnom odlukom odlučio vjerovati. On je pravi Bog, koji ne napušta one koji vjeruju u njega. Što je naime slava ovoga života? Kao što mješina napuhana vjetrom izgleda puna, a iznutra je prazna, tako je i slava ovoga svijeta, u kojoj mi imamo vremenitub radost, a ne prepoznajemo vječnu Božju moć. Želimo provoditi vlast, a pravogac Vladara, koji je na nebesima, nevjernim srcem dragovoljno ne poznajemo. Koliko su bolji od nas stoka, tegleća marva ili psi, koji čuju glasove ili zapovijed svojih gospodara i uvrede nanesene njima osvećuju ugrizima ili udarcima kopita! A mi, stvoreni razumnima, štujući kamenje i drvlje, ne prepoznajemo svoga Stvoritelja. Dosta mi je što sam dosad lutao, više neću lutati. Što mi je nedostajalo, pokazano mi je; našao sam prikladno vrijeme: zašto se ne bih potrudio steći vrijeme bez vremena, uživati svjetlo bez kraja i, prezrevši prolazno bogatstvo, steći vječno? Jer zapreke ovoga svijeta odvajaju od Boga. Vremenita pak vlast ili bilo koje dostojanstvo završava nasljeđivanjem, a sam se život isključuje smrću. Onome pravomu i svetomu Bogu moram vjerovati; ako budem vojevao u njegovu kraljevstvu, neće mi doći nikakav nasljednik; ako se pridružim njegovoj vječnosti, neću podlijegati vječnim nesrećama niti se bojim smrti. To je slava i plemenitost roda: trpjeti za takvoga Boga; dok me za njega muče, nikada ne malakšem; kad ga ispovijedam, nikada ga ne ostavljam.”

29 Rekavši to, namjesnikov sin baci knjige učitelja i zbaci sa sebe same haljine kojima bijaše odjeven, govoreći: „Nužno je odbaciti okaljane haljine onome tko žuri k Božjemu čovjeku: majčina me utroba gola iznijela na ovaj svijet; što je svjetsko, ostavit ću svijetu.” I potrča ulicama grada dok ne stiže do mjesta gdje su mučili sv. Julijana. Tako je naime bio zapovjedio najopakiji Marcijan: da ga po svim trgovima i ulicama grada muče raznim kaznama. Tada dječak, prostrijevši se pred nogama sv. Julijana, vikao je: „Tebed priznajem ocem drugoga rođenja, kojega mi je Gospodin Isus Krist pokazao tako proslavljena; a Marcijana, svoga roditelja, neprijatelja istine i progonitelja Božjih slugu, odričem se i prezirem ga. Pristajući uz tebe, želim za Krista i Spasitelja svoga, kojega sve do danas nisam poznavao, trpjeti slične stvari.” Vidjevši to, službenici muka i vojnici zadrhtaše prestrašeni zapanjenošću ie ponesta im riječi. Učitelji pak nauka gledahu kako pobjeći. Čitav se također grad obaju spolova stjecao na prizor tako velikoga događaja; sve koji su to slušali i gledali obuzeo je drhtaj, te su, prepoznavši namjesnikova sina kako se tako privija uz sv. Julijana, tako ljubi njegove rane i takve stvari kliče, ostali zapanjeni. Tada časni dječak reče: „O svi narodi, prepoznajte me, jer ja sam namjesnikov sin, koji sam s bezbožnim ocem, ponesen slobodom očinske vlasti, razdirao časna tjelesa svetih. Ali ova promjena desnice Svevišnjega, kojoj se divite, hvalevrijedna je. To sam činio ne poznajući Boga; no otkad sam spoznao Boga, štoviše otkad je On spoznao mene, odričem se bogova, odričem se oca i majke, odbacujem suvišno bogatstvo, ispovijedam Krista i izjavljujem da samf sljedbenik bl. Julijana. Što oklijevate, službenici i vojnici? Idite, javite mojim roditeljima da sam spoznao pravoga Boga i da pristajem uz ovoga za kojega sam spoznao da je štovatelj pravoga Boga.”

30 Proču se taj događaj po svemu gradu i obiđe čitavu pokrajinu; javiše to njegovu ocu i majci. A oni, čuvši to, rastopiše se kao vosak na vatri. I budući da se bilo slilo neizmjerno mnoštvo puka, namjesnik zapovjedi da mu se njegov sin, odvojen od sv. Julijana, vrati. Gospodnje je pak milosrđe tako priteklo u pomoć molitvama sv. Julijana da su se, ako bi tko htio ispružiti ruku da ga uhvati i odvoji od zagrljaja sv. Julijana, njegove ruke i šake odmah zgrčile.

31 Otac dozna za taj događaj te zapovjedi da ih zajedno dovedu k njemu. Kad su bili postavljeni pred njegov pogled, reče bl. Julijanu: „Ti si onaj koji čarobnim vještinama nastojiš oduzeti plod moje nade? Koji si nedopuštenim čarolijama otuđio nježno srce i prisiljavaš ga da se odrekne ljubavi roditelja?” Dok je dječakov otac to govorio, stiže majka sa svom svojom služinčadi obaju spolova, njih oko pet tisuća, raspuštene kose, obnaženih grudi, izranjenih prsa, te je podizala glas do neba. Tada namjesnik, vidjevši to, razderanih haljina i izgrebena lica vikao je bl. Julijanu: „Okrutni Julijane, pogledaj bol oca i majke! Pogledaj naricanje tolike obitelji i čarobnim vještinama oslobodi nedužnost, da i nama vratiš jedinoga sina i ovoj tolikoj obitelji vratiš gospodara, a ja ću se za tebe zauzeti kod careva da odeš slobodan od krivnje.” Julijan odgovori: „Ne trebam tvoga zagovora niti želim da me tvoji carevi puste. Nego ovo molim Gospodina Isusa Krista: da zajedno s ovim jagnjetom rođenim iz vučje utrobe i svima koji će povjerovati, dovršivši mučeništvo, budem primljen u broj onih koje si ti, dok su živjeli u nedužnosti, spalio okrutnim ognjem. Jer evo, tu je onaj koji je od tebe rođen, a sada sa mnom vjerujući ponovno rođen; ima dovoljno godina, neka ti sam dade odgovor, neka sam pogleda majčine suze, neka sam zažali nad grudima kojima je bio dojen, a koje su izmučene ugrizima i udarcima.”

32 Nato časni dječak reče: „Obično se događa da iz trnja niču ruže; niti ruža nikla iz trnja gubi preslatki miris, niti grm koji je rodio ružu gubi bodlje trnja: bodite, roditelji, kako ste navikli, a meni dopustite da vjernicima točim miomiris ugodnosti. Neka vas slušaju oni koji su spremni propasti; neka mene nasljeduju oni koji nastoje prijeći iz tame u svjetlo. Ovo morate znati: da se ja za Krista, svoga Gospodina, odričem vas roditelja, a vi radi štovanja svojih bogova udarite sina mukama. Vjerujem naime da ću po tim mukama i po vremenitoj smrti steći vječni život. Niti mogu prema vama biti blag, a prema sebi okrutan, niti vašu ljubav pretpostavitig ljubavi Božjoj. Što oklijevate? Pristupi ti, Marcijane, kao nevjeran i okrutan otac, a ne kao pravi Abraham, uzmi mač i prinesi sina Kristu za žrtvu. Ali ako te opominje majčinska ljubav utrobe, pošalji me svome najokrutnijemu vladaru, da ja za Gospodina svoga Isusa Krista punije ostvarim urese mučeništva. Jer isprazni su i ništavni vaši jecaji i lažne suze. Uostalom, od ovoga ispovijedanja pobožnosti nitko me neće moći odvojiti. Na ovome mjestu prestaje svako mudrovanje filozofa. Odlazite od mene! Očevo i majčino ime ne stavljam ispred Kristova imena.”

a Drugdje: letom.
b Drugdje: slobodu.
c Surije: svijeta.
d Rukopis: želim.
e Drugdje: pamet.
f Drugdje: pratitelja; drugdje: sljedbenicu.
g Drugdje: vječnoj radosti.

Obraćenje dvadesetorice vojnika. Dolazak sedmorice kršćanske braće i svećenika Antuna u tamnicu.

Čuvši to, namjesnik povika: „Neka budu zatvoreni u posebnu tamnicu i neka im se daju potrebna sredstva!” Čuvši to blaženi dječak i bl. Julijan, rekoše namjesniku: „Sredstva koja zapovijedaš pripraviti zapovjedi da se potroše na one koji se s tobom slažu; nama je život Krist.” Čuvši to, namjesnik riknu kao lav; i misleći da će kaznom prestrašiti one koje nije mogao pridobiti laskanjima, zapovjedi da ih zatvore u najdublju tamnicu, gdje su iz udova osuđenika, dugo vremena raspadanih, vrvjeli rojevi strašnih crva i širio se smrad gori od svakoga smrada. Uvode se blaženi mučenici; milost Gospodnja, koja je išla pred njima, učinila je strašno mjesto ugodnim, tamu je pretvorila u svjetlo pružajući službu svijeća i šireći nektarski miris, a uzavrela muka iščeznu.

34 Vidjevši to vojnici, njih dvadeset na broju, koji su ih bili doveli da ih predaju straži, obrativši se jedni drugima rekoše: „Sramotno je da imamo željezna prsa. Zar je pravedno da se iz ovoga svjetla vratimo u tamu, iz života u smrt, iz nektarskoga mirisa u strašna prolijevanja krvi, i od ovakva oca koji opominje k sucu koji se srdi; od istine k laži, od trijeznosti k pijanstvu, od čistoće k požudi? Sramotno je vratiti se i biti ono što smo bili, a zanemariti spasenje koje smo našli.” Govoreći to, padaju pred noge sv. Julijana, hvaleći i ispovijedajući Kristovo ime. Tada su bl. Julijan i časni dječak zahvaljivali Bogu. Čuvši to stoga Marcijan, postavi nad tamnicom najokrutnije čuvare dok, pošto se priprave darovi, svima ne nanese kazne. Sveti pak Julijan, zabrinut za spasenje onih koje je bio stekao Kristu, molio je Gospodina da se pobrine kako bi se učvrstili milošću krštenja. Ni ovo neću prešutjeti.

35 Drugi je velik dar bio podijeljen u istome gradu. Prije vremena progona carevi Dioklecijan i Maksimijan osobito su ljubili nekoga prvaka grada jer je potjecao iz roda a cara Karina. On je preminuo kao kršćanin sa svojom suprugom, ostavivši na životu sedam sinova kršćana; njih su carevi zadržali iz ljubavi prema njihovu ocu i zapovjedili da bez ikakva progona služe kršćanskoj vjeri. Oni su sa sobom imali svećenika koji im je slavio sveta otajstva. Njih pohodi Gospodin i zapovjedi im da zajedno sa svećenikom pođu u tamnicu, kako bi časni dječak Celzo i vojnici zadobili milost krštenja. Odmah poslušaše svetu zapovijed, i dok su noću dolazili k tamnici, vidješe anđela Gospodnjega kako ide pred njima; čim je dotaknuo vrata, svi se zasuni otvoriše. Ušavši pak i moleći zajedno s bl. Julijanom, izvršiše zavjete Bogu. Tada ona sedmorica braće sa svećenikom Antunom, vidjevši toliki sjaj milosti, povikaše govoreći: „Evo nas: Gospodin nas je ovamo uputio sa svojim svećenikom da svi zadobiju milost krštenja, a mi novaci da po tebi, oče Julijane, u borbi mučeništva najistinskije vojujemo za Krista.” Čuvši to, bl. Julijan reče: „Zahvaljujem ti, Gospodine Isuse Kriste, koji si se tako dostojao ispuniti moju želju da oni koje si po meni stekao po milosti krštenja budu potvrđeni kao pravi udovi vjere, a ovi koje jeb bezbožna blagost careva ostavila kao jaganjce među tolikim čoporima vukova zasluže doći do ispovijedanja tvoga svetoga imena.”

36 Jave taj događaj bezbožnomu Marcijanu: da su se sedmorica rođene braće, pošteđena svakoga progona, pridružila sv. Julijanu i da žele umrijeti za Krista. Čuvši to, namjesnik zadrhta i zapovjedi da ih izvedu iz tamnice te im se ovako obrati: „Što vam se dogodilo, dječačići, koje vladari toliko štite i ljube da ste bili prepušteni vlastitoj odluci i štovanju svoje vjere? Što vas tjera da bez ikakva progona želite umrijeti, vi kojima je dopušteno živjeti? Ako sam ja čarolijama izgubio sina i ako su pameti vojnika promijenjene ne znam kakvim čarobnim pjesmama, zašto vi, koji ste postavljeni u vlastitu slobodu, dragovoljno žurite u smrt? Poslušajte me i budite sigurni kao što ste i bili.” Nato odgovori najstariji od časne braće: „Namjesniče, poslušaj što ja govorim.” Namjesnik reče: „Govori dakle, da čujem.” Dječak reče: „Grumen zlata po svojoj naravi ima sjaj, ali ako se rukama umjetnika, vatrom, turpijama i čekićem ne razdijeli na dijelove, kraljevska kruna na kraljevoj glavi ne dovršava se: od iste kovine zlata, vještinom umjetnika te pomoću vatre i čekića, uresima različitih bisera i dragoga kamenja sastavlja se kruna, tako da se dive svi koji je vide. Kao što se uz zlato, sjajno po svojoj naravi, prislanja narav različitih bisera i dragoga kamenja, tako smo i mi rođeni od kršćana; ali ako se samo to rođenje javno ne očituje svima, u skrovitosti se ne kruni, i ako ne budemo slijedili Julijanove stope neokaljanomc stazom, ne možemo biti u kruni vječnoga Kralja, Gospodina Krista. Veoma je strašno stablo koje se zeleni lišćem, ad svome uzgajivaču ne donosi plodova.” Čuvši to, namjesnik zapovjedi da ih vrate u tamnicu, u kojoj su sv. Julijan i svi sveti molili Boga za njih da lažna laskanja zmije ne odvrate nedužna srca na opake riječi. Tako radosni primiše one za koje su bili zabrinuti.

a Karin je godine Kristove 282. zajedno s bratom Numerijanom proglašen carem od oca M. Aurelija Kara, a ubijen je kod grada Marga u Meziji godine Kristove 283.
b Surije: bezbožnost careva.
c Drugdje: srcem.
d Surije: Stvoritelju.

Uskrisenje mrtvaca i obraćenje Kristu.

Tada opaki Marcijan uputi prijedlog carevima govoreći: „Najpobožniji vladari, pritecite u pomoć svojim zakonima i pružite zaštitu božanskim božanstvima koja su preostala; i izvedite pred svoje oči čarobnjaka Julijana, koji je čarobnim vještinama smrvio više od pedeset kipova bogova po kojima je svijet cvao, odvojio od mene jedinoga sina i ne znam kakvom vještinom promijenio pamet vojnika; jer i sedmoricu rođene braće, za koje je vaša blagost zapovjedila da budu štovatelji svoga zakona, čarobnom je vještinom zaveo i učinio nezahvalnima prema vašim dobročinstvima. Stoga svojom zapovijeđu odlučite što želite.” Tada carevi dadoše Marcijanu ovu ovlast: ako Julijan sa svojim drugovima ustraje u tome ispovijedanju, neka se za primjer drugima sazove čitava pokrajina, neka zapovjedi da se za svakoga pojedinog priprave bačve i u njih uliju smola, sumpor i paklina, te neka se svaki pojedini u njih zatvori i spali podmetnutom vatrom. Ako bi pak protiv toga nadjačala čarolija magijske vještine, neka ima slobodu mučiti ih kakvim god kaznama želi.

38 Primivši tu ovlast, namjesnik zapovjedi da mu se na trgu pripravi sudačko sjedalo. Sljedećega pak dana, kad je sjeo, zapovjedi da se sv. Julijan sa svojim drugovima postavi pred njegove oči, i reče im Marcijan: „Zar niste u tolikom vremenskom razdoblju ništa promislili za svoje spasenje?” Julijan odgovori: „Naša misao, koja je od početka, u čemu je počela u tome će i završiti. Ako si ti smislio kakve kazne, izvrši ih.” Namjesnik reče: „Što sam smislio, ja ću i ispuniti.” I doda: „Jeste li čuli što su o vama odlučili nepobjedivi vladari?” Njemu časni dječak Celzo reče: „A jesi li ti čuo, oče kojega ne valja ni spominjati, ni nazivati, ni slušati, kaznu koju je Bog pripravio tvome ocu đavlu i vama koji ste postali njegovi službenici?” A odmah zatim sv. Julijan reče: „Što su zapovjedili vladari, izvrši; nas naime ne veseli slušati.”

39 Dok se to govori i ono sluša, ulicom se nosilo mrtvo tijelo da bude predano ukopu. Tada namjesnik, zaslijepljen u srcu, zapovjedi da se tijelo pozove natrag i položi nasred trga. Sve pak koji su to gledali obuze silna zapanjenost. Tada Marcijan reče sv. Julijanu: „Za vašega se učitelja Krista kaže da je prije nego što je bio raspet uskrisivao mrtvace: ovdje će se pokazati je li uistinu Bog ako vi uskrisite ovoga mrtvaca, kao što je učinio vaš učitelj.” Sv. Julijan reče: „Što koristi slijepcu kad sunce izlazi?” Namjesnik reče: „Ovdje sada ostavi priče, i ako išta možeš ti ili tvoj Bog, uskrisi ovoga mrtvaca.” Bl. Julijan odgovori: „Premda vaša nevjera to ne zaslužuje od Gospodina, ipak, jer je sada vrijeme da se očituje Gospodnja moć i da to ne biste smatrali nemogućim, imam vjerno obećanje svoga Gospodina, vjerujući da me neće prevariti što god od njega zatražim.” Odmah pak Julijan uprije oči u nebo u trajanju od gotovo jednoga sata, lice mu se promijeni i postade kao snijeg, te ovim riječima pred svima izli molitvu Gospodinu govoreći: „Gospodine Isuse Kriste, koji si pravi Sin Boga živoga, koji si u početku rođen od Oca bez a vremena, a u posljednje doba svijeta uzeo si tijelo od Djevice bez sjemena, pogledaj s visine svojih nebesa, i na sramotu svojih neprijatelja te za učvršćenje vjere onih koji u tebe vjeruju, ono što si činio boraveći na zemlji usliši sada s nebesa i uskrisi ovoga mrtvaca, da živi ne umru, nego da mrtvi ožive.” I završivši molitvu, reče tijelu: „Tebi govorim, suha zemljo, u ime Onoga koji je uskrisio četverodnevnoga Lazara, On ti sam zapovijeda: ustani!” I kad je to rekao, ustade onaj koji bijaše mrtav te je jakim glasom vikao: „O uslišive li molitve! O neokaljano djevičanstvo, koliko li zaslužuje! Kamo su me vodili i odakle sam vraćen?”

40 Zaslijepljeni pak Marcijan rugajući se govorio mu je: „Kamo su te vodili i odakle si se vratio?” Tada onaj koji bijaše umro reče namjesniku: „Dopusti mi da ispripovjedim po redu.” Namjesnik ponovno rugajući se reče: „Nastavi.” A on reče: „Vodili su me ne znam kakvi Etiopljani, čiji je stas bio poput divova, a izgled strašan, oči kao peći ognjene, zubi kao u lavova, ruke kao grede, nokti kao u orlova, i u njima nije bilo nikakva milosrđa. Oni su me radujući se vodili u pakao; i kad sam već bio blizu otvora bezdana, još se čekalo da se moje tijelo vrati zemlji iz koje je uzeto. No čim si ti, namjesniče, dao pozvati natrag moje tijelo, i čim je bl. Julijan za mene izlio molitvu Gospodinu nebesa, sav se pakao uzburkao i s Božjega se prijestolja čuo glas koji je govorio: Zbog moga ljubljenoga Julijana neka se vrati duša ovoga čovjeka, jer ga ni u čemu ne želim ražalostiti, budući da se u njemu tako radujemo ja, moj Otac i Duh Sveti. I dođoše dvojica odjevena u bijelo, uzeše me iz njihove vlasti i vratiše me ovome svjetlu. Sada te dakle zaklinjem Onim koji me uskrisio da nakon smrti spoznam pravoga Boga, kojega sam živ nijeko.” Čuvši to i vidjevši, namjesnik se uznemiri; i da ne bi nastao razdor među tolikim mnoštvom, zapovjedi da ga sa svetima zatvore u tamnicu, a zasune zapečate njegovim prstenom. Njega je Julijan priveo milosti krštenja, te se s njima počeo boriti u mučeništvu.

Trideset i jedan mučenik neozlijeđen od vatre.

Bezbožni pak Marcijan zapovjedi da se pripravi kazna koju su carevi bili naredili. Kad je bila pripravljena, svanu dan i ljudi obaju spolova trčali su kao na prizor u cirku, a a one koji nisu htjeli doći prisiljavali su službenici. Poreda se u red trideset i jedna bačva. Raste nepodnošljiv užas: bačve se do polovice pune smolom, paklinom i sumporom, a dodana je i obilna količina drva i suharaka.

42 Bezbožni namjesnik zapovjedi da se sveti izvedu iz tamnice. Svetoga pak Julijana i dječaka držali su jednim okovom, a ostale su, opterećene okovima lanaca, vukli na stratište dok su jednim glasom pjevali himan Bogu: „Dobro mi je što si me ponizio, da naučim tvoja opravdanja.” Gledajući ih, svaka se dob divila novoj ljepoti, a sućut je priklanjala njihova srca k plaču. Vikalo se iz svake dobi bez razlike. Muškarci su vikali: „O nepravde! I mi imamo sinove!” Žene su raspuštene kose vikale: „Ob jecaja gorčega od žuči! Zašto se ovakva mladost spaljuje vatrom? O slijepa vlasti, koja niti žive štedi niti mrtve sluša!” Tada sv. Julijan, zatraživši tišinu, reče puku: „Nemojte sprječavati da se dogodi ono što je Bog dopustio. Pustite nas da po vatri postanemo sjajniji od zlata, znajući ovo: da ćete nas vi, vjerni i nevjerni, kad vatra izgori, vidjeti neozlijeđene baš kao što nas sada vidite prije vatre.”

43 Bezbožni ih namjesnik zapovjedi postaviti pred svoje lice te im ovako reče: „O očajna voljo, po kojoj ures mladosti žuri ud propast, ne znam kakvom su vam čarolijom pameti otuđene! Obratite se,e i tako napokon za svoje spasenje prignite šije besmrtnim bogovima koji se trude za vas! Ako to budete htjeli, ja ću od careva ishoditi da bez ikakva progona budete štovatelji svoje vjere; samo da ne gledam kako moj jedini slatki sin, s ovakvim i tolikim ljudima, u samome cvijetu mladosti biva spaljen vatrom! O neizlječive li boli za moja prsa! Koga da najprije oplakujem, kad su tjelesa sviju krasna? Žudim za ljepšim licem svoga preslatkoga sina. O Julijane, učitelju svih zala, koliko dobrih stvari vučeš sa sobom, tako da sin, odričući se oca, po tebi ne priznaje ni majku!” I okrenuvši se sinu, reče: „Barem prije nego što pogineš, preslatki sine, neka čujem tvoje riječi: evo, dolazi i majka, koja je u svome porodu našla ove boli kojima se nije nadala; evo i brojne služinčadi, koja se zajedno radovala da ćeš joj ti biti budući gospodar, a sada dolazi oprostiti se od tvoga pogreba.”

44 Časni dječak Celzo reče: „Neka oplakuju sebe i tebe; nas pak, koje vide kako idemo prema kraljevstvima nebeskim, ne trebaju oplakivati. Jer svi ćemo mi proći kroz vatru i pojavit ćemo se neozlijeđeni pred tobom i pred ovim tolikim pukom koji iščekuje našu borbu. A demone koje štujete, i one pošasti koje nazivate carevima, preziremo kaof smeće.” Namjesnik reče: „Upravo vam ta vaša prkosna drskost ne dopušta živjeti.” Bl. Celzo reče: „Zaklinjem te tom istom taštinom koju štuješ da neustrašiva srca uslišaš moju prošnju.” Namjesnik reče: „Zatraži što god hoćeš.” Celzo reče: „Kad me nakon vatre vidiš neozlijeđena, dopusti da k meni dođe moja majka, kako bih s njom vijećao tri dana, uz odobrenu odgodu. Ako mi udovolji jednoj stvari koju budem htio, nećeš izgubiti ni mene ni nju.” Čuvši to, majka je navaljivala da se tako učini. Tada bezbožni Marcijan, zaslijepljen od đavla, reče: „Ako iz vatre iziđeš neozlijeđen, u što ne vjerujem da će se dogoditi, učinit ću što želiš.”

45 Tada namjesnik, ne mogavši podnijeti da gleda spaljivanje sina, ostavi prisjednika da izvrši zapovijedi vladara, a sam se razderanih haljina sa suprugom vrati kući. Tada nasta strašan jauk dok su svi naricali. Oplakivali su roditelji sina, sluge gospodara, i nije bilo nikoga tko bi ih utješio. Što duljiti? Prisjednik izvrši zadaću koja mu je bila naložena. Zapovjedi da se svaki pojedini svetac položi u svoju bačvu. Sveti pak Celzo, koji se nikada nije odmaknuo od boka sv. Julijana, dade mu cjelov mira i neustrašiv požuri na pripravljeno mučilište. Kad su službenici uhvatili svakoga pojedinog i položili ih u bačve, kako je gore rečeno, napola pune smole, sumpora i pakline, te nagomilali obilje drva, suharaka i kučine, prisjednik zapovjedi da se podmetne vatra. Kad je to učinjeno, buknu silan plamen s toga mjesta i podiže se više od trideset lakata uvis. A iz sredine ognja odjekivalo je mnoštvo onih koji su pjevali psalme, poput glasa mnogih voda. Kad je pak izgorjelo sve što je bilo podmetnuto pod vatru, pokazaše se sveti poput blistavoga zlata ili srebra te su ovim napjevom pjevali himan Bogu: „Prošli smo kroz oganj i vodu, a ti si nas izveo na odmor.” Oganj pak, goreći i blistajući, zaboravio je snagu svoje moći po Gospodnjoj zapovijedi, da ne bi naškodio Božjim svecima.

46 Jave to namjesniku: da se Božji sveci svima pokazuju neozlijeđeni. Odmah namjesnik sa svojom suprugom i služinčadi požuri na stratište da dozna ishod događaja. Tada provali ovim glasom: „Julijane, zaklinjem te tvojim Bogom da mi kažeš odakle si naučio toliku moć čarolija?” Julijan odgovori: „Budući da si me zakleo mojim Bogom, koji je začetnik ovih čudesa, ispripovjedit ću kako može zaslužiti onaj tko želi naučiti takve čarolije, da bude poput mene posvetitelj i tvorac ove pjesme. Ako se tko potrudi da se učini tuđim svim djelima svijeta, kako bi slušao jedini glas Gospodina koji zapovijeda i govori: Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom; ako ništa ne stavi ispred ljubavi Božje; ako ništa drugo ne želi osim onoga što sam Gospodin obećava; ako ne gleda ni na oca, ni na majku, ni na djecu i ostalo za što razumni znaju da su zapreke duši; ako prije svega brižno vodi skrb o siromasima, ako je zadovoljan gladovati da bi druge okrijepio; veoma je ugodan Bogu dar kojim se nasićuje potrebiti, kojim se odijeva goli, kojim se srdžba ne provodi u djelo, kojim se zlo za zlo ne vraća, kojim se ne čuva vrijeme za gnjev, kojim se nestrpljivost svladava strpljivošću. Tko ne želi da ga nazivaju svetim prije nego što to jest,g taj se sviđa Bogu: mnogi se naime nazivaju onim što nisu, pa sigurni u samu tu nadu kojom ih nazivaju onim što nisu, postaju lijeni; neka se trude da uistinu budu ono što ih lažno nazivaju; a mnogi jesu sveti, i o njima se ne govori što jesu, nego puni poniznosti i milosti ne žele da svi za njih znaju, kako bi plaću primili od Onoga koji zna što jesu. Takvi mogu naučiti ovu vještinu koju ja poznajem. Jer ne samo da oni koji se nalaze u ovome tijelu zaslužuju tu milost, nego će sklopiti i vječno prijateljstvo s Bogom oni koji, najprije poučeni od Krista, drugima poslužuju dar koji im je po Božjoj milosti udijeljen, stječući najprije sebe, a zatim bližnje; oni koji čine ono što govore, koji nanesenu im uvredu smatraju pohvalom, koji ne čuvaju vrijeme za osvetu zbog uvrede, koji mireći se s bližnjim i bližnjega sa sobom tako prinose darove Bogu, i koji posjeduju poniznost, što je vrhunac svih dobara.” Marcijan reče: „A tko je toliko nerazuman da bježi od radosti ovoga života i prigiba samoga sebe pod toliku sramotu?” Sv. Julijan odgovori: „Svemogući Bog spreman je to dati svima, ali malo ih se pokazuje dostojnima da prime njegove darove.” Namjesnik reče: „Sada će moj razgovor s tobom, Julijane, doći kraju.” Julijan odgovori: „To sam uvijek želio.”

a Kod Surija se dodaje: A namjesnik sjede na sudačku stolicu, i strča se svaka dob.
b Rukopis iz Ripoll: roditelj.
c Rukopis sv. Audomara: siječe se; drugdje: pali se.
d Surije: žuri kao na gozbu.
e Surije: premda kasno; drugdje: iako kasno.
f Rukopis iz Ripoll: smatramo.
g Kod Surija se dodaje: Nego se trudi da to bude.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

9. siječnja Kalendar godine