Valentina, biskupa Ternija i mučenika, Crkva štuje 14. veljače. Drugoga, mnogo mlađega biskupa iste Stolice navodi Ferrari u općem Catalogus Sanctorum 7. siječnja ovim riječima: „U Terniju u Umbriji sv. Valentina biskupa i ispovjedaoca.” A opširnije u Catalogus Sanctorum Italiæ iz nekog rukopisnog martirologija Crkve u Terniju, u kojem se ipak, kako kaže, o njemu govori ponešto što pripada sv. Valentinu iz Passaua.
Valentinum Interamnensem Episcopum et Martyrem colit Ecclesia XIV Februarii. Alium eo multo juniorem ejusdem Sedis Antistitem refert Ferrarius in generali Catalogo Sanctorum VII Januarii his verbis: Interamnæ in Umbria S. Valentini lentini Episcopi et Confessoris. Et fusius in Catalogo Sanctorum Italiæ ex quodam MS. Martyrologio Ecclesiæ Interamnensis, in quo tamen, ut ait, nonnulla de eo dicuntur, quæ ad S. Valentinum Passaviensem pertinent.
2 O ovom biskupu Ternija isti Ferrari piše ovo: „Valentin II., toga imena biskup Ternija, rođen je i odgojen u Terniju. On je najprije poučen u slobodnim umijećima, a zatim je u kršćanskoj religiji toliko napredovao i u znanosti i u ćudoređu da ga je vrhovni svećenik Gelazije I. postavio za upravitelja crkve sv. Euzebija u Rimu, a malo poslije promaknut je na biskupstvo Ternija. Mnoge od arijanaca, koji su u to vrijeme bili u tome gradu, priveo je katoličkoj vjeri naukom i primjerom nedužnoga života. Upravljao je Crkvom oko 39 godina, a umro je VI. id. siječnja. Njegovo je tijelo, pokopano u crkvi sv. Zenona Mučenika izvan grada, zasjalo mnogim čudesima.”
2 De hoc Interamnenci ista scribit idem Ferrarius: Valentinus II, hujus nominis Interamnensis Episcopus. Interamnæ natus et educatus est. Hic in liberalibus disciplinis eruditus primum, deinde in Christiana religione ita profecit et litteris et moribus, ut a Gelasio I, Summo Pontifice Romæ Ecclesiæ S. Eusebii præfectus fuerit, ac paullo post ad Interamnæ Episcopatum promotus. Multos ex Arianis, qui in ea urbe tunc temporis erant, ad Catholicam fidem doctrina et vitæ innocentis exemplo perduxit. Præfuit Ecclesiæ annis circiter XXXIX, obiitque vi Idus Januarii. Cujus corpus in ecclesia S. Zenonis Martyris extra urbem conditum, multis miraculis claruit.
Toliko on. Sv. Gelazije je stolovao od 2. ožujka 492. sve do 21. studenoga 496.
Hæc ille. Sedit S. Gelasius a II Martii CDXCII, usque ad XXI Novemb. CDXCVI.
3 Ovoga Valentina spominje i Baronije u Bilješkama uz Rimski martirologij 14. veljače, kada raspravlja o Valentinu I., te citira Petra de Natalibus, koji u knj. 1, pogl. 13 prenosi da je on zaredio sv. Prokula za svećenika, da su obojica od poganskih Gota (možda je htio napisati arijanskih) mnogo pretrpjeli, štoviše da su bili okrunjeni i mučeništvom: što ipak Ferrari ne piše o Valentinu. O sv. Prokulu govorit ćemo 14. travnja. Ovo je pak Interamna u Umbriji, oplakivana rijekom Nerom, odakle je i dobila ime, a danas se pučki naziva Terani ili Terni. Druga je naime na rijeci Liri, nedaleko od Aquina, a treća u Picenumu.
3 Hujus Valentini meminit et Baronius in Notis ad Martyrologium Romanum xiv Februar. cum de Valentino I agit, citatque Petrum de Natalibus, qui lib. 1, cap. 13, tradit, ab hoc S. Proculum sacerdotio initiatum, utrumque a Gothis gentilibus (Arianis fortasse scribere voluit) multa passum, imo et martyrio coronatum: quod tamen de Valentino Ferrarius non scribit. De S. Proculo agemus xiv Aprilis. Est vero hæc Interamna Umbriæ, Nare amne circumflua, unde et nomen nacta, vulgo nunc Terani, sive Terni dicitur. Nam alia est ad Lirim flumen, non procul Aquino: alia in Piceno.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.